{"id":280176,"date":"2019-12-19T08:22:39","date_gmt":"2019-12-19T07:22:39","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=280176"},"modified":"2019-12-19T08:22:39","modified_gmt":"2019-12-19T07:22:39","slug":"zbog-milosevica-je-raspad-sfrj-bio-tako-krvav-i-dugotrajan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/12\/19\/zbog-milosevica-je-raspad-sfrj-bio-tako-krvav-i-dugotrajan\/","title":{"rendered":"Zbog Milo\u0161evi\u0107a je raspad SFRJ bio tako krvav i dugotrajan"},"content":{"rendered":"

Autor: Jerko Bakotin<\/strong><\/p>\n

Nevenka Tromp politologinja je porijeklom iz Hrvatske. Od 1992. radi na Sveu\u010dili\u0161tu u Amsterdamu, a dvanaest je godina bila suradnica Me\u0111unarodnog kaznenog suda za biv\u0161u Jugoslaviju (ICTY). Ove je godine izdava\u010dka ku\u0107a University Press iz Sarajeva objavila prijevod njezine knjige \u2018Smrt u Hagu. Nezavr\u0161eno su\u0111enje Slobodanu Milo\u0161evi\u0107u\u2019.<\/p>\n

– Na tribunalu sam radila od 2000. do 2012. u sklopu tima za istra\u017eivanje politi\u010dkog vodstva, sastavljenog od povjesni\u010dara, politologa i demografa. Do 2006. radila sam isklju\u010divo na Milo\u0161evi\u0107evom slu\u010daju, na kojem je u jednom trenutku radilo oko 150 ljudi. Izazov u pisanju knjige je bio prenijeti to znanje ljudima koji ne poznaju ratove i rad tribunala, a da knjiga istovremeno bude relevantna i za stru\u010dnjake. Moja prednost u odnosu na povjesni\u010dare bila je to \u0161to sam kao dio istra\u017eiva\u010dkog tima UN-ovog suda imala direktan pristup dr\u017eavnim du\u017enosnicima i glavnim akterima u ratovima. Isto tako sam prikupljala dokaze i dokumentaciju o kriminalnosti srpskog politi\u010dkog vodstva. Upravo su mi ti arhivski materijali bili motivacija da ih upotrijebim kao istra\u017eiva\u010dku gra\u0111u.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Sudbina hrvatskih Srba Milo\u0161evi\u0107a nije previ\u0161e zanimala. Mo\u017eda su najve\u0107e \u017ertve ratova u biv\u0161oj Jugoslaviji, poslije bosanskih Muslimana i kosovskih Albanaca, upravo hrvatski Srbi, \u010diji udio je pao s 12 posto na ne\u0161to vi\u0161e od \u010detiri posto stanovni\u0161tva<\/h2>\n

Povla\u010dite paralele s diskusijama o va\u017enosti uloge nacisti\u010dkog vodstva u zlo\u010dinima iz Drugog svjetskog rata. Je li Milo\u0161evi\u0107 imao klju\u010dnu ulogu u pokretanju i provedbi planova srpskog nacionalizma koji su doveli do zlo\u010dina ili su vojne i intelektualne elite u njemu na\u0161le izvr\u0161itelja njihovog projekta te je on, rije\u010dima Latinke Perovi\u0107 u predgovoru va\u0161e knjige, \u2018seo na osedlanog konja\u2019?<\/p>\n

Istina je negdje na pola puta. Bavila sam se dokumentacijom koja se odnosi na elitu, ali nepo\u0161teno je i historijski neispravno svaliti sve na Milo\u0161evi\u0107a. To je redukcionizam koji ni\u0161ta ne obja\u0161njava i skida odgovornost sa \u0161irih struktura. S druge strane, mo\u017eda bi do sukoba i zlo\u010dina do\u0161lo i bez Milo\u0161evi\u0107a, ali mogu\u0107e je da bi ti sukobi bili druga\u010diji \u2013 u opsegu zlo\u010dina i u vremenskom trajanju sukoba. Nestanak starih i stvaranje novih dr\u017eava povijesna je konstanta. No za\u0161to se Jugoslavija raspala uz tolike pokolje? Tu su va\u017eni uloga vo\u0111e i mens rea, odnosno zlo\u010dina\u010dka namjera. Ratko Markovi\u0107, profesor ustavnog prava uklju\u010den u sastavljanje Ustava Srbije iz 1990., Statuta Republike Srpske Krajine i Ustava Savezne Republike Jugoslavije iz 1992. te visoki du\u017enosnik Socijalisti\u010dke partije Srbije, napisao je 1992. da je stvaranje srpske dr\u017eave u etni\u010dkim granicama mogu\u0107e samo uz masovno nasilje jer ta dr\u017eava mora obuhvatiti i krajeve u kojima Srbi nisu ve\u0107ina. To govori o tome da je srpska elita od po\u010detka znala do \u010dega \u0107e dovesti stvaranje RSK-a i Republike Srpske. Bilo je i drugih pretendenata na vodstvo tog nacionalisti\u010dkog projekta, no Milo\u0161evi\u0107 se izdvaja gotovo fascinantnom koli\u010dinom mo\u0107i koju je koncentrirao u svojim rukama. Vladao je civilnim i vojnim strukturama, a za svog vo\u0111u priznavala su ga i vodstva RS-a i RSK-a. To vodi zaklju\u010dku da bez Milo\u0161evi\u0107a raspad Jugoslavije ne bi bio tako krvav i dugotrajan.<\/p>\n

Naopaka kronologija<\/h2>\n

Koji su bili klju\u010dni momenti procesa Milo\u0161evi\u0107u?<\/strong><\/p>\n

Prva optu\u017enica podignuta je za Kosovo. Izra\u0111ena je u kompliciranim okolnostima prve NATO-ove intervencije u povijesti. Milo\u0161evi\u0107 je tada jo\u0161 uvijek predsjednik SRJ i prvi je predsjednik neke dr\u017eave uop\u0107e optu\u017een za takve zlo\u010dine dok je jo\u0161 uvijek na vlasti. To je vrlo dokumentirana optu\u017enica. Istra\u017eitelji tribunala ulazili su u policijske stanice na lokalnom nivou, kopirali i odvozili materijale u Haag. Nakon \u0161to je Milo\u0161evi\u0107 izgubio vlast te je u lipnju 2001. preba\u010den u Haag, podignute su optu\u017enice za Hrvatsku i BiH. Na svakoj od tih optu\u017enica radi poseban tim i oni ne sura\u0111uju previ\u0161e. Tu\u017eiteljstvo je ipak uspjelo izboriti njihovo objedinjavanje u jedan proces, iako to jesu ostale odvojene optu\u017enice. Odlu\u010deno je da su\u0111enje zapo\u010dne s Kosovom jer se tu najdalje do\u0161lo s istragom. Ta je odluka obilje\u017eila \u010ditavo su\u0111enje jer nismo mogli kronolo\u0161ki prikazati razvoj kriminalne namjere. U studenome 2005. su\u0111enje se jako \u010desto prekidalo zbog Milo\u0161evi\u0107evog zdravstvenog stanja. Sudije su predlo\u017eili da se donese presuda za Kosovo. U slu\u010daju Milo\u0161evi\u0107eve smrti imali bismo barem tu presudu. Me\u0111utim, pravnici tu\u017eiteljstva su zaklju\u010dili da je to nemogu\u0107e bez stvaranja predrasude prema optu\u017eenom. Ako bi bio progla\u0161en krivim za zlo\u010dine na Kosovu, to bi obilje\u017eilo i ostale dvije optu\u017enice te bi u postupke za Hrvatsku i Bosnu u\u0161ao sa \u017eigom zlo\u010dinca. To je bila posljedica te naopake kronologije. Me\u0111utim, ni u slu\u010daju razdvajanja su\u0111enja on ne bi do\u010dekao presudu za Kosovo jer je umro tri mjeseca poslije ove rasprave.<\/p>\n

Va\u017ena je bila i odluka kojom se Milo\u0161evi\u0107u dopustilo da se sam brani.<\/strong><\/p>\n

Ovaj proces uvjerio me da pravo optu\u017eenika da se sam brani ne treba prevagnuti nad pravom \u017ertava da se administrira pravda. Milo\u0161evi\u0107ev slu\u010daj bio je najva\u017eniji i najzahtjevniji na cijelom tribunalu, a on svoju obranu poku\u0161ava organizirati iz zatvorske \u0107elije. Iako jest imao pravni tim sastavljen od trojice pravnika i nametnutog branitelja Stevena Kaya, to je jako te\u0161ko. Uz to se borio sa zdravstvenim i psihi\u010dkim problemima. Nakon ubojstva Zorana \u0110in\u0111i\u0107a u martu 2003. mnogo je njegovih suradnika zatvoreno, njegova \u017eena Mira Markovi\u0107 odlazi u Rusiju. Milo\u0161evi\u0107 je izvrgnut ogromnom stresu. Vrijeme koje je bio u mogu\u0107nosti provoditi u sudnici bilo je sve kra\u0107e, su\u0111enje se sve vi\u0161e produ\u017eivalo te je zavr\u0161ilo bez presude. To je bila posljedica odluke sudija koji su radi vlastite nesigurnosti podr\u017eali njegovo pravo da se sam zastupa. Barem nitko ne mo\u017ee re\u0107i da su\u0111enje nije bilo po\u0161teno.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Milo\u0161evi\u0107, Tu\u0111man i Izetbegovi\u0107 u posljednjoj su fazi rata pristali na etni\u010dko razdvajanje u Hrvatskoj i BiH, na etni\u010dku homogenizaciju i razmjenu teritorija. Ne zna\u010di da su postojali direktni dogovori, ali djelovali su u istom smjeru. Svemu je kumovao zapad<\/h2>\n

Milo\u0161evi\u0107evom smr\u0107u propu\u0161tena je prilika da mu se presudi. Me\u0111utim, navodite da je zna\u010dajna odluka Pretresnog vije\u0107a iz lipnja 2004. kojom se odbacuje zahtjev obrane za dono\u0161enje osloba\u0111aju\u0107e presude. To je jedini dokument u kojem se implicira odgovornost vodstva Srbije za genocid.<\/p>\n

To je odluka od povijesnog zna\u010daja. Mi je, ina\u010de, zovemo \u2018Poluvremenska presuda\u2019. Niti jedno drugo sudsko vije\u0107e nije do\u0161lo toliko daleko s dokazivanjem postojanja genocida ve\u0107 u 1992. Mi smo prvi dokazali da su brojni generali RS-a i RSK-a, pa \u010dak i ministri obrane, dolazili iz kadrovskih centara Vojske Jugoslavije. Pretresno vije\u0107e je odlu\u010dilo da je tu\u017eiteljstvo podnijelo dovoljno dokaza za genocid u 1992. i 1995. te da je nu\u017eno da Milo\u0161evi\u0107 iznese obranu. On je bio jako lo\u0161 odvjetnik i \u010desto je \u0161tetio sam sebi. Prilikom ispitivanja Wesleyja Clarka pokazao je da je znao \u0161to se mo\u017ee dogoditi u Srebrenici. I tu\u017eiteljstvo i Milo\u0161evi\u0107 imali su na raspolaganju jednako vremena, no dok smo mi odradili vi\u0161e od tristo svjedoka, on je u isto vrijeme ispitao svega \u010detrdesetak. Uspio je iznijeti obranu samo za Kosovo. S obranom za Hrvatsku tek je po\u010deo, a uop\u0107e ne bi stigao iznijeti obranu u slu\u010daju optu\u017enice za Bosnu i Hercegovina. Imao je jo\u0161 samo nekoliko tjedana. Naravno, ne mogu tvrditi da bi presudom sigurno bio osu\u0111en za genocid, ali postojala je jako velika \u0161ansa za tako ne\u0161to. Sudijama bi bilo te\u0161ko da ga oslobode, s obzirom na to da on ne bi vremenski stigao podnijeti niti jedan dokaz u svoju korist. To je u Srbiji stvorilo paniku. Upravo takvi dokazi bili su potrebni BiH u tu\u017ebi za genocid koju su pokrenuli na Me\u0111unarodnom sudu pravde. Milo\u0161evi\u0107eva smrt najbolje je dakle do\u0161la Srbiji.<\/p>\n

Tvrdite kako je Srbija prebacila odgovornost za zlo\u010dine na vodstva RS-a i RSK-a. Udru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki poduhvat koji uklju\u010duje Beograd postoji samo u presudi Milanu Marti\u0107u.<\/strong><\/p>\n

Srbija je izbjegla tu odgovornost za zlo\u010dine po\u010dinjene u BiH, dok je hrvatski dr\u017eavni vrh u presudi Prli\u0107u i ostalima ozna\u010den kao umije\u0161an u zlo\u010dine u BiH. \u010cak i u Marti\u0107evom slu\u010daju spominju se samo pojedinci koji su nositelji du\u017enosti unutar institucija dr\u017eave Srbije, iako je jasno da je rije\u010d o dr\u017eavnoj politici. U presudama Radovanu Karad\u017ei\u0107u i Ratku Mladi\u0107u stoji da tu\u017eiteljstvo nije dokazalo vezu s Milo\u0161evi\u0107em ni drugim \u010dlanovima UZP-a iz Srbije. Glavna tu\u017eiteljica Carla del Ponte dopustila je Srbiji da za\u0161titi odre\u0111ene dokumente, a ta je praksa nastavljena i kad ju je naslijedio Serge Brammertz. Srbija se time za\u0161titila od dokazivanja da je kao dr\u017eava bila uklju\u010dena u provo\u0111enje tog genocida.<\/p>\n

Pi\u0161ete da je formiranje SAO Krajine bio trenutak u kojem je politi\u010dki cilj ostvarivanja Velike Srbije postao kriminalan jer je uspostavljanje Krajine obilje\u017eeno nasiljem. Je li Milo\u0161evi\u0107u uop\u0107e bilo stalo do Srba u Hrvatskoj ili ih je koristio i njima manipulirao, kao \u0161to je, pi\u0161ete, tijekom su\u0111enja shvatio Milan Babi\u0107?<\/strong><\/p>\n

Sudbina hrvatskih Srba Milo\u0161evi\u0107a nije previ\u0161e zanimala. On ve\u0107 1994. govori o razmjeni teritorija. Tijekom 1995. priprema se kraj rata. Vjerojatno je bilo dogovoreno da Podrinje pripadne RS-u, dok Milo\u0161evi\u0107 pristaje na rasformiranje RSK-a. Me\u0111utim, zamjena teritorija mo\u017eda jest bila dogovorena, ali genocid nije. Milo\u0161evi\u0107a nakon Srebrenice zanima samo spa\u0161avanje vlastite glave i politi\u010dki opstanak pred me\u0111unarodnom zajednicom. Nakon toga Oluja je bila samo imitiranje, odnosno igranje rata. Mo\u017eda su najve\u0107e \u017ertve ratova u biv\u0161oj Jugoslaviji, poslije bosanskih Muslimana i kosovskih Albanaca, upravo hrvatski Srbi, \u010diji udio je pao s 12 na ne\u0161to vi\u0161e od \u010detiri posto stanovni\u0161tva. Njihova stradanja jo\u0161 uvijek nisu dovoljno istra\u017eena i vrlo \u010desto ih se kolektivno stavlja u istu kategoriju s njihovim ratnim politi\u010dkim i vojnim vodstvom.<\/p>\n

Zna\u010di li to da je Oluja rezultat dogovora Milo\u0161evi\u0107a i Franje Tu\u0111mana?<\/strong><\/p>\n

Milo\u0161evi\u0107, Tu\u0111man i Alija Izetbegovi\u0107 u posljednjoj su fazi rata, svatko iz svojih razloga, pristali na etni\u010dko razdvajanje u Hrvatskoj i BiH, potom na etni\u010dku homogenizaciju, a onda i na razmjenu teritorija. Ne zna\u010di da su postojali direktni dogovor i suradnja, ali djelovali su u istom smjeru. Svemu je kumovao zapad. Ameri\u010dki diplomat Sandy Vershbow u lipnju 1995. govori da su bo\u0161nja\u010dke enklave u Podrinju neodr\u017eive. Dr\u017eavni sekretar Warren Christopher za doga\u0111aje u Srebrenici ka\u017ee da su \u2018u\u017easni\u2019, ali da je nakon njih situacija jednostavnija. Sli\u010dne izjave dolaze nakon Oluje. Nemojte misliti da me\u0111unarodna zajednica nije znala \u0161to se u Jugoslaviji radi. Sve postjugoslavenske dr\u017eave su tijekom ratova postale homogenije, i to uz pomo\u0107 me\u0111unarodne zajednice. Ona je s Cutileirovim planom pristala na etni\u010dko razdvajanje u Bosni jo\u0161 i prije prvog pucnja. Najgore su pro\u0161li BiH i Kosovo, koji su permanentno teritorijalno podijeljeni. Srbija jo\u0161 uvijek nije odustala od njihovih teritorija.<\/p>\n

Povijesna pravda<\/h2>\n

Za stotine ubijenih i oko 200 tisu\u0107a ljudi koji su tijekom Oluje napustili Hrvatsku u Hagu nitko nije osu\u0111en. Kako biste komentirali osloba\u0111aju\u0107u presudu generalima Anti Gotovini i Mladenu Marka\u010du?<\/strong><\/p>\n

Ne poznajem dobro njihove optu\u017enice da bih i\u0161la u detalje. Okvirno mislim da je va\u017eno obratiti pa\u017enju na to da su se zlo\u010dini navedeni u njihovim optu\u017enicama dogodili. Za povezivanje zlo\u010dina s eventualnim po\u010diniocima odgovorno je tu\u017eiteljstvo jer vremenski raspon, geografski odabir i kvalifikacije zlo\u010dina uvjetuju imena optu\u017eenika. Po ovakvoj optu\u017enici za Oluju, odgovornost za navedene zlo\u010dine trebala se tra\u017eiti u druk\u010dijoj listi optu\u017eenika. General Gotovina je bio zapovjednik u toj zoni odgovornosti od 4. do 8. kolovoza 1995. Osim granatiranja Knina, sve druge optu\u017ebe za zlo\u010dine nad civilima odnosile su se na vrijeme nakon toga, kada je taj prostor bio pod kontrolom civilnih vlasti. Preveliki naglasak na inzistiranju na kriminalnoj odgovornosti generala Gotovine samo skre\u0107e pozornost s potrebe da se za svaki od konkretnih zlo\u010dina identificiraju po\u010dinioci i da im se sudi na sudu u Hrvatskoj.<\/p>\n

U prvostupanjskoj presudi kao sudionik UZP-a s ciljem izgona Srba iz Hrvatske naveden je i Tu\u0111man. U presudi za Herceg-Bosnu ozna\u010den je kao glava plana da se dijelove BiH etni\u010dki o\u010disti i pripoji Hrvatskoj. Mo\u017eemo li pretpostaviti \u0161to bi se desilo da je protiv Tu\u0111mana podignuta optu\u017enica?<\/strong><\/p>\n

Neobi\u010dno je da nekoga proglasite suodgovornim za zlo\u010dine i \u010dlanom UZP-a, a da protiv njega niste podigli optu\u017enicu. Ako se Tu\u0111manovo ime spominje u tom kontekstu, jedino logi\u010dno i pravedno bilo bi da je i on optu\u017een te da je imao pravo da se brani. UZP je kontroverzan termin. Bilo je jasno da tako masovne zlo\u010dine ne mo\u017ee po\u010diniti jedna osoba, sam Milo\u0161evi\u0107 je kazao da bi prema optu\u017enici trebao biti supermen. Su\u0111enjima pojedincima poku\u0161alo se izbje\u0107i kolektivnu odgovornost. No ispostavilo se da su doga\u0111aji itekako povezani s dr\u017eavnim strukturama, pa je uveden koncept UZP-a. Nedosljednost pravnog narativa pokazuju i presude Karad\u017ei\u0107u i Mladi\u0107u. No povjesni\u010dari nisu vremenski ograni\u010deni poput pravnika. Povijesna pravda tako\u0111er je va\u017ean dio pravde. Ne treba sadr\u017eaj optu\u017enica i presuda gledati kao definitivnu istinu o ne\u010dijoj krivici i nevinosti. Ta nam dokumentacija treba poslu\u017eiti kao izvor. Na\u017ealost, upitna je volja postjugoslavenskih dr\u017eava da se ozbiljno prihvate te gra\u0111e. Ja sam se bavila samo jednim slu\u010dajem, politi\u010darem koji je u ratovima imao najve\u0107u mo\u0107. Potrebne su nam studije i o drugim slu\u010dajevima.<\/p>\n

Kako vidite naslje\u0111e Ha\u0161kog suda i \u0161to su su\u0111enja postigla u pogledu suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u?<\/strong><\/p>\n

Glavni razlog za osnivanje tribunala 1993. bila je nespremnost me\u0111unarodne zajednice da se pokrene vojna intervencija kojom bi se Bo\u0161njake, rije\u010dima jednog UN-ovog du\u017enosnika, spasilo od slow-motion genocida. U tom smislu, on je bio alibi. \u0160to se ti\u010de suo\u010davanja, u dru\u0161tvima biv\u0161e Jugoslavije nema nimalo volje za bavljenje vlastitom krivicom i odgovorno\u0161\u0107u za ratove. Na tribunalu su najve\u0107im dijelom radili stranci. Studije o tranzicijskoj pravdi opet uglavnom pi\u0161u stranci. Zapanjuje da se akademska zajednica u Hrvatskoj nije odredila ni prema Jugoslaviji ni prema ratu u Bosni i ostalim ratovima devedesetih. Na jednom od mojih gostuju\u0107ih predavanja 2018. studenti Pravnog fakulteta u Zagrebu nisu znali tko je Milan Marti\u0107. Politi\u010dke elite najvi\u0161e su zainteresirane za vlastitu budu\u0107nost, odnosno pobjedu na sljede\u0107im izborima. Elitama suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u nije u interesu. Bojim se da do njega ne\u0107e do\u0107i nikada ako budemo \u010dekali na inicijativu politi\u010dara.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nevenka Tromp: Srpska elita je od po\u010detka znala do \u010dega \u0107e dovesti stvaranje Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Bilo je i drugih pretendenata na vodstvo tog nacionalisti\u010dkog projekta, no Milo\u0161evi\u0107 se izdvaja gotovo fascinantnom koli\u010dinom mo\u0107i koju je koncentrirao<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-280176","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280176","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=280176"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280176\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":280178,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280176\/revisions\/280178"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=280176"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=280176"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=280176"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}