{"id":280107,"date":"2019-12-18T06:26:06","date_gmt":"2019-12-18T05:26:06","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=280107"},"modified":"2019-12-17T23:29:02","modified_gmt":"2019-12-17T22:29:02","slug":"prica-o-tri-narandze","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/12\/18\/prica-o-tri-narandze\/","title":{"rendered":"Pri\u010da o tri narand\u017ee"},"content":{"rendered":"

Autor: Zlatko Dizdarevi\u0107<\/strong><\/p>\n

\u010cesto se sjetim one stare, jevrejske kletve: “Dabogda imao, pa nemao!” Ko se god u \u017eivotu o\u010de\u0161ao o nju, a vjerovatno samo rijetki nisu ba\u0161 ni na kakav na\u010din \u2013 nije tu samo rije\u010d o onom opipljivom, materijalnom gubitku \u2013 zna koju muku to sa sobom donosi. I koliko je te\u0161ko pomiriti se sa tim, imati pa nemati, sje\u0107ati se kako si bio, pa vi\u0161e nisi. Kao pojedinac ali i mnogo vi\u0161e kao dio svijeta kojeg vi\u0161e nema… Ve\u0107ina u dana\u0161njoj generaciji “mla\u0111ih staraca” sve preciznije razumijeva koliko se ovaj fenomen odnosi ba\u0161 na ovo drugo, na \u010ditava dru\u0161tva kojima smo pripadali i sa kojima se identificirali. A danas su, u iole normalnijem smislu, tek povod za nostalgiju ali sve vi\u0161e i bijes \u0161to je to tako.Minule sedmice proveo sam par dana u Splitu. Kako se to ka\u017ee \u2013 privatno, ‘nako.<\/p>\n

Sreo i drugare iz starih vremena i one gore pomenute generacije. Naravno, ne kao opsjednuti potrebom da oslu\u0161kujemo svaku rije\u010d tzv. lidera nove klase pred tv kamerama, vra\u0107ali smo se tu i tamo, usput, i na ono \u0161to je promicalo kroz eter ili bivalo u nekoj zaboravljenoj novini po stolovima u ku\u0107i i kafani. Znam stjecajem \u017eivotnih okolnosti mnoge od tih \u0161to su i danas javne li\u010dnosti Hrvatske, sje\u0107am ih se po onome \u0161to su onda govorili i radili. Uz sav manjak vikenda\u0161kog interesa za tamo\u0161nja, danas za mene “inozemna” zbivanja iz EU susjedstva, bivao sam i malo iznena\u0111en komentarima nekih od tih mojih drugara iz politi\u010dke mladosti povodom misli i (ne)djela lokalnih ili manje lokalnih funkcionera, aparat\u010dika, potom “javnih li\u010dnosti” ili mnogih danas uva\u017eenih novinara koji su se uspje\u0161no prilago\u0111avali novoj realnosti taman koliko im je trebalo. Posebno mi je drago bilo da su mnogi od njih, ipak, debelo kasnili u hvatanju koraka sa tom druga\u010dijom, aktuelnom realnosti. Uglavnom sitno i krupno profiterskom.<\/p>\n

Nova Bosna<\/strong><\/h2>\n

Novu Bosnu su ti moji drugari malo te\u017ee shvatali, ali sa Hercegovinom su imali manje problema. Malo su te\u017ee razumijevali slu\u010dajeve tipa “Aluminij” i sl. ali, onolika ovda\u0161nja ljubaznost prema Mami\u0107u i sli\u010dnim predsjednicinim jaranima mora se po\u0161tivati do groba. Poku\u0161avao sam ipak, onako uz dalmatinska vina i pro\u0161vercovane bosanske \u0107evape (ka\u017eu opasne jer nisu iz EU) da im objasnim za\u0161to nas ne shvataju, ma koliko im na\u0161a muka makar u nekim nijansama bila bliska. Govorio sam im, ljudi, ni\u0161ta mentalitet, navike, (ne)emancipiranost ili korupcija, istine i la\u017ei, ZAVNOH i ZAVNOBiH…<\/p>\n

Vi imate jednu dr\u017eavu cjelovitu, himnu koja ima tekst, zastavu istu na svakom jarbolu, ustav sa dr\u017eavnom organizacijom istom u cijeloj Hrvatskoj i \u2013 \u0161to je najva\u017enije \u2013 kandidate za predsjednika od kojih svaki, ma kakav bio ili ne bio, ponosno uzvikuje od Sabora do fudbalske svla\u010dionice: Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska… Vi ste svoji na svome a u nas svi protiv svih. Gdje to ima da je eno i kardinal za komuniste iz ‘43. koji su, kako ka\u017ee, bili za nacije a ne za gra\u0111ane, a jedan od predsjednika dr\u017eave tu dr\u017eavu oblajava gdje god stigne. Ovdje je sve em druga\u010dije, em podijeljeno na tri pa vazda dva protiv jednog ili jedan protiv dva. Pa ko koga. Da nije toga, narod bi bio sretan a to se ne smije spram mrtve glave. Neko mora biti pora\u017een.<\/p>\n

Iza zatvorenih vrata, sva trojica zajedni\u010dki su pobjednici nad narodom i sje\u0107anjima kako je moglo i druga\u010dije. Smrt sje\u0107anjima! Ovako, uzajamno se \u010duvaju. Ako jedan padne, pade sistem i odo\u0161e sva trojica. Taktika je istrenirana do savr\u0161enstva. Smisle permanentnu blokadu da slu\u010dajno ne krenu kakve reforme, izmrcvare sve oko sebe pa nakon godine dana ni\u010dega proglase deblokadu kako bi se, zapravo, nastavio onaj prethodno interesno i privremeno zako\u010deni slobodni pad \u0161to traje evo blizu tri decenije. To se onda zove uspjeh. I stranci tu zaslu\u017eili stimulacije i bonuse. Ministri sistemski zadu\u017eeni opet za istu politi\u010dko-ekonomsku retardaciju vra\u0107aju se na radna mjesta u grandioznom poslu uni\u0161tavanja ostataka nekada\u0161nje dr\u017eave. A oma\u0111ijani i potkupljeni bira\u010di \u0107e opet u red za novo, isto glasanje. Parlament \u0107e ponovo biti protiv elektronske kontrole glasanja na izborima. To se zove demokracija.<\/p>\n

Dobri pojedinci<\/h2>\n

\u010covi\u0107 i njegov HDZ se rutinski dohvatio finansija i pravosu\u0111a kao uvijek. Ba\u0161 (ne)jednakopravno. Uz Upravu za indirektno oporezivanje i kladionice eto im dr\u017eavnih finansija u d\u017eepu. Tu je i pravosudna kontrola koja obezbje\u0111uje da zna-se-koji-kadar mirno radi svoj posao. Dodik i SNSD na svojoj suverenoj polovici Daytona imaju de facto uspostavljenu “dr\u017eavu”, nemaju \u017eupanije (mije\u0161aju se u posao vo\u017eda) ali \u010dvrsto dr\u017ee pod kontrolom sigurnosne agencije zabacuju\u0107i oko i na vlastitu policiju pa i vojsku. Nebu skloniji mislilac Izetbegovi\u0107, sav je ogrezao u dr\u017eavotvornosti gdje god ima i jedan “brat”.<\/p>\n

Takva mu filozofija kojoj pripada i u kojoj mu je sveta knjiga va\u017enija od zakona, kako glasno ka\u017ee i pred tv kamerama. Mali je problem \u0161to mu je Erdogan suzio manevarski prostor: Bakirov babo, Alija, na samrti je “dao” sultanu sa Bosfora Bosnu u \u2013 amanet! Tako i treba, uostalom to je zapisano tako nekako i na mapama “zelene transferzale” koja se kao novi sanjani osmanluk prote\u017ee od Stambola preko ju\u017enog Balkana sve do Biha\u0107a. Dok se Amerikanci i Rusi, uz Kinu koje eto iza brda, ne dogovore druga\u010dije… U me\u0111uvremenu Bakirovi Bo\u0161njaci sanjaju makar emirat. “Palestinizacija” Bosne uz pridodati Sand\u017eak do\u0111e mu kao usud, ma koliko tvrde\u0107i okolo kako to sve nije tako. Pomjerati se naprijed u svijetlu evropsku budu\u0107nost je te\u0161ko, a nazad se nema kud mimo onoga \u0161to se nosi u du\u0161i kao “bratstvo”.<\/p>\n

Na\u017ealost, iz kategorije pojedina\u010dno malih \u0161to su sami odabrali da budu takvi, a jadni misle da su jo\u0161 veliki, iskora\u010dili smo i na kolektivnu scenu. Nije va\u017eno \u0161to i danas postoje dirljive pri\u010de o “dobrim pojedincima” uz dirljive usputne primjere koje to dokazuju. Mo\u017eda ih je i vi\u0161e od onoga \u0161to vidimo ali novi mediji nemaju interesa za dobrotu i fakte.<\/p>\n

Samo \u0161to vi\u0161e najodvratnijeg tra\u010da, prljav\u0161tine iz kreveta, mr\u017enje u politi\u010dkim klupama, obrazovanja kao \u0161prdnje, sile i novca kao mjere svega, smrti kao spektakla i uredni\u010dkih naloga da u minuti slike ili na pola kartice teksta sve bude tako… To se onda zove medijski business i marketing. A ono \u0161to je doista perverzija u svemu, jeste uvjerenje da smo ovako mali za svijet va\u017eni. Veliki su nam jo\u0161 samo tragovi na ono \u0161to smo bili a novi visokorangirani poslu\u0161nici pred njima drhte od straha.<\/p>\n

Sje\u0107am se kako mi je otac jednom prilikom davno kazao da se u \u017eivotu \u010duvam “malih ljudi”. Pri tome ova mjera nema veze ni sa imenom, vjerom, \u0161kolskom titulom, novcima i zanimanjem. Biti mali, ili veliki, mentalna je kategorija koja u sebi nosi trag koji iza svakoga ponaosob ostaje, u maloj i velikoj raji. Imao sam bezbroj prilika da te tragove prepoznajem po svijetu, na raznim mjestima i okru\u017eenjima. Za sve male na planeti \u010dip odricanja od sebe i svojih korjena u ime statusnih kvazi-dobitaka za njih je profitabilan. U vlastitoj mahali posebno. Istorija je doista u\u010diteljica \u017eivota i ocjene joj se ne mogu korumpirati ma koliko vlasnici novih istina to poku\u0161avaju.<\/p>\n

Politi\u010dka realmizerija<\/h2>\n

Mogu mali ljudi velikih la\u017enih fasada tuma\u010diti pa i pisati istoriju kako im god interes, glupost ili duhovna bijeda nala\u017eu. Jedna sasvim mala, usputna epizoda od prije mjesec dana, na pustoj cesti izme\u0111u sirijsko-libanske granice i Damaska, naprosto me je podsjetila koliko je sav taj skorojevi\u0107ki cirkus “novog svijeta” jadan pred du\u0161om i mjerilima jednog obi\u010dnog, malog “no\u0107nog kontrolora” ceste u mrklom mraku napadnute zemlje. Kontroliraju\u0107i moj dokumenat putnika stranca, pogledao me uz \u0161iroki osmijeh i zamolio da sa\u010dekam na tren. Oti\u0161ao je u stra\u017earsku ku\u0107icu pored ceste i odatle donio najlon-vre\u0107icu sa tri narand\u017ee u njoj: “Bosanac, Jugoslavija, Tito… Bo\u017ee koliko ste zna\u010dili u mojoj ku\u0107i, mom ocu i njegovoj bra\u0107i, kao \u010dudo u svijetu kojem smo te\u017eili… Uzmite molim vas, ovoliko imam, ovo je za ta sje\u0107anja…”<\/p>\n

Oni su i sa onih daljina, bez interneta i Googlea znali koji svjetski velikan ni u snu ne bi glasao u UN-u za bombardovanje Libije, a mi smo za to glasali 2011. godine. Znali su i ko ne bi bio kurvanjski “suzdr\u017ean” u dodjeli Jeruzalema, Golana ili palestinske Zapadne obale okupatoru koji se tamo neprekidno \u0161iri. A opet smo \u0161utili nedavno povodom oba slu\u010daja jer su nam kao gnjidama to tako naredili. Kao i mnogim drugima. To se zove realpolitika, ali i politi\u010dka realmizerija. Generacija kalkulanata sa kamenom u ruci, srcu i du\u0161i osvajala je i osvojila ovdje \u0161to je htjela dok su navodno dobri, naivni, zbunjeni i navikli na “solidarnost” tonuli sve dublje i dublje. Kako stvari stoje, i dalje \u0107e.<\/p>\n

No\u0107na storija sa tri narand\u017ee u pustari daleko od na\u0161eg “novog dru\u0161tva”, mali je plami\u010dak u mra\u010dnom tunelu, sve du\u017eem i du\u017eem. I ujedno golema svjetlost samim tim da postoji, i ne gasi se.<\/p>\n

A \u0161to se malih ti\u010de, njima pomo\u0107i nema. O tome ne odlu\u010duju oni. Oni samo pristaju da takvi budu.<\/p>\n

Novi list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na pustoj cesti izme\u0111u sirijsko-libanske granice i Damaska “no\u0107ni kontrolor” pogledao me uz osmijeh i zamolio da sa\u010dekam. Oti\u0161ao je u stra\u017earsku ku\u0107icu i donio vre\u0107icu sa tri narand\u017ee u njoj: “Bosanac, Jugoslavija, Tito… Bo\u017ee koliko ste zna\u010dili u mojoj ku\u0107i… Uzmite molim vas, ovo je za ta sje\u0107anja”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":274998,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-280107","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280107","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=280107"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280107\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":280108,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280107\/revisions\/280108"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/274998"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=280107"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=280107"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=280107"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}