{"id":279616,"date":"2019-12-10T07:23:50","date_gmt":"2019-12-10T06:23:50","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=279616"},"modified":"2019-12-10T07:23:50","modified_gmt":"2019-12-10T06:23:50","slug":"rodendan-zivahnog-mrtvaca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/12\/10\/rodendan-zivahnog-mrtvaca\/","title":{"rendered":"Ro\u0111endan \u017eivahnog mrtvaca"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Kroni\u010dari me\u0111unarodne scene zabilje\u017eili su u prvim danima prosinca 2019. proslavu ro\u0111endana jednog sedamdesetogodi\u0161njaka koji bi zapravo ve\u0107 godinama trebao biti mrtav. No ne samo da je \u017eiv, on je vrlo \u017eivahan. O tome svjedo\u010di okupljanje respektabilne skupine \u0161efova dr\u017eava, odnosno vlada (respektabilne vi\u0161e po broju nego po kvalitetama onih koji su se okupili, nekih osobito), koji su na\u0161li shodnim slaviti ro\u0111endan, nazovimo ga tako za ovu priliku (ali s mnogo razloga), \u017eivahnog mrtvaca. Slavljenik je Sjeveroatlantski ugovor, kra\u0107e Atlantski pakt (NATO), a Republika Hrvatska \u2013 pita li se predsjednicu i vrhovnu zapovjednicu i, naravno, Vladu odnosno stranku iz koje je ona potekla \u2013 ponosna je \u010dlanica te vojno-politi\u010dke organizacije.<\/p>\n<p>Vrijedi se prisjetiti: NATO je osnovan 1949., kao \u0161tit u prvom redu zapadne Evrope od prijete\u0107eg sovjetskog ekspanzionizma. Ili, kako je i danas popularno re\u0107i, a kako se desetlje\u0107ima tvrdilo, \u2018kao brana prijetnjama iz komunisti\u010dkog svijeta i \u0161irenju komunizma na ostali dio Evrope\u2019. Iz dana\u0161nje je perspektive nu\u017eno upozoriti na taj antikomunisti\u010dki karakter pakta koji je u trenutku osnivanja imao 12 \u010dlanica, deset u Evropi i dvije s onu stranu Atlantika, da bi ih danas brojio 29. Klju\u010dna je odredba Povelje Pakta ona prema kojoj \u0107e se napad na bilo koju dr\u017eavu \u010dlanicu smatrati napadom na cijeli NATO, \u0161to povla\u010di obvezu priskakanja u pomo\u0107 napadnutoj \u010dlanici.<\/p>\n<p>Sovjetski Savez, koji je ve\u0107 ionako \u010dvrsto dr\u017eao pod kontrolom zemlje isto\u010dne Evrope (s izuzetkom Jugoslavije koja se godinu dana prije osnivanja Atlantskog pakta otrgnula iz Staljinovog zagrljaja!), reagirao je na postojanje NATO-a tek punih \u0161est (!) godina kasnije, naime kada je u njegovo \u010dlanstvo primljena Zapadna Njema\u010dka. Tek je tada formiran Var\u0161avski pakt i od tada evropski je kontinent popri\u0161te su\u010deljavanja dvaju u prvom redu vojnih saveza. Ta konfrontacija, nazvana i hladnim ratom, po\u010dela je slabiti u razdoblju detanta, popu\u0161tanja napetosti izme\u0111u Moskve i Washingtona, \u0161to je godine 1988. navelo sovjetskog lidera Mihaila Gorba\u010dova da objavi kako one dr\u017eave \u010dlanice Var\u0161avskog pakta koje to \u017eele mogu taj pakt napustiti. Osipanje pakta po\u010delo je nakon pada Berlinskog zida, da bi zavr\u0161ilo njegovim raspu\u0161tanjem 1. srpnja 1991., dakle prije vi\u0161e od 28 (!) godina.<\/p>\n<p>Ponovimo: NATO je formiran 1949. Var\u0161avski pakt osnovan je 1955. kao odgovor na NATO i njegovo \u0161irenje, a raspu\u0161ten je 1991. Sovjetski Savez vi\u0161e ne postoji, sve dr\u017eave, njegovi biv\u0161i sateliti, opredijelile su se za kapitalizam i ono \u0161to se naziva zapadnom demokracijom. A NATO? Mada je svakome objektivnom analiti\u010daru bilo i ostalo savr\u0161eno jasno kako je izgubio smisao postojanja, taj savez ne samo \u0161to nije umro, nego je nastavio \u017eivjeti i \u0161iriti se. Suprotno obe\u0107anju danom Mihailu Gorba\u010dovu u zamjenu za sovjetski pristanak na ono \u0161to se zove njema\u010dkim ujedinjenjem \u2013 da se NATO ne\u0107e \u0161iriti prema sovjetskim granicama, tj. na dr\u017eave \u0161to su izlazile iz orbite Moskve \u2013 zapadna se alijansa nastavila \u0161iriti upravo prema tim granicama. Za nekada\u0161nje socijalisti\u010dke zemlje uvedeno je nepisano, ali \u010dvrsto pravilo: tko ho\u0107e u Evropsku uniju, najprije mora u NATO. Tako je realiziran koncept okru\u017eivanja Rusije \u010dlanicama Atlantskog pakta, odnosno nastavljena je hladnoratovska politika \u2018obuzdavanja\u2019, desetlje\u0107ima primjenjivana u odnosu na SSSR.<\/p>\n<p>Ima li u tome i\u010dega neobi\u010dnoga? Zapravo i nema. Jer koliko god je formalno (a dobrim dijelom i stvarno) osnovan u funkciji obrane zapadne Evrope od potencijalnog napada s istoka, NATO je bio i ostao primarno instrument provo\u0111enja ameri\u010dke politike i ostvarivanja ameri\u010dke dominacije, pa je tako ameri\u010dki general uvijek glavni zapovjednik NATO-a. To je svojevremeno (1966.) i navelo francuskog predsjednika, generala Charlesa de Gaullea da povu\u010de Francusku iz vojne strukture Pakta, \u017eele\u0107i da o Evropi u prvom redu odlu\u010duju Evropljani, a da Francuska preuzme klju\u010dnu ulogu u pitanjima evropske obrane. U isto vrijeme, de Gaulle je zagovarao ideju \u2018Evrope od Atlantika do Urala\u2019. Takvo je stanovi\u0161te promijenio tek Nicolas Sarkozy, vrativ\u0161i Francusku u puno \u010dlanstvo NATO-a, \u0161to \u0107e re\u0107i pod ameri\u010dku komandu. U me\u0111uvremenu vojne snage \u010dlanica NATO-a po\u010dele su, pod ameri\u010dkim vodstvom ili uz ameri\u010dki blagoslov, voditi vojne operacije i izvan Evrope (jedina ikada evropska akcija NATO-a bilo je bombardiranje Srbije na samome kraju 20. stolje\u0107a). To, treba li uop\u0107e re\u0107i, nema ama ba\u0161 nikakve veze s razlozima osnivanja Pakta, ali ima itekako veze s njegovim pretvaranjem u udarnu pesnicu globalne ameri\u010dke politike koja, mada nema vi\u0161e ni Sovjetskog Saveza ni evropskog komunizma, postaje sve nagla\u0161enije antikomunisti\u010dka, to\u010dnije re\u010deno ostaje prokapitalisti\u010dka.<\/p>\n<p>U ve\u0107ini zemalja, nekada\u0161njih sovjetskih satelita, takva politika ne samo da nailazi na odobravanje, nego je neke od njih (Poljska, balti\u010dke dr\u017eave) agresivno promi\u010du, \u0161to je dovelo i do toga da se NATO snage (me\u0111u njima i vojnici iz Hrvatske) \u0161alju na granicu s Rusijom kao gesta upozorenja da je Zapad spreman odbiti rusku agresiju, o kojoj se uporno govori kao o vrlo realnoj opasnosti, mada \u2013 izuzmemo li zbivanja u Ukrajini, u kojima Zapad i SAD snose nemalu odgovornost \u2013 nema nikakvih pokazatelja, a kamoli dokaza o tome da Moskva tako ne\u0161to sprema. Pa je vojni savez koji je slijedom doga\u0111anja trebao nestati prije gotovo trideset godina, \u017eiv i \u017eivahan, provodi manevre, upozorava (prijeti), intervenira, dok Trumpova Amerika sve grublje priti\u0161\u0107e na sve ve\u0107a izdvajanja dr\u017eava \u010dlanica za potrebe obrane jer \u2013 nije to nikakva enigma \u2013 treba imati kupce za ameri\u010dko oru\u017eje. Posao je posao, to barem Trump razumije.<\/p>\n<p>I samo je francuski predsjednik Macron imao hrabrosti i mudrosti upozoriti na potrebu ne ukidanja, nego redefiniranja Atlantskog pakta koji, takav kakav jest, zaista pati od mo\u017edanog udara, odnosno Macronovim rije\u010dima: koji je pretrpio mo\u017edanu smrt. Washington je odmah zadu\u017eio lojalnu evropsku suradnicu, njema\u010dku kancelarku Angelu Merkel da se o\u0161tro odupre takvoj dijagnozi, a turski predsjednik Erdogan, mo\u017eda i da bi se iskupio u o\u010dima Washingtona zbog kupnje ruskog proturaketnog sustava S 400, grubo je poru\u010dio svome francuskom kolegi da je on taj koji je pretrpio mo\u017edanu smrt. Sve to, me\u0111utim, Macrona nije pokolebalo. Dapa\u010de, ponovio je svoje stanovi\u0161te nakon razgovora s glavnim tajnikom NATO-a Stoltenbergom, da bi nakon napada ve\u0107 ranije osu\u0111enog terorista na prolaznike u Londonu vrlo konkretno poru\u010dio kako bi se NATO trebao koncentrirati na suzbijanje globalnoga terorizma, a ne na su\u010deljavanje s Rusijom. De Gaulleove su \u010dizme vjerojatno nekoliko brojeva prevelike za Macrona, ali dobro je da se ocjena poput njegove \u010duje upravo iz velike i stare \u010dlanice Atlantskog pakta. S Francuskom se u NATO-u ne moraju svi slagati, ali stanovi\u0161te Pariza ne mo\u017ee se tek tako ignorirati. Ne bude li se mijenjao i ne postane li primarno i iznad svega instrument evropske sigurnosti (\u0161to ne isklju\u010duje ni transformaciju u evropske obrambene snage, ali uz bitno druga\u010diji odnos prema SAD-u), Atlantski pakt dugoro\u010dno nema budu\u0107nosti. Pa ni kao \u017eivahni mrtvac. Iako bi o tome i slu\u017ebeni Zagreb trebao razmi\u0161ljati, \u010dini se kao da je u Hrvatskoj toga svjesna samo predsjedni\u010dka kandidatkinja Radni\u010dke fronte.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.portalnovosti.com\/rodjendan-zivahnog-mrtvaca\">Portal Novost<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ne bude li se mijenjao i ne postane li primarno instrument evropske sigurnosti, na \u0161to je upozorio i Macron, NATO dugoro\u010dno nema budu\u0107nosti. Iako bi i slu\u017ebeni Zagreb o tome trebao razmi\u0161ljati, \u010dini se kao da je toga svjesna samo kandidatkinja Radni\u010dke fronte<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[611,526,612],"class_list":["post-279616","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana","tag-macron","tag-nato","tag-rusija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/279616","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=279616"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/279616\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":279618,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/279616\/revisions\/279618"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=279616"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=279616"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=279616"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}