{"id":279382,"date":"2019-12-06T12:05:26","date_gmt":"2019-12-06T11:05:26","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=279382"},"modified":"2019-12-06T12:05:51","modified_gmt":"2019-12-06T11:05:51","slug":"nasa-otkrila-dramaticne-promjene-na-suncu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/12\/06\/nasa-otkrila-dramaticne-promjene-na-suncu\/","title":{"rendered":"NASA otkrila dramati\u010dne promjene na suncu"},"content":{"rendered":"

Sonda Parker pribli\u017eila se dovoljno Suncu kako bi otkrila dosad nevi\u0111ene fenomene i ponudila dokaze za pojedine pretpostavke, ali i nekoliko iznena\u0111enja.<\/p>\n

Od lansiranja u avgustu 2018. godine sonda Parker ameri\u010dke svemirske agencije NASA obi\u0161la je Sunce tri puta, pribli\u017eavaju\u0107i mu se vi\u0161e nego ijedna svemirska letjelica dosad i putuju\u0107i br\u017ee nego bilo koji objekat napravljen ljudskom rukom ikad.<\/p>\n

Po\u010dela su pristizati prva zanimljiva otkri\u0107a, objavljena u \u010detiri \u010dlanka u \u010dasopisu Nature. Nau\u010dnici ovim istra\u017eivanjem tra\u017ee odgovore na dva glavna pitanja o Suncu: zbog \u010dega solarni vjetar ubrzava kad krene u svemir i za\u0161to je sun\u010dev spoljni sloj (korona) do 500 puta topliji od unutra\u0161njih slojeva.<\/p>\n

Istra\u017eivanje je otkrilo dosad nevi\u0111enu aktivnost u plazmi i energiji na ivici sun\u010deve atmosfere, uklju\u010duju\u0107i promjene magnetnog polja i izbojima elektri\u010dno nabijenih \u010destica (poznatijih pod nazivom solarni vjetar). Ti vjetrovi odlaze u svemir, dio ih u prolazu zaka\u010di i Zemlju, pa je va\u017eno istra\u017eivati ih kako bi bolje za\u0161titili astronaute i elektroenergetsku mre\u017eu.<\/p>\n

Sonda Parker je po prvi put otkrila jasan izvor sporog, ravnomjernog vjetra kako dolazi iz Sunca. Pristigao je iz rupe u koroni, gdje su gasovi hladniji i manje gusti. Nau\u010dnici su znali kako se vjetrovi koji pristi\u017eu sa Sun\u010devih polova kre\u0107u br\u017ee, ali sad su prvi put uspjeli detektovati izvori\u0161nu ta\u010dku sporog vjetra koji pristi\u017ee sa ekvatora na\u0161e mati\u010dne zvijezde.<\/p>\n

Sonda je tako\u0111e otkrila talase magnetne energije kako jure kroz solarni vjetar i izmjerila kako se solarni vjetar na trenutke kretao brzinom ve\u0107om od 480 hiljada kilometara u sekundi, da bi potom iznenada nestao, prenosi index.hr vijest agencije Hina.<\/a><\/p>\n

Izboji bi mogli ponuditi obja\u0161njenje za\u0161to je korona tako vrela. \u010cini se kako su \u010desti: Parker je zabilje\u017eio njih oko hiljadu u 11 dana posmatranja. Ali, krili su jo\u0161 jedno iznena\u0111enje. Bili su tako sna\u017eni da su promijenili Sun\u010devo magnetno polje u pojedinim podru\u010djima.<\/p>\n

Nau\u010dnici ve\u0107 dugo pretpostavljaju kako je Sunce okru\u017eeno podru\u010djem bez kozmi\u010dke pra\u0161ine, si\u0107u\u0161nim ostacima planeta i asteroida koji plutaju svemirom dok ih ne zgrabi gravitacija obli\u017enje zvijezde. Pra\u0161ine ne bi trebalo biti jer bi je vrelina Sunca trebala ispariti pribli\u017ei li mu se previ\u0161e.<\/p>\n

Sonda Parker se po prvi put pribli\u017eila dovoljno kako bi na\u0161la dokaze da je ta pretpostavka ta\u010dna. Pra\u0161ina je zaista postajala sve tanja \u0161to se vi\u0161e sonda pribli\u017eavala Suncu.<\/p>\n

Ipak, i tu je nau\u010dnike \u010dekalo iznena\u0111enje. Nivo pra\u0161ine se smanjivao postepeno, ne naglo kako bi se o\u010dekivalo u scenariju s isparavanjem.<\/p>\n

Tokom \u0161est idu\u0107ih godina sonda Parker pribli\u017ei\u0107e se Suncu jo\u0161 21 put, svaki put sve vi\u0161e. Najvi\u0161e \u0107e mu se pribli\u017eiti na oko 6,5 miliona kilometara od povr\u0161ine. Tokom svakog preleta trebalo bi da prikupi sve vi\u0161e podataka, pi\u0161e Business Insider.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nau\u010dnici su opisali prva objavljena otkri\u0107a solarne sonde Parker, letjelice lansirane 2018. na put bli\u017ee Suncu od bilo kod drugog predmeta stvorenog ljudskom rukom.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-279382","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/279382","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=279382"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/279382\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":279385,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/279382\/revisions\/279385"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=279382"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=279382"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=279382"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}