{"id":278673,"date":"2019-11-26T07:37:06","date_gmt":"2019-11-26T06:37:06","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=278673"},"modified":"2019-11-26T07:37:06","modified_gmt":"2019-11-26T06:37:06","slug":"kineski-miks","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/11\/26\/kineski-miks\/","title":{"rendered":"Kineski miks"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n<p>Na pitanje o tome kakva je priroda dru\u0161tvenog i politi\u010dkog poretka u dana\u0161njoj Kini, tj. je li on kapitalisti\u010dki ili socijalisti\u010dki, pro\u0161le godine preminuli poznati egipatski marksist Samir Amin odgovorio je kako je to mo\u017eda krivo pitanje. A mo\u017eda je mogao citirati i poznatu izreku Mao Ce-tunga koji je na pitanje kako vidi posljedice Francuske revolucije, na njezinu dvjestogodi\u0161njicu izjavio da je to jo\u0161 rano re\u0107i.<\/p>\n<p>Kada se danas ovdje govori i pi\u0161e o Kini, uglavnom se to \u010dini u kontekstu ekonomike, manje politi\u010dke ekonomije, a neko marksisti\u010dko vi\u0111enje politi\u010dke budu\u0107nosti gotovo potpuno izostaje. Kinu se promatra kao iznimku u procesima financijalizacije, tako dominantnim u dana\u0161njem stadiju neoliberalne globalizacije, u kojima uglavnom ne sudjeluje. Od vremena predsjednikovanja Donalda Trumpa u SAD-u gleda se i kako \u0107e odgovoriti na trgova\u010dke ratove, koje je ovaj gotovo protiv svih, a posebno protiv Kine, obe\u0107ao, a dijelom i provodi. No radi li se tu primarno o trgovini, borbi za raspodjelu profita u globalnoj ekonomiji kakva je danas ili je u pitanje ve\u0107 doveden i sam, sada politiziran, pojam neoliberalne globalizacije? Umjesto kolektivnog imperijalista ili Trijade, kako je SAD, EU i Japan do kraja nazivao Samir Amin, sada neki ho\u0107e da izgleda kako imamo nove kontinentalne i subkontinentalne saveze, koji ru\u0161e ideju svjetske trgovine bez granica i zatvaraju u jednom trenutku unipolarni u multipolarni ili uop\u0107e nepolarni novi svijet. Naravno, svjetska trgovina bez granica uvijek je bila ideologijom neoliberalne globalizacije i maskom iza koje se dosta nehajno skrivao odnos centara svjetske mo\u0107i i njihove periferije i poluperiferije. Zato jedan \u010dlanak u novom broju srpskog izdanja \u2018Le Monde diplomatiquea\u2019 s razlogom nosi naslov \u2018Rat izme\u0111u SAD i Kine prije je geopoliti\u010dki nego trgovinski\u2019. A nadnaslov glasi: \u2018Multinacionalne kompanije u panici zbog sukoba najmo\u0107nijih\u2019. Pa ako je rije\u010d \u2018rat\u2019 prejaka za ono \u0161to se trenutno doga\u0111a u ameri\u010dko-kineskim odnosima, neke vrste pripreme za njega su, posebno s ameri\u010dke strane gledano, vidljive. Ono \u0161to se dogodilo, naro\u010dito u zadnja dva desetlje\u0107a, jest da je tr\u017ei\u0161na ekonomija Kine, koju je Zapad 1990-ih zamislio kao samo jednu kariku u lancu svjetske ekonomije, kojom upravljaju SAD i njegovi sateliti, brzinom svoga razvoja dovela u pitanje taj plan, jer \u2018u\u010denik\u2019 po\u010dinje prestizati \u2018u\u010ditelja\u2019. Jo\u0161 uvijek hegemona supersila, SAD je odlu\u010dio zato slomiti rivala i onemogu\u0107iti ga da mu postane takmacem u svjetskoj dominaciji. A to je mogu\u0107e samo takvim \u2018ekonomskim ratovima\u2019 iza kojih stoji stvarno oru\u017eje.<\/p>\n<p>Kini je dakle bila namijenjena uloga jo\u0161 jedne semiperiferije svjetskog sistema, uostalom kao i drugim nekada socijalisti\u010dkim dr\u017eavama, no ona svoju ulogu nije \u2018pravilno\u2019 odigrala. Vladaju\u0107a liberalna ideologija koja je pratila neoliberalnu globalizaciju tvrdila je, po uvijek istom obrascu, da je Kina \u2018nedovr\u0161ena dr\u017eava\u2019, \u0161to zna\u010di da se u njoj mo\u017ee govoriti o tr\u017ei\u0161noj privredi, ali ne i o liberalnoj demokraciji, a \u0161to bi navodno bili nerazdvojivi paralelni procesi kojima svijet te\u017ei. Kini su nedostajali slobodni vi\u0161estrana\u010dki izbori. No danas, kada prisustvujemo dekadenciji liberalne demokracije i na Zapadu, sve je vi\u0161e onih koji priznaju da neka uspje\u0161na demokracija i uspje\u0161ni kapitalizam nisu sinonimi i sve manje trebaju jedno drugo. Zato Zapad Kinu vi\u0161e i ne napada toliko na kartu kr\u0161enja ljudskih prava, gdje i sam sve gore prolazi, ve\u0107 se ideolo\u0161ka borba preselila u \u2018trgovinske ratove\u2019, kao mogu\u0107i uvod i u one prave. No kada smo i govorili o demokraciji, uvijek smo se morali pitati: tko, \u0161to, kako i za koga?<\/p>\n<p>Ali kakva je prava priroda kineskog poretka i mo\u017ee li se re\u0107i da je Kina jo\u0161 jedna zemlja periferije na putu integracije u svjetski sistem, u kojemu \u0107e, eto, izgleda i dobro pro\u0107i? Samir Amin, koji je pro\u0161le godine, pred smrt, posjetio Kinu i tamo odr\u017eao niz nastupa i intervjua, upozorio je doma\u0107ine da ne gaje iluzije o tome kako \u0107e se svijet jednostavno mirno preslo\u017eiti, bez borbe. A razvijeni \u0161iroko raskriljenim rukama primiti Kinu u svoje dru\u0161tvo, kao ravnopravnu \u010dlanicu. Svako stvarno ugro\u017eavanje svjetske dominacije Trijade izazvat \u0107e prijelaz s \u2018mekog\u2019 na \u2018tvrdi\u2019 pristup dr\u017eavi koja bi tu hegemoniju mogla ugroziti, a Kina je kao meta samo u poziciji da bira ho\u0107e li se prepustiti tome da postane obi\u010dna kolonija i tako, pod\u010dinjavanjem, \u2018izbjegne\u2019 sukob, prebaciv\u0161i ga u za ve\u0107inu neodr\u017eivu unutarnju politiku, ili \u0107e se, svojim posebnim ure\u0111enjem, pripravljati za borbu. Za ovo prvo \u2018rje\u0161enje\u2019 ve\u0107 je izgleda prekasno. Kina je suvi\u0161e mo\u0107na da bi se vratila u puki kolonijalni status koji, uostalom, nikada nije ni imala zadnjih sedamdeset godina, zbroji li se maoisti\u010dko i postmaoisti\u010dko razdoblje na putu neovisnosti koji nije prekinut godinom 1989. i njezinim posljedicama, kao \u0161to je bio npr. raspad SSSR-a.<\/p>\n<p>Govore\u0107i o prirodi kineskog ekonomskog sistema sa stanovi\u0161ta politi\u010dke ekonomije, autori Zhiming Long, R\u00e9my Herrera i Tony Andr\u00e9ani u svome pro\u0161logodi\u0161njem \u010dlanku u socijalisti\u010dkom \u010dasopisu \u2018Monthly Review\u2019 tvrde kako je \u2018tajna\u2019 kineskog uspjeha u \u010dinjenici da ona nije neoliberalnom ekonomijom, iako, otvaranjem, sudjeluje u tom globalnom svijetu. Oni kineski ekonomski sistem nazivaju, jo\u0161 uvijek ili tek sada, tr\u017ei\u0161nim socijalizmom, a to potkrepljuju nizom dokaza. Ve\u0107ina poznatih zapadnih marksisti\u010dkih mislilaca misli obrnuto. Tako je David Harvey u svojoj povijesti neoliberalizma napisao kako od 1978. prisustvujemo \u2018neoliberalizmu s kineskim karakteristikama\u2019. Giovanni Arrighi, nanovo i\u0161\u010ditavaju\u0107i Adama Smitha u kineskim prilikama, govori kako tamo\u0161nje elite koriste \u2018tr\u017ei\u0161te kao sredstvo vlade\u2019. Leo Panitch i Sam Gindin razumiju mije\u0161anje i otvaranje Kine svjetskom kapitalizmu kao priliku za reorijentaciju tog istog svjetskog kapitalizma. Kina \u0107e postepeno liberalizirati svoje financijsko tr\u017ei\u0161te, deregulirati kontrolu kapitala, a Komunisti\u010dka partija \u0107e gubiti na utjecaju.<\/p>\n<p>Puno teorijskih autoriteta govori dakle da je Kina na putu dr\u017eavnog kapitalizma, dok manjina, poput autora na koje smo se mi ovdje pozvali, tvrdi kako se i dalje mo\u017ee govoriti o socijalizmu, koji se jasno razlikuje od kapitalizma. Donekle poseban je slu\u010daj Samira Amina, koji istovremeno tvrdi kako se o Kini danas te\u0161ko mo\u017ee govoriti kao o socijalisti\u010dkoj zemlji, ali da ona nije ni do kraja kapitalisti\u010dka. U igri je novi miks, koji ne mo\u017eemo do kraja shvatiti pozivaju\u0107i se samo na povijesne socijalizme, ali i kapitalizme.<\/p>\n<p>Long, Herrera i Andr\u00e9ani tvrde da, uzmemo li maksimalizaciju profita za vlasnike koji nisu zaposleni u direktnoj proizvodnji, \u0161to je pravilo dana\u0161njeg kapitalizma na Zapadu, kao kriterij, on ne vrijedi u ve\u0107ini velikih dr\u017eavnih poduze\u0107a u Kini. Prije se mo\u017ee govoriti da ovdje dr\u017eava na neki na\u010din oporezuje kapital negoli \u0161to pobire dividendu. Separacija kapitala i rada nije konzekventno sprovedena, iako su radnici odvojeni od menad\u017ementa. Evo deset elemenata koji postoje samo u Kini, a ne i u zapadnom kapitalizmu: 1) opstanak sna\u017enog i modernog planiranja, razli\u010ditog u razli\u010ditim sektorima i ne bez problema; 2) kolektivno odlu\u010divanje u korekcijama planova, kao vid politi\u010dke demokracije nepostoje\u0107i trenutno na Zapadu; 3) razvijeni javni servisi, koji se ti\u010du politi\u010dkog, dru\u0161tvenog i ekonomskog gra\u0111anstva, a nisu na tr\u017ei\u0161tu ili su to samo u blagom obliku; 4) javno vlasni\u0161tvo nad zemljom i prirodnim izvorima, u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu na nacionalnom nivou, a u kolektivnom na lokalnom \u2013 dakle zemlja pripada dr\u017eavi i seljacima; 5) razli\u010diti oblici vlasni\u0161tva, od velikih dr\u017eavnih poduze\u0107a, koja se razlikuju od kapitalisti\u010dkih firmi, posebno zbog participacije radni\u0161tva u menad\u017ementu, preko sitnog individualnog privatnog vlasni\u0161tva, te socijaliziranog vlasni\u0161tva. Postoji, dapa\u010de forsira se, kapitalisti\u010dko vlasni\u0161tvo, no ono omogu\u0107uje i druge oblike vlasni\u0161tva; 6) politika radni\u010dkih pla\u0107a uskla\u0111uje se s drugim izvorima prihoda; 7) opstaje promocija dru\u0161tvene pravde iz egalitarnije perspektive; 8) o\u010duvanje prirode koncipira se neodvojivo od ideje dru\u0161tvenog progresa, kao cilj razvoja i maksimalizacije bogatstva; 9) ekonomski odnosi izme\u0111u dr\u017eava bazirani su na me\u0111usobnoj koristi; 10) politi\u010dki odnosi izme\u0111u dr\u017eava baziraju se na miroljubivosti i te\u017enji za ravnopravnim odnosima.<\/p>\n<p>\u2018Kinesko \u010dudo\u2019 rezultat je djela kineskih ljudi, kako onih vladaju\u0107ih tako i naroda i kontradikcija kojima oni me\u0111usobno ovladavaju. Samir Amin je bio me\u0111u rijetkim marksistima koji su imali razvijen koncept propadanja kapitalizma, njegove \u2018ocvalosti\u2019, \u2018senilnosti\u2019, a ne samo uo\u010davanja kontradikcija, koje svi vide i razli\u010dito \u2018razrje\u0161avaju\u2019. Dokaz za tu njegovu tezu, koju ne treba brkati s teorijama sloma, jer kapitalizam ne\u0107e nestati pod teretom svojih nerazrije\u0161enih suprotnosti, jest porast nasilja u svijetu. Sistem u krizi, slab sistem, lako pribjegava nasilju, pa iako nismo u svjetskim ratovima, nova ograni\u010dena \u017eari\u0161ta i krize stalno izbijaju. Dapa\u010de, atmosfera je da to nisu krajnji dometi svjetskog sistema koji vlada, a jo\u0161 se suzdr\u017eava ili se trenutno vidi preslabim da bi se upustio u direktne obra\u010dune izme\u0111u velikih i mo\u0107nih zemalja. Zato je bitno promatramo li svijet kroz optiku koja je jako, srednje ili malo ograni\u010dena. Ili ga promatramo u cjelini. Kao proces uslijed kojega je vladaju\u0107i, a to zna\u010di kapitalisti\u010dki sistem, uvijek u krizi, kada se on promatra sa stanovi\u0161ta revolucije. Bitno je samo zadovoljava li nas ekonomisti\u010dka analiza, koja npr. dobro vidi proturje\u010dja financijalizacije i kamo nas odvodi takva ekonomija. Ali to je samo uski segment problema. Politi\u010dka ekonomija sagledava \u0161iru sliku i vidi jo\u0161 niz drugih kontradikcija u koje nas je odveo \u0107orsokak neoliberalne globalizacije, koja nije nu\u017ena. A kritika politi\u010dke ekonomije ne govori vi\u0161e o krizama unutar sistema, tj. kapitalizma. Nego o kapitalizmu kao krizi. Kada gledamo iz tog o\u010di\u0161ta, otvaraju nam se ne ba\u0161 vesele, ali jo\u0161 neodlu\u010dene borbe budu\u0107nosti, koje ne isklju\u010duju ni velike sukobe i svjetske ratove. Ali mo\u017eda ni revolucije, koje su s takvim doga\u0111ajima uvijek povezane.<\/p>\n<p>\u0160to se ti\u010de Kine, smjer njezine budu\u0107nosti je neizvjestan i otvoren. Ho\u0107e li vladaju\u0107e elite, \u010diji se presti\u017e u narodu temelji na ekonomskom rastu, uspjeti opstati a da ne diraju u klasne odnose tako da korist od razvoja nema samo rastu\u0107a srednja klasa, kao sada, ve\u0107 i radnici i seljaci? Ili \u0107e vladaju\u0107i radije izabrati jasan kapitalisti\u010dki put, koji bi zemlju mogao dovesti do nerazrje\u0161ivih proturje\u010dja, \u0161to bi uni\u0161tilo i ovo do sada postignuto? A tu je i vanjski faktor. \u0160to \u0107e \u2018ispuhani hegemon\u2019 SAD u\u010diniti geoekonomski i geopoliti\u010dki u suo\u010denju s nezaustavljivim rastom Kine? I u situaciji ameri\u010dke hegemonije i njezinih opasnih planova, kineski ekonomski, ali i politi\u010dki sistem, jo\u0161 uvijek sadr\u017ei i elemente socijalizma. Pa i potencijal za njegovu reaktivaciju. Zbog toga je potrebno imati lucidnosti, o tome govori Amin, kada prijateljski savjetuje kineske drugove, da se predvide neke prijetnje, ali i prepoznaju saveznici u budu\u0107nosti. Kina se trgova\u010dki otvorila svijetu, no politi\u010dki nije sklona upu\u0161tati se u velike geostrate\u0161ke igre. Nitko ne o\u010dekuje da ona u budu\u0107nosti mo\u017ee odigrati ulogu nekog novog Sovjetskog Saveza ili postati sredi\u0161tem internacionalizma kakav je u to doba postojao. To, uostalom, i ne bi bilo dobro. No internacionalizam u nekom novom obliku ostaje problemom. \u010cak i za veliku i naoko samodostatnu Kinu.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.portalnovosti.com\/kineski-miks\">Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Puno teorijskih autoriteta govori da je Kina na putu dr\u017eavnog kapitalizma, dok manjina tvrdi kako se i dalje mo\u017ee govoriti o socijalizmu. Donekle poseban je slu\u010daj Samira Amina, koji obja\u0161njava da je u igri novi miks, koji ne mo\u017eemo do kraja shvatiti pozivaju\u0107i se samo na povijesne socijalizme, ali ni kapitalizme<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":274330,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-278673","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/278673","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=278673"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/278673\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/274330"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=278673"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=278673"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=278673"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}