{"id":278578,"date":"2019-11-25T09:00:38","date_gmt":"2019-11-25T08:00:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=278578"},"modified":"2019-11-25T09:01:47","modified_gmt":"2019-11-25T08:01:47","slug":"zasto-se-ljudi-ponasaju-tako","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/11\/25\/zasto-se-ljudi-ponasaju-tako\/","title":{"rendered":"Za\u0161to se ljudi pona\u0161aju tako?"},"content":{"rendered":"

Na\u010din na koji ljudi ispoljavaju emocije pokazao se izuzetno dosljednim u razli\u010ditim populacijama.<\/h2>\n

Gdje god da se nalazili, osmeh ima univerzalno zna\u010denje? Ekman i Frizen (1986) su u revolucionarnom istra\u017eivanju ispitivali prirodu emocionalnog izra\u017eavanja kod ljudi. Otkrili su da se \u0161irom svijeta, osnovne emocije poput sre\u0107e, tuge, ljutnje, iznena\u0111enja, ga\u0111enja i straha, manifestuju gotovo istim izrazima lica. To zna\u010di da nomadi sa dalekog Ju\u017enog Pacifika, ba\u0161 kao i ugla\u0111eni ljudi koji pijuckaju najkvalitetnije \u010dajeve na Park Aveniji na Menhetnu, osnovne emocije iskazuju na isti na\u010din.<\/p>\n

Mi ljudi imamo dosta sli\u010dnosti sa obi\u010dnim golubovima.<\/h2>\n

U jednom od najzna\u010dajnijih istra\u017eivanja o prirodi ljudskog pona\u0161anja ikada obavljenih, B. F. Skiner (1953) navodi da su procesi poput operantnog i klasi\u010dnog uslovljavanja izuzetno sli\u010dni kod razli\u010ditih vrsta \u017eivotinja \u2013 od pasa, zlatnih ribica, golubova i pacova, pa sve do ljudi.<\/p>\n

\u0160to vi\u0161e platite nekome da obavi odre\u0111eni posao, ve\u0107a je vjerovatno\u0107a da \u0107e mu se taj posao manje dopasti.<\/h2>\n

Festinger i Karlsmit (1959) izvr\u0161ili su skup klasi\u010dnih istra\u017eivanja o konceptu kognitivne disonance (mentalno stanje, odnosno konflikt, pri kom osoba istovremeno posjeduje dva suprotstavljena mi\u0161ljenja). Grupi ispitanika zadati su rutinski, monotoni zadaci, a zatim su dobili uputstvo da drugom u\u010desniku ka\u017eu kako im se zadatak dopao. Nakon toga, bili bi nagra\u0111eni jednim dolarom. Zanimljivo je da su oni zapravo vi\u0161e u\u017eivali u zadatku, nego druga druga ispitanika koja je iste te zadatke obavljala i za njih bila nagra\u0111ena sa 20 dolara. Istra\u017eiva\u010di su ustanovili da, ukoliko su ljudi nedovoljno nagra\u0111eni za obavljanje dosadnih i neprijatnih poslova, ve\u0107a je vjerovatno\u0107a da \u0107e ubijediti sebe da su zapravo u\u017eivali obavljaju\u0107i ih, kako bi smanjili nivo postoje\u0107e kognitivne disonance.<\/p>\n

Obi\u010dni ljudi u stanju su da slu\u0161aju uputstva nepoznate osobe \u010dak iako im ona govori da ubiju drugo ljudsko bi\u0107e.<\/h2>\n

U nizu eksperimentalnih studija u kojima se istra\u017eivala pokornost autoritetu, Stenli Milgram je zaklju\u010dio da je pod odre\u0111enim uslovima, velika ve\u0107ina normalnih odraslih osoba, u stanju da nekoga ubije \u2013 pogotovo ukoliko dobijaju uputstva od osobe koju smatra autoritetom i ukoliko im je re\u010deno da je to za dobrobit nauke. (Milgram, 1963)<\/p>\n

Kada je rije\u010d o postizanju uspjeha u \u017eivotu, emocionalna inteligencija je \u010desto va\u017enija od kognitivne.<\/h2>\n

Mi svakako dosta vrednujemo inteligenciju, posebno ako se radi o akademskim postignu\u0107ima. Ipak, na osnovu velikog broja istra\u017eivanja, zaklju\u010deno je da je uspjeh u nekim domenima \u017eivota bolje predvi\u0111en emocionalnom nego kognitivnom inteligencijom. (Majer i Salovi, 1997)<\/p>\n

Oko tre\u0107ine ubistava u Sjevernoj Americi je na neki na\u010din povezano sa preljubom.<\/h2>\n

I dok mi smatramo da su ljudi danas civilizovani i da lako kontroli\u0161u svoje primitivne nagone, istra\u017eivanja su pokazala suprotno. Analizom nekoliko hiljada ubistava u Sjevernoj Americi, Dali i Vilson (1982) su otkrili da je otprilike jedna tre\u0107ina ubistava zapravo reakcija na preljubu partnera.<\/p>\n

Ljudi su spremniji da iza\u0111u u susret ukoliko se nalaze u sobi koja lijepo miri\u0161e.<\/h2>\n

Liljenkvist i saradnici (2010) su ispitivali svoje ispitanike u dva ambijenta: jedni su se nalazili u prostoriji koja nije bila skoro o\u010di\u0161\u0107ena, dok su se drugi nalazili u \u010distoj i mirisnoj prostoriji. Njima je ponu\u0111ena literatura \u201eHabitat for Humanity\u201d, pri \u010demu su ljudi iz mirisne i \u010diste prostorije bili spremniji da se njome pozabave, a zatim i da se toj organizaciji pridru\u017ee kao volonteri.<\/p>\n

Obja\u0161njenja koja ljudi daju za svoje postupke \u010desto nemaju veze sa istinom.<\/h2>\n

U nizu deskriptivnih istra\u017eivanja, Nizbet i Vilson (1977) otkrivaju da ljudi veoma lako daju obja\u0161njenja za svoje postupke, iako su vrlo \u010desto potpuno nesvjesni stvarnog uzroka sopstvenog pona\u0161anja. Na primjer, jedna grupa ispitanika gledala je film koji je bio pra\u0107en veoma glasnom bukom iz hodnika, dok je druga grupa ispitanika gledala taj isti film bez buke. Ispitanici iz prve grupe su mnogo \u010de\u0161\u0107e izjavljivali da im se film nije ba\u0161 dopao, ali kada su trebali da objasne za\u0161to je to tako, niko od ispitanika nije naveo buku kao uzrok!<\/p>\n

Na na\u0161e postupke li\u010dnost jedva da ima uticaj.<\/h2>\n

Istra\u017eivanja uticaja li\u010dnosti na pona\u0161anje pokazala su da, u prosjeku, li\u010dnost uti\u010de na na\u0161e postupke samo oko 9%. (Mi\u0161el, 1968)<\/p>\n

Ipak nismo toliko plemeniti kao \u0161to mislimo da jesmo.<\/h2>\n

Prema Darliju i Betsonu (1973), veliki broj studenata sa Ivy League Univerziteta koji kasne na predavanje o milosrdnom Samari\u0107aninu iz Biblije naj\u010de\u0161\u0107e nije pomogao osobi sa kojom su se tokom \u017eurbe susreli, a koja je bila u nevolji. (Izvor: Psihoverzum.com)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Istra\u017eivanja uticaja li\u010dnosti na pona\u0161anje pokazala su da, u prosjeku, li\u010dnost uti\u010de na na\u0161e postupke samo oko 9%.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":270504,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-278578","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/278578","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=278578"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/278578\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/270504"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=278578"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=278578"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=278578"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}