{"id":278451,"date":"2019-11-23T06:47:38","date_gmt":"2019-11-23T05:47:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=278451"},"modified":"2019-11-22T19:52:57","modified_gmt":"2019-11-22T18:52:57","slug":"nazalost-evo-morales-je-najveci-krivac-za-uspjeh-drzavnog-udara-u-boliviji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/11\/23\/nazalost-evo-morales-je-najveci-krivac-za-uspjeh-drzavnog-udara-u-boliviji\/","title":{"rendered":"Na\u017ealost, Evo Morales je najve\u0107i krivac za uspjeh dr\u017eavnog udara u Boliviji"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: N. Babi\u0107<\/strong><\/p>\n

Proteklih dana smo pisali o doga\u0111ajima u Boliviji i kako je svrgnut predsjednik Evo Morales, koji je sa suradnicima bio prisiljen pobje\u0107i iz zemlje u Meksiko, koji mu je pru\u017eio azil, a za\u0161titu mu nudi i Argentina.<\/p>\n

Iako je pobijedio na izborima 20. listopada, aktiviran je plan njegova svrgavanja, koji je dovr\u0161en njegovom prisilnom ostavkom i bijegom iz zemlje. Me\u0111u komentatorima je bilo onih koji su se pitali gdje su Rusija i Kina, gdje su Venezuela i Kuba, kako je mogu\u0107e da svijet dozvoli tako ne\u0161to, a malo je bilo onih koji su kao glavnog krivca, uz SAD i njihove marionete u Boliviji, naravno, prepoznali samog Moralesa.<\/p>\n

Prvi predsjednik iz redova autohtonih naroda u Latinskoj Americi je napravio puno za zemlju, koja jo\u0161 uvijek nije ekonomska sila, ali se izvla\u010di iz siroma\u0161tva. BDP je konstantno rastao, broj ljudi koji \u017eive u siroma\u0161tvu j iz godine u godinu je bio sve manji, vrijedne nacionalne tvrtke i resursi su reprivatizirani i vlasni\u0161tvo su Bolivije, a dugovi i suradnja s Me\u0111unarodnim monetarnim fondom su svedeni na minimum. Zapravo, Moralesove vlade su vratile stare dugove i od 2006. vi\u0161e nije bilo zadu\u017eivanja kod MMF-a-<\/p>\n

\u0160to je Morales propustio napraviti?<\/p>\n

Prvo, nije kao Hugo Chavez napravio mogu\u0107nost da se blokira rad nacionalne skup\u0161tine tijelom koje \u0107e biti izabrano na referendumu, iako je to u ovom trenutku manje va\u017eno. Me\u0111utim, ovakvo tijelo je nu\u017eno za sigurnost u budu\u0107nosti, posebno pri poku\u0161ajima institucionalnih dr\u017eavnih udara koji su savr\u0161eno provedeni prvo u Paragvaju, kasnije u Brazilu. Venezuela je s institucijom Nacionalne ustavne skup\u0161tine blokirala rad parlamenta i po ustavu i zakonu zemlje sprije\u010dila institucionalni dr\u017eavni udar.<\/p>\n

Drugo, jo\u0161 va\u017enije, Evo Morales je zanemario vojsku. Nije kao Hugo Chavez proveo \u010distku u vojsci a dozvolio je vojnu suradnju oru\u017eanih snaga Bolivije s Pentagonom. Iako je zabranio rad nekim ameri\u010dkim vladinim agencijama u Boliviji, ostavio je slobodu djelovanja nevladinim udrugama \u010diji su \u010delnici redovito hodo\u010dastili SAD, Washington i Miami, gdje se uglavnom nalaze centri za destabilizaciju Latinske Amerike. To je neoprostiva gre\u0161ka.<\/p>\n

Portal Gray Zone<\/a>, uz obilje fotografija i dokaza, objavio je \u010dlanak kojim dokazuje kako su za vrijeme vladavine Moralesa visoki \u010dasnici\u00a0 prolazili obuku u Sjedinjenim Dr\u017eavama i programe koje je FBI organizirao za zemlje Latinske Amerike, navodno za borbu protiv trgovine drogom i pod sli\u010dnim izgovorima.<\/p>\n

Za ne povjerovati je da je na\u010delnik Glavnog sto\u017eera vojske Bolivije, general Williams Kaliman, isti onaj koji je \u201esugerirao\u201c Moralesu da da ostavku i pobjegne iz zemlje, bio vojni ata\u0161e u Washingtonu i pro\u0161ao je obuku u vojnoj \u0161koli \u201eSchool of the Americas\u201c u \u201eFort Benningu\u201c u ameri\u010dkoj saveznoj dr\u017eavi Georgia, koju su poha\u0111ali ranije svi \u010dasnici latinoameri\u010dkih vojnih hunti, kasnije vojno osoblje odano Washingtonu. Kako je takva osoba mogla voditi vojsku Bolivije, to je neobja\u0161njivo.<\/p>\n

Osim generala Kallimana, jo\u0161 \u0161est najvi\u0161ih urotnika u bolivijskoj vojsci tako\u0111er imaju \u201epedigre\u201c s obuke u \u201eFort Benningu\u201c , koju su pro\u0161li prije neko je Morales prvi put osvojio vlast.<\/p>\n

U Boliviji je uloga vojnih i policijskih du\u017enosnika koje su obu\u010davali SAD bila presudna u prisilnoj ostavci Moralesa i njegovih najbli\u017eih suradnika.\u00a0 Morales je dozvolio da ameri\u010dke vladine agencije poput USAID-a dugi niz godina otvoreno financiraju protuvladine skupine u zemlji. Na\u010din na koji su ameri\u010dke obavje\u0161tajne slu\u017ebe koristile sigurnosne snage kao trojanskog konja u Boliviji nije dobro poja\u0161njen, \u0161to zna\u010di da su zakazale tajne slu\u017ebe Bolivije, koje su morale znati sve o svakome tko radi na potkopavanju vlade i stabilnosti zemlje. Naravno, Moralesov prisilni odlazak je potvrda da koliko je to bio presudan faktor.<\/p>\n

Naknadnom istragom neovisnih novinara je utvr\u0111eno da zavjera i prevrat nisu mogli uspjeti bez odu\u0161evljenog odobrenja vojnih i policijskih zapovjednika zemlje, a na njihov pristanak su sna\u017eno utjecale SAD, gdje su \u0161kolovani upravo za ove zada\u0107e.<\/p>\n

Zanemarena vojska<\/h2>\n

Ovdje dolazimo do klju\u010dne stavke. Morales je zanemario vojsku. Prije svega u kadrovskom smislu i time \u0161to je dopustio suradnju vojske s Pentagonom, ali i zato \u0161to je zemlju ostavio nenaoru\u017eanu. Istu gre\u0161ku su napravili Muammar Gaddafi i Sadam Hussein, koji su skon\u010dali likvidirani kao uli\u010dni razbojnici zato \u0161to su \u201ezaboravili\u201c modernizirati vojsku.<\/p>\n

Uz Iran, koji je pri\u010da za sebe, Venezuela i Al\u017eir su dva najbolja primjera zemalja koje se nitko ne usudi napasti zato \u0161to imaju modernu i dobro naoru\u017eanu vojsku i vojni vrh odan politi\u010dkom vodstvu zemlje. Podsjetimo da je i Al\u017eir bio na listi zemalja za svrgavanje diktatora u \u201eArapskom prolje\u0107u\u201c, ali je dugogodi\u0161nji biv\u0161i predsjednik Abdelaziz Bouteflika od Rusije kupio sve \u0161to se nudilo u smislu sustava protuzra\u010dne obrane, tenkove, helikoptere, borbene zrakoplove i ostala oru\u017eja, ba\u0161 kao svojevremeno i Hugo Chavez. \u0160to se dogodilo u Al\u017eiru 2011. godine? Ni\u0161ta. Prosvjedi su trajali nekoliko dana ili tjedana, a onda je predsjednik Bouteflika nazvao Pariz i rekao Sarkozyu \u201ekako bi zbog prijateljskih odnosa dvije zemlje bilo bolje da se Pariz ne upli\u0107e u unutarnje poslove Al\u017eira\u201c. Nakon toga su sve destabiliziraju\u0107e operacije obustavljene.<\/p>\n

U Venezueli u travnju ove godine su John Bolton, Luis Almagro i Juan Guaid\u00f3 poku\u0161ali provesti vojni udar, ali se prevratu pridru\u017eio jedan pukovnik, nekoliko ni\u017eih \u010dasnika i par stotina zavedenih ro\u010dnika iz nekoliko vojarni. Mizeran broj vojnika, bez ijednog generala, nedovoljno da se napravi bilo \u0161to. Osim toga, vojska Venezuele kao i vojska Al\u017eira ima ruske sustave S-300PMU2, tenkove, zrakoplove, oklopna vozila, brodove, vi\u0161ecijevne raketne baca\u010de i sve \u0161to je potrebno za obranu zemlje, da nakon odbijenice iz Brazila i Kolumbije, koji su poru\u010dili da ne\u0107e sudjelovati u agresiji, niti \u0107e dozvoliti da bilo koja druga sila s njihova teritorija izvr\u0161i invaziju na Venezuelu, nikome nije palo na pamet da pokrene vojnu kampanju protiv Madura i njegove vlade.<\/p>\n

Evo Morales ni to nije napravio i vojska zemlje bi se mogla nazvati silom koja se mo\u017ee suprotstaviti manjim gerilskim skupinama, ali nikako ameri\u010dkoj intervenciji. To \u0161to je Bolivija siroma\u0161na, nije nikakav izgovor, jer se s Rusima i Kinom uvijek mo\u017ee dogovoriti o na\u010dinu isplate modernih sustava naoru\u017eanja, jer je Moskvi i Pekingu u interesu da zemlju vodi vlada koja \u0107e se suprotstavljati ameri\u010dkom utjecaju na kontinentu. Naknadno se pitati za\u0161to Rusija i Kina nisu intervenirali je besmisleno? Kona\u010dno, za\u0161to bi intervenirali? Rusi i Kinezi ne vide sebe u ulozi \u201eheroja osvetnika\u201c koji \u0107e spa\u0161avati zemlje koje se same nisu potrudile da osiguraju nu\u017eno za vlastitu obranu.<\/p>\n

Nenaoru\u017eani narod \u0107e uvijek biti pora\u017een<\/h2>\n

\u0160panjolska Republika je vjerovala u parlamentarnu demokraciju, ali je Franco uspostavio svoju diktaturu. Salvador Allende vjerovao je u parlamentarnu demokraciju, ali je ga je Pinochet likvidirao i zavladao zemljom. Evo Morales je vjerovao u parlamentarnu demokraciju, a dr\u017eavni udar ga je prisilio da napusti vlast. Ovo su samo neki primjeri u povijesti koji sugeriraju da, ako idete u bitku s vukovima, ne mo\u017eete biti janje.<\/p>\n

Kao ni prethodna iskustva, ni Moralesovo nije bez nedostataka, ali je bilo obe\u0107avaju\u0107e. U posljednjem razdoblju nijedna latinoameri\u010dka vlada nije postigla tako visok rast, pravednu preraspodjelu bogatstva i nevjerojatan pad siroma\u0161tva. Bolivija je, nakon Kube i Venezuele, latinoameri\u010dka zemlja s najmanjim postotkom nepismenih. Ali je upravo ovaj dru\u0161tveni napredak, temeljen na nacionalizaciji plinskih kompanija, odredio sudbinu Eva Moralesa i skandalozni bijeg autohtonog predsjednika koji je radio za siroma\u0161ne.<\/p>\n

\u017dedna osvete, bolivijska kompradorska elita koja se obogatila u vrijeme vojne hunte i neoliberalnih vlada \u201990-ih, uspjela je okon\u010dati progresivni eksperiment kojeg su podr\u017eale narodne mase.<\/p>\n

Ovaj trijumf reakcionarnih snaga postavlja jeziva pitanja. Kako legalna vlada zemlje mo\u017ee neka\u017enjeno trpjeti paljenje ku\u0107a vlastitih ministara? Kako je izabrani predsjednik ove suverene dr\u017eave morao pobje\u0107i iz zemlje, vidljivo u opasnosti? Na\u017ealost, odgovor je o\u010dit i poni\u017eavanje legitimne vlasti od strane bandi bilo je mogu\u0107e samo zato \u0161to je bio nenaoru\u017ean.<\/p>\n

\u010celnici vojske i policije, adekvatno obu\u010deni u \u201eFort Benningu\u201c u Sjedinjenim Dr\u017eavama, izdali su predsjednika, koordiniraju\u0107i dr\u017eavni udar sa senatorima male krajnje desni\u010darske stranke koja je na sastanku bez kvoruma jednu od svojih zastupnica proglasila predsjednicom, nose\u0107i sa sobom Bibliju od deset kilograma. To je bio u\u017easan prizor i za svakog iskrenog kr\u0161\u0107anina.<\/p>\n

Legitimni predsjednik Evo Morales preferirao je izgnanstvo umjesto krvoproli\u0107a i taj izbor mo\u017eda treba po\u0161tovati, ali ne i popu\u0161tanja i kompromise na koje je pristajao tijekom tri protekla mandata.<\/p>\n

Razlika s Venezuelom je iznena\u0111uju\u0107a.\u00a0 Isti je scenarij isku\u0161an u Caracasu i neslavno je propao. Unato\u010d ekonomskoj krizi u zemlji, vojska Venezuele se odupirala nevi\u0111enim prijetnjama i poku\u0161ajima podmi\u0107ivanja iz Washingtona. Vjernost vojnog aparata Caracasu je dokaz da \u0107e se u toj zemlji \u010dasnici i vojnici suprotstaviti\u00a0 imperijalisti\u010dkim ciljevima. Ali to nije slu\u010dajnost. Iskusni vojnik Chavez je u\u010dinio sve \u0161to je mogao kako bi okupio vojsku, a Madura je nau\u010dio lekciju. Anti-imperijalisti\u010dki patriotizam ideolo\u0161ki je temelj Bolivarske revolucije. Takva oru\u017eana sila, pou\u010dena naprednim vrijednostima, \u0161titi zemlju i podr\u017eavaju je narodne milicije, ne\u0161to po uzoru na Basij snage u Iranu. To je razlog zbog kojeg je Washington poku\u0161ao provesti atentat na Madura, a poslije svrgnuti krvavim vojnim udarom.<\/p>\n

Machiavelli ka\u017ee da se za postizanje ciljeva u politici mora biti i \u201clav i lisica\u201d, koriste\u0107i snagu i lukavost, ovisno o okolnostima. Ali i za uporabu sile postoje okolnosti. Koliko god bila pozitivna za ve\u0107inu stanovni\u0161tva, miroljubiva i suverenisti\u010dka politika nije uvijek pohvalna.<\/p>\n

Na\u010dini za spre\u010davanje \u0161tete trebaju biti jasno definirani i datirani, a na klju\u010dna mjesta u sigurnosnom i obavje\u0161tajnom aparatu trebaju biti imenovani provjereni ljudi.<\/p>\n

U stvarnim uvjetima politi\u010dke borbe, ono \u0161to odre\u0111uje kona\u010dni rezultat nisu po\u0161tene namjere, ve\u0107 ravnote\u017ea snaga.<\/p>\n

Suo\u010dene s lokalnom kompradorskom elitom i imperijalisti\u010dkom koalicijom, Moralesove prista\u0161e nemaju drugog izbora osim oru\u017eja. Morali su ga uzeti, jer bi, obzirom na nisku sklonost protivnika juna\u010dkom samoubojstvu, bili u prednosti.<\/p>\n

Za provedbu ovog odvra\u0107aju\u0107eg u\u010dinka, bilo je dovoljno nekoliko tisu\u0107a dobro naoru\u017eanih dobrovoljaca, koji su spremni braniti demokraciju uz rizik po vlastiti \u017eivot. Nema sumnje da je odsutnost ovakvih ideja nuspojava strasti suvremene \u201eljevice\u201c prema izborima, ali \u010dini se da su zaboravila Maovu izreku da \u201cvlast dolazi iz cijevi pu\u0161aka\u201d.<\/p>\n

Naivnost pred okrutno\u0161\u0107u rijetko dovodi do uspjeha, a jednostrano razoru\u017eanje oblik je samoubojstva. Neki \u0107e re\u0107i da odbijaju nasilje, ali ovaj plemeniti stav ima nedostatak, jer znatno smanjuje \u017eivotni vijek.<\/p>\n

Bolje je odustati od \u201cmoralne vizije svijeta\u201d i suo\u010diti se sa stvarno\u0161\u0107u, kako je rekao Hegel. Pacifizam rijetko odvra\u0107a bijesne zvijeri, a nema bjesnije zvijeri od ljudske, oligarhije kojoj je uzdrmana njena materijalna baza, oslabljene strahom i spremne sru\u0161iti sve kako se ne bi suo\u010dila sa sudom povijesti.<\/p>\n

Bez oru\u017eja, narod \u0107e uvijek biti pora\u017een. Nije slu\u010dajno da su jedini revolucionarni eksperimenti koji su doveli do u\u010dinkovite transformacije dru\u0161tva politi\u010dki proces pratili vojnim. Uvijek mo\u017eemo razgovarati o prirodi i granicama te transformacije. Ali ako je francuska revolucija mobilizirala svoje vojnike, Toussaint Louverture, koji je predvodio prvu uspje\u0161nu pobunu crnih robova u kolonijama, bio je najprije general revolucije. Ruska revolucija je stvorila Crvenu armiju, koja je prvo porazila \u201ebjela\u0161e\u201c, kontrarevolucionarnu silu koju je pomagalo \u010detrnaest imperijalisti\u010dkih nacija, a potom, nakon titanske bitke, najbolje nacisti\u010dke legije i umar\u0161irala u Berlin. Kineska revolucija je uspjeh 1949. dugovala Zhuu i njegovim vojnim pobjedama, koliko Maoovim idejama. Vijetnam je pobijedio ameri\u010dku ratnu ma\u0161ineriju, a Kuba svoj opstanak duguje pobjedi nad imperijalizmom 1961. u Zaljevu svinja. Sve to je bilo mogu\u0107e zato \u0161to se stalno vagalo povijesno iskustvo: oru\u017eje ili poraz.<\/p>\n

Kad bismo samo mogli bez oru\u017eja, naravno, to bi bilo idealno. No, ostavlja li protivnik ikakav izbor? Pitajte Assada i njegov narod. Oni u Washingtonu koji podrivaju ekonomije zemalja u razvoju koje se \u017eele osloboditi zapadne hegemonije, name\u0107u\u0107i embarga, financiraju\u0107i bande, manipuliraju\u0107i marionetama i koji uvoze kaos i teror, ne dopu\u0161taju nikakav izbor osim oru\u017eanog otpora.<\/p>\n

Da se Kuba nije beskompromisno branila i da Castro nije u korijenu sasjekao sve \u0161to je CIA poku\u0161avala na otoku, bi li ta zemlja danas bila slobodna i imala najbolji zdravstveni i obrazovni sustav u Latinskoj Americi? Neki \u0107e ovdje po\u010deti nabrajati \u0161to sve Kubanci nemaju. To\u010dno, nemaju mnogo toga, ali su, nekim \u010dudom, po indeksu sre\u0107e na samom vrhu u svijetu. Mo\u017eda zato \u0161to u njihove parametre sre\u0107e model iPhonea ili najnovije marke automobila ne zna\u010de ni\u0161ta?<\/p>\n

U stvarnosti, put kojeg su izabrale progresivne i nacionalno osvije\u0161tene stranke je \u010dastan, ali se sukobljava s proturje\u010djima formalne demokracije. Naivno je vjerovati da \u0107e dru\u0161tvo transformirati postizanjem parlamentarne ve\u0107ine. Budu\u0107i da \u017eivimo objektivnim uvjetima postkapitalisti\u010dkog dru\u0161tva, nijedna stranka nije vje\u010dna, i nijedna nije imuna na izdaju.<\/p>\n

Poznato je da elite kontroliraju ekonomiju i medije, ali se iz nekog razloga misli da \u0107e se ljude uvjeriti da se pridru\u017ee naprednim snagama. To je problem i u Venezueli, gdje su svi glavni mediji ostali u privatnim rukama. Sre\u0107om, Chavez je proveo gore spomenute reforme, koje su neutralizirale propagandu.<\/p>\n

\u010cinjenica je da se treba fokusirati na predanost militanata, koji \u0107e smanjiti utjecaj elita koje imaju medije i korumpiraju \u010ditave sektore dru\u0161tva. Ali mo\u017eemo li imenovati ijedno mjesto gdje se ovaj scenarij ikada dogodio? Ovaj pristup se naivno temelji u vjerovanju u objektivnost demokratskih pravila igre. To je politi\u010dka basna. Ni\u0161ta drugo. Da bi se potkopala mo\u0107 inozemnim centrima mo\u0107i odanih elita, prvo se mora formirati odlu\u010dna manjina, zatim pro\u0161iriti dru\u0161tvenu bazu formiranjem saveza, a zatim kovati \u017eeljezo dok je vru\u0107e. Izborno natjecanje jedno je od oru\u0111a za osvajanje vlasti, ali nije jedino. Osim toga, postoje okolnosti gdje naoru\u017eavanje narodnih masa nije sredstvo za osvajanje vlasti, ve\u0107 proces nu\u017ean za opstanak nacije i dr\u017eave kao cjeline.<\/p>\n

Me\u0111utim, ove narodne oru\u017eane snage bi bile beskorisne ako se ne uni\u0161te izvori otu\u0111enja, a to su masovni mediji. Navodno, ve\u0107ina bolivijskih medija jo\u0161 uvijek pripada elitama, ba\u0161 kao u Venezueli. No postavljanje pitanja vlasni\u0161tva nad medijima se lako mo\u017ee rije\u0161iti. Da bi se preokrenula ravnote\u017eu snaga i osigurao uspjeh dru\u0161tvene transformacije, ne mo\u017ee se izbje\u0107i o\u0161tro razra\u010dunavanje s medijima, \u0161to je jednako va\u017eno kao provesti \u010distku u vojsci, policiji i obavje\u0161tajnim slu\u017ebama. Bez postizanja ove kriti\u010dne to\u010dke, neuspjeh je siguran.<\/p>\n

\u201cDr\u017eava je oklopljeni hegemon prisile\u201d, rekao je Gramsci, odnosno, dominantna ideologija koja se temelji na vojnoj sili i obrnuto. Ali to jednako vrijedi i za narodnu dr\u017eavu, svaku dr\u017eavu koja svoje narode \u010duva od ropstva i pada pod utjecaj jedinog svjetskog hegemona, odnosno onoga \u0161to je od njega ostalo. Za\u0161to podr\u017eavamo Rusiju, Kinu, Iran, Siriju, Kubu, Venezuelu, \u010dak i Sjevernu Koreju, iako tamo vjerojatno ne bi \u017eivjeli? Zato \u0161to se divimo tim narodima i njihovoj upornosti u o\u010duvanju nacionalnog suvereniteta.<\/p>\n

Ali pogledajte sve te zemlje. Nijedna od njih nije \u201ecarstvo pacifizma\u201c i sve imaju jake armije ili saveznike, a ve\u0107i dio ima i naoru\u017eane narodne milicije. Dr\u017eava mora imati cilj transformirati dru\u0161tvo u korist \u0161irokih narodnih masa, a ne slu\u017eiti strancima. Na\u017ealost, Evo Morales nijednu od ovih lekcija nije svladao. Mo\u017eda i zbog prevelike vjere u demokraciju, koja \u0107e do\u0107i sama po sebi i bit \u0107e \u201ekraj povijesti\u201c. U pro\u0161loj analizi smo pojasnili da \u201ekraja povijesti\u201c i da je to u suprotnosti s temeljnim zakonima dijalektike, ali svrgnuti bolivijski predsjednik, iako sigurno u dobroj vjeri, ni to nije razumio i trenutno je u sramotnom izgnanstvu, a zemlja tone u ponor iz kojeg \u0107e se te\u0161ko izvu\u0107i.<\/p>\n

Logi\u010dno.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U stvarnim uvjetima politi\u010dke borbe, ono \u0161to odre\u0111uje kona\u010dni rezultat nisu po\u0161tene namjere, ve\u0107 ravnote\u017ea snaga.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":277633,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-278451","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/278451","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=278451"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/278451\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/277633"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=278451"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=278451"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=278451"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}