{"id":278070,"date":"2019-11-17T06:37:55","date_gmt":"2019-11-17T05:37:55","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=278070"},"modified":"2019-11-16T17:51:48","modified_gmt":"2019-11-16T16:51:48","slug":"jaime-pastor-katalonska-republika-ima-vise-podrske-u-drustvu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/11\/17\/jaime-pastor-katalonska-republika-ima-vise-podrske-u-drustvu\/","title":{"rendered":"Jaime Pastor: Katalonska republika ima vi\u0161e podr\u0161ke u dru\u0161tvu"},"content":{"rendered":"

Autor: Darko Vujica<\/strong>\u00a0<\/strong><\/p>\n

Jaime Pastor Verd\u00fa ro\u0111en je u Valenciji 1946. godine. Politi\u010dki je znanstvenik i profesor na madridskom UNED-u. Studirao je na pari\u0161kom univerzitetu Paris-VIII i madridskom Complutenseu gdje je i doktorirao. \u010clan je politi\u010dke organizacije \u201eAnticapitalistas\u201c koja je dio Podemosa. Urednik je \u010dasopisa kriti\u010dkog mi\u0161ljenja Viento Sur. Autor je i urednik brojnih knjiga i znanstvenih \u010dlanaka me\u0111u kojima treba izdvojiti 2012. objavljenu \u201eNacionalizmi, \u0160panjolska dr\u017eava i ljevica\u201c. Odli\u010dan je poznavatelj politi\u010dkih i socijalnih prilika u \u0160panjolskoj i politi\u010dkog sistema \u0160panjolske. Sa Jaimeom smo razgovarali u Madridu neposredno prije presude liderima katalonskog procesa za nezavisnost pa je stoga izostao komentar o navedenoj presudi i de\u0161avanjima nakon nje.<\/h2>\n

Darko Vujica, Prometej.ba: Rodili ste se 1946. godine u vrijeme frankizma. Proveli ste dobar dio svog \u017eivota u frankisti\u010dkoj diktaturi. Zanima me, kako se odvijala va\u0161a intelektualna i politi\u010dka formacija do po\u010detka tranzicije. Mo\u017eete li detaljnije govoriti o tome?<\/strong><\/p>\n

Jaime Pastor:<\/strong> Ja sam se, kao i mnogi drugovi iz moje generacije koncentrirao na politi\u010dku borbu na univerzitetu. Studirao sam politi\u010dke znanosti i novinarstvo u Madridu i kada je do\u0161ao trenutak za novi ciklus protesta i borbi kroz studentski pokret za uni\u0161tavanje slu\u017ebenog sindikata 1964. i 1965. godine priklju\u010dio sam se organizaciji koja se zvala Narodnooslobodila\u010dki front, koja je bila sklona, recimo, gevarizmu. Bila je to organizacija da tako ka\u017eemo, nove ljevice sa katoli\u010dkom pozadinom. Tih godina, u drugoj polovini \u0161ezdesetih bili smo pod utjecajem Kubanske revolucije, Al\u017eirske revolucije, Rata u Vijetnamu i iznad svega onime \u0161to se tada nazivalo gevarizmom. Bila je to pomalo anti-staljinisti\u010dka struja ali nije bila povezana ni sa tada\u0161njim maoizmom niti trockizmom. U januaru 1969. morao sam oti\u0107i u egzil jer sam dobio nalog za pretragu i uhi\u0107enje od strane frankisti\u010dke policije. U Francuskoj sam se priklju\u010dio Komunisti\u010dkoj partiji Francuske krajem 1969. Formirao sam se unutar te organizacije i \u010cetvrte internacionale te studirao sociologiju. Vratio sam se u Madrid u tajnosti 1973. te bio dio vodstva Revolucionarne komunisti\u010dke lige skrivaju\u0107i se do septembra 1976. godine kada sam dobio djelimi\u010dnu amnestiju. U oktobru iste godine legalno sam se vratio u Madrid.<\/p>\n

\u00a0<\/strong>Mo\u017eete li mi re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o prvim godinama nakon Francove smrti? Kakvi su bili osje\u0107aji u dru\u0161tvu? Kakvi su bili osje\u0107aji na ljevici i kakva su bila o\u010dekivanja ljevice u tom razdoblju?<\/strong><\/p>\n

Jasno da je Francova smrt u novembru 1975. pobudila osje\u0107aj sentimentalnog oslobo\u0111enja, vi\u0161e emocionalnog nego politi\u010dkog jer, o\u010digledno, frankizam je nastavio postojati bez Franca. Ali da, to i utjecaj koji je prije toga imala Portugalska revolucija bio je veoma va\u017ean za nas. Portugalska revolucija, koja se dogodila u aprilu 1974. bila je ta koja je zaista podigla na\u0161a o\u010dekivanja za ru\u0161enje diktature. Francova smrt ih je poja\u010dala, i na neki na\u010din, nada generacije kojoj sam pripadao ja bila je da, obzirom da je diktatura u Portugalu pala, i mi to ovdje tako\u0111er moramo napraviti na rupturisti\u010dki na\u010din.<\/p>\n

Mo\u017ee se re\u0107i da je tada, od po\u010detka januara 1976. ono \u0161to se dogodilo bio najve\u0107i val \u0161trajkova koji se dogodio u povijesti \u0160panjolske, izuzimaju\u0107i razdoblje Druge republike. Bilo je \u0161trajkova u Madridu, Kataloniji, Baskiji, Asturiji… Bile su to radni\u010dke mobilizacije koje su, s obzirom na usredsre\u0111enje koje je radni\u010dka klasa tih godina imala, omogu\u0107ile stvaranje o\u010dekivanja za ru\u0161enje diktature, najvi\u0161e kada se dogodio masakr u Vitoriji u martu 1976. To \u0161to se dogodilo bio je rast aspiracija za svrgavanje diktature sve dok se krajem 1976. Su\u00e1rezovim Zakonom o politi\u010dkoj reformi nije vidjelo da sektor diktature poku\u0161ava anticipirati mobilizacije masa koje su napredovale.<\/p>\n

Takva anticipacija jednog sektora diktature privukla je opozicijski sektor, najprije Komunisti\u010dku partiju \u0160panjolske (PCE) i ve\u0107 krajem 1976. i po\u010detkom 1977. po\u010dele su se uo\u010davati pote\u0161ko\u0107e u postizanju tog procesa ru\u0161enja. Od masakra kod Atoche te radikalnog i definitivnog zaokreta PCE-a ka reformisti\u010dkom sektoru diktature nismo bili u mogu\u0107nosti da se suprotstavimo toj orijentaciji radikalne ljevice, usprkos tomu \u0161to smo za razliku od njih imali vrlo va\u017enu podr\u0161ku me\u0111u radni\u0161tvom. Nismo bili samo studentske ili omladinske organizacije, bili smo prisutni u velikim kompanijama u zemlji.<\/p>\n

Je li se moglo posti\u0107i vi\u0161e u tranziciji? Mislite li da je Komunisti\u010dka partija \u0160panjolske trebala biti agresivnija u svojim prohtjevima? I na kraju, koje je va\u0161e mi\u0161ljenje o njenom tada\u0161njem predsjedniku Santiagu Carrillu i njegovoj ulozi tijekom tranzicije?<\/strong><\/p>\n

Santiago Carrillo kao vo\u0111a PCE-a imao je fundamentalnu ulogu u suzbijanju uzlazne dinamike masovnih mobilizacija. Pisao sam o tome i pisali smo o tome u na\u0161im dokumentima, tamo je sva debata o odnosima snaga. Projekat politi\u010dke reforme od strane jednog sektora re\u017eima poku\u0161ao je zaustaviti mobilizacije jer su vidjeli da postoji trend rasta radni\u010dkog pokreta, pokreta vije\u0107a susjeda, omladinskih i studentskih pokreta zajedno sa borbama koje su se odvijale u Kataloniji i Baskiji za priznavanje njihovih nacionalnih prava. Sve to se moglo spojiti u jednu mobilizaciju za politi\u010dki \u0161trajk koji bi zaista mogao u\u010diniti da taj reformisti\u010dki projekat diktature propadne.<\/p>\n

Carrillova uloga je po na\u0161em mi\u0161ljenju bila da se primat da politici pregovaranja sa reformisti\u010dkim sektorom diktature u odnosu na protagonizam mobiliziranih masa. I naravno, to nije pridonijelo pobolj\u0161anju odnosa snaga, upravo suprotno. Odnosno, olak\u0161alo je sektoru re\u017eima da povu\u010de neke crvene linije u fundamentalnim pitanjima, kao po pitanju monarhije, jedinstva \u0160panjolske, nepostojanja odgovornosti za frankisti\u010dke zlo\u010dine, i naravno, zaustavljanje pove\u0107anja pla\u0107a usprkos protestnoj politici koju je razvijao radni\u010dki pokret.<\/p>\n

U decembru 1975. godine Santiago Carrillo je na mitingu Komunisti\u010dke partije \u0160panjolske u Rimu napao kralja Juana Carlosa Burbonca da bi kasnije pregovarao sa njime i ostalim reformisti\u010dkim sektorom diktature, uz to prihvativ\u0161i zastavu, grb, himnu i monarhiju.<\/strong><\/p>\n

Da. Nemojmo zaboraviti da je od 1956. glavni odbor PCE-a sa Carrillom na \u010delu branio ono \u0161to se nazivalo politikom nacionalnog pomirenja. I prije tih paktova Carrillo je ve\u0107 napisao neke knjige poput \u201e\u0160ta nakon Franca?\u201c, \u201ePakt za slobode\u201c itd. Odnosno, ve\u0107 je postojala dominantna tendencija PCE-a da tra\u017ei dogovor sa reformisti\u010dkim sektorom diktature. Zbog toga ovaj zaokret nije iznenadio nas koji smo bili na radikalnoj ljevici, iako je i\u0161ao puno dalje nego \u0161to smo mislili da \u0107e oti\u0107i. Odnosno, to zna\u010di da su u zamjenu za svoju legalizaciju odbacili republikansku zastavu i prihvatili slu\u017ebenu zastavu diktature, nisu postavili pitanje referenduma \u201emonarhija ili republika\u201c, niti su doveli u pitanje obrane \u201ejedinstva \u0160panjolske\u201c, \u0161to su \u010disto demokratska pitanja. I\u0161lo se puno dalje nego \u0161to se o\u010dekivalo. Ali, naravno, mnogi \u010dlanovi PCE-a su to percipirali kao izdaju te je PCE izgubila velik broj pripadnika u godinama izme\u0111u 1978. i 1982.<\/p>\n

Kamo su oti\u0161li?<\/strong><\/p>\n

PSOE-u i \u201eku\u0107i\u201c. Tako se dogodilo da je u posljednjim godinama diktature do\u0161lo do enormnog rasta PCE-a, a zatim je do\u0161ao i njen brzi pad, \u0161to se odrazilo i na njene izborne rezultate, kako su dokazale mnoge dokumentirane studije.<\/p>\n

Ne zaboravimo da je Carrilla ova politika skupo ko\u0161tala. Radio je politiku historijskog kompromisa, recimo desnog eurokomunizma. Bila je to politika od koje je kasnije imala korist PSOE, na elektoralnom planu. Oni koji su bili spremni na politiku, recimo, paktiranja sa desnicom bila je PSOE, koja nije imala staljinisti\u010dku pro\u0161lost koju je imala Komunisti\u010dka partija \u2013 koja se predstavljala kao nova partija sa mladim vodstvom i Felipeom Gonz\u00e1lezom. A to joj je omogu\u0107ilo da osvoji ve\u0107inu glasova na ljevici. Naravno, radikalna ljevica bila je vrlo jaka u mobilizacijama, ali nismo stigli na prve legalne op\u0107e izbore, te kasnije nismo postigli dogovor sa drugim lijevim snagama \u0161to je zna\u010dilo da ostajemo izvan parlamenta, ali sve ukupno, kvantitativno broj glasova nije bio bezna\u010dajan.<\/p>\n

Dobro se sje\u0107ate ETA-e. Kako gledate na njihovu ulogu tada i kakva je bila va\u0161a pozicija (kao organizacije) u relaciji sa ETA-om?<\/strong><\/p>\n

Bili smo vrli kriti\u010dni prema ETA-i jo\u0161 od vremena diktature. Nemojmo zaboraviti da smo se mi spojili sa grupom koja je potjecala iz ETA-e 1973., bio je to ETA-in sektor poznat kao \u201eETA Sexta Asamblea\u201c. Tako\u0111er, pod utjecajem \u010cetvrte internacionale, Ernesta Mandela, Daniela Bensaida i drugih, taj sektor nam se pribli\u017eio i udru\u017eili smo se. Oni su nastali nakon prekida sa nacionalisti\u010dkom vizijom i oru\u017eanom borbom kao revolucionarnom strategijom. Kroz te godine i kasnije, uvijek smo odr\u017eavali poziciju zadr\u017eavaju\u0107i strate\u0161ko i politi\u010dko neslaganje sa strategijom ETA-e i linijom sveprisutnijih nasumi\u010dnih napada koje je razvijala.<\/p>\n

Ali, s druge strane, tako\u0111er nismo dijelili ni antiteroristi\u010dku politiku dr\u017eave. To jest, ono \u0161to smo radili bilo je odbacivanje represivne politike dr\u017eave jer je dr\u017eava tu represivnu politiku sve vi\u0161e primjenjivala ne samo protiv \u010dlanova ETA-e, ve\u0107 i generalno protiv abercarlisti\u010dke ljevice (ljevice koja se zala\u017ee za nezavisnost Baskije, op. prev.). Tako je na\u0161a pozicija uvijek bila protiv politike dr\u017eave, antirepresivna solidarnost i obrana prava na samoodre\u0111enje, ali sa neslaganjem politikom napada koju je imala ETA. Kakva je bila na\u0161a veza sa abercarlisti\u010dkom ljevicom obja\u0161njava da smo na europskim izborima 1987. i 1989. pozvali na glasanje za Herri Batasunu, koja je bila politi\u010dka organizacija, recimo, abercarlisti\u010dke ljevice, sa pozicije slaganja obrane prava na samoodre\u0111enje. Ali ka\u017eem, uvijek uz neslaganja koja nismo prestali izra\u017eavati zbog neslaganja sa politi\u010dkom linijom koju su oni razvijali.<\/p>\n

Kako vam se \u010dini abercarlisti\u010dka ljevica danas?<\/strong><\/p>\n

Pa, ne pratim je ba\u0161 pomno, ali po mom mi\u0161ljenju, ona se kre\u0107e u ravnote\u017ei izme\u0111u odr\u017eavanja tradicionalnog diskursa abercarlisti\u010dke ljevice i s druge strane odre\u0111ene socijaldemokratizacije. Prije su primjerice imali bolje odnose sa CUP-om nego sa Katalonskom republikanskom ljevicom. Sada su recimo postigli izborni sporazum sa Katalonskom republikanskom ljevicom. Odnosno, tu je klasi\u010dna evolucija organizacija dok dobivaju parlamentarnu \u201ete\u017einu\u201c, institucionalnu \u201ete\u017einu\u201c: aspiracija da se bude borbenom partijom i pritom u vladi. Ali naravno, sa rizikom prioritiziranja da se bude stranka vlade, te u njihovom slu\u010daju, problem odnosa ljubavi i mr\u017enje koji opstoji sa Baskijskom nacionalisti\u010dkom partijom (PNV).<\/p>\n

Prije nego po\u010dnemo govoriti o Kataloniji htio bih vas pitati za razliku izme\u0111u baskijskog i katalonskog independentisti\u010dkog slu\u010daja. Baskijsku nezavisnost podr\u017eava izme\u0111u dvadeset i trideset posto stanovnika Baskije, dok je u slu\u010daju Katalonije independentizam prili\u010dno zastupljeniji. U Kataloniji je otprilike 50-50. Koje su razlike u ova dva slu\u010daja?<\/strong><\/p>\n

Problem je \u0161to je Baskija \u017eivjela iskustvo Plana Ibarretxe. Od 1998. postojala je radikalizacija PNV-a u kontekstu u kojemu se ve\u0107 najavljivao po\u010detak napu\u0161tanja strategije ETA-e. Bio je tu prijedlog prema dr\u017eavi za referendum na kojemu bi se mogla posti\u0107i ne nezavisnost, ve\u0107 formula Slobodne pridru\u017eene dr\u017eave sa \u0160panjolskom dr\u017eavom. Tada, naravno, taj projekat nije uspio jer ga je \u0160panjolska dr\u017eava smatrala nezakonitim, a vodstvo PNV-a nije se odlu\u010dilo na neposlu\u0161nost kako su to u\u010dinili u Kataloniji. I to iskustvo mislim da je ostalo u sje\u0107anju. To je jedan faktor. A tu je i drugi faktor koji se sastoji u tome da je u baskijskom dru\u0161tvu do\u0161lo do vrlo jake polarizacije izme\u0111u dva sektora oko pitanja nasilja ETA-e. To je tako\u0111er bila barijera za suglasnost izme\u0111u abercarlisti\u010dke ljevice i PNV-a. PNV je uvijek imao dvije du\u0161e; autonomisti\u010dku i suverenisti\u010dku.<\/p>\n

Ne toliko izra\u017eenu independentisti\u010dku.<\/strong><\/p>\n

Ne. Horizont, od kojega su sve udaljeniji, za njih je imati vlastitu dr\u017eavu. Ali iz gradualisti\u010dke perspektive. Jer, ne zaboravimo, Baskija za razliku od Katalonije ima fiskalnu autonomiju. To je vrlo va\u017eno. Ima autonomiju koja im omogu\u0107ava ve\u0107u slobodu za provo\u0111enje socijalnih politika. PNV je vi\u0161e jedna kr\u0161\u0107ansko-demokratska stranka starog kova nego neoliberalna. Koja, naravno, provodi i neoliberalne politike, ali nije da tako ka\u017eemo, ultra-neoliberalna. Veliki problem tamo je tako\u0111er i stigma koju jo\u0161 uvijek ima ETA i koja jo\u0161 uvijek zna\u010di u baskijskom dru\u0161tvu, a vezano za abercarlisti\u010dku ljevicu, i potom frustriraju\u0107e iskustvo tih godina, od 1998. do 2004. Zbog toga je PNV zadr\u017eao gradualisti\u010dku strategiju izbjegavanja konfrontacije sa dr\u017eavom. I naravno, tako\u0111er \u010dekaju\u0107i i gledaju\u0107i \u0161ta se doga\u0111a u Kataloniji.<\/p>\n

S druge strane, u Kataloniji se povijest odvijala druga\u010dije. U tranziciji se prepoznala republikanska institucija, a to je katalonski Generalitat. To je jedina republikanska institucija koju su priznali reformisti diktature i to je bilo jako va\u017eno u kontekstu podr\u017eavanja Ustava. No, tada je uslijedio proces katalonske nacionalne izgradnje pod, recimo, hegemonijom jedne desni\u010darske stranke, ali sa interpartijskim kosenzusom kao \u0161to je bila nastava na katalonskom ili zahtjeva za priznavanjem Katalonije kao nacije. Ali paralelno s tim, zapo\u010deo je proces postepene recentralizacije dr\u017eave i potom se ubrzao sa presudom Ustavnog suda 2010. o novom Statutu autonomije, gdje su poni\u0161teni va\u017eni \u010dlanci kako na simboli\u010dkoj ravni, tako i na ravni novih nadle\u017enosti koje su bile tra\u017eene. Ovo drugo je dovelo do zaokreta od autonomisti\u010dkog nacionalizma ka independentisti\u010dkom nacionalizmu pred frustracijom pra\u017enjenja sadr\u017eaja Statuta (od strane Ustavnog suda, op. prev.).<\/p>\n

Da, mo\u017eemo po\u010deti o Kataloniji. Ankete katalonskog Centra za ispitivanje mi\u0161ljenja pokazuju da broj stanovnika Katalonije koji su podr\u017eavali njenu nezavisnost prije petnaestak godina nije prelazio 20%. Me\u0111utim, taj broj u posljednjih deset godina znatno se pove\u0107ao te je i\u0161ao skoro do 50%. Zanimaju me razlozi rasta independentizma u Kataloniji. Po\u010dnimo sa politi\u010dkim razlozima koji su doveli do njega, koji su to?<\/strong><\/p>\n

Politi\u010dki razlog proizlazi iz presude o Statutu. To je izazvalo kolektivni osje\u0107aj nepriznavanja. Odnosno, ako je Ustav zna\u010dio priznanje Katalonije barem kao nacionalnosti, to \u0161to se ne priznaje u Statutu od strane Ustava \u2013 uvjet da bude nacija sa pravom da bude suverena \u2013 dovelo je do toga da postoji osje\u0107aj odbojnosti prema \u0161panjolskoj dr\u017eavi od ve\u0107ine katalonskog dru\u0161tva.<\/p>\n

Priznavanje nacionalnosti se \u010dinilo kao prvi korak. Odnosno, to se razumjelo kao prvi korak ka priznavanju Katalonije kao suverene nacije sa pravom na samoodre\u0111enje. To se isto tako poja\u010dalo i u devedesetima, upravo nakon raspada Jugoslavije i sovjetskog bloka. U mojoj knjizi o nacionalizmima govorim o nekim deklaracijama o samoodre\u0111enju koje su bile u katalonskom i baskijskom parlamentu. Tada se poja\u010dava taj osje\u0107aj da je biti nacionalnost samo dvosmislena formula i da je ono \u0161to se \u017eeli posti\u0107i priznanje Katalonije kao nacije. \u0160to vodi ka uklju\u010denju te formule u reformirani Statut gdje u preambuli i u nekoliko \u010dlanova stoji da je Katalonija nacija. I to je ono \u0161to ustavni sud nije prihvatio. Zbog toga, ono \u0161to se dobilo je osje\u0107aj da se Katalonija ne priznaje kao politi\u010dki subjekt sa pravom na samoodre\u0111enje.<\/p>\n

Na neki na\u010din, Statut je konstatacija neuspjeha federalizacije \u0160panjolske dr\u017eave. Odnosno, katalonski nacionalizam je do tada bio autonomisti\u010dki i federalisti\u010dki, ali vidjev\u0161i da nije mogu\u0107e posti\u0107i dogovor o federalizaciji sa \u0160panjolskom dr\u017eavom, zaklju\u010dak je: \u201eMoramo raskinuti sa \u0160panjolskom dr\u017eavom.\u201cOti\u0161lo se sa gradualisti\u010dkog autonomizma jednih i gradualisti\u010dkog federalizma drugih ka independentizmu. A to se o\u010digledno podudara i sa politi\u010dko-ekonomskom recentralizacijom, s osje\u0107ajima \u017ealjenja dijela katalonske srednje klase. I to se tako\u0111er o\u010digledno poklopilo i sa politi\u010dko-ekonomskom recentralizacijom, sa osje\u0107ajem nepravde jednog dijela katalonske srednje klase. Na primjer, u Kataloniji je poznata tema prigradskih \u017eeljeznica. Jedna od najva\u017enijih manifestacija koje su se dogodile u Katalonije bilo je zahtjevanje ve\u0107eg ulaganja u prometnu infrastrukturu. Odnosno, prigradski prijevoz u Kataloniji je pod kontrolom centralne dr\u017eave. I do\u0161lo je do pogor\u0161anja na nivou povremenih prometnih nesre\u0107a. Kombinacija je to nacionalne ogor\u010denosti i osje\u0107aja lo\u0161eg ekonomskog tretiranja od strane centralne dr\u017eave tijekom svih ovih godina.<\/p>\n

Neki \u0107e re\u0107i da \u0160panjolska ve\u0107 jeste federalna dr\u017eava.<\/strong><\/p>\n

To je demagogija. Istina je da postoji decentralizacija u odre\u0111enim ingerencijama, na primjer u socijalnoj politici (zdravstvo, obrazovanje, socijalna skrb) ili samo u slu\u010dajevima Baskije i Navare u fiskalnoj auonomiji. Ali, u ovakvoj decentralizaciji ostale autonomne zajednice nemaju sistem financiranja koji mo\u017ee osigurati primjenu ovih socijalnih politika zbog nedovoljnih prihoda. To zavisi od centralne dr\u017eave. Sada, na primjer, ako pogleda\u0161 \u0161tampu, PSOE \u0107e dati jedan iznos koji duguje dugo vremena autonomnim zajednicama. Odnosno, postoji zna\u010dajan stupanj decentralizacije u nekim oblastima, ali nema prihoda potrebnih za njihovo pokrivanje. Osim toga, u Ustavu uvijek postoje klauzule koje dopu\u0161taju recentralizaciju, odnosno postoje zakonski temelji za to, i ti stalni konflikti za ovlasti koji su postojali izme\u0111u centralnih vlada i vlada autonomnih zajednica rastu, prije svega u Kataloniji konstantno u zadnje vrijeme. Federalna dr\u017eava ima Senat koji je dom predstavnika svih federalnih dr\u017eava, a ovdje imamo Senat \u010diji se jedan dio bira op\u0107im ve\u0107inskim glasanjem, a drugi autonomnim parlamentima, ali Senat nema zakonodavne ingerencije za regionalna pitanja. To je organizam koji su reformatori diktature nekako zamislili kao kongresnu ko\u010dnicu ili kongresni zastoj. To je vi\u0161e gornji dom u stilu gornjeg doma u Velikoj Britaniji nego federalni dom. I onda, naravno, \u010dlanak 155 koji omogu\u0107ava suspenziju autonomije. Ka\u017eu da je to klauzula \u201efederalne prisile\u201c kao u Njema\u010dkoj, ali u toj zemlji postoji federalni Senat i, iako to nije moj model jer ta zemlja nije plurinacionalna, mo\u017ee se re\u0107i da je tamo onaj tko odobrava \u201efederalnu prisilu\u201c Senat, jer predstavlja federalne dr\u017eave, ali ovdje to nije tako. Tu je jo\u0161 jedna institucija koja nije federalna a va\u017eno je da bude: Ustavni sud. Ova institucija u federalnim dr\u017eavama formira se dogovorom izme\u0111u parlamenta i federalnih dr\u017eava. Uvijek postoji federalna komponenta. \u010cak je i u Drugoj republici postojala, a ovdje ne.<\/p>\n

Dakle, imamo unitarnu decentraliziranu dr\u017eavu. Ta dominantna koncepcija potje\u010de od dr\u017eavnog udara iz februara 1981., koji, iako nije uspio, odrazio je strah dr\u017eavnih vlasti od procesa politi\u010dke decentralizacije koji je tada zapo\u010deo sa statutima autonomije i koji \u0107e kasnije dovesti do toga da dvije velike stranke, PSOE i PP tra\u017ee na\u010dine kako da uspore te\u017enje \u201epovijesnih\u201c autonomnih zajednica. Ovaj re\u017eim oduvijek je imao jaku ideju koja omogu\u0107ava regionalnu autonomiju, ali koja je uvijek subordinirana kontroli centrale dr\u017eave. \u010cak se ni politika drugih slu\u017ebenih jezika ne razvija izvan Katalonije i Baskije.<\/p>\n

Recimo ne\u0161to i o poziciji Converg\u00e8ncije i Uni\u00f3 (CiU). CiU je godinama bila stranka re\u017eima. \u010cak 2012. ono \u0161to je najvi\u0161e tra\u017eio tada\u0161nji predsjednik CiU-a Artur Mas, bio je fiskalni pakt. Kasnije su postali independentisti\u010dka stranka.<\/strong><\/p>\n

CiU je preko Jordija Pujola postala temeljna stranka za stabilizaciju re\u017eima. Tamo je Pujolova politika uvijek bila s jedne strane za \u201enacionalizaciju Katalonaca\u201c; legitiman projekat, sa jezikom, kulturom… A s druge strane, on je poku\u0161ao i\u0161\u010dupati ne\u0161to ovlasti i novaca od \u0161panjolskih vlada u zamjenu za njihovu podr\u0161ku u parlamentu. Bila je to, recimo, dvostruka igra, ali naravno kada se PP po\u010dela radikalizirati sa Aznarom, to vi\u0161e nije funkcioniralo. Aznar je dobio izbore 1996. i od tada je trebao podr\u0161ku Pujola i PNV-a i predstavljao se otvorenim za baskijski i katalonski nacionalizam.<\/p>\n

To je ono vrijeme kada je govorio kako \u201eu intimnosti govori katalonski\u201c.<\/strong><\/p>\n

Upravo tako. Od marta 2000. kada je osvojio apsolutnu ve\u0107inu, u jednom me\u0111unarodnom neokonzervativnom kontekstu sa ratom protiv terorizma i svih tih stvari, dogodila se ta radikalizacija udesno koja je u tom kontekstu dovela do polarizacije u slu\u010daju Baskije sa PNV-om o \u010demu smo maloprije pri\u010dali, a zatim i u katalonskom slu\u010daju protiv reforme Statuta autonomije. U tom kontekstu CiU je vidjela svoju pregovara\u010dku granicu sa dr\u017eavnim strankama sve vi\u0161e limitiraju\u0107om, a s druge strane, od 2010. godine bitnije se razvija suverenisti\u010dki pokret u Kataloniji, koji je ve\u0107 i prije postojao. Ne zaboravimo da su lokalne konzultacije zapo\u010dele 2009. prvim konzultacijama o neovisnosti koje su obavljene u Katalonskom gradi\u0107u Arenys de Mund, a koje su organizirali ljudi iz CUP-a i drugi. Tada je stvorena platforma za pravo na odlu\u010divanje. 2010. godine kao odgovor na presudu o Statutu autonomije, dolazi do velikih mobilizacija na ulicama, uz rastu\u0107e prisustvo dru\u0161tvenih organizacija poput \u00d3mnium Culturala, Katalonske nacionalne skup\u0161tine (ANC). I onda, \u0161ta radi Artur Mas koji je predsjednik Generalitata u tom trenutku? Poku\u0161ava prona\u0107i ravnote\u017eu izme\u0111u osje\u0107aja nezadovoljstva nastalog presudom o Statutu: s jedne strane u bazama pokreta za nezavisnost i s druge strane vidjeti \u0161ta mo\u017ee izvu\u0107i od vlade PP-a kojom je tada predsjedavao Mariano Rajoy. U po\u010detku, Masov projekat je bio da tra\u017ei fiskalni pakt.<\/p>\n

Baskija ve\u0107 ima fiskalni pakt. Za\u0161to ga Katalonija nema?<\/strong><\/p>\n

Uzmi u obzir da Katalonija za njih nije isto \u0161to i Baskija. Katalonija je za njih sa ekonomske to\u010dke gledi\u0161ta 19% BDP-a. Mogli bismo re\u0107i da za \u0161panjolski nacionalizam Baskija nije toliko \u0161panjolska kao Katalonija. Historijski je bilo tako. Historijski gledano, odnos sa Katalonijom je bio odnos ljubavi i mr\u017enje, vi\u0161e mr\u017enje nego ljubavi. Katalanofobija ima cijelu historiju jo\u0161 od Queveda. Problem je u tome \u0161to, za \u0161panjolski nacionalizam, za nacionalni i hegemoni \u0161panjolski diskurs nema \u0160panjolske bez Katalonije. Za njih bi se davanje fiskalnog pakta Kataloniji smatralo jednim korakom dalje do suverene dr\u017eave. I onda se o\u010digledno doga\u0111a Rajoevo odbijanje.<\/p>\n

U toj situaciji, ono \u0161to Artur Mas \u010dini je: \u201ePa, nalazim se na \u010delu pokreta i poku\u0161at \u0107u njime upravljati i kontrolirati ga.\u201c To je i u\u010dinio. Ali, naravno, \u0161ta se dogodilo sa CiU-om u tim godinama? Tada su se pojavili korupcijski skandali sa Pujolom za koje se ve\u0107 znalo u devedesetima, ali kako je paktirao sa PSOE-om i PP-om, to nije postalo javna vijest. I onda \u0161panjolska desnica vadi Pujolve korupcijske skandale, koji tako\u0111er oslabljuju CiU. I onda se ulazi u krizu. To\u010dno je da nastavljaju biti u vladi sa drugim imenima, ali se ne mo\u017ee re\u0107i \u0161ta bi bio smjer pokreta. Ne mo\u017ee se re\u0107i da postoji hegemona linija. Ono \u0161to vidimo je da rastu napetosti izme\u0111u sektora Carlosa Puigdemonta i Artura Masa koji su morali mijenjati ime stranke dva ili tri puta. I prije svega, izgubili su podr\u0161ku katalonske bur\u017eoazije. Mo\u017ee se re\u0107i da imaju podr\u0161ku manjih poduze\u0107a, u jednom sektoru srednjih poduze\u0107a, ali ne i bur\u017eoazije, ne od Caixe (velike banke), ne velikih poduze\u0107a koja su ve\u0107 multinacionalna. To je politi\u010dka elita koja brani independentisti\u010dko-suverenisti\u010dki diskurs, ali koja jo\u0161 uvijek zadr\u017eava neoliberalnu ekonomsku ideologiju. Pravili su mnogo velikih socijalnih rezova u zdravstvu, obrazovanju… I usprkos tome, usprkos ekonomskoj politici koju su zadr\u017eali do sada, \u017eele se predstaviti otvorenijim, ali su izgubili podr\u0161ku ve\u0107ine katalonske bur\u017eoazije, budu\u0107i je ono \u0161to ona \u017eeli politi\u010dka stabilnost.<\/p>\n

To\u010dno je da su jo\u0161 uvijek u vladi, ali ove stvari koje govori \u010dak i dio \u0161panjolske ljevice \u2013 da je independentist\u010dki pokret u Kataloniji bur\u017eoaski pokret \u2013 nisu istinite. O\u010dito je da postoji sektor koji bi mogao biti neoliberalni, postoji sektor vi\u0161e srednje klase koji mo\u017ee biti va\u017ean, ali unutar vrlo heterogenog pokreta, vrlo pluralnog i u kojemu postoje razli\u010diti socijalni sektori i struje. A tu je i jedna zona gdje se nalazi najja\u010da radikalna ljevica u cijeloj dr\u017eavi, CUP. Mo\u017ee ih se kritizirati za neke stvari koje su radili u pro\u0161losti, ali u svakom slu\u010daju, to je jedini dio gdje postoji ja\u010da ljevica \u2013 sa stanovi\u0161ta usredsre\u0111enosti na lokalne i socijalne politike \u2013 od Podemosa, i vi\u0161e su lijevo od njih.<\/p>\n

Ali, mislim da je va\u017eno konstatirati da je CiU u\u0161la u vrlo dukobu krizu i poku\u0161ava upravljati pokretom. Poku\u0161avaju upravljati sa pozicije vlade, ali njihov razvoj \u0107e uvelike ovisiti o tome kakva \u0107e biti dinamika suverenisti\u010dkog pokreta u svoj svojoj pluralnosti.<\/p>\n

Dijelom smo ih se ve\u0107 dotaknuli, ali volio bih da kroz vi\u0161e detalja govorimo o ekonomskim razlozima koji su utjecali na porast independentizma u Kataloniji. Koji su to ekonomski razlozi koje biste naveli u kontekstu rasta independentisti\u010dkog pokreta?<\/strong><\/p>\n

Mislim da je temeljni faktor taj faktor, recimo, osje\u0107aj kolektivne nepravde zbog presude o Statutu i konstatacija da je poku\u0161aj federalizacije re\u017eima propao. Onda, jasno je da je 1. oktobar bio kulminacija tog pokreta, ali i konstatacija represivnog odgovora dr\u017eave. Zato se mo\u017ee re\u0107i da u Kataloniji postoji ve\u0107i osje\u0107aj odbojnosti prema re\u017eimu nego u bilo kojem drugom dijelu dr\u017eave. Tu je odbijanje monarhije, \u0161to se vidi iz parlamentarnih rezolucija. Nedavno je \u010dak zatra\u017eeno da se civilna garda, koja je militarizirano tijelo, povu\u010de iz Katalonije.<\/p>\n

Ta odbojnost se ukombinirala sa u\u010dincima ekonomske krize iz 2008. i konstatacijom osje\u0107aja nepravde na planu autonomnog financiranja, na razini da ih se ne tretira dobro i da nema mehanizama pravi\u010dne me\u0111uteritorijalne solidarnosti za Kataloniju. To obja\u0161njava primjer prigradskog prijevoza ili pitanje naplate autocestakoje se tamo pla\u0107aju a ovdje ne. \u010cak i sada postoji percepcija va\u017enosti industrijskog sektora u Kataloniji koji je jo\u0161 uvijek ja\u010di nego u ostatku dra\u017eave. To poja\u010dava osje\u0107aj da bi Katalonci mogli imati svoju dr\u017eavu. Postoji kombinacija politi\u010dkog i ekonomskog faktora, ali prije svega je bitan emocionalni faktor. To tako\u0111er obja\u0161njava da se sa pozicije \u0161panjolskog nacionalizma i dr\u017eave mislilo da \u0107e \u2013 primjerice, cijela kampanja u kojoj su velike kompanije najavljivale odlazak iz Katalonije \u2013 utjecati na ljude, ali osje\u0107aj nepravde i odbijanja politike represije ja\u010di je od ekonomskog tro\u0161ka. \u010cak se mo\u017ee nastaviti sa mobilizacijama za nezavisnost sa dosada\u0161njih 48%, iako taj procenat ne predstavlja dru\u0161tvenu ve\u0107inu.<\/p>\n

To\u010dno je da postoji zna\u010dajan deficit suverenisti\u010dko-independentist\u010dkog bloka i na koji su CUP i \u00d3mnium Cultural poku\u0161ali utjecati, npr: o\u010digledno je da se nisu uspjeli dovoljno ukorijeniti u jednom dijelu radni\u010dke klase. To je istina. Jer postoji ta tendencija da se ka\u017ee: \u201eSada nezavisnost, a kasnije \u0107emo pri\u010dati o ostalom.\u201c Naravno, ako se ne govori o socijalnim pravima i borbi protiv socijalnih rezova, postoji rizik da se sektori nenacionalisti\u010dkih radnika ne\u0107e osje\u0107ati reprezentirano u tom suverenisti\u010dkom bloku. Primjerice, CUP sada za izbore ka\u017ee: socijalna prava, samoodre\u0111enje i amnestija. To je primjer kako oni sami poku\u0161avaju dati ve\u0107u va\u017enost artikulaciji nacionalnog i socijalnog pitanja jer na tom polju ostaje deficit najprije zbog CiU-a, ali dobrim dijelom i Republikanske ljevice.<\/p>\n

Kakva bi mogla biti perspektiva independentisti\u010dkog pokreta?<\/strong><\/p>\n

Pa, ni oni sami nemaju perspektivu jasnom. Mislim da je problem \u0161to je put rupturisti\u010dkog raskida propao. Ne zaboravimo da se taj referendum realizirao pod pritiskom javnosti. Tada je bilo mnogo kronika i pri\u010da koje su govorile da \u010dak ni katalonska vlada, Puigdemont i drugi nisu bili sigurni u odr\u017eavanje referenduma. Tu su bili ljudi koji su se samoorganizirali i referendum je odr\u017ean. Referendum 1. oktobra shva\u0107en je kao pobjeda jer je \u0160panjolsku dr\u017eavu gurnuo u lo\u0161e stanje sa represijom koju je vr\u0161ila, i sa me\u0111unarodnim ehom koji je taj referendum imao, budu\u0107i je na njemu glasalo dva milijuna ljudi iako je bio ilegalan.<\/p>\n

Podsjetimo se da je britanska vlada prihvatila referendum u \u0160kotskoj kada postotak za nezavisnost nije bio ve\u0107i od 43%. U tim slu\u010dajevima uvijek vade argumente kako nije bilo vi\u0161e od 50%, ali ne shva\u0107aju va\u017enost sudjelovanja vi\u0161e od dva milijuna ljudi na ilegalnom referendumu. Taj osje\u0107aj pobjede poja\u010dan je op\u0107im \u0161trajkom 3. oktobra, ali onda je stigao 27. oktobar i Zakon o nezavisnosti nije primijenjen, a potom i primjena \u010dlanka 155 o suspenziji autonomije. Ovo posljednje je prepoznato kao poraz, jer nije bilo nikakvog ogla\u0161avanja Europske unije, \u0161to se o\u010dekivalo, uz to \u0161to Rajoy nije bio na dispoziciji da pregovara.<\/p>\n

Mo\u017eemo re\u0107i da se sada rasprava, nakon te\u0161ke presude Ustavnog suda, vodi o tome kako pristupiti u ovoj novoj fazi. Republikanska ljevica ka\u017ee da \u017eeli \u201epro\u0161iriti bazu\u201c, drugi govore o zajedni\u010dkim borbama koje \u201e\u0107e ponovno napraviti\u201c (referiraju\u0107i se na gra\u0111ansku neposlu\u0161nost prema dr\u017eavi). Posljednja bi bila orijentacija koja \u0107e se najvi\u0161e prepoznati u Jordiju Cuixartu, predstavniku \u00d3mnium Culturala koji bi kazao: \u201eRazvit \u0107emo strategiju gra\u0111anske neposlu\u0161nosti, ali ona tako\u0111er mora pored antirepresivnih tema artikulirati i socijalna i druga pitanja.\u201c Ne zaboravimo da suverenisti\u010dki katalonski pokret i dalje demonstrira inovacijski kapacitet protestnog repertoara, ogromnih borbi.<\/p>\n

Rasprava je u tome kako pre\u0107i preko 50%. Kako razviti strategiju koja \u0107e obuhvatiti i dru\u0161tvene sektore koji nisu za nezavisnost ali koji mogu biti za pravo na samoodre\u0111enje ili su za drugu vrstu odnosa sa \u0160panjolskom dr\u017eavom. U tom okviru se poku\u0161ava promijeniti odnose snaga. Postoji i druga ravan koja ima veze sa potrebom da se prevlada podcjenjivanje va\u017enosti potrebe za pronala\u017eenjem saveza izvan Katalonije radi pobolj\u0161anja odnosa snaga protiv monarhijskog re\u017eima. To obja\u0161njava, da je, primjerice CUP prvi put odlu\u010dio nastupiti na op\u0107im izborima 10. novembra.<\/p>\n

Mislite li da bi dio katalonskih independentista mo\u017eda mogao podr\u017eati borbu za Tre\u0107u \u0161panjolsku republiku prije borbe za Katalonsku republiku?<\/strong><\/p>\n

Mogao bi. Ali je problem u tome \u0161to sa to\u010dke gledi\u0161ta odnosa snaga, Katalonska republika ima vi\u0161e podr\u0161ke u dru\u0161tvu. Organiziralo se mnogo konsultacija o pitanju monarhija ili republika u Madridu i drugim mjestima, ali participacija je bila jako mala.<\/p>\n

Prije izbora u aprilu Jordi S\u00e0nchez je kazao kako \u0107e PSOE morati prihvatiti referendum u Kataloniji prije ili kasnije.<\/strong><\/p>\n

PSOE je kroz svoju historiju bila \u0161panjolisti\u010dka stranka, a posebno od osamdesetih. Najvi\u0161e do \u010dega su do\u0161li je da govore o \u201enaciji nacija\u201c. Odnosno, \u0160panjolska kao politi\u010dka nacija i Katalonija, Baskija i Galicija kao kulturne nacije.<\/p>\n

Zapatero je svojevremeno prihvatio ne\u0161to sli\u010dno.<\/strong><\/p>\n

Da, to je istina. Ali problem je u tome \u0161to je Pedro Sanchez \u010dovjek bez ideologije i uvjerenja. Jedan dan govori jedno, drugi dan drugo. On je marksist, ali ne od Karla Marxa nego od Groucha Marxa: \u201eOvo su moji principi, ako vam se ne dopadaju, imam druge.\u201c Primjerice, osvojio je mjesto sekretara PSOE-a govore\u0107i o plurinacionalnosti i federalizmu, ali sada je na liniji gdje bi u najboljem slu\u010daju mogao predlo\u017eiti reformu Statuta autonomije, iako zna da ovaj prijedlog, s obzirom na prethodno iskustvo, kod ve\u0107ine katalonskog dru\u0161tva nije vjerodostojan.<\/p>\n

Ono \u0161to bi se moglo u\u010diniti je sjesti za stol, razgovarati i tra\u017eiti neki oblik dogovora sa barem jednim dijelom katalonskih stranaka. Ali naravno, sa devet politi\u010dkih i socijalnih vo\u0111a u zatvoru i drugim represivnim mjerama tako\u0111er nije pretjerano vjerodostojno.<\/p>\n

PSOE ne bi prihvatila niti referendum monarhija ili republika u budu\u0107nosti?<\/strong><\/p>\n

Tako\u0111er ne. To bi dovelo do politi\u010dke krize. Monarhija igra klju\u010dnu ulogu. Nije to monarhija kao u Velikoj Britaniji, Belgiji, Danskoj\u2026 \u0160panjolska monarhija igra klju\u010dnu ulogu i garant je o\u010duvanja pakta izme\u0111u stare desnice sa frankisti\u010dkim korijenima i \u0161panjolske ljevice. Ona je simbol jedinstva \u0160panjolske. U tom smislu, o\u010dito, ako bi bilo 15 milijuna ljudi na konsultacijama, mogu\u0107e je da bi se to pitanje bitnije otvorilo, ali bez organske krize dr\u017eave, nije izgledno da \u0107e prihvatiti referendum o monarhiji ili republici.<\/p>\n

Kako dolazim sa prostora biv\u0161e Jugoslavije htio bih vas pitati, kako je va\u0161a generacija ljevi\u010dara u \u0160panjolskoj vidjela Jugoslaviju i iskustvo samoupravnog socijalizma u njoj?<\/strong><\/p>\n

Dobro pitanje. Da, mi u partiji, u kojoj sam i ja tada bio \u2013 Narodnooslobodila\u010dkoj fronti \u2013 smo imali poseban interes i simpatije za Jugoslaviju i njen razvoj. Imali ste iskustvo samoupravljanja, Tito nije bio isti kao sovjetski birokrati, tako\u0111er sa ulogom u Nesvrstanim\u2026 \u010cak je bilo ljudi iz Narodnooslobodila\u010dke fronte, starijih generacija koji su do\u0161li u Jugoslaviju da vide iz prve ruke taj proces.<\/p>\n

Tako\u0111er, francuska drugarica Catherine Samary je u svojoj doktorskoj tezi mnogo prou\u010davala razli\u010dite faze kroz koje je prolazilo samoupravljanje u Jugoslaviji. I kasnije sa raspravama o tome kakav socijalizam graditi uvijek dolazi rasprava o kontradikcijama jugoslavenskog iskustva, ali je o\u010digledno da se iz tog iskustva mo\u017ee u\u010diti.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ne zaboravimo, Baskija za razliku od Katalonije ima fiskalnu autonomiju. To je vrlo va\u017eno. Ima autonomiju koja im omogu\u0107ava ve\u0107u slobodu za provo\u0111enje socijalnih politika<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":278071,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-278070","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/278070","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=278070"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/278070\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/278071"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=278070"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=278070"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=278070"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}