{"id":277572,"date":"2019-11-09T07:13:53","date_gmt":"2019-11-09T06:13:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=277572"},"modified":"2019-11-09T09:36:32","modified_gmt":"2019-11-09T08:36:32","slug":"novinari-papagaji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/11\/09\/novinari-papagaji\/","title":{"rendered":"Novinari papagaji"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Gary Younge<\/strong><\/p>\n<h2>\u201eU 19. veku feti\u0161izam \u010dinjenica pravdan je feti\u0161izmom dokumenata\u201c, pi\u0161e E.H. Carr u knjizi \u0160ta je istorija? iz 1961. \u201eAli nijedan dokument nije va\u017eniji za \u010ditaoca od onoga \u0161to je autor dokumenta verovao \u2013 \u0161ta se po njegovom mi\u0161ljenju zaista dogodilo, \u0161ta je trebalo da se dogodi ili se moglo dogoditi, ili mo\u017eda samo ono \u0161to je autor \u017eeleo da poverujemo da je njegovo mi\u0161ljenje\u2026 \u010cinjenice \u2013 one iz dokumenata, kao i sve ostale \u2013 moraju se pre upotrebe obraditi.\u201c<\/h2>\n<p>Rekao bih da novinari 21. veka imaju novi feti\u0161, feti\u0161 citata. Kada mo\u0107nici govore, mnogi novinari jednostavno prenose njihove re\u010di. Umesto da nastupaju kao kriti\u010dki sagovornici, oni su glasnogovornici. Kao da je sama \u010dinjenica da je politi\u010dar ne\u0161to rekao vest. \u010cesto ih citiraju bez i najmanje distance, intervencije ili kritike. Takvi citati onda ulaze u kafeinom prezasi\u0107en krvotok dru\u0161tvenih mre\u017ea. Kao da se novinarstvo danas svodi na prikupljanje i preno\u0161enje izjava, bez verifikacije, istra\u017eivanja \u0161ireg konteksta i tuma\u010denja.<\/p>\n<p>Ako je identitet izvora izostavljen \u2013 \u201evisoko pozicionorani izvor u Dauning stritu 10\u201c \u2013 rizik pretvaranja novinara u saradnike i sau\u010desnike postaje jo\u0161 ve\u0107i. Daju\u0107i glas nekome ko ostaje neimenovan i otuda nedostupan, novinari otvaraju prostor akterima sa agendom da rade na sprovo\u0111enju svog politi\u010dkog programa ne prihvataju\u0107i odgovornost za izre\u010deno. Nesposobnost razlikovanja snage uvida i snage polo\u017eaja, analiti\u010dkih mo\u0107i i privilegovanog pristupa informacijama navodi neke novinare da se stave u slu\u017ebu politi\u010dke ma\u0161inerije umesto da izve\u0161tavaju o tome kako ta ma\u0161inerija funkcioni\u0161e.<\/p>\n<p>Upravo to se dogodilo polovinom oktobra, kada su u Dauning stritu shvatili da \u0107e vlada verovatno odneti pobedu u drugom glasanju o Johnsonovom nacrtu, ali \u0107e izgubiti u glasanju o pokretanju programa, \u0161to zna\u010di da \u0107e morati da pristane na du\u017ei rok za parlamentarnu raspravu. \u201eIzvor iz Dauning strita\u201c \u2013 ne zna se ko \u2013 rekao je novinarima da \u0107e vlada, ako izgubi u izja\u0161njavanju o pokretanju programa povu\u0107i svoj nacrt i tra\u017eiti prevremene izbore. Novinari su tvitovali o tome kao da je to gotova stvar.<\/p>\n<p>To je proizvelo opipljive efekte. Parlamentarac Oliver Letwin \u2013 koji je izgubio poziciju vo\u0111e torijevaca u parlamentu zbog protivljenja izlasku Britanije iz EU bez sporazuma \u2013 uklju\u010dio se u diskusiju na Tviteru: \u201eOzbiljno sam zabrinut zbog mogu\u0107nosti da vlada povu\u010de nacrt ako predlog za pokretanje programa ne pro\u0111e, \u0161ta god ina\u010de mislili o njemu.\u201d<\/p>\n<p>Sam Johnson je dogurao ovako daleko razbacuju\u0107i se pretnjama na sve strane: uspeo je da navede dovoljan broj tvrdih zagovornika brexita da poveruju da ih \u010deka novi referendum ako ne prihvate njegov predlog, a one koji bi da ostanu ubedio je da ako odbiju ono \u0161to on predla\u017ee nikakvog sporazuma ne\u0107e biti.<\/p>\n<p>Na toj tankoj i nesigurnoj niti visila je \u010ditava njegova strategija da izlo\u017eeni plan progura do 31. oktobra, roka koji je sam odredio. Ipak, suo\u010dena sa mogu\u0107no\u0161\u0107u poraza, vlada nije povukla svoj nacrt. Jednostavno je pauzirala proces. To je bila samo prazna pretnja. Donekle uverljivom u\u010dinilo ju je nekriti\u010dko preno\u0161enje izjave anonimnog izvora.<\/p>\n<p>Naravno, takvu vrstu manipulacije medijima nije izmislio Johnson \u2013 ali s obzirom da je poznat po bezo\u010dnom laganju, mediji su u ovom slu\u010daju po\u010dinili ozbiljnu gre\u0161ku. A po\u0161to nas \u010dekaju izbori, ne bi bilo lo\u0161e kriti\u010dki preispitati ulogu novinarstva u na\u0161em politi\u010dkom \u017eivotu.<\/p>\n<p>Posle proma\u0161enih prognoza rezultata izbora 1992. i 2015. industrija istra\u017eivanja javnog mnjenja shvatila je da je reputacija profesije ugro\u017eena, pa je sprovodila istra\u017eivanja s ciljem da se ustanovi u \u010demu je bila gre\u0161ka. Posle rata u Iraku, nekoliko medijskih ku\u0107a, uklju\u010duju\u0107i Njujork tajms i Va\u0161ington post, obavilo je temeljne unutra\u0161nje istrage o tome kako su i za\u0161to novinari pogre\u0161no protuma\u010dili o\u010digledne pripreme za rat i optu\u017ebe za posedovanje oru\u017eja za masovno uni\u0161tavanje. Uprkos nizu evidentnih proma\u0161aja, britanski mediji nikada nisu pro\u0161li kroz sli\u010dan proces.<\/p>\n<p>Mnoge od posledica nejednakosti koje su o\u010devidne na primeru na\u0161e politi\u010dke klase \u2013 njena koncentracija u Londonu, rasne predrasude \u2013 reprodukuju se u medijskoj klasi zadu\u017eenoj da oblikuje onu va\u017enu stvar koju je Gramsci opisivao kao dominantni oblik \u201ezdravog razuma\u201c. Ovogodi\u0161nji izve\u0161taj Trasta Saton i Komisije za dru\u0161tvenu pokretljivost pokazuje da vi\u0161e diplomaca sa Oksforda i Kembrid\u017ea pi\u0161e kolumne nego \u0161to ih sedi u parlamentu. To su dve populacije koje utvr\u0111uju konsenzus o tome ko i \u0161ta je zaista va\u017eno. O onima koji se nalaze izvan njihovog mehura oni izve\u0161tavaju na na\u010din koji je bli\u017ei antropologiji nego novinarstvu.<\/p>\n<p>Posledice su bile vidljive na op\u0161tim izborima 2017, kada je o\u010dekivani katastrofalni poraz laburista prikazan ne kao prognoza ve\u0107 kao gotova \u010dinjenica koja samo \u010deka da se dogodi. Nekoliko minuta pre zatvaranja birali\u0161ta, Piers Morgan je tvitovao svoju prognozu: \u201eKonzervativci \u0107e osvojiti ve\u0107inu od 90-100 mesta\u201c. \u010cetiri minuta kasnije, urednik politi\u010dke rubrike dnevnika San podelio je slede\u0107i tvit: \u201ePri\u010da se da bi torijevci mogli osvojiti \u010dak 400 mesta\u201c. Kada su izlazne ankete pokazale da \u0107e parlament ostati podeljen i da su laburisti osvojili ve\u0107i broj glasova i mesta nego \u0161to se o\u010dekivalo, odgovor je glasio: \u201eDobro, vratimo se sada u studio da nam oni koji su pogre\u0161ili u svim dosada\u0161njim prognozama ka\u017eu \u0161ta \u0107e biti dalje\u201c. Isti ljudi su i dalje ispred mikrofona. Niko ih nije pozvao na odgovornost. Ostali su u poslu prognoziranja na\u0161e budu\u0107nosti.<\/p>\n<p>Ono malo posipanja pepelom posle debakla nije dovoljno. Komentatori su se vajkali da su oma\u0161ili u predvi\u0111anjima, kao da im je posao da predvi\u0111aju budu\u0107nost. A nije. Najve\u0107i problem je u tome \u0161to oni sopstveno okru\u017eenje hroni\u010dno prikazuju u krivom svetlu, jer situacije o kojima bi trebalo da izve\u0161tavaju filtriraju i boje sopstvenim politi\u010dkim predrasudama.<\/p>\n<p>Postoje zna\u010dajne razlike izme\u0111u greha le\u017eernog preno\u0161enja citata neimenovanih izvora, kao \u0161to \u010dini nekolicina poznatih novinara, i mnogo pogubnijeg propusta da se ispitaju i protuma\u010de teku\u0107e promene u britanskoj politici. Prvo je greh kukavi\u010dluka i stava da je poverenje mo\u0107nika va\u017enije od poverenja \u010ditalaca i gledalaca. Nije problem u manjku skepse: isti novinari su bili krajnje skepti\u010dni kada je Saddam Hussein tvrdio da nema oru\u017eja za masovno uni\u0161tavanje ili kada je porodica Marka Duggana tvrdila da on nije imao pi\u0161tolj. S druge strane, kad imaju posla s ljudima na visokim pozicijama, spremniji su da pogre\u0161e ukazivanjem vi\u0161ka poverenja ili nekriti\u010dkom odbranom.<\/p>\n<p>To je posledica hroni\u010dnog manjka radoznalosti i pogubnog cinizma pred novim izazovima i mogu\u0107nostima, kao i uverenja da se predstavnicima establi\u0161menta mo\u017ee verovati, i njihovim tvrdnjama i na\u010dinu na koji formuli\u0161u va\u017ena pitanja, te da im zato treba dati prostora da iznose svoje stavove bez kriti\u010dkog preispitivanja, u svetu u kome su legitimnost i kredibilnost ve\u0107 u dubokoj krizi.<\/p>\n<p>S obzirom na porast broja napada na novinare, u doba kada je profesija sve \u010de\u0161\u0107e na meti autoritarnih re\u017eima, va\u017eno je da medije i ljude koji u njima rade odbranimo od despota i populista. Za tu odbranu va\u017eno je da priznamo i sopstvene nedostatke. U doba rastu\u0107e nejednakosti, produbljenih podela i odsustva poverenja, najdelotvorniji smo kada mo\u0107nima upu\u0107ujemo izazove umesto da radimo u njihovu korist.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/novinari-papagaji\/\">Pe\u0161\u010danik<\/a>\/The Guardian<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kada mo\u0107nici govore, mnogi novinari jednostavno prenose njihove re\u010di. Umesto da nastupaju kao kriti\u010dki sagovornici, oni su glasnogovornici<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":277576,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-277572","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/277572","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=277572"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/277572\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/277576"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=277572"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=277572"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=277572"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}