{"id":277401,"date":"2019-11-06T06:29:48","date_gmt":"2019-11-06T05:29:48","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=277401"},"modified":"2019-11-06T06:39:37","modified_gmt":"2019-11-06T05:39:37","slug":"dresiranje-citatelja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/11\/06\/dresiranje-citatelja\/","title":{"rendered":"Dresiranje \u010ditatelja"},"content":{"rendered":"

Autorka: Emina \u017duna<\/strong><\/p>\n

U nekoliko proteklih godina napisala sam na desetine medijskih analiza. Bavila sam se uglavnom pisanim medijima i u svojim tekstovima ukazivala na kr\u0161enje ljudskih prava, naru\u0161avanje eti\u010dkih, profesionalnih, jezi\u010dkih i drugih standarda. Dotakla sam se mnogih pitanja, a vremenom sam po\u010dela i ponavljati teme koje sam obra\u0111ivala, samo sada sa drugim primjerima. Jer njih je uvijek bivalo sve vi\u0161e i vi\u0161e, samo bi se imena aktera (\u017ertava) mijenjala.<\/h3>\n

Svako malo nastane neki novi portal koji se bori za svoje mjesto u doma\u0107oj portalskoj kloaki. Samim time se proizvodi sve vi\u0161e prljavih i senzacionalisti\u010dkih tekstova opremljenih sa sve ogavnijim naslovima. Time se automatski anga\u017euje i sve vi\u0161e \u010ditateljske mase voljne da se komentatorski oda najprimitivnijim ljudskim impulsima. I tako svaki put.<\/p>\n

Ovo je na\u017ealost opis medijske stvarnosti koju \u017eivimo ve\u0107 nekoliko godina, a sasvim je izvjesno da \u0107emo je i nastaviti \u017eivjeti. Mediji se kre\u0107u ka jednoj moralnoj i profesionalnoj propasti \u2013 tj. ve\u0107 su do\u0161li do nje, taj proces se utvrdio i \u010dini se nepovratan. Ovo vi\u0161e nije iznimka nego je postalo pravilo. Iznimka je zapravo ukazivanje na njega i to nekako djelu i pomalo generacijski prevazi\u0111eno, kao da pripada nekim drugim vremenima i ljudima. Humanisti\u010dke i prosvjetiteljske ideje se vi\u0161e ne promovi\u0161u u tekstovima jer za njih ne postoji \u201dpotra\u017enja\u201d i one \u010ditatelje ne zanimaju. Ono \u0161to ih zanima jeste upravo ono \u0161to se nudi zato \u0161to ve\u0107insku publiku predstavljaju (ili se polazi od te pretpostavke) ljudi koji preferiraju \u017eanr reality showa u odnosu na druge.<\/p>\n

A taj \u017eanr pretpostavlja konzumente \u017eeljne sve prljavijih i intimnijih detalja. Le\u0161inarski gladne ljudskog mesa i slabosti, bolesno radoznale \u0161to skrivenijih tajni i feti\u0161a. Ljude koji nemaju \u017eelje (a ni vremena jer ima \u201dbitnijih stvari\u201d) da ulaze u dubinu i da se bave su\u0161tinom i koji od tekstova \u010ditaju samo naslove i pasuse koji ih najvi\u0161e privuku. Obi\u010dno one koji im potvr\u0111uju mi\u0161ljenje koje su ve\u0107 imali ili im se samo tako u\u010dini. Velikom broju portalski tekstovi imaju funkciju \u201drazonode\u201d, na\u010dina na koji odmaraju mozak od zamornih dnevnih obaveza. Nekima su oni eskapizam od sumorne stvarnosti koju \u017eive, \u010dak i kad se radi o rubrici crne hronike jer zabavnije se baviti tu\u0111om nego sopstvenom nesre\u0107om. Tekstovi se vi\u0161e ne \u010ditaju da se ne\u0161to sazna ili nau\u010di, ili da se promijeni pogre\u0161no mi\u0161ljenje ako se ono ima. \u010citaju se da se ono potvrdi ili da se oda odu\u0161ka reagovanjem. Komentatorske sekcije ispod \u010dlanaka pokazuju da oni vi\u0161e slu\u017ee kao okida\u010di za reakciju \u201dtrenutnog olak\u0161anja\u201d te prije anga\u017euju \u201dni\u017ee dijelove\u201d mozga nego vi\u0161e kognitivne funkcije.<\/p>\n

Zato ti \u010dlanci i komentari nalikuju kao jaje jajetu \u2013\u00a0 vode jedno drugom i ne postoje jedno bez drugog.\u00a0 Uzajamno su uslovljeni i vezu im je nemogu\u0107e prekinuti.<\/p>\n

Pri tome nema puno smisla ni odgonetati \u0161ta je starije, koka ili jaje, tj.\u00a0 da li su \u201dsenzacionalisti\u010dki\u201d tekstovi proizveli takve \u010ditatelje ili su oni nastali ba\u0161 zbog takvih \u010ditatelja. Odgovor najvjerovatnije le\u017ei i u jednom i u drugom, ali i u okolnostima na\u0161ih \u017eivota otkako su oni postali virtualni. S internetom se nije samo promijenio vanjski izgled svijeta, promijenio se i na\u0161 mozak. Usljed pretjeranog broja sadr\u017eaja kojim smo zasipani, oslabila nam je mogu\u0107nost dugotrajnijeg koncentriranja, a procesuiranje sadr\u017eaja postalo povr\u0161nije. Utoliko nam je postalo sve te\u017ee \u010ditati duge tekstove u kojima se od nas tra\u017ei posve\u0107enost.<\/p>\n

Zato neki ljudi vjeruju da \u017eivimo u posebnom vremenu, onome u kojemu se stvari nikada nisu br\u017ee odvijale i mijenjale, vremenu koje se razlikuje od svih dosada\u0161njih. Ja ne bih rekla da \u017eivimo i mnoge generacije su mislile da je njihovo vrijeme posebno \u2013 zbog nekog pronalaska koji je promijenio stil \u017eivota iz temelja, ali svakako \u017eivimo u vremenu u kojem smo se ubrzano morali prilagoditi. Morali smo nau\u010diti da \u017eivimo u virtualnom svijetu i naravno da je to ostavilo posljedice i na nas i na sve \u0161to nas okru\u017euje pa time i na medije.<\/p>\n

Ali sve \u0161to ljudi danas rade na internetu, radili su i prije, samo na drugom mjestu. Internet komentari su pri tome sli\u010dni rimskim arenama ili javnim gubili\u0161tima. Na oba mjesta smo imali masu i \u017ertvu, izra\u017eavanje afekta i javni lin\u010d kojim se posti\u017ee \u201cpravda\u201d. Potpuno isto je danas prisutno u komentarima ispod \u010dlanka kojim se npr. navodi da je otac silovao maloljetnu k\u0107erku. Ljudi se solidari\u0161u i masovno \u017ertvuju krivca \u0161to vodi trenutnoj katarzi. Crne hronike su oduvijek budile pretjerani, gotovo bolesni interes, i \u017eeljeli su da saznaju sve detalje o ubici i \u017ertvi. Otud tolika popularnost krimi \u017eanra i \u017eanra serijskog ubice. Tabloidi su oduvijek postojali jer su ljudi \u017eeljeli da znaju detalje iz privatnog \u017eivota javnih li\u010dnosti. Sve je oduvijek isto, samo se forma miljenja i danas je, zbog lako\u0107e proizvo\u0111enja i plasiranja sadr\u017eaja te gubljenja moralnih i profesionalnih standarda, samo zadobilo ogromne razmjere.<\/p>\n

Odgovornost samih medija je u tome \u0161to poti\u010du takvu situaciju i dodatno je razvijaju i odr\u017eavaju dresiranjem savr\u0161enih \u010ditatelja, ne misle\u0107ih pojedinaca ve\u0107 mase za proizvo\u0111enje reakcije, ona koja \u0107e klikom ili komentarom reagovati na njihov poticaj. Na samim po\u010decima se jo\u0161 i moglo re\u0107i da mediji samo povla\u0111uju takvim \u010ditateljima, ali do danas je toliko vremena pro\u0161lo da znamo da ih proizvode. Me\u0111u nama \u017eive mlade generacije koji za druge medije osim internetskih ni ne znaju i koji su odrasli konzumiraju\u0107i ovakve stvari. Imamo komercijalne medije koji su postali pravi \u201dmaheri\u201d u nu\u0111enju ovih sadr\u017eaja, i koji ta\u010dno znaju na koju ljudsku emociju da igraju i \u0161ta da naglase u naslove. Radi se o odli\u010dno uhodanom mehanizmu za proizvo\u0111enje \u017eeljenog pona\u0161anja.<\/p>\n

Oni veoma dobro detektuju bolno mjesto ili problem odre\u0111ene populacije i onda ga prezentiraju ali ne s ciljem njegovog razrje\u0161enja ve\u0107 zbog profita. U BiH u kojoj postoji stalna etni\u010dka napetost i ljudi se jo\u0161 nisu oporavili od rata, medijima odgovara da odr\u017eavaju takvo stanje i \u010dak ga dodatno proizvode. To je sadr\u017eaj koji ljude zanima i dovodi do zadr\u017eavanja na njihovoj stranici na interentu. Pri tome se iza postupaka tih medija ve\u0107inom ne krije nikakva ideologija niti neki vi\u0161i principi ve\u0107 veoma konkretna korist \u2013 u tome su sli\u010dni politi\u010darima. U homofobnoj i transfobnoj sredini \u0107e radije povla\u0111ivati takvim stavovima (ili \u0107e zauzeti ulogu nekog neutralnog tobo\u017enje objektivnog posmatra\u010da) nego \u0161to \u0107e izno\u0161enjem humanisti\u010dkih ideja zastupati njihovu promjenu. Kada se radi o ubistvu ili nekom drugom zlo\u010dinu, trudi\u0107e se da istaknu \u0161to stra\u0161nije detalje \u2013 a ne\u0107e se libiti ni da ih izmisle, sve da bi osigurali \u010ditanost. Ve\u0107ina ovih uradaka ostaje nepotpisana jer se tako izbjegava li\u010dna odgovornost. Sve ovo je u ekstremnom obliku prisutno danas kod nas.<\/p>\n

I zato bi mediji u nekom drugom svijetu, ili vremenu, trebalo da snose odgovornost. Ali to se, da opet ponovim, ne\u0107e desiti jer se ovdje ne radi o iznimci nego novom, sada\u0161njem obliku medija. Nekim ljudima su neprihvatljivi i toksi\u010dni, dok drugima odgovaraju ba\u0161 takvi. Me\u0111utim, ono \u0161to je jedino izvjesno jeste da ne\u0107e vje\u010dno biti ovakvi, jer ako i u \u0161ta mo\u017eemo biti sigurni, to je da se stvari mijenjaju. Ja sebi na ovom mjestu ne\u0107u dopustiti da predvi\u0111am kako \u0107e se ta promjena odvijati i da li \u0107e biti bolja ili gora, ali sam sigurna da \u0107e se desiti.<\/p>\n

Ta\u010dno.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

I zato bi mediji u nekom drugom svijetu, ili vremenu, trebalo da snose odgovornost. Ali to se, da opet ponovim, ne\u0107e desiti jer se ovdje ne radi o iznimci nego novom, sada\u0161njem obliku medija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":277402,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-277401","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/277401","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=277401"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/277401\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/277402"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=277401"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=277401"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=277401"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}