{"id":276967,"date":"2019-10-31T07:38:19","date_gmt":"2019-10-31T06:38:19","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=276967"},"modified":"2019-10-31T07:39:44","modified_gmt":"2019-10-31T06:39:44","slug":"zasto-medijska-pismenost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/10\/31\/zasto-medijska-pismenost\/","title":{"rendered":"Za\u0161to medijska pismenost?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Bo\u017eena Jelu\u0161i\u0107<\/strong><\/p>\n

I<\/p>\n

Vuk ba\u0161 nikako nije volio lektiru, pa su sve \u010detiri gumnazijske godine pro\u0161le u prepirkama sa profesoricom. Inteligentni i duhoviti milenijumac, uglavnom nezainteresovan za \u0161kolske sadr\u017eaje, nikako nije pristajao da pro\u010dita obaveznu lektiru. Na kraju bi, \u201epritisnut\u201c jedinicom, rije\u0161io da pro\u010dita barem dio predvi\u0111enih djela. Me\u0111utim, medijska pismenost kao izborni predmet je bila ne\u0161to poptuno druga\u010dije i tu najbolje ocjene nisu bile problem. Nakon gimnazije se ipak upisao na fakultet dru\u0161tvenih nauka. Kada su se nakon dvije godine sreli, profesorica ga je slavodobitno upitala vidi li sad koliko mu je \u010ditanje knjiga pomoglo. Odgovorio je da mu pro\u010ditana djela nisu koristila, ali da mu je veoma pomogla medijska pismenost.<\/p>\n

\"\"

Bo\u017eena Jelu\u0161i\u0107: Medijska pismenost je usmjerena na to da se mladima pomogne da kriti\u010dki misle<\/p><\/div>\n

Mo\u017eda \u0107e Vuk jednom ipak procijeniti da su se pro\u010ditane stranice nevidljivo pretvorile u nov kvalitet, ali u me\u0111uvremenu nije zgoreg zapitati se kako na\u0107i najbolji put do milenijumaca ili ‘digitalnih\u2019 uro\u0111enika?<\/p>\n

II<\/p>\n

Otkako je \u201epametni telefon\u201c postao vode\u0107a ‘obrazovna’ alatka, u obrazovanju je nastupila jo\u0161 ve\u0107a frustracija. Mre\u017ea \u201esve zna\u201c, hardver i softver su postali distributeri znanja, a svaki korisnik je u isto vrijeme saradnik i producent. Istra\u017eivanja pokazuju da gotovo 90% mladih informacije tra\u017ee na mre\u017ei, a ne u knjigama, pa ih vi\u0161e ne tra\u017ei ni u \u0161koli. To mladima daje la\u017eni osje\u0107aj mo\u0107i, zbog \u010dega precjenjuju vlastite mogu\u0107nosti kada je u pitanju upravljanje informacijama. Bez potrebnog fonda memorisanih znanja (a tu spada i jezik koji se najbolje ‘osvaja’ \u010ditanjem knjiga, uklju\u010duju\u0107i i omra\u017eenu lektiru), mladi \u010desto nisu u stanju da sagledavaju i rje\u0161avaju \u010dak i jednostavne probleme (o \u010demu rje\u010dito svjedo\u010de uporno lo\u0161i PISA rezultati).<\/p>\n

To ne zna\u010di da su dana\u0161nji u\u010denici gori nego nekada\u0161nji, ve\u0107 samo da su druga\u010diji, zbog izmijenjenog tehnolo\u0161kog ‘ekosistema’ koji \u010dini da manje razmi\u0161ljaju linearno, a vi\u0161e radijalno, ‘zrakasto’. Po\u0161to su im biblioteka i resursi ‘u d\u017eepu’, mladi se vode slu\u010dajno\u0161\u010du pristupa, pri \u010demu grafika ima vode\u0107u ulogu. Kad \u0161kola ne prepozna tu njihovu potrebu za brzinom i ne iskoristi je na dobar na\u010din, u\u010denici ‘od\u0161etaju’ negdje drugdje. A mogu\u0107nosti je dosta, od mutlimedije, zabave, pristupa muzici, video igrama i drugim informacijama koje ih zanimaju. Kao \u0161to vi\u0161e vole interaktivni internet nego pasivni TV, tako bi vi\u0161e voljeli druga\u010diju \u0161kolu od tradicionalne, na koju su jo\u0161 uvijek osu\u0111eni.<\/p>\n

Sli\u010dno video-igrama, ova generacija \u010de\u0161\u0107e u\u010di pomo\u0107u poku\u0161aja i pogre\u0161aka\u00a0 i radije se fokusira na kratkoro\u010dne ciljeve umjesto na kriti\u010dko mi\u0161ljenje i dubinsko u\u010denje. Uobi\u010dajeno mogu da rade nekoliko stvari u istom trenutku, pa dok slu\u0161aju nastavnika pri\u010daju s prijateljima preko mre\u017ee, prate nove objave, preuzimaju muziku… Zato im je raspon pa\u017enje veoma kratak, ali zato smjesta \u017eele rezultate i povratno zadovoljstvo. Zadovoljstvo brzo dobijaju na mre\u017ei, ali nije tako u \u0161koli niti sa ocjenama. Nedostatak strpljenja zato kod njih izaziva frustraciju i opet – dosadu.<\/p>\n

Naviknuti da slika vrijedi vi\u0161e od hiljadu rije\u010di, milenijumci mahom prate i dijele vizuelne sadr\u017eaje. Neprimjetno prelaze iz virtuelnog u realni svijet, kreiraju internetske sadr\u017eaje, blogove, pi\u0161u komentare i razmjenjuju ih sa drugovima. Zato za ovu generaciju va\u017ei da je kinesteti\u010dna, iskustvena i naklonjenija aktivnom u\u010denju. Uz to \u0161kolu vide kao mogu\u0107nost za dru\u017eenje, a istra\u017eivanja pokazuju da su skloniji timskom radu i fleksibilnosti. Zato bi i u \u0161koli morali biti stalno anga\u017eovani, figurativno re\u010deno – trebalo bi da stalno budu ‘u\u010desnici a ne gledaoci’.<\/p>\n

Kao roditeljima i nastavnicima milenijumaca, dakle kao ‘digitalnim uljezima’,\u00a0 ne mora nam se svi\u0111ati ova ‘digitalna tranzicija’ mladih, ali se sa njome moramo suo\u010davati. Po\u0161to ‘razvod’ u\u010denika od medija i tehnologije nije mogu\u0107, ni staroj nadmo\u0107i profesora vi\u0161e nema mjesta, kao ni tradicionalnim ‘kalupima’ sistema. Prema rije\u010dima jednog stru\u010dnjaka, idealno bi bilo da obrazujemo generaciju koja \u0107e ‘u jednoj ruci dr\u017eati knjigu, a u drugoj mi\u0161a’. (Uostalom, o tome bi trebalo da razmi\u0161ljaju i poslodavci, jer \u0107e budu\u0107e generacije radnika biti druga\u010dije, ba\u0161 kao \u0161to se to sada vidi kod u\u010denika.)<\/p>\n

A po\u0161to u\u010denici \u017eive u digitalnom okru\u017eenju, i u\u010dionica mora biti sli\u010dna: aktivna, saradni\u010dka socijalna i orijentisana na u\u010denika (a ne na u\u010ditelja). Treba planirati pou\u010davanje koje \u0107e se oslanjati na njihove razli\u010dite inteligencije i sposobnosti, pri \u010demu bi svi trebalo da dobiju priliku da se iska\u017eu. Po\u0161to su zatrpani morem informacija, a nemaju znanje kako da ih procjenjuju, gdje da ih prona\u0111u a da budu kredibilne, kako da ih efikasno upotrijebe i prezentuju, va\u017ene su informaciona i medijska pismenost.<\/p>\n

Medijska pismenost je usmjerena na to da se mladima pomogne da kriti\u010dki misle ne samo u okviru tradicionalnih medija, ve\u0107 i kroz alate i prakse koje su postale njihovo svakodnevno okru\u017eenje.\u00a0 Edukatori ‘nove medijske pismenosti’ koja nastaje u eri ‘medija \u0161irenja’ (spreadable media), usmjeravaju\u00a0 se na takozvano ‘povezano u\u010denje’\u00a0 koje se mo\u017ee ostvarivati kroz fluidan odnos izme\u0111u ku\u0107e, \u0161kole i \u017eivotne prakse. Predla\u017ee se da to budu: igra, predstavljanje, simulacija, preuzimanje, multitasking, distribucija znanja, kolektivna inteligencija, prosu\u0111ivanje, transmedijska navigacija, umre\u017eavanje i pregovaranje. Ovo su sofisticirane vje\u0161tine koje su izuzetno pogodne za upotrebu tehnologije u digitalnom svijetu. Sve one i dalje po\u010divaju na osnovnim temeljima medijske pismenosti i sposobnosti koje obi\u010dno nedostaju\u00a0 mladima, a ti\u010du se konceptualnog razumijevanja medijske reprezentacije, dekonstrukcije i konstrukcije njenog smisla, zna\u010denja i efekata.<\/p>\n

Dokaz koji osna\u017euje zna\u010daj medijske, informacione i digitalne pismenosti je i sama \u010dinjenica da su krajem pro\u0161log vijeka po\u010dele temeljite i ubrzane reforme obrazovnih sistema, pa i crnogorskog.<\/p>\n

Fokus se sa memorisanja premijestio na aktivnu nastavu i saradni\u010dko u\u010denje. Uostalom, upravo navedene osobine milenijumaca su i bile svojevrsni putokaz kako i u kojem pravcu mijenjati obrazovnu paradigmu. Mnogi \u0161kolski predmeti se odavno ne predaju na isti na\u010din, ali je srazmjerno malo onih u kojima se koriste izazovi koje nam name\u0107e ‘generacija mre\u017ee’. Jedan od takvih predmeta je medijska pismenost, koja kao izborni u crnogorskim gimnazijama traje ve\u0107 vi\u0161e od deset godina. I ovaj i svaki plan i program treba inovirati u odre\u0111enim vrmenskim intervalima. Tako medijsku pismenosti treba obogatiti elementima ‘nove medijske pismenosti’ i radionicama koje \u0107e biti dodatno usmjerene na bezbjednost i privatnost, ali i na la\u017ene vijesti i ugro\u017eavanje demokratije u savremenom dru\u0161tvu.<\/p>\n

Medijska pismenost pru\u017ea valjan model pou\u010davanja jer uva\u017eava vje\u0161tine mladih i njihov multitasking, a ukazuje u isto vrijeme na opasnost od fragmentarnosti i povr\u0161nosti. Pou\u010davanje prihvata i na\u010din na koji mladi ‘zrakasto’ razmi\u0161ljanje i njihovu sklonost vizuelnim sadr\u017eajima. Povezuje ku\u0107u, \u0161kolu i aktuelna \u017eivotna interesovanja mladih. Najva\u017enije od svega je \u0161to ih podsti\u010de da kriti\u010dki razmi\u0161ljaju i postavljaju pitanja: o autorstvu medijske poruke, o jeziku medija i kako on uti\u010de na poruku, o tome kako drugi ljudi mogu razumjeti istu poruku, o vrijednostima koje takva poruka inherentno sadr\u017ei, najzad o krajnjoj svrsi poruke.<\/p>\n

Kada bi u okviru na\u0161eg obrazovnog sistema bio ve\u0107i udio predmeta u okviru kojih se radi na ovaj na\u010din, to bi sasvim izvjesno zna\u010dilo ‘fino pode\u0161avanje’ sistema u skladu sa novim vremenom i izazovima. Pretpostavka je i da bi rezultati u\u010denika na PISA testiranjima bili bolji. Najzad, kriti\u010dki ‘\u010dip’ koji se u okviru nastave medijske pismenosti vidi kao najva\u017eniji ishod u\u010denja, zna\u010dio bi mo\u017eda ravnopravniju borbu protiv manipulacije, stereotipa i negativnih aspekata kulture mre\u017ee.<\/p>\n

Medijska pismenost ne smije da ostane povla\u0161\u0107eno znanje izabranih, ve\u0107 vje\u0161tina koju treba da steknu svi mladi. Idealno bi bilo da izu\u010davanje medijske pismenosti zapo\u010dne u osnovnoj \u0161koli, bilo kroz obavezni predmet u posljednjm trogodi\u0161njem ciklusu ili kao obavezni nastavni sadr\u017eaj. Tako\u0111e je zna\u010dajno da se i u okviru ostalih predmeta uva\u017eavaju svojstva ‘digitalnih uro\u0111enika’, jer to ne mora zna\u010diti degradaciju ve\u0107 mo\u017eda i kvalitetnije obrazovne ishode.<\/p>\n

III<\/p>\n

Kao milenijumac i ‘digitalni uro\u0111enik’ Vuk je na medijskoj pismenosti slobodno mogao da koristi tehnologiju na koju je navikao. Njemu su digitalne vje\u0161tine bile ‘uro\u0111ene’ za razliku od nastavnice, \u0161to ga je ispunilo saradni\u010dkim samopouzdanjem i sigurno\u0161\u010du.<\/p>\n

Za po\u010detak je trebalo istra\u017eiti prisutvo medija u svakodnevnici Vukove generacije, potom je trebalo da izrade grafove i da ih prokomentari\u0161u. Debata se potom odvijala na nivou cijele grupe, a bila je vezana za sve \u0161to Vuka i njegove drugove\/rice zanima: od mutlimedije, zabave, pristupa muzici, video igrama, kultnim filmovima i drugim informacijama. Na \u010dasovima nije bilo klasi\u010dnih predavanja, niti su pojedini blokovi predugo trajali. Tako fragmentarni i ipak povezani, u\u010dinili su da Vuk lak\u0161e odr\u017ei nivo pa\u017enje. Sada kada je bio u\u010desnik a ne ‘slu\u0161alac’, brzo je po\u010deo da se kriti\u010dki odnosi prema svojim navikama i njihovim efektima.<\/p>\n

Kao predmet, medijska pismenost je za u\u010denike koji su je birali bila \u201eprostor afiniteta\u201c, nastava ‘van kutije’ i nastava kojom nije dominirala rigidnost tradicionalnog sistema. Kao sastavni dio participativne kulture, ona je nalik onome \u0161to se u teoriji naziva produsa\u017e (nastalo od rije\u010di production \u2013 proizvodnja i usage \u2013 upotreba). Tako je ovaj predmet ukinuo tradicionalnu ex-katedra hijerarhiju u korist otvorenog u\u010de\u0161\u0107a u\u010denika i nastavnika i njihove zajedni\u010dke evaluacije\u00a0 sadr\u017eaja koji su u stalnoj promjeni.<\/p>\n

Kada bi u\u010denici\/ce dobili zadatak da, recimo, snime vodeo o atmosferi u u\u010dionici, istra\u017eivali bi kako ugao kamere, kadrovi, krupni plan ili monta\u017ea mogu promijeniti ono \u010demu su neposredno svjedo\u010dili. Vuk je brzo razumio kako \u010dinjenice neprimjetno postaju komentari i kako autor mo\u017ee da uti\u010de na reprezentaciju stvarnosti. Sada je druga\u010dije gledao na druge medijske poruke koje je trebalo da kriti\u010dki ‘\u010dita’; na sopstvene postove i objave. Snimalo se kod ku\u0107e, na ulici, zajedno su osmi\u0161ljavani kratki vdeo-klipovi.\u00a0 Tako je \u0161kola postala i prostor igre, predstavljanja, simulacije i razmjene znanja.<\/p>\n

‘Ulazio’ bi u ulogu urednika dnevnika i istra\u017eivao efekte razli\u010ditog rasporeda vijesti; izra\u0111ivao bi fotografije za kampanju izbora u\u010denika za \u0161kolski parlament; serijom fotografija je prikazivao svoj grad prvo kao rajski prostor, potom kao prostor neukusa i nebrige o okru\u017eenju; diskutovalo se o najnovijim muzi\u010dkim spotovima i vrijednostima koje se njima promovi\u0161u; analizirali su kako vi\u0161e dnevnih listova \u0161alju razli\u010dite slike Crne Gore; kako se i kod nas i na globalnoj sceni pojavljuju isti izazovi.<\/p>\n

Sa drugovima i drugaricama je otkrivao kako mediji mogu da ograni\u010de pravo na razli\u010ditost, kako reklame\/kampanje\/logoi\/spotovi mogu da uvrijede ili kako podilaze konzumeristi\u010dkim navikama. Analizirali su se primjeri neeti\u010dnih praksi, a u\u010denici\/ce stavljali u uloge \u010dlanova komiteta koji treba da odredi da li je do\u0161lo do ogre\u0161enja i u kom smislu. Rezultati su brzo stizali i ohrabrivali ga u daljem radu.<\/p>\n

Pred zadatkom da istra\u017ei informacije, shvatao je da su za valjanu navigaciju ipak potrebna predzanja i da mu \u0161kolski sadr\u017eaji koriste. Vuk je najbolji bio u polemici, spretan da uo\u010di odre\u0111enu kontroverzu ili nekonzistentnost. Opredijelio se za studije dru\u0161tvenih nauka i na samom po\u010detku iskoristio ste\u010denu sigurnost, znanja i vje\u0161tinu postavljanja pitanja.\u00a0 Naredni susret \u0107e mo\u017eda profesorici dati odgovor na pitanje je li uspio da sve to pretvori u nov kvalitet, sa ‘knjigom u jednoj i mi\u0161em u drugoj ruci’.<\/p>\n

Institut za medije CG<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Medijska pismenost ne smije da ostane povla\u0161\u0107eno znanje izabranih, ve\u0107 vje\u0161tina koju treba da steknu svi mladi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":276968,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-276967","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/276967","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=276967"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/276967\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/276968"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=276967"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=276967"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=276967"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}