Vi\u0161e razloga me podstaklo da odaberem ovu temu za svoj rad. Jedan od njih je sve ve\u0107i zna\u010daj liderstva u savremenom \u017eivotu. Mnogi \u0107e re\u0107i da liderstvo nestaje i nema upori\u0161te u svijetu savremene tehnologije i raznih nau\u010dnih dostignu\u0107a, gdje se \u010dovjeku pru\u017eaju informacije \u201cna dlanu\u201d, odnosno slobodna mogu\u0107nost izbora, odgovora, saznanja. Savremeni \u010dovjek sve vi\u0161e preferira individualnost i slobodu. Medjutim ono \u0161to u savremenim uslovima nedostaje je dragocjeno vrijeme. Savremeni \u010dovjek u velikom moru ponudjenih alternativa, raznovrsnih modaliteta, bezbroj varijacija nema vremena da analizira, prou\u010dava, nekad skoro i da ne rasudjuje racionalno. Njegova mogucnost da bira ugro\u017eena je vremenskim ograni\u010denjem dono\u0161enja \u00a0odluke. Da bi skratio taj put on podsvjesno trazi lidera \u2013 \u010dovjeka koga \u0107e slijediti, koji ga inspiri\u0161e, kome se divi, kome vjeruje. Takav lider danas se javlja ne samo u vidu menad\u017eera ili rukovodioca, vec u vidu avangardnog prijatelja, kolege, javne li\u010dnosti, \u00a0PR menad\u017eera. Samo po sebi je ve\u0107 jasno da pri jednoj takvoj situaciji, \u00a0pored nekih drugih elemenata, za dobrog lidera veliki zna\u010daj ima retorika. Ono \u0161to prati aktivnosti savremenog lidera jeste javni nastup, odnosno javno izno\u0161enje stavova, ideja, naprosto javno izlaganje, ubjedjivanje odnosno reprezentovanje svojih ubjedjenja. Sve to su razlozi za\u0161to posebnu paznju treba posvetiti stilu govorni\u0161tva, odnosno \u0161armu govorne komunikacije od koga u mnogome zavisi uspjeh jednog lidera. Na tu temu govori\u0107u o govornoj komunikaciji kroz istoriju i tehnikama govorne komunikacije.<\/p>\n
*<\/strong><\/p>\n \u201c U maloj demokratskoj dr\u017eavi gdje se sve vr\u0161i rije\u010dju rje\u010ditost je u isti mah i ma\u010d i \u0161tit; njome \u010dovjek napada i odbija napade; ona obezbjedjuje postizanje \u010dasti ili dobijanje parnice, ljubav naroda i dobru volju u sudija; ona je najutrveniji put polo\u017eaju i sre\u0107i, i njome \u010dovjek mo\u017ee na glas iza\u0107i vise nego vojni\u010dkim podvizima. I zato je u takvoj dr\u017eavi njegovanje \u017eive rijeci dostiglo veoma visok stepen razvitka, utoliko prije \u00a0\u0161to ona nije rije\u010d koju \u010dovjek \u010dita odvojen od huke spolja\u0161njeg svijeta, bez simpati\u010dnog dodira sa njime, nego \u017eiva rije\u010d, glasno govorena na govornici pod vedrim nebom, pred hiljadama slu\u0161alaca u isti mah, koji svi slu\u0161aju zajedno i, na osnovu duhovne ekstaze koja se pali medju ljudima u velikim zborovima , svi dobivaju jednu misao i jedno osje\u0107anje \u201d<\/em>[1]<\/strong><\/em><\/a><\/p>\n Ovaj citat, koji do\u010darava znacaj \u017eive rijeci u helenskim demokratskim polisima, jasno prikazuje da je govorni\u0161tvo kao osmi\u0161ljen na\u010din izra\u017eavanja sa svrhom uticaja na slu\u0161aoce\u00a0 postoji koliko i sam govor. U drevnoj Heladi\u00a0 rje\u010ditost su, kao i pjesni\u010dku nadahnutost, smatrali darom bogova.Uvodjem demokratskih sistema u dr\u017eavama polisima govorni\u0161tvo uzima sve vi\u0161e maha i onaj koji je \u017eelio da uzme u\u010de\u0161\u0107a u politi\u010dko-javnom \u017eivotu morao je biti dobar govornik. Da bi to postigao, osim urodjenog dara, postalo je izvjesno da je neophodno \u0161iroko obrazovanje i poznavanje odredjenih tehnika dr\u017eanja govora sa stilom i dispozicijom.. Prve priru\u010dnike iz govorni\u010dke vje\u0161tine po\u010deli su da sastavljaju helenski sofisti \u010diji je predmet izu\u010davanja bio \u010dovjek i njegovo duhovno stvarala\u0161tvo. Razni u\u010ditelji vje\u0161tine govorni\u0161tva zagovarali su razli\u010dite stilove Predstavnici sicilijanskog sofisti\u010dkog govora, Korak i Tisije razradjivali su metodu obesna\u017eivanja istine razlozima vjerovatno\u0107e smatraju\u0107i ono \u0161to li\u010di na istinu zna\u010dajnijim od same istine.<\/p>\n Me\u0111utim, Platon je ovaj pristup izvrgao o\u0161troj kritici..Dok su se jedni isticali\u00a0 ki\u0107enim govorima koji obiluju afektiranim stilom,\u00a0 drugi govornici su se opet odlikovali hladnim stilom, pretjeranom upotrebom metafora, izvje\u0161ta\u0107eno\u0161\u0107u. Mnoge od njih Aristotel navodi kao primjere i predmete kritike u Retorici. <\/em>Za razliku od Platona \u010diji je stav da je govorni\u0161tvo vje\u0161tina uvjeravanja koja za cilj\u00a0 mo\u017ee imati samo apsolutno dobro, Aristotel vje\u0161tinu govorni\u0161tva poku\u0161ava osloboditi oklopa eti\u010dkih normi i posmatra je\u00a0 sposobno\u0161\u0107u teorijskog iznala\u017eenja uvjerljivog u svakom datom slu\u010daju.<\/p>\n Danas je vi\u0161e nego potvr\u0111eno da je vje\u0161tina govorne komunikacije va\u017ean alat, orudje koje onaj ko \u017eeli postati dobar lider ne smije zanemariti. Njegova sposobnost da pridobije druge u mnogome zavisi od njegovog na\u010dina izra\u017eavanja, od sposobnosti da zaokupi pa\u017enju slu\u0161aoca,\u00a0 prodre do njegovog alter-ega. Dobar govor je onaj govor koji ce probuditi uvjerenje kod slu\u0161aoca, pa i ako je ovaj bio nesiguran, da su \u00a0namjere ili ideje govornika upravo \u00a0ono \u010demu i sam te\u017ei. Stavimo\u00a0 se za trenutak\u00a0 u ulogu \u201cslu\u0161aoca\u201d pa \u00a0razmislimo kako treba da izgleda govor onoga koji \u017eeli da nas pridobije, odnosno kad \u0107e taj govor posti\u0107i uspjeh. Ve\u0107ina \u0107e \u00a0prihvatiti da se u po\u010detku kod svih pomalo javlja sumnja, skepsa ili pak strah, naro\u010dito od nepoznatog. Malo je onih lucidnih avanturista koji \u0107e samo na osnovu prvog instikta donijeti odluku i prevagniti: za ili protiv. Osje\u0107aj koji \u0107e nas ponukati da bezrezervno podr\u017eimo ne\u010dij stav ili namjeru \u0107e biti skladan mir kad nase emocije i na\u0161 racio postignu ravnote\u017eu. Kad nam rije\u010di koje su nam upu\u0107ene daju logi\u010dko uvjerenje, a samim tim i sigurnost. Stoga je jako va\u017eno za dobrog lidera da zna da izabere prave rije\u010di, pravom auditorijumu i u pravo vrijeme.<\/p>\n Nekad i savr\u0161en govor ne postigne uspjeh, makar bio odli\u010dno koncipiran, razradjen i argumentovan. \u0160ta je to \u0161to umanjuje njegov uspjeh? Svakako da je veoma va\u017ean faktor li\u010dnost govornika kao i njegove moralne osobine; njegova pojava i duhovna svojstva; govor tijela i fizi\u010dki izgled. Svaka od ovih komponenti podjednako mo\u017ee uticati da i najbolja retori\u010dka vje\u0161tina izgubi na svojoj ubjedljivosti. Medjutim ukoliko su i ove osobine uobli\u010dene u liku govornika onda on mo\u017ee u \u201cpunom sjaju\u201d pridobiti i najkru\u0107eg neistomi\u0161ljenika.<\/p>\n Va\u017eno je znati\u00a0 da svaki dobar govor mora biti osmi\u0161ljen.\u201dGovoriti ne znaci \u2013pricati napamet, tj. izlagati predmetnu materiju bez ikakvog koncepta. Koncept se, naravno, ne mora imati u d\u017eepu, ili u ruci, ali se mora imati u glavi.\u201d<\/em>[2]<\/strong><\/em><\/a>Govor mora biti izlo\u017een logi\u010dki valjano,pravilnim jezikom. Nije nimalo nebitno koje ce rije\u010di ili stilske figure pri tom koristiti. Ponekad i izbor izme\u0111u sinonima, dakle rije\u010di istog zna\u010denja, ali razli\u010dite zvu\u010dnosti i du\u017eine mogu dati\u00a0 poseban \u0161arm samom govoru. Treba posebno voditi ra\u010duna o dikciji i ritmu, kako bi se izbjegao utisak nedore\u010denosti i praznina. Medjutim, stil nikako nije odraz samo individualnog talenta, ve\u0107 se mo\u017ee uveliko nadogradjivati i razvijati.<\/p>\n Saznanje koje su starosne dobi njegovi slu\u0161aoci, takodje, uveliko poma\u017ee lideru u odabiru stila i na\u010dina obra\u0107anja. \u017divotna dob, svrstava ljude u tri kategorije razli\u010dite po osobinama i karakteru:, mladi , ljudi zrele dobi i stariji. Takodje se mo\u017ee razmi\u0161ljati o karakteristikama\u00a0 svojstvenim ljudima plemenitog porijekla, osobama na vlasti i bogatim osobama , te prema tome \u00a0na takav na\u010din usmjeravati svoj govorni stil. Ipak u nekim situacijama govor se mora prilagoditi razli\u010ditoj strukturi i tada svakako treba voditi ra\u010duna o dobroj argumentaciji, izra\u017eajnosti i potrebi da ga svi razumiju. \u00a0Kona\u010dno, \u201cPostoji li melodija sladja od dobro uskladdjenog govora? Koja je pesma bolje uobli\u010dena od umjetnicki <\/em>\u043e<\/em>blikovane re\u010denice? Koji je to glumac, koji opona\u0161a stvarnost, zabavniji od govornika koji se hvata u ko\u0161tac sa stvarnim slu\u0161aocima? <\/em>Ko mo\u017ee elokventnije od govornika podsticati na vrlinu, <\/em>\u043a<\/em>o ostrije odvra\u0107ati od poroka, \u043a\u043e<\/em> \u017ee\u0161\u0107e koriti zlotvore, \u043a\u043e<\/em> ljep\u0161e hvaliti dobre? Ciji napad mo\u017ee sna\u017enije slomiti pohlepu, \u010dija utjeha mo\u017ee ne\u017enije uti\u0161ati bol?\u201d[3]<\/strong><\/a><\/em><\/p>\n *<\/p>\n \u201c R\u0435t\u043eri\u043a\u0430 \u0458\u0435 \u0410froditin\u0430 <\/em>\u0107er\u043a\u0430 \u043a\u043e\u0458\u0430 var\u0430 smrtni\u043a\u0435\u201d <\/em>(Sapf\u043e).<\/p>\n Reference___________________________________________________________<\/u><\/p>\n \u00a0<\/u><\/p>\n 2. Dr Milo\u0161 Djuri\u0107, Istorija helenske knji\u017eevnosti<\/em>,\u00a0 Beograd 1972<\/p>\n 3. Prof.dr Radovan Radon\u0107, Liderstvo, <\/em>Podgorica 2007.<\/p>\n 4. Cicero, De oratore<\/em>; Ciceron, M. T., O govorniku <\/em>(prevod Gorana Stepani\u0107), Zagreb 2002.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Mirjana Markovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":3306,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-276813","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/276813","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3306"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=276813"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/276813\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":282055,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/276813\/revisions\/282055"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=276813"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=276813"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=276813"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n