Iako pri klini\u010dkoj smrti \u0107elije ostanu bez kiseonika i ostalih hranjivih materija i brza reanimacija mo\u017ee spasiti \u017eivot, ali i o\u0161tetiti brojna tkiva, novom metodom smanjivanja temperature tijela mogu\u0107e je smanjiti rizik od reperfuzije i tako pomo\u0107i potpunom oporavku pacijenta.<\/p>\n
Centar za nauku (CRS) na Univeruzitetu u Pensilvaniji uvelike se bazira na istra\u017eivanju pona\u0161anja ljudskih \u0107elija, tra\u017ee\u0107i na\u010din da im produ\u017ee \u017eivot i nakon \u0161to su one \u201cklini\u010dki\u201d mrtve. Nau\u010dnici, ljekari i in\u017eenjeri rade na revolucionarnim tehnikama za lije\u010denje zastoja srca, lagano bri\u0161u\u0107i granicu izme\u0111u \u017eivota i smrti, prenosi geek.hr.
\nNau\u010dnici se generalno sla\u017eu da postoje jasni na\u010dini da se doka\u017ee smrt ljudske \u0107elije.<\/p>\n
Svaka \u0107elija ima \u010dvrstu vanjsku membranu koja slu\u017ei za odvajanje njenog sadr\u017eaja od okoline i filtriranje molekula koji nisu esencijalni za njenu funkciju ili opstanak. Kako se \u0107elija bli\u017ei kraju \u017eivota, ta za\u0161titna membrana slabi i, u zavisnosti od okolnosti pod kojima je nastala smrt, dogodi\u0107e se jedna od tri stvari: ona \u0107e poslati signal \u010deliji za posebno odr\u017eavanje koja \u0107e je progutati i reciklirati njen sadr\u017eaj; stavi\u0107e se u karantenu i potro\u0161iti se u nekoj vrsti programiranog altruisti\u010dkog samoubistva ili \u0107e naglo pu\u0107i i prosuti sadr\u017eaj u okolno tkivo, izazivaju\u0107i tako ozbiljno zapaljenje i daljnje o\u0161te\u0107enje tkiva.
\nU sva tri slu\u010daja, kad je integritet vanjske membrane ugro\u017een, sudbina \u0107elije je zape\u010da\u0107ena. Me\u0111utim, ispostavlja se, nekim \u0107elijama treba dosta vremena da umru.<\/p>\n
Kad je ljudska \u0107elija odsje\u010dena od normalnog dotoka kiseonika, hranljivih materija i usluga \u010di\u0161\u0107enja \u2013 koje im ina\u010de osigurava krvotok \u2013 ona mo\u017ee izdr\u017eati u svojoj membrani iznena\u0111uju\u0107e dugo. Zapravo, one \u0107elije koje najdu\u017ee pre\u017eive u tijelu ne\u0107e umrijeti nekoliko dana zbog gubitka cirkulacije, svijesti i ve\u0107ine drugih stvari koje se smatraju neodvojivim procesom \u017eivljenja.<\/p>\n
Ukoliko ljekari do\u0111u do pacijenta prije nego \u0161to \u0107elije umru, reanimacija je i dalje realna mogu\u0107nost.<\/p>\n
Na\u017ealost, najosjetljivije \u010delije su mo\u017edane. U roku od 5 do 10 minuta nakon prestanka rada srca, neuronske membrane po\u010dinju pucati i dolazi do nenadoknadivog o\u0161te\u0107enja mozga. Da stvar bude gora, \u0107elija koja je odre\u0111eno vrijeme bila odsje\u010dena od dotoka kiseonika i hranljivih materija, kada iste ponovno dobije, izvr\u0161i\u0107e samouni\u0161tenje \u2013 fenomen koji je nazvan o\u0161te\u0107enje reperfuzije.<\/p>\n
Ta\u010dan mehanizam ovog procesa nije do detalja prou\u010den, ali se smatra da kad \u0107elija izgubi dotok krvi odlazi u neku vrstu metaboli\u010dne hibernacije s ciljem samoo\u010duvanja. Kad na \u0107eliju u tom stanju iznenada nagrne velika koli\u010dina kiseonika i bijelih krvnih zrnaca u panici od okru\u017eenja nagomilanog toksinima, \u0107elija \u0107e pod navalom signala odgovoriti samo\u017ertvovanjem.<\/p>\n
Iako nau\u010dnici ne razumiju u potpunosti uzroke o\u0161te\u0107enja reperfuzije, znaju iz iskustva da jedna stvar koja gu\u0161i njegovo aktiviranje jeste smanjenje temperature pacijenta, zbog \u010dega je jedno od glavnih podru\u010dja istra\u017eivanja u CRS domeni takozvana \u201cterapeutska hipotermije\u201d.<\/p>\n
Naglim smanjivanjem temperature tijela na oko 33 stepeni, \u0161to je mogu\u0107e br\u017ee poslije sr\u010danog zastoja, ljekari su otkrili da mogu zna\u010dajno smanjiti rizik od reperfuzije dok rade na o\u017eivljavanju. Ima slu\u010dajeva kada su pacijenti bili desetine minuta klini\u010dki mrtvi prije nego \u0161to su se potpuno oporavili.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Stru\u010dnjaci saglasni da je mogu\u0107e o\u017eivljavanje mrtvih <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":276682,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-276681","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/276681","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=276681"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/276681\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/276682"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=276681"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=276681"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=276681"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}