{"id":276676,"date":"2019-10-27T06:42:08","date_gmt":"2019-10-27T05:42:08","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=276676"},"modified":"2019-10-27T06:50:33","modified_gmt":"2019-10-27T05:50:33","slug":"kuda-vodi-prodor-kapitala-u-obrazovanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/10\/27\/kuda-vodi-prodor-kapitala-u-obrazovanje\/","title":{"rendered":"Kuda vodi prodor kapitala u obrazovanje"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Rastko Mo\u010dnik<\/strong><\/p>\n

Suton univerziteta je evropski, ako ne i svjetski proces.<\/p>\n

Njime, dodu\u0161e, rukovode nacionalne vlade, ali one djeluju u korist transnacionalnog kapitala i time pogotovo \u017eele da sa\u010duvaju dobrano na\u010detu (ako ne i ve\u0107 prevazi\u0111enu) ekonomsku vladavinu i (sigurno ve\u0107 minulu) ideolo\u0161ku hegemoniju evroatlantskog basena. Neoliberalna strategija, kojom su vladaju\u0107e klase odgovorile na istrajno opadanje profitne stope, to jest na kraj \u201eameri\u010dkog\u201c sistemskog akumulacijskog ciklusa, imala je, u grubim crtama, dva cilja:<\/p>\n

    \n
  1. sniziti cijenu radne snage, \u0161to je, izme\u0111u ostalog, zahtijevalo da dr\u017eava razbije radni\u010dki pokret;<\/li>\n<\/ol>\n
      \n
    1. otvoriti nova podru\u010dja za investiranje kapitala, kako evroatlantski basen ne bi morao u\u0107i u konkurenciju sa jeftinom industrijskom proizvodnjom azijskog istoka.<\/li>\n<\/ol>\n

      Kod prvog cilja humanisti\u010dke i dru\u0161tvene discipline na univerzitetima obavile su ideolo\u0161ki zadatak: najdrasti\u010dnije sa postmodernizmom, a sa ne\u0161to vi\u0161e epistemolo\u0161kog digniteta prelaskom sa prou\u010davanja procesa i struktura na intimisti\u010dke studije mikroprocesa i mikropraksi, sje\u0107anja, biografija, svakodnevnog \u017eivota, rje\u010dju: sveop\u0107om kulturalizacijom predmeta spoznaje. Uglavnom, ovdje se radi o masovnom napu\u0161tanju teorije i regresiji u ideologiji.<\/p>\n

      Tome je u odlu\u010duju\u0107oj mjeri pomogla empiristi\u010dka paradigma \u201estudija\u201c, studies, koja svoje predmete spoznaje ve\u0107 gotovo preuzima iz ideolo\u0161kih procesa.<\/p>\n

      Postizanju drugog cilja, koji je tako\u0111er spadao u klasi\u010dni arsenal klasne borbe kapitalisti\u010dke klase, naime, permanentnoj tehnolo\u0161koj revoluciji, univerziteti su doprinosili neposredno. Na po\u010detku je taj cilj bio jednostavan: pobolj\u0161ati produkciju znanja i njegovo preno\u0161enje u produkciju vrijednosti.<\/p>\n

      Ali sa investicijama kapitala u proizvodnju znanja i sama produkcija znanja postala je produkcija vrijednosti, a to zna\u010di, produkcija vi\u0161ka vrijednosti i proizvodnja za tr\u017ei\u0161te, robna produkcija. Ovo je dovelo do niza dramati\u010dnih u\u010dinaka.<\/p>\n

      Produkcija znanja je do tada proticala kao relativno podru\u0161tvljena produkcija; na\u010din te podru\u0161tvljenosti dodu\u0161e bio je u isto vrijeme i etatisti\u010dki i cehovski, ali proizvodni odnosi na podru\u010dju produkcije znanja ipak nisu bili neposredno kapitalisti\u010dki.<\/p>\n

      Naravno, bilo bi anahrono misliti kako su odnosi na univerzitetu bili \u201epretkapitalisti\u010dki\u201c i da su sa\u010duvali nekada\u0161nje korporacijske osobenosti. Naposljetku, nacionalne dr\u017eave su univerzitet jo\u0161 odavno etatizirale i podvrgle ga zahtjevima dr\u017eave kapitala.<\/p>\n

      Nekada\u0161nji univerzitet na kojem se dr\u017eavni nadzor preplitao sa hijerarhijskim klijentelisti\u010dkim odnosima i nije bio tko zna kako prijatno okru\u017eenje. Pa opet, produkcija na univerzitetu je, zbog same prirode svog proizvoda, zadr\u017eavala minimalne odnose kooperacije, solidarnosti i dijalogi\u010dnosti.<\/p>\n

      Ali, kada je kapital u\u0161ao u produkciju znanja on je neizbje\u017eno ukinuo odnose saradnje i solidarnosti. Zaposjedanjem produkcije znanja, kognitivne produkcije, kapital je pokrenuo inverziju onog dugoro\u010dnog istorijskog procesa koji bi, prema Marksu, prije ili kasnije doveo do sloma kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje.<\/p>\n

      Neprestanim razvojem proizvodnih snaga, koji usiljava sama logika kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje, mislio je Marks, sve vi\u0161e ja\u010da dru\u0161tvena priroda proizvodnje.<\/p>\n

      To, dakle, zna\u010di da se sve vi\u0161e produbljuje osnovno protivre\u010dje kapitalizma, protivre\u010dje izme\u0111u dru\u0161tvene prirode proizvodnje i privatne prirode prisvajanja proizvoda. Sada je kapital okupirao podru\u010dje na kome je proizvodnja bila ve\u0107 podru\u0161tvljena \u2013 dodu\u0161e, u ve\u0107ini slu\u010dajeva na etatisti\u010dki na\u010din, ali u jugoslovenskom samoupravljanju ipak na na\u010din koji je bitno ograni\u010davao dr\u017eavu.<\/p>\n

      Napad kapitala na produkciju (dodajmo: i reprodukciju) znanja sa jedne je strane samo jo\u0161 jedno od pro\u0161irenja robne proizvodnje me\u0111u drugim privatizacijama nekada\u0161njeg javnog sektora. To zna\u010di da, kao i druge privatizacije, on u isto vrijeme sni\u017eava naknadu za dru\u0161tvenu radnu snagu, jer joj oduzima \u201esocijalnu najamninu\u201c (besplatno javno \u0161kolstvo, javno zdravstvo, javni penzioni sistem) i otvara akumulaciji kapitala nova podru\u010dja i nove koli\u010dine vrijednosti koje su ranije bile rezervirane za netr\u017ei\u0161nu razmjenu.<\/p>\n

      Mogu\u0107e je re\u0107i kako se kapital pohodom na produkciju znanja bori za svoje pre\u017eivljavanje. U bitkama na kognitivnom podru\u010dju, a time i na univerzitetu, ovoga \u010dasa odlu\u010duje se ho\u0107e li se kapitalu posre\u0107iti da nadodredi kognitivnu produkciju i reprodukciju tako \u0161to \u0107e od nje napraviti posebni etar, op\u0107u svjetlost\u201c kojom \u0107e biti odre\u0111ena i specifi\u010dna uloga svih drugih produkcija u sistemu produkcija kapitala.<\/p>\n

      Drugim rije\u010dima: ovdje se odlu\u010duje da li \u0107e kapitalisti\u010dka kognitivna produkcija preuzeti \u201eglavnu ulogu\u201c me\u0111u dru\u0161tvenim produkcijama. Od podre\u0111ivanja kognitivne produkcije i reprodukcije u ovom \u010dasu zavisi i to da li \u0107e kapitalizam uop\u0107e mo\u0107i nastaviti dalje.<\/p>\n

      Unutarnja organizacija univerziteta je hijerarhija statusa u kojoj oni koji su u instituciji odlu\u010duju koga \u0107e pustiti u svoje redove; i u kojoj oni koji su gore odlu\u010duju kako \u0107e se oni koji su dole penjati po hijerarhijskoj ljestvici. Univerzitet je organizacija nejednakosti, iskori\u0161\u0107avanja i ugnjetavanja.<\/p>\n

      Kao i svaka statusna organizacija, on je utemeljen na \u201e\u010dasti\u201c (ili, kako to ka\u017eemo danas kada je aristokratija oti\u0161la na smetli\u0161te istorije, dok purgersko filistarstvo jo\u0161 uvijek vlada mozgovima masa: utemeljen je na \u201estale\u0161koj etici\u201c) i samo od te \u201e\u010dasti\u201c, od etike poziva zavisi da li \u0107e ta organizacija, pored brige za svojim o\u010duvanjem i obnavljanjem, ikad uraditi ne\u0161to drugo, ne\u0161to vi\u0161e \u2013 da reproducira znanje, mo\u017eda \u010dak i da proizvede neko novo znanje, ili pak u toj svojoj cehovski ograni\u010denoj toleranciji, s vremena na vrijeme \u010dak i dopusti da se u njoj proizvede i ne\u0161to teorije, \u0161to je ina\u010de uslov njenog postojanja na duge staze.<\/p>\n

      Spontana ideologija univerzitetske organizacije od njenog po\u010detka i jo\u0161 dugo poslije toga bila je da je agonalni dijalog osnovni akademski odnos. Dok god je univerzitet gajio tu svoju konstitutivnu iluziju prema kojoj je bio zajednica \u010diji \u010dlanovi i \u010dlanice agonalnim dijalogom obezbje\u0111uju dola\u017eenje do \u201eistine\u201c, on je i mogao sa\u010duvati neku minimalnu dru\u0161tvenost, solidarnost i saradnju koji su potrebni za produkciju nauke, a povremeno i teorije.<\/p>\n

      Ali, kada je kapital napao univerzitet, on si je oslonac mogao prona\u0107i u svemu onome \u0161to je u njemu jo\u0161 odavno bilo najodvratnije: u odnosima podre\u0111enosti, u heroizmu laskanja, u uo\u010denom neznanju, i statusnom iskori\u0161tavanju i ugnjetavanju kojih na univerzitetu nikada nije manjkalo.<\/p>\n

      Po svoj prilici, ti gadni odnosi na univerzitetu bili su dominantni jo\u0161 i od ranije, ali dok je na snazi bila kolektivna samozasljepljenost ona je spontano pokretala u\u010dinke koji sigurno nisu bili funkcionalni, ali su ipak odr\u017eavali minimalnu dru\u0161tvenost potrebnu za produkciju i reprodukciju podru\u0161tvljenog znanja, a ponekad \u010dak i teorije.<\/p>\n

      Dakle, kapital se na univerzitetu oslanja na nekapitalisti\u010dke statusne odnose ugnjetavanja i iskori\u0161tavanja. Ali, pritom, kako bi na\u0161ao saveznike, mora se pobrinuti da si ne stvori neprijatelje: mora onemogu\u0107iti politi\u010dko formiranje, a time i klasnu kompoziciju one radne snage koja je u novoj fazi kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje najva\u017eniji proizvo\u0111a\u010d vrijednosti \u2013 to jest kognitivne radne snage.<\/p>\n

      Uvo\u0111enjem novog modaliteta proizvodnje vrijednosti, \u201ekognitivnog\u201c modaliteta, neoliberalna ofanziva (koja je u socijalisti\u010dkim dr\u017eavama, a posebno surovo u Jugoslaviji, poprimila oblik konzervativne kontrarevolucije) poku\u0161ala je reproducirati kapitalisti\u010dke odnose iskori\u0161tavanja. Sa novom modalno\u0161\u0107u kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje vrijednosti nastala je nova dru\u0161tvena grupa proizvo\u0111a\u010da vrijednosti: kognitivna radna snaga ili kognitarijat.<\/p>\n

      Ove nove proizvo\u0111a\u010de vrijednosti sada treba u isto vrijeme i osposobiti za rad i prisiliti ih da se pot\u010dine kapitalu. Genealni uslov pot\u010dinjavanja i discipliniranja kognitivna i kognitivki je, naravno, da se onemogu\u0107i njihovo organiziranje u klasu. Na\u010din pot\u010dinjavanja i discipliniranja, koji je istorijski zna\u010dajan za kapitalizam, ogleda se u prisili da radna snaga prodaje svoju radnu sposobnost na tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

      Industrijska radnica i radnik prisiljeni su da prodaju svoju radnu snagu na tr\u017ei\u0161tu zato \u0161to su odvojeni od sredstava za proizvodnju, a to zna\u010di od materijalnih uslova proizvodnog procesa.<\/p>\n

      Kognitivna radnica i radnik posjeduju sredstva za proizvodnju potrebna za kognitivni proizvodni proces (znanje i osnovnu tehniku) i zbog toga ih treba prisiliti na tr\u017ei\u0161te druga\u010dije nego \u0161to je to bio slu\u010daj sa industrijskim proleterkama i proleterima. Zbog toga se klasnom borbom kapitalisti\u010dke klase kognitivna radna snaga nastoji odvojiti od dru\u0161tvenih uslova kognitivne proizvodnje.<\/p>\n

      Univerzitet je i ina\u010de ve\u0107 objavio kako svoje procese uskla\u0111uje prema kretanjima na tr\u017ei\u0161tu i obrazuje za tr\u017ei\u0161te radne snage. Time je otvoreno priznao svoju kolaboraciju sa kapitalom \u2013 ali ovo je tek ideolo\u0161ko stanovi\u0161te. Uz to, uop\u0107e nije nu\u017eno da univerzitet stvarno i bude sposoban ispuniti ovo svoje obe\u0107anje kapitalu.<\/p>\n

      Ovda\u0161nji univerziteti to nisu u stanju, jer postupci izrade, potvr\u0111ivanja i izvo\u0111enja studijskih programa su toliko dugotrajni i birokritizirani da univerziteti ni uz najbolju volju nisu sposobni stvarno uhvatiti korak sa kretanjima na tr\u017ei\u0161tu radne snage.<\/p>\n

      Time \u0161to se univerzitet preusmjerio na proizvodnju za tr\u017ei\u0161te radne snage ne zna\u010di da su se promijenili i proporcionalni odnosi izme\u0111u razli\u010ditih profila diplomaca, jer se ti odnosi, uslijed ideologije kojom se univerzitet legitimira, ne mijenjaju. Tr\u017ei\u0161na ideologija na univerzitetu djeluje na drugom mjestu, kako to sama objavljuje. Njome je izmijenjen sam akademski proces. Tih promjena ima mnogo i sve su radikalne.<\/p>\n

      Teorijska proizvodnja jo\u0161 od Marksa, a u novije vrijeme bar od Brodela i Volerstina, nastoji da njeni koncepti ne budu \u201eekonomski\u201c, \u201epravni\u201c, \u201epoliti\u010dki\u201c ili \u201ekulturni\u201c, jer mora konceptualizirati upravo \u201erelativnu autonomizaciju\u201c ovih \u201esfera\u201c u kapitalisit\u010dkom svjetskom sistemu i analizirati njihovu me\u0111usobnu artikulaciju.<\/p>\n

      Nasuprot ovim nastojanjima teorijskih praksi bolonjska reforma univerziteta ponovo, i jo\u0161 vi\u0161e nego ranije, mrvi studijska podru\u010dja i uvodi \u201epredmetni\u201c obrazovni sistem na svim stupnjevima, zaklju\u010dno sa (bolonjskim) doktoratom. Time stvara nova institucionalna ograni\u010denja koja onemogu\u0107avaju teorijsku produkciju.<\/p>\n

      Jedna od posljedica predmetne usitnjenosti je ta da studentice i studenti \u010ditaju veliku koli\u010dinu odlomaka tekstova, a vrlo te\u0161ko mogu da si priu\u0161te da pro\u010ditaju koji tekst u cjelosti.<\/p>\n

      Na taj na\u010din se kroz organizaciju studija, koja je ina\u010de posljedica na\u010dina financiranja, uvodi glavna ideolo\u0161ka te\u017enja vladavine kapitala: znanje nasuprot teorije. \u010cak ni neka izda\u0161nija financijska politika u sada\u0161njim odnosima ne bi bila od pomo\u0107i, a mo\u017eda bi samo pove\u0107ala broj akademskih slu\u017ebenika, ali ne bi promijenila njihove prakse.<\/p>\n

      Ne tako davno, univerzitetski sistem tolerirao je teoriju, a sada se \u010dini da ju sistemski progoni. Veliki, mo\u017eda i najve\u0107i dio sada\u0161njih visoko\u0161kolskih nastavnika i nastavnica se u humanistici i dru\u0161tvenim naukama gotovo nikada u \u017eivotu nisu susreli sa teorijskom praksom. Ali, i pored toga \u0161to nisu u stanju da prepoznaju teoriju kada na nju nalete, oni ju svojim djelovanjem ipak progone: ove somnabulne antiteorijske prakse vrlo ubjedljivo pokazuju da je proganjanje teorije sa univerziteta sistemsko i da proizilazi iz logike sada\u0161nje univerzitetske institucije.<\/p>\n

      Danas<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

      Univerzitet je i ina\u010de ve\u0107 objavio kako svoje procese uskla\u0111uje prema kretanjima na tr\u017ei\u0161tu i obrazuje za tr\u017ei\u0161te radne snage. Time je otvoreno priznao svoju kolaboraciju sa kapitalom \u2013 ali ovo je tek ideolo\u0161ko stanovi\u0161te.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-276676","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/276676","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=276676"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/276676\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=276676"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=276676"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=276676"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}