{"id":276064,"date":"2019-10-18T07:02:47","date_gmt":"2019-10-18T05:02:47","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=276064"},"modified":"2019-10-18T07:04:11","modified_gmt":"2019-10-18T05:04:11","slug":"kako-je-branislav-trifunovic-dobio-krivicnu-prijavu-za-nedostatak-patriotizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/10\/18\/kako-je-branislav-trifunovic-dobio-krivicnu-prijavu-za-nedostatak-patriotizma\/","title":{"rendered":"Kako je Branislav Trifunovi\u0107 dobio krivi\u010dnu prijavu za nedostatak patriotizma"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Stefan Aleksi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Jedno od op\u0161tih mesta drugosrbijanske mitologije devedesetih je da su tragedija devedesetih i raspad Jugoslavije najavljeni skandalom na predstavi \u201eSveti Sava\u201c (\u201emitologije\u201c, jer su se politi\u010dki procesi koji su krvavi raspad najavljivali, na periferiji odvijali dosta ranije) 1991. godine. Ali tragedija i farsa, poznato je, idu jedna za drugom pa mo\u017eda i ne \u010dudi da \u0107e se jedna od bizarnijih epizoda ionako bizarnog politi\u010dkog \u017eivota tranzicione Srbije \u2013 takore\u0107i onaj drugi, farsi\u010dni \u010din \u2013 ponovo odviti u pozori\u0161tu. Re\u010d je o predstavi \u201ePad\u201c i jednoj sceni koja je uspela da raspomami tabloidne medije i ostale patriotske zverove uprkos \u010dinjenici da ni ne postoji: sceni cepanja srpske zastave.<\/p>\n<p>Nije stvar u tome da \u010ditaoci ne znaju o \u010demu se radi ve\u0107 pre u tome da je i dalje neverovatno da se zaista i zbilo pa podsetimo \u2013 makar, na kraju krajeva, i iz \u010diste zabave. U predstavi \u201ePad\u201c re\u017eisera Kokana Mladenovi\u0107a postoji scena paranja srpske zastave (ne bi li se od nje napravila haljina) a jedan je policijski sindikat zbog toga podneo krivi\u010dnu prijavu protiv glumca Branislava Trifunovi\u0107a. A zarad konteksta, dodajmo ukratko i o kakvom se pozori\u0161nom delu radi: u pitanju je \u2013 uz, pomenimo par retkih primera, \u201eNarodnu dramu\u201c, \u201eNemam da platim, ne\u0107u da platim\u201c i \u201eTriptih o radnicima\u201c \u2013 jedna od retkih predstava koja se bavi pora\u017eavaju\u0107om socijalnom realno\u0161\u0107u tranzicione Srbije.<\/p>\n<p>Predstava se bavi sudbinom beogradskog pijaniste koji je zbog lo\u0161e ekonomske situacije prinu\u0111en da radi na gra\u0111evini (i vrlo je jasno: na gradili\u0161tu Beograda na vodi). Tu i gine nakon pada sa velike visine pa njegova \u0107erka ostaje prinu\u0111ena da zara\u0111uje za \u017eivot i za ga\u017eu na nekom od beogradskih splavova haljinu pravi od zastave Srbije. Dakle relativno jednostavno i efektno: nacija, to je jedan banalni simbol dru\u0161tvene bede i banalnosti: zastava, to je zapravo jedna obi\u010dna krpetina koja je dugotrajnom socijalnom tragedijom ispra\u017enjena od zna\u010denja; a \u201epad\u201c, to je pad dru\u0161tva, beskrajna uvreda i poni\u017eenje, dnevnik uvreda \u201893 prilago\u0111en 2019. godini.<\/p>\n<p>\u010cinjenica je, me\u0111utim, da kroz predstavu provejava izvesno drugosrbija\u0161enje i krugdvojka\u0161enje (pijanista koji je, kuku-lele, prinu\u0111en da tegli cement \u2013 kao da je poni\u017eenje podno\u0161ljivije a tragedija manja ako tegle\u0107i cement na Beogradu na vodi pogine neko sa dna socijalne kace).<\/p>\n<p>Utoliko je \u201ePad\u201c ipak malko vi\u0161e prilago\u0111en 1993-oj nego 2019-oj jer u izvesnom smislu Mladenovi\u0107 ostaje pomalo nedore\u010den, kao da se u sam naziv predstave utakla i veoma nezgodna konotacija: \u010ditamo li ga u kontekstu dominantnog antiautoritarnog i liberalnog socijalno-politi\u010dkog miljea kojem se Mladenovi\u0107 obra\u0107a \u2013 najve\u0107i je problem zapravo pad beogradske vi\u0161e klase. A kad smo ve\u0107 kod srednje klase \u2013 onda dodajmo da je mo\u017eda u pitanju i jedna pogre\u0161na dijagnoza: sumnjamo, naime, da se ta vi\u0161a klasa zapravo jako dobro sna\u0161la u pora\u017eavaju\u0107oj sada\u0161njosti te da ona predstavlja strate\u0161ki najva\u017enijeg (i samo ponekad nesvesnog) saveznika SNS-a.<\/p>\n<p>Ali svejedno \u2013 poruka je efektna i jasna: poni\u017eavaju\u0107e glupavi tehnooptimizam vladaju\u0107e klase, njena beskrupulozna politi\u010dko ekonomska praksa u funkciji vlasnika kapitala, autoritarne tendencije u funkciji odr\u017eavanja politi\u010dke stabilnosti te na kraju i banalna estetika jesu oznake jednog dubljeg dru\u0161tvenog i kolektivnog pada.<\/p>\n<p>I zgleda da je ba\u0161 zbog toga \u201ePad\u201c primljen uz izvesnu anomiju \u2013 politi\u010dka elita je ne\u0161to te\u017ee izlazila na kraj sa dosta preciznom i veoma aktuelnom dijagnozom koja je kona\u010dno \u2013 \u0161to se ti\u010de Mladenovi\u0107a \u2013 u usta uzela klasu, makar i pomalo kilavo, nespretno i uz izvesnu dozu straha od novog koncepta.<\/p>\n<p><strong>O leukocitima<\/strong><\/p>\n<p>A patriotizam je van svake sumnje bio i ostao prvo i poslednje uto\u010di\u0161te nitkova (iz policijskog sindikata) ali, po svemu sude\u0107i najve\u0107i nitkovi koji se u njemu skrivaju su oni privatizacioni. Jer se je, u nedostatku adekvatnog odgovora, igralo na kartu nacije i jednog ve\u0107 uobi\u010dajenog rituala optu\u017ebe za manjak patriotizma.<\/p>\n<p>I pored toga \u0161to je predstava svoju premijeru imala jo\u0161 pre nekoliko meseci (a sada, uprkos viralnosti teme, ba\u0161 i nema neku pro\u0111u po pozori\u0161tima u Srbiji), ali i pored toga \u0161to \u201ePad\u201c od same premijere izaziva nemu\u0161te ali \u017eestoke odgovore \u2013 patriotska se javnost (dodu\u0161e, tek nakon \u0161to je dirigovana krajnje poslu\u0161nim (privatnim, da podsetimo) medijima) raspomamila ni na \u0161ta drugo, nego na navodno nepatriotsku scenu \u201ecepanja srpske zastave\u201c. Tako nije sporno kada na gradili\u0161tima radnici ginu kao muve \u2013 pa isti sindikat nije presavio tabak; ali sporno je paranje srpske zastave, problem je nedostatak patriotizma.<\/p>\n<p>Ali od pozori\u0161ne postavke do pretpostavke (krivice) relativno je kratak put u dru\u0161tvima u kojima je granica izme\u0111u realnosti i komedije apsurda veoma tanka, pa je policijski sindikat1 podneo krivi\u010dnu prijavu protiv glumca Branislava Trifunovi\u0107a. A te scene \u2013 da stvar bude i jo\u0161 bizarnija \u2013 ni nema, lik koji para zastavu nije lik kojeg igra Trifunovi\u0107, pa je jednostavno o\u010digledno da oni koji su podneli prijavu nemaju pojma o \u010demu se zapravo radi, predstavu im nije palo na pamet da odgledaju pa onda malko razmisle pre nego ispadnu balvani. \u0160to je i o\u010dekivano \u2013 jer oni su samo odgovarali na patriotski zov koji su im uputili mediji istan\u010danog patriotskog nepca.<\/p>\n<p>Naravno, pitanje je da li \u0107e i\u0161ta biti od krivi\u010dne prijave jer zakon jo\u0161 uvek, \u010dlanom 173 krivi\u010dnog zakonika, normira da stvari u\u010dinjene kao delovi umetni\u010dkih dela (kada glumite na primer) nisu ka\u017enjive \u2013 ali nemojmo u isto vreme i biti sigurni da ne\u0107e biti ni\u0161ta: zaumnost putuje \u010dudnim putevima a politi\u010dka mo\u0107 jo\u0161 \u010dudnijim. Jer nema nikakve sumnje da je pritisak na Trifunovi\u0107a uslovljen njegovim, ma koliko skromnim, politi\u010dkim anga\u017emanom te da je prava meta Kokan Mladenovi\u0107, ve\u0107 du\u017ee vremena trn u oku raznih valenci patriotizovanog javnog mnjenja.<\/p>\n<p>Jer Mladenovi\u0107 se pozicionirao kao spretni ni\u0161and\u017eija ideolo\u0161kih slepih ta\u010daka \u2013 dodu\u0161e, do sada samo iz rakursa liberalne ideologije. Ali to u isto vreme zna\u010di i da je u pitanju i ve\u0161ti marketin\u0161ki menad\u017eer sa izve\u017ebanim prstom na pulsu javnog mnjenja koji je nakon raznoraznog politi\u010dkog dumanja \u2013 koje se listom pokazivalo kao uistinu politi\u010dki nezgodno \u2013 ocenio i procenio slede\u0107u aktuelnu temu i politi\u010dki jo\u0161 nezgodniji teren.<\/p>\n<p>Stoga dajmo dijagnozu: socijalne teme, hteli to ili ne da priznamo, polako ali sigurno postaju fokus, pa \u010dak i onih autora od kojih se to malo manje o\u010dekuje. Naravno, desilo se ono \u0161to su neki predvi\u0111ali (mada nisu smeli to javno izre\u0107i \u2013 od sebe ili drugih, nije najjasnije) jo\u0161 2012: Aleksandar Vu\u010di\u0107 donosi otvoreni, ogoljeni kapitalizam sa njegovom praksom, estetikom, ideologijom i izgledom a u tom slu\u010daju i artikulacije otpora postaju lak\u0161e i jasnije.<\/p>\n<p>A upotrebna vrednost \u201epatriotizma\u201c je sada i sasvim osvetljena: kada neko, slu\u010dajno ili ne, nagazi na klasu sa\u010deka\u0107e ga krivi\u010dna prijava za nedostatak patriotizma, a kada radnici ginu po gradili\u0161tima i kada na njih padaju zidovi \u2013 funkciju zavese koja osetljive o\u010di \u010duva od neprijatnih prizora zgnje\u010denih i izlomljenih tela \u2013 preuzima zastava. No pravo je pitanje ima li dovoljno velike i prostrane zastave da prekrije sve te zlo\u010dine. Ali ono \u0161to jeste sigurno je da mehanizmi politi\u010dke regulacije najbolje funkcioni\u0161u tek onda kada ulogu leukocita kapitalisti\u010dkog hijerarhijskog ustrojstva preuzmu ni\u017ei e\u0161aloni \u010dija je pamet obrnuto proporcionalna onoj patriotskoj \u201einteligenciji\u201c. Kartografija kulta zastave i nacije je tako dora\u0111ena do samog kraja: spolja patriotizam iznutra kapitalizam.<\/p>\n<blockquote><p>1)I to onaj najzaumniji policijski sindikat koji je ranije, primerice, podnosio krivi\u010dne prijave zbog ikone u duginim bojama.<\/p><\/blockquote>\n<p><a href=\"http:\/\/www.masina.rs\/?p=11143\">Ma\u0161ina<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Policijski sindikat je podneo krivi\u010dnu prijavu protiv Branislava Trifunovi\u0107a zbog paranja srpske zastave u predstavi koji tematizuje polo\u017eaj radnika. Zvu\u010di apsurdno? Uzgred, Trifunovi\u0107 ne izvodi doti\u010dnu scenu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-276064","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/276064","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=276064"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/276064\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=276064"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=276064"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=276064"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}