Otprilike 100 triliona bakterija nalazi se na tijelu \u010dovjeka. Najvi\u0161e ih ima na ko\u017ei, u ustima i u crijevima.<\/p>\n
Neke nas \u0161tite od infekcija i poma\u017eu nam u varenju hrane, dok se od drugih mo\u017eemo ozbiljno razboljeti. Gljivice i virusi tako\u0111e su “stanovnici” ljudskog organizma, a iako su one prisutne u najmanjem broju, imaju va\u017enu fiziolo\u0161ku ulogu. Posebno je va\u017eno, kad se njihov broj poremeti, mogu poremetiti na\u0161 imunitet, pa i uticati na nastanak raka.<\/p>\n
Nova studija objavljena u \u010dasopisu Nature otkrila je da gljivice mogu pro\u0107i duboko u pankreas, koja se nalazi iza \u017eeluca i lu\u010di probavne enzime u tankom crijevu. Kod mi\u0161eva i ljudi s karcinomom pankreasa, gljivice se razmno\u017eavaju 3.000 puta vi\u0161e u pore\u0111enju sa zdravim tkivom – a jedna gljivica posebno mo\u017ee pospje\u0161iti rast raka pankreasa.<\/p>\n
Istra\u017eiva\u010de je iznenadila prisutnost gljivica u pankreasu kao i njihov ogroman porast u bolesti.<\/p>\n
“Pankreas se donedavno smatrao sterilnim organom” ka\u017ee dr D\u017eord\u017e Mirel, hirur\u0161ki onkolog sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Njujorku koji je vodio studiju.<\/p>\n
Provuku se u pankreas poput bakterija<\/strong><\/p>\n Ipak, nedavna istra\u017eivanja pokazala su da bi se neki mikroorganizmi, poput bakterija, mogli provu\u0107i pored mi\u0161i\u0107a zvanog Odijev sfinkter, koji razdvaja pankreas od ostatka crIJeva. Mo\u017eda bi gljivice tako\u0111e mogle da kolonizuju pankreas na isti na\u010din. Da bi to saznali, dr Miler i njegov tim hranili su mi\u0161eve vrstom pivskog kvasca ozna\u010denim zelenim fluorescentnim proteinom.<\/p>\n Fluorescentni marker otkrio je da je kvasac zaista pre\u0161ao iz probavnog trakta u pankreas nakon nekoliko minuta. Kod mi\u0161eva su se vrste gljivica koje su zavr\u0161ile u pankreasu obi\u010dno vrlo razlikovale od onih koje su ostale u crIJevima. Askomicete i Basidiomicota bile su jedine sorte gljivica koje su kolonizovale tkivo pankreasa.<\/p>\n Jedna gljivica bila najzastupljenija pankreasu: rod Basidiomicota zvan Malasezija, koji se obi\u010dno nalazi na ko\u017ei i vlasi\u0161tu \u017eivotinja i ljudi i mo\u017ee izazvati iritaciju ko\u017ee i perut. Nekoliko studija tako\u0111e je povezalo gljivice s upalnim bolestima crijeva, ali novo otkri\u0107e je prvo koje ih povezuje s rakom.<\/p>\n Rezultati pokazuju da Malasezija nije bila prisutna u velikom broju samo kod mi\u0161eva koji su dobili rak pankreasa, ve\u0107 je bila prisutna i u izuzetno velikom broju u uzorcima pacijenata s karcinomom pankreasa, rekao je dr Berk Ajkut iz laboratorije dr Milera. Primjenom antifungalnog lijeka rije\u0161ili su se gljivica na mi\u0161evima i sprije\u010dili razvoj tumora. I kada su tretirani mi\u0161evi ponovo dobili gljivice, njihovi tumori ponovno su po\u010deli da rastu, \u0161to je pokazatelj, rekao je dr Ajkut, da gljivi\u010dne \u0107elije pokre\u0107u rast tumora.<\/p>\n Dobar biomarker za uo\u010davanje<\/strong><\/p>\n “Moramo pre\u0107i sa razmi\u0161ljanja koje je fokusirano isklju\u010divo na \u0107elije tumora do razmi\u0161ljanja o cijelom ‘kom\u0161iluku’ u kojem tumor \u017eivi” rekao je dr Brajan Volpin, istra\u017eiva\u010d raka digestivnog sistema sa Instituta za rak u Bostonu.<\/p>\n Okolno zdravo tkivo, imunitet, kolagen i druga vlakna koja dr\u017ee tumor, kao i krvni sudovi koje se njime hrane poma\u017eu da se pospje\u0161i ili sprije\u010di rast karcinoma.<\/p>\n Mikrobi su jo\u0161 jedan faktor koji treba razmotriti u abecedi faktora koji uti\u010du na \u0161irenje raka. Populacija gljivica u pankreasu mo\u017ee biti dobar biomarker za one koji su u riziku od razvoja raka, kao i potencijalni cilj budu\u0107ih lije\u010denja.<\/p>\n “Ovo je ogromna prilika za intervenciju i prevenciju, \u0161to zapravo nemamo za karcinom gu\u0161tera\u010de”, rekla je dr Kristina Donu, istra\u017eiva\u010dica raka pankreasa.<\/p>\n Kurir.rs.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Istra\u017eiva\u010de je iznenadila prisutnost gljivica u pankreasu kao i njihov ogroman porast u bolesti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":275323,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-275322","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/275322","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=275322"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/275322\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/275323"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=275322"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=275322"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=275322"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}