{"id":274972,"date":"2019-10-04T10:20:56","date_gmt":"2019-10-04T08:20:56","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=274972"},"modified":"2019-10-04T10:21:16","modified_gmt":"2019-10-04T08:21:16","slug":"buducnost-zrtava-bez-zrtvovanja-buducnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/10\/04\/buducnost-zrtava-bez-zrtvovanja-buducnosti\/","title":{"rendered":"Budu\u0107nost \u017ertava bez \u017ertvovanja budu\u0107nosti"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: \u0110or\u0111e Vukovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Nasuprot stajali\u0161tima da se mjera ovda\u0161njeg varvarstva ogleda u nerazumijevanju i nepo\u0161tovanju mrtvih, mnogi kulturolozi tvrde da u na\u0161oj tradiciji pokojnici, “slavni i mu\u010deni preci”, imaju ve\u0107e strahopo\u0161tovanje nego autoriteti vjere, znanja, duha ili zakona. Uz ideolo\u0161ka, mitska, zavjetna pozivanja na pokojnike, odre\u0111ivale su se sudbine \u017eivima i nero\u0111enima… U njihovo ime bi se ovdje pozivalo na okupljanje, zborovalo, juri\u0161alo, svetilo…<\/p>\n

Na\u0161a zajedni\u010dka istorija, u kojoj su \u017ertve ostali krajputa\u0161i u jednom bezizlaznom kru\u017enom toku koji zapravo nalikuje na vrtlog, to je hronika prijateljstva i neprijateljstva, bratske ljubavi i bratske mr\u017enje, neutoljivih nacionalizama, obostranog \u0161ovinizma… Hronika povjerenja i nepovjerenja, stvarala\u010dkog entuzijazma i razorne ozloje\u0111enosti, etnonacionalne osuje\u0107enosti, nedovr\u0161enih ubila\u010dkih projekata… Hronika sjedinjavanja i razbijanja, uzvi\u0161enih ideala i divlja\u010dke prizemnosti… Hronika zagrljaja i silovanja, pauza u klanju, odmaranja od mr\u017enje, loma\u010da zabluda… Nikada postignuti, nedosti\u017eni kompromis o minulim, neupokojenim vremenima!<\/p>\n

Vi\u0161e nego zajednice krvi i tla, jezika i obi\u010daja, ustava i granica, narodi su “zajednice – zajedni\u010dki pro\u017eivljenih podviga i stradanja”, “zajednice – zajedni\u010dkog sje\u0107anja”!<\/p>\n

Imamo li mi jedinstveno sje\u0107anje na zajedni\u010dki pro\u017eivljenu istoriju? Poznajemo li dovoljno i kako prihvatamo istorijske \u010dinjenice? Osje\u0107amo li kolektivnu bol? Njegujemo li univerzalno saosje\u0107anje?<\/p>\n

Ili imamo ideologizovano pam\u0107enje? Selektivno, mitomansko, izmi\u0161ljeno, konstruisano, silovano? \u010cinjenice \u017eicom vezane i u jame ba\u010dene? Fakte strijeljane na poljanama? Kosti istine rasute po grobnicama i ud\u017ebenicima?<\/p>\n

Kakvi smo mi to narodi, kakve smo nacije, kakvi ljudi?<\/p>\n

Kako pamtimo \u017ertve u stalnom dijalogu sa na\u0161om slavnom i sramnom pro\u0161lo\u0161\u0107u? Prihvatamo li proste, pojednostavljene podjele na “\u017ertve” i “zlo\u010dince” – pa od individualnih, pojedina\u010dnih izvodimo kolektivne: podjele na \u017ertveni\u010dke, \u017ertvovane, stradalne narode i zlikova\u010dke, ubila\u010dke narode, “genocidne narode”, “narode genetski predodre\u0111ene za zlo\u010dine”, “nakot zreo za klanje”, “kulturne svijesti kolektivnih ubica”… Da li se i kako branimo od ovakvih opasnih, sumanutih, rasisti\u010dkih, \u0161ovinisti\u010dkih baljezgarija koje i dalje dominiraju javnim prostorom i vrebaju kao pritajeni koncepti?!<\/p>\n

Prebrojavanje i etiketiranje mrtvih, njihova upotreba i zloupotreba, sve to licemjerstvo, vulgarnost, politi\u010dka korektnost!<\/p>\n

Podjelu na zemlji vjerno prati – podjela pod zemljom! \u017drtve Bo\u0161njaci, Srbi, Hrvati, Albanci. Pa onda – ubice Bo\u0161njaci, Srbi, Hrvati, Albanci… Sada neko treba da uzvikne parolu “Tako je, jer oni i jesu ubijani i oni i jesu ubijali kao Bo\u0161njaci, Srbi, Hrvati, Albanci…” E, tu se i tako zavr\u0161ava i opet iznova po\u010dinje sva na\u0161a pri\u010da o \u017ertvama!<\/p>\n

\u017drtvama politike i kulture ratova zbog teritorija, vjerskih, nacionalnih, ideolo\u0161kih pobuda, zbog generacija prethodnih \u017ertava, u slavu svjetskih, geopoliti\u010dkih ra\u010dunica, u ime \u017eivih i mrtvih! Prazne kolijevke, spaljena sela, opusto\u0161ena zemlja, lijepo popunjena, poslo\u017eena i zaboravljena groblja o\u010deva i sinova, staraca i dje\u010daka, spremna za neka budu\u0107a skrnavljenja…. Podvizi patolo\u0161kih stanja nacionalne i kulturne svijesti?<\/p>\n

Svedoci smo svakodnevnog vrije\u0111anja \u017ertava! Njihovog umanjivanja, osporavanja, relativizacije, dehumanizovanja… Mi smo kao ona primitivna plemena koja su smanjivala lobanje svojih neprijatelja, u strahu da ih i takvi, mrtvi ne bi progonili!<\/p>\n

Silnu politi\u010dku, medijsku, intelektualnu energiju ula\u017eemo da bismo vrije\u0111ali porodice \u017ertava, vrije\u0111ali sunarodnike \u017ertava, vrije\u0111ali \u010dovje\u010dnost u ljudima… Sa mnogo etike i estetike ubijamo se u primirjima – nepa\u017enjom, nehatom, nebrigom, neznanjem, arogancijom, revizionizmom, identitetskim \u0161minkanjem, predizbornim patetikama!<\/p>\n

Za porodice \u017ertava, naravno, njihovi najmiliji nisu nikakve brojke, statistika, procenti neravnote\u017ee, politi\u010dka manipulacija… Nisu ni spomen-kosturnice, nazivi ulica, trgova, \u0161kolske lekcije… To su rane duboke i otvorene kao jame, ispljuvane suze, i\u0161\u010dupana srca…<\/p>\n

Mi imamo na\u0161a luda\u010dka svo\u0111enja ra\u010duna u kojima su porazi jednih – pobjede drugih, jauci jednih – radost drugima, jednima ratni cilj – drugima goli \u017eivoti, jednima ratni plijen – drugima ognji\u0161ta, uspomene, dje\u010dja graja u dvori\u0161tu, porodi\u010dni album u pepelu!<\/p>\n

Na sva zvona slave se ubistva, progoni, poni\u017eenja kom\u0161ija, kumova, pobratima! Sve\u010dane, pijane parade u \u010dast opijela, zadu\u0161nica, parastosa… Bole zastave, praznici, datumi, pla\u010du sje\u0107anja, re\u017ee uspomene, vri\u0161ti pro\u0161lost!<\/p>\n

“Na\u0161e” je gdje su na\u0161i grobovi! “Na\u0161e” je gdje su na\u0161e bogomolje! “Na\u0161e” je gdje je na\u0161 jezik! “Na\u0161e” je gdje ka\u017eu “na\u0161i” proroci, hu\u0161ka\u010di iz ud\u017ebenika, instruktori bezumlja, motivacioni govornici istorijske mr\u017enje! A to “na\u0161e” svih strana naj\u010de\u0161\u0107e je isto – “tu\u0111e na\u0161e”! Nema tu me\u0111a, rovova, karaula, granica! E, ba\u0161 zato treba uvijek iznova ubijati: sje\u0107anje, mramor, kamen, spomenike, groblja, \u010dinjenice, istinu!<\/p>\n

Postavio bih nekoliko pitanja? U tom na\u0161em svo\u0111enju ra\u010duna, bez kojeg, kao, ne mo\u017eemo naprijed…<\/p>\n

Da li su uz ubice, na strani zlo\u010dinaca stajale i \u017ertve? Biv\u0161e, budu\u0107e \u017ertve? Da li su oni koji su jednog ratnog dana bili \u017ertve, mogli ve\u0107 drugog da postanu zlo\u010dinci? I obrnuto?<\/p>\n

Da li smo me\u0111u ubicama prepoznali nedu\u017ene, dobro\u0107udne, izgubljene, upla\u0161ene ljude? Da li smo me\u0111u \u017ertvama iskopali ubice, razbojnike, siled\u017eije, olo\u0161? Stradali od iste granate, u istoj izbjegli\u010dkoj koloni, pred istim strelja\u010dkim strojem?!<\/p>\n

Na koji na\u010din smo ih nanovo ukopali? Kako ih danas slavimo? Gdje ih ubrajamo? Jesu li oni na\u0161i? Ili njihovi? Govore li u ovoj zemlji mrtvi uvijek istinu? Ako ve\u0107 \u017eivi la\u017eu… Postoji li bezgre\u0161nost pobjednika? A bezgre\u0161nost \u017ertava? Na \u010diji ra\u010dun idu sva ona djeca, \u017eene, starci, invalidi, civili? Ko otpla\u0107uje ceh, sakriva ra\u010dune ili ih prebacuje na susjedni sto?<\/p>\n

Mijenja li odgovor na ta pitanja polo\u017eaj \u017ertava? Odgovornost ubica? Odgovornost \u017ertava? Ili \u0107e ostati tabu tema, kako nam i dolikuje? Nama, budu\u0107im \u017ertvama i budu\u0107im ubicama!<\/p>\n

Za\u0161to su ljudi ubijali, za\u0161to su ubijani? Kazali smo, vjerski, nacionalni, politi\u010dki, ideolo\u0161ki, klasni motivi? Samo to? Jesu li na djelu bile li\u010dne ili kolektivne pobude, motivi, iskustva, krv, sje\u0107anje? Govorimo li samo o zavedenima? Prinu\u0111enima? Predodre\u0111enima? Tek iz straha? Naprosto iz o\u010daja? Zbog ideala? Divlja\u010dke \u0107udi? Primitivizma? Herojske odbrane svoga? Uvjerenih da \u010dine dobro? Uz prekora\u010denja ratnih konvencija, pravila ubijanja? Neizgra\u0111ene samoodbrane gra\u0111anske odgovornosti?<\/p>\n

Jesu li na\u0161i krvavi tragovi siluete na\u0161ih identiteta, na\u0161e obe\u0107ane budu\u0107nosti, odmazde istorije, osvete predrasuda, pasjaluci, patolo\u0161ka stanja, vitalni nacionalni interesi, kolateralne \u0161tete civilizacije, globalne nu\u017ede u lokalnom brlogu?<\/p>\n

Ho\u0107emo da pri\u010damo o \u017ertvama devedesetih godina pro\u0161log vijeka? Bole li nas nje\u017enije od \u017ertava iz 1941-1945? Manje su va\u017ene od onih iz daleke 1914-1918? Neupokojeni vijek, izgubljena pro\u0161lost? Nesahranjena istina? Jesmo li to ra\u0161\u010distili sve u vezi sa Toma\u0161icom i Kazanima, Srebrenicom i Sijekovcem, Jasenovcem i Blajburgom, kulenvakufskim rotiranjem \u017ertava i d\u017eelata, Kozarom, Kadinja\u010dom, Sremskim frontom itd. Ima li tu poveznica? Nekakav lanac ideja i refleksa, strahova, mr\u017enje, \u0107utanja, predaha, nadahnu\u0107a?<\/p>\n

Kako \u017ertve sebe percipiraju? Kakve su percepcije “tu\u0111ih” \u017ertava? Koliko se uva\u017eavaju samopercepcije \u017ertava (devedesetih godina pro\u0161log vijeka, dva svjetska rata i dalje unazad)? Jesmo li iskreni, samokriti\u010dni, sebi\u010dni, dobronamjerni?<\/p>\n

Valjda je na kraju najlak\u0161e poru\u010diti da se ne smije dozvoliti novo pre\u0107utkivanje, da se zaboraviti ni\u0161ta ne mo\u017ee i ne treba, ali i da se ne smije ni pogre\u0161no zapamtiti i pogre\u0161no pamtiti! Da se ne smiju dozvoliti sva ova falsifikovanja istorije! Ima\u0107emo falsifikovanu budu\u0107nost! Da se ne smije propagirati olako pra\u0161tanje, ali ni osveta, la\u017e! \u017divje\u0107emo u la\u017ei! Da se ne mo\u017ee izbjegavati rasprava, ali ni raspirivati nerazumijevanje i mr\u017enja! Tuma\u010denje fakata sa ideolo\u0161kih polazi\u0161ta, nacionalne ostra\u0161\u0107enosti, pokvarenog pseudogra\u0111anstva, kvazikosmopolitizma!<\/p>\n

Nijedno novo zrno mr\u017enje posijati! Ne upokojiti se \u017eivi!<\/p>\n

Ako postoje brojni razlozi za opreznost, takti\u010dnost, suptilnost prilikom opisivanja istorijskih doga\u0111aja, procesa, uzroka i posljedica, odlaganja kona\u010dne ocjene o pro\u0161losti, neposrednoj ili dalekoj… ne postoji nijedan, ali ba\u0161 nijedan razlog da se po\u0161tovanje \u017ertava i njihovih porodica, a onda i sunarodnika, ne poka\u017ee ve\u0107 danas, sada i ovdje!<\/p>\n

Vrije\u0111anje, omalova\u017eavanje, dehumanizovanje \u017ertava nije samo udarac njihovim porodicama i sunarodnicima, ve\u0107 i sopstvenoj porodici, naciji, kulturi, sramota civilizacije, \u010dovje\u010danstva… sazdanog na zlo\u010dinima! Ali ne ovako….<\/p>\n

Da bi budu\u0107nost bila razumnija, pro\u0161lost i sada\u0161njost moraju biti – razumljivije! Da bismo imali razumnu budu\u0107nost, moramo imati – razumljivu pro\u0161lost!<\/p>\n

A govoriti o starim sramotama, rekao bi Krle\u017ea, uvijek je pou\u010dno!<\/p>\n

(Profesor na Fakultetu politi\u010dkih nauka u Banjaluci)<\/p>\n

nezavisne.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako razgovarati o budu\u0107nosti mrtvih tamo gdje je ni \u017eivi nemaju?!<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-274972","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/274972","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=274972"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/274972\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=274972"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=274972"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=274972"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}