{"id":274418,"date":"2019-09-27T07:39:51","date_gmt":"2019-09-27T05:39:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=274418"},"modified":"2019-09-26T23:48:07","modified_gmt":"2019-09-26T21:48:07","slug":"antifasisticko-naslede-bosanskih-muslimana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/09\/27\/antifasisticko-naslede-bosanskih-muslimana\/","title":{"rendered":"Antifa\u0161isti\u010dko nasle\u0111e bosanskih Muslimana"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Tomislav Markovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Revizija istorije traje ve\u0107 tri decenije, otkad je po\u010dela nacionalisti\u010dka kontrarevolucija. Revizionisti rade neumorno, bombarduju\u0107i nas sa svih strana la\u017enim informacijama, a takva masovna propaganda nevi\u0111enih razmera na kraju je dovela do potpuno iskrivljene slike o Drugom svetskom ratu koja dominira u javnosti. Velikosrpski propagandisti su stvorili predstavu po kojoj su samo Srbi bili antifa\u0161isti dok su svi ostali jugoslovenski narodi bili saradnici okupatora. Srbi su se borili protiv fa\u0161izma, dok su za to vreme Hrvati bili usta\u0161e, a Bo\u0161njaci \u201ehrvatsko cvije\u0107e\u201c, sve sami fa\u0161isti, kolaboranti i kvislinzi.<\/p>\n<p>Toliko se daleko oti\u0161lo u falsifikovanju pro\u0161losti da je ustanovljena nova zvani\u010dna istina, pa deca ve\u0107 godinama u srpskim \u0161kolama u\u010de da je Srbija u Drugom svetskom ratu imala \u010dak dva antifa\u0161isti\u010dka pokreta \u2013 partizanski i \u010detni\u010dki. Ova dva pokreta su potpuno izjedna\u010dena, s tim \u0161to je \u010detni\u010dki malo ravnopravniji, uprkos evidentnim \u010dinjenicama o \u010detni\u010dkim zlo\u010dinima, masovnim pokoljima i saradnji sa nacisti\u010dkim okupatorom.<\/p>\n<p>Pritom, velikosrpskim nacionalistima nije uop\u0161te stalo do antifa\u0161izma, budu\u0107i da se ionako nalaze na suprotnoj strani, ve\u0107 samo manipuli\u0161u istorijskim \u010dinjenicama kako bi se nadgornjavali sa susednim narodima, kako bi se stvorila slika da su Srbi uvek bili na pravoj strani istorije, dok su svi drugi najobi\u010dnije nacisti\u010dke sluge. U ratovima devedesetih ovakva propaganda je poslu\u017eila i kao opravdanje zlo\u010dina i genocida: po\u0161to su ve\u0107 svi Bo\u0161njaci predstavljeni kao kolaboranti i usta\u0161ki kolja\u010di, onda se pokolji u agresiji na BiH u okviru ovakve matrice posmatraju kao odmazda za zlo\u010dine nad Srbima iz Drugog svetskog rata.<\/p>\n<p><strong>Otpor Nezavisnoj dr\u017eavi Hrvatskoj<\/strong><\/p>\n<p>Zacementirana revizionisti\u010dka la\u017e mo\u017ee se razbijati samo ozbiljnim istorijskim istra\u017eivanjima. Upravo to \u010dini knjiga britanskog istori\u010dara Marka Atille Hoarea \u201eBosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu\u201c koju je objavila izdava\u010dka ku\u0107a Vrijeme u prevodu dr Emira Suljagi\u0107a. U ozbiljnoj nau\u010dnoj studiji na preko 500 stranica Hoare nedvosmisleno pokazuje da je pobeda partizana u Drugom svetskom ratu bila nemogu\u0107a bez masovnog u\u010de\u0161\u0107a Muslimana u redovima Narodno-oslobodila\u010dkog pokreta. Hoare razbija jo\u0161 jedan uvre\u017eeni stereotip o masovnoj podr\u0161ci koju su Bo\u0161njaci davali marionetskoj kvislin\u0161koj tvorevini \u2013 Nezavisnoj dr\u017eavi Hrvatskoj. Navode\u0107i brojne \u010dinjenice, dokumente i silnu arhivsku gra\u0111u, Hoare pokazuje da NDH nikada nije u\u017eivala veliku podr\u0161ku me\u0111u Muslimanima, naprotiv \u2013 sve vreme je postojao veliki otpor prema usta\u0161koj dr\u017eavi koji je poprimao razli\u010dite oblike.<\/p>\n<p>Bilo je nekoliko uzroka muslimanskom zaziranju od NDH. S jedne strane, usta\u0161ka vlast je Muslimane smatrala Hrvatima, pa im je stoga pretila opasnost od asimilacije,\u00a0 kolektivnog pokr\u0161tavanja i prevo\u0111enja u katoli\u010danstvo. S druge, kao \u0161to ka\u017ee Hoare: \u201eMuslimanski otpor usta\u0161ama bio je podstaknut prije svega usta\u0161kom antisrpskom politikom, koja je isprovocirala masovnu srpsku reakciju protiv muslimana i zaprijetila da zapali cijelu Bosnu i Hercegovinu\u201c. Otporu je doprinela i \u010dinjenica da organi kvislin\u0161ke dr\u017eave nisu uspevali da za\u0161tite Muslimane od \u010detni\u010dkih pokolja. Tako\u0111e, utapanje Bosne i Hercegovine u NDH nije se dopadalo muslimanskim elitama koje su bile ujedinjene oko ideje bosanske autonomije.<\/p>\n<p>Hoare jasno odre\u0111uje: \u201eSve struje unutar muslimanske antiusta\u0161ke opozicije bile su ujedinjene u jednom cilju: samostalna Bosna i Hercegovina, u kojoj \u0107e muslimanska individualnost biti za\u0161ti\u0107ena\u201d. Muslimanska pozicija je bila specifi\u010dna, na\u0161av\u0161i se izme\u0111u \u010deki\u0107a i nakovnja, izme\u0111u NDH i \u010detnika, nastojali su na svaki na\u010din da o\u010duvaju stanovni\u0161tvo i sopstveni identitet. Hoare pi\u0161e: \u201eRazli\u010dite muslimanske struje nisu jedne druge do\u017eivljavale kao prave neprijatelje, nego kao saputnike koji su izabrali samo drugi na\u010din za postizanje krajnjeg cilja \u2013 nacionalno oslobo\u0111enje\u201d.<\/p>\n<p><strong>Rezolucije protiv progona Srba<\/strong><\/p>\n<p>Na po\u010detku rata, izme\u0111u septembra i decembra 1941. godine, muslimanske elite uputile su nekoliko rezolucija nema\u010dkim vlastima i NDH u kojima se osu\u0111uje progon Srba. Jedna od njih bila je i Sarajevska deklaracija koju su potpisali El-Hidaje, Narodna uzdanica, esnafsko udru\u017eenje Hurijet, Muslimansko dobrotvorno dru\u0161tvo Merhamet, muslimanska udru\u017eenja El-Kamer i Bratstvo i Savez biv\u0161ih zemljoposjednika. U rezoluciji je, izme\u0111u ostalog, pisalo: \u201cMuslimani su i u svojoj pro\u0161losti za vrijeme Turske, kad su bili jedini gospodari, tolerirali bez razlike sve vjere i nikom nisu zuluma \u010dinili. Stoga se ne mogu ni danas muslimani predstavljati inicijatorima zlo\u010dina i onima koji ne trpe grko-isto\u010dnjake, i izazivaju sve nerede, kao \u0161to neki namjerno \u010dine.\u201d Nakon \u0161to su rezolucije objavljene delegacija sarajevskih Srba do\u0161la je u posetu jednom od autora, Asimu Musakadi\u0107u, kako bi izrazila zahvalnost.<\/p>\n<p>Mostarska deklaracija imala je sli\u010dan sadr\u017eaj, u njoj su osu\u0111eni i Muslimani koji su u\u010destvovali u zlo\u010dinima: \u201cSvaki pravi musliman, oplemenjen uzvi\u0161enim propisima Islama, osu\u0111uje ovakva zlodjela, ma sa koje strane dolazila, jer zna da islamska vjera smatra najte\u017eim grijehom ubijanje i mu\u010denje nevinih, kao i otimanje tu\u0111eg dobra, te prevjeravanje pod okolnostima koja isklju\u010duju slobodnu volju. \u0160aka onih nazovi muslimana, koji su se o to ogrije\u0161ili, samim tim su se ogrije\u0161ili o uzvi\u0161ene propise Islama, pa \u0107e ih neminovno stignuti Bo\u017eija kazna i ljudska pravda. Osu\u0111uju\u0107i sve to molimo da se zavede potpuna jednakost i ravnopravnost, red i zakonitost za sve, bez obzira na vjersku i narodnu pripadnost\u201d.<\/p>\n<p><strong>Saradnja sa NOP-om<\/strong><\/p>\n<p>Ina\u010de, pomenuta organizacija Merhamet bila je glavni sarajevski snabdeva\u010d partizana svim \u0161to im je bilo nephodno za \u017eivot i borbu. Hoare pi\u0161e: \u201eGra\u0111ani Sarajeva sakupljali su novac, hranu, odje\u0107u i druge potrep\u0161tine za NOP \u2013 takozvanu \u2018narodnu pomo\u0107\u2019 \u2013 koju su dostavljali partizanima ili dijelili izbjeglicama ili porodicama zatvorenih pripadnika NOP-a ili porodicama partizana. Po rije\u010dima jednog aktiviste NOP-a, jedan od najva\u017enijih izvora takve pomo\u0107i bilo je muslimansko dobrotvorno dru\u0161tvo Merhamet za koje je radio velik broj gra\u0111ana Sarajeva; Merhamet je osiguravao novac, odje\u0107u, obu\u0107u, \u010dar\u0161afe i pokriva\u010de, jastuke, \u0107ebad, bra\u0161no, so, \u0161e\u0107er, krompir, suhe \u0161ljive, posu\u0111e i druge potrep\u0161tine\u201d.<\/p>\n<p>Saradnja muslimanskih organizacija i NOP-a nije bila nikakva slu\u010dajnost ili eksces, ve\u0107 pravilo i sasvim logi\u010dan proces. Ona je plod mudre politike Josipa Broza Tita i vrha Komunisti\u010dke partije, odnosno zajedni\u010dkih ciljeva koji su imali partizani i muslimanski autonoma\u0161i. Njih je ujedinila te\u017enja ka o\u010duvanju bosanske autonomije, federalni princip na kojem je ustrojena budu\u0107a dr\u017eava, a u tom okviru je Bosna i Hercegovina postala ravnopravna federalna jedinica, jedna od \u0161est republika. Sve druge opcije za Muslimane su bile neprihvatljive, pogotovo u nekoj dalekose\u017enijoj budu\u0107nosti. Usta\u0161ka NDH je \u017eelela da ih asimiluje, \u010detnici su sprovodili genocid nad Bo\u0161njacima, a u najboljem slu\u010daju su ih smatrali Srbima; Italijani su usko sara\u0111ivali sa \u010detnicima, a nakon pada Italije, Nemci su sklopili savez sa \u010detnicima na \u0161tetu Bo\u0161njaka koji su bili prepu\u0161teni kolja\u010dima na milost i nemilost.<\/p>\n<p><strong>Muslimani, klju\u010d za premo\u0107 u Bosni i Hercegovini<\/strong><\/p>\n<p>Jedina snaga koja se zalagala protiv bratoubila\u010dkog rata, za ravnopravnost svih naroda i narodnosti Jugoslavije, jedini pokret koji je dr\u017eao do bosanske autonomije i posebnosti i bio spreman da to ugradi u federativni okvir nove dr\u017eave \u2013 bio je Titov NOP. Saradnja Muslimana i NOP-a bila je logi\u010dna jer su Muslimani \u010dinili ve\u0107inu gradskog stanovni\u0161tva u BiH. Kao \u0161to veli Hoare: \u201eZa prevlast u Bosni i Hercegovini bilo je potrebno dr\u017eati gradove, \u0161to nije bilo mogu\u0107e bez politi\u010dke baze u urbanom muslimanskom stanovni\u0161tvu; ba\u0161 kao \u0161to je Bosna i Hercegovina bila klju\u010d za prevlast u Jugoslaviji, muslimani su bili klju\u010d za premo\u0107 u Bosni i Hercegovini\u201d.<\/p>\n<p>Hoare na konkretnim primerima pokazuje da osloba\u0111anje bosanskih gradova nije bilo mogu\u0107e bez saradnje NOP-a sa gradskim strukturama. NOP se duboko infiltrirao u redove usta\u0161ke dr\u017eave, imao je svoje ljude svuda, pre nego \u0161to bi se pristupilo borbi za oslobo\u0111enje nekog grada po pravilu je ve\u0107 bila dogovorena predaja domobrana bez borbe, kao i predaja naoru\u017eanja. Od 1943. godine Muslimani koji su bili u autonoma\u0161kim milicijama ili u domobranima masovno su prelazili u partizane, i tako je NOP progresivno rastao. Ilegalni NOP koji je tajno delovao u urbanim sredinama usko je sara\u0111ivao sa brojnim pristalicama u domobranskim redovima. Domobrani su bili klju\u010dni faktor kad je u pitanju snabdevanje partizana oru\u017ejem, municijom, provijantom i ostalim potrep\u0161tinama. Hoare pi\u0161e: \u201eIlegalni NOP je oru\u017eje i municiju za partizane nabavljao od Vojno-tehni\u010dkog instituta, od samovozne bojne i artiljerijskog sklopa, iz domobranskih magazina i oklopnih vozova\u201d.<\/p>\n<p>Koliko su partizanski ilegalci bili ve\u0161ti u infiltriranju u neprijateljske redove najbolje govori primer Marijana Dugand\u017ei\u0107a, biv\u0161eg oficira Jugoslovenske vojske koji je mobilisan u domobrane, a zapravo je radio za NOP. On je bio zadu\u017een za vezu u Centru dojavni\u0161tva, pa je mrtav hladan koristio radiostanicu vazduhoplovstva NDH na aerodromu u Rajlovcu kako bi prenosio informacije Vrhovnom \u0161tabu. Prema njegovim re\u010dima, ideja je potekla od Vladimira Peri\u0107a Valtera: \u201eOvakva ilegalna radio-veza iz jednog ovakvog neprijateljskog centra, kao \u0161to je rajlova\u010dki aerodrom i uz neposredno prisustvo domobranskih i njema\u010dkih jedinica, mo\u017ee nam olak\u0161ati rad, jer kome bi palo na pamet da ilegalnu radiostanicu tra\u017ei u bazi zrakoplovstva NDH. To se smatralo nemogu\u0107im i nezamislivim. Ta na\u0161a drskost mo\u017ee nam donekle garantirati uspjeh. Ko bi mogao do\u0107i na ideju da na ovakvom aerodromu tra\u017ei ilegalnu radio-stanicu, a jo\u0161 vi\u0161e kome bi palo na pamet da je ta radio-stanica ista ona koja radi u mre\u017ei domobranskog zrakoplovstva, da je \u010dak jedna od glavnih radio-stanica NDH, a da istovremeno odr\u017eava radio-vezu sa Vrhovnim \u0161tabom NOP-a?\u201d<\/p>\n<p><strong>Progla\u0161enje BiH za republiku<\/strong><\/p>\n<p>Zapravo je saradnja NOP-a i Muslimana bila jedino logi\u010dna i prirodna, pa je za\u010du\u0111uju\u0107e kako je to uop\u0161te bivalo previ\u0111ano. Tito i Komunisti\u010dka partija rukovodili su se neumoljivim logi\u010dkim nizom koji ovako izgleda: \u201cDa bi stekao prevlast u Bosni i Hercegovini, NOP je morao zauzeti bosanskohercegova\u010dke gradove; da bi to uradio, morao je pridobiti podr\u0161ku dijela muslimanskog stanovni\u0161tva; da bi pak uspio u tome, NOP je morao kooptirati elemente muslimanske elite; da bi dobio podr\u0161ku svih muslimanskih slojeva, morao je \u010dvrsto i otvoreno podr\u017eati princip bosanske samostalnosti\u201d. Taj princip je podr\u017ean na prvom zasedanju ZAVNOBiH-a u novembru 1943. godine, da bi bio definitivno potvr\u0111en par dana kasnije, na Drugom zasedanju AVNOJ-a.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, nije progla\u0161enje BiH za republiku, ravnopravnu s ostalih pet republika, i\u0161lo tako lako i po automatizmu. U igri su bile jo\u0161 neke ideje, alternativno re\u0161enje je bilo da BiH dobije status autonomne pokrajine, ali ne u okviru neke republike, ve\u0107 bi bila direktno podre\u0111ena saveznoj dr\u017eavi. Uo\u010di zasedanja ZAVNOBiH-a, u razgovorima sa bosanskim komunisti\u010dkim vo\u0111ama Avdom Humom i Rodoljubom \u010colakovi\u0107em, ideju o pokrajini zastupali su \u010dlanovi Centralnog komiteta iz Srbije i Crne Gore \u2013 Sreten \u017dujovi\u0107 Crni, Mo\u0161a Pijade i Milovan \u0110ilas. Humo i \u010colakovi\u0107 su se tome suprotstavili, insistiraju\u0107i da BiH dobije status republike, ravnopravan sa drugima. Po\u0161to nikako nisu mogli da se dogovore o budu\u0107em statusu BiH, na kraju je odluka prepu\u0161tena Titu koji je mudro presudio u korist republike. Potom je moglo da se odr\u017ei i slavno Drugo zasedanje AVNOJ-a na kom je stvorena socijalisti\u010dka Jugoslavija.<\/p>\n<p><strong>Uloga pukovnika Sulejmana Filipovi\u0107a<\/strong><\/p>\n<p>Pored Hume i \u010colakovi\u0107a, tre\u0107a klju\u010dna figura za saradnju Muslimana i NOP-a, kao i za ravnopravnost Bo\u0161njaka sa ostalim narodima bio je Sulejman Filipovi\u0107. On je bio pukovnik i zapovednik Osme domobranske pukovnije koja je delovala na podru\u010dju Tuzle. Me\u0111utim, tokom rata odr\u017eavao je veze sa Svetozarom Vukmanovi\u0107em Tempom i drugim predstavnicima NOP-a. Prilikom osloba\u0111anja Tuzle u oktobru 1943. Filipovi\u0107 je pre\u0161ao na stranu partizana, zajedno sa 70-ak oficira i nekoliko hiljada vojnika. Njegov prebeg u NOP omogu\u0107io je masovno pristupanje Bo\u0161njaka Narodno-oslobodila\u010dkom pokretu.<\/p>\n<p>Na Drugom zasedanju AVNOJ-a u prvom nacrtu deklaracije stajalo je da \u0107e nova jugoslovenska federacija garantovati \u201cpotpunu jednakost Srba, Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca i Makedonaca\u201d. Filipovi\u0107 je predlo\u017eio da se re\u010denica o nacionalnoj jednakosti ispravi i da glasi: \u201cJugoslavija se izgra\u0111uje i izgradi\u0107e se na federativnom principu, koji \u0107e obezbijediti punu ravnopravnost Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, odnosno naroda Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine\u201d. Pro\u0161iruju\u0107i princip ravnopravnosti sa nacija na republike, Filipovi\u0107 je omogu\u0107io fakti\u010dko priznavanje Muslimana kao posebnog naroda u budu\u0107oj dr\u017eavi. Kasnije je Filipovi\u0107 postao blizak Titov prijatelj, bio je na visokim funkcijama u NOP-u do kraja rata, a nakon oslobo\u0111enja postao je prvi ministar \u0161umarstva u novoj Jugoslaviji.<\/p>\n<p><strong>Kompleksna slika Drugog svetskog rata<\/strong><\/p>\n<p>Posebna vrlina Hoarine knjige je predo\u010davanje kompleksne slike o Drugom svetskom ratu, izvan svih stereotipa i shema koje neminovno pojednostavljuju istorijske doga\u0111aje. Stvarnost je bila mnogo zamr\u0161enija, raznovrsnija i komplikovanija od ustaljenih predstava. \u201cPona\u0161anje dominantne ve\u0107ine naroda vjerovatno se nije uklapalo u jasne kategorije kolaboracije i otpora; bila je to \u010dudna mje\u0161avina te dvije stvari\u201d, ka\u017ee Vojtech Mastny u delu \u201c\u010cesi pod nacisti\u010dkom vla\u0161\u0107u\u201d. Ovaj citat upu\u0107uje Hoarea da detaljno ispita kako su stvari izgledale na terenu, pogotovo u lokalnim sredinama.<\/p>\n<p>Na osnovu silesije dokumenata, pa\u017eljivom analizom tona arhivske gra\u0111e, Hoare dolazi do slede\u0107eg zaklju\u010dka: \u201cHistori\u010dari i hroni\u010dari gra\u0111anskog rata u Jugoslaviji izmedu 1941. i 1945. godine tradicionalno su ga predstavljali kao borbu izmedu tri jasno suprotstavljene strane: usta\u0161a, \u010detnika i partizana. Taj je pristup pogre\u0161an, jer je borba za Bosnu i Hercegovinu bila borba u kojoj su i odanost i uloge \u010desto bili izmije\u0161ani: srpski ilegalci u ilegalnom NOP-u predstavljali su se kao muslimani, muslimani u partizanima koristili su srpska imena, usta\u0161e su prelazili u komuniste, komunisti u usta\u0161e, partizani u \u010detnike, \u010detnici su radili za partizane, mu\u0161karci su se odijevali kao \u017eene, \u017eene se borile kao mu\u0161karci, a mnogi aktivisti su istovremeno radili za razli\u010dite sukobljene strane\u2026 Ve\u0107ina gra\u0111ana nije podr\u017eavala nijednu stranu u sukobu, nego su, prije svega, poku\u0161avali pre\u017eivjeti\u201d. Sli\u010dno je bilo i u drugim krajevima okupirane Jugoslavije, malobrojni su bili oni jasno ideolo\u0161ki opredeljeni, ve\u0107ina je jednostavno nastojala da se sa\u010duva od nasilja i smrti, a u tom dovijanju razvijale su se razne strategije, u skladu sa okolnostima.<\/p>\n<p><strong>Putovanje Olge Marasovi\u0107 u Tuzlu<\/strong><\/p>\n<p>Sukobljene strane u ratu nisu bile jasno odvojene, ve\u0107 su se neretko preplitale; \u010desto su se \u010dlanovi iste porodice, drugovi iz \u0161kolske klupe, porodi\u010dni prijatelji, ro\u0111aci, kom\u0161ije \u2013 nalazili na razli\u010ditim stranama, \u0161to je dovodilo do bizarnih situacija. Hoare pronalazi vrlo plasti\u010dne primere koji ilustruju njegovu tezu. Recimo, Olga Marasovi\u0107, sekretar mesnog komiteta KPJ za Sarajevo u martu 1942. je putovala za Tuzlu kako bi se s lokalnim komunistima dogovarala o pripremama ustanka. U svojim se\u0107anjima Marasovi\u0107 pi\u0161e kako nije bila sigurna gde \u0107e preno\u0107iti: \u201cImala sam mnogo prijatelja i poznanika iz Tuzle sa studija. Me\u0111utim, svi su bili moji politi\u010dki istomi\u0161ljenici i stoga pod policijskim nadzorom. Takve doma\u0107ine nisam htjela. Boravak u hotelu bio je podjednako nesiguran. Policijske racije su bile \u010deste, a ja sam imala kompromituju\u0107i materijal. (\u2026) Odlu\u010dila sam da \u0107e mi doma\u0107ini biti porodica usta\u0161kog pukovnika Stipkovi\u0107a. Njegova supruga bila je moja kuma. Prijateljstvo na\u0161ih porodica datiralo je otprije rata u Bijeljini. I pored toga \u0161to je mom bratu su\u0111eno kao komunisti, prijateljstvo je ostalo nepomu\u0107eno, \u0161to je u to vrijeme bilo i za o\u010dekivati u svakom manjem gradu.\u201d<\/p>\n<p>Na kraju je sve pro\u0161lo iznena\u0111uju\u0107e dobro: \u201cPozdravili su me izuzetno toplo. Da bi jo\u0161 vi\u0161e pokazali dobrodo\u0161licu, izveli su me u Hotel Bristol. Tolika toplina me nije odu\u0161evila, ali nisam mogla odbiti poziv. U hotelu gdje su me izveli pridru\u017eilo nam se nekoliko usta\u0161kih oficira koji su bili i nasrtljivi, po svoj prilici da svom nadre\u0111enom, a mom doma\u0107inu uka\u017eu po\u0161tovanje\u201d.<\/p>\n<p><strong>\u0160efkija Bijedi\u0107 u \u0161tabu Huske Miljkovi\u0107a<\/strong><\/p>\n<p>Hoarina knjiga je puna ovakvih detalja i anegdota koji prosto vape za filmskom ili knji\u017eevnom obradom. Sli\u010dan je i primer koji Hoare navodi pi\u0161u\u0107i o Huski Miljkovi\u0107u, biv\u0161em partijskom funkcioneru koji je razre\u0161en du\u017enosti zbog nediscipline i neprimerenog pona\u0161anja. Miljkovi\u0107 je 1943. formirao brojnu muslimansku miliciju i zavladao Cazinskom krajinom, a potom je pregovarao i sa partizanima i sa usta\u0161ama na \u010diju \u0107e stranu pre\u0107i. Na kraju je sklopio sporazum sa NOP-om, ali je i dalje odr\u017eavao veze sa usta\u0161ama. \u0160efkija Bijedi\u0107 bio je jedan od partijskih aktivista koji su boravili u Miljkovi\u0107evom \u0161tabu nastoje\u0107i da ga potpuno stave na partizansku liniju.<\/p>\n<p>Hoare ovako opisuje jednu situaciju iz tog vremena: \u201cHuska bi otvoreno razgovarao telefonom, \u0161alio se s usta\u0161ama i razgovarao pred komunistima o njihovoj saradnji. Komunisti su to nekad koristili. Jednom prilikom, usta\u0161ki obavje\u0161tajni oficir, kojeg su partizani dugo poku\u0161avali zarobiti, pojavio se u automobilu sa \u0161oferom pred komandom grupe, tra\u017ee\u0107i da se vidi s Huskom koji je u tom trenutku bio odsutan. Sreo je Bijedi\u0107a, koji je nosio fes, rukovao se s njim, sjeo i ponudio ga cigaretom. Dok su razgovarali, usta\u0161ki oficir je Bijedi\u0107u postavio nekoliko pitanja, uklju\u010duju\u0107i i pitanje o tome gdje se nalazi partizanski oficir \u0160ukrija Bijedi\u0107, potpuno nesvjestan da razgovara s Bijedi\u0107em, koji mu je na kraju ponudio da ga odvede do Huske u Malu Kladu\u0161u. Bijedi\u0107 i jo\u0161 jedan partizan u\u0161li su u auto usta\u0161kog oficira, sjeli iza njega i voza\u010da i krenuli prema Maloj Kladu\u0161i, da bi onda izvukli pi\u0161tolje i zarobili \u0161okiranog oficira koji je zajedno s voza\u010dem predan \u0161tabu \u010cetvrtog korpusa\u201d.<\/p>\n<p><strong>Tuzlanski muftija spasava Srbe od usta\u0161a<\/strong><\/p>\n<p>Navo\u0111enjem ovakvih i sli\u010dnih primera, detaljnim opisima onoga \u0161to se de\u0161avalo na lokalu, zadiranjem u komplikovane odnose razli\u010ditih grupa koje su u\u010destvovale u sukobu, Hoare daje vrlo realisti\u010dnu i \u017eivu sliku Drugog svetskog rata. Svaki od bri\u017eljivo opisanih i dokumentovanih doga\u0111aja ru\u0161i bar po jedan stereotip. Navedimo samo jo\u0161 jedan primer koji govori o tome kako su muslimanske verske elite spasavale Srbe od usta\u0161kog no\u017ea. U Tuzli su usta\u0161e planirale da za Badnje ve\u010de u januaru 1942. godine eksplozivom podignu u vazduh pravoslavnu crkvu tokom slu\u017ebe, zajedno sa svim okupljenim vernicima, \u010dime bi zapo\u010deo sveop\u0161ti pokolj tuzlanskih Srba.<\/p>\n<p>Za taj plan saznao je tuzlanski muftija Alija Kurt, stavio se na \u010delo muslimanske delegacije koja je kod nema\u010dkih vlasti izdejstvovala da do tog zlo\u010dina ne do\u0111e. Muftija, \u010dija su dva sina bili komunisti, kasnije je posetio Paveli\u0107a u Zagrebu, zahtevaju\u0107i da se prestane sa progonom Srba u Tuzli. Hoare navodi re\u010di koje je muftija Kurt izgovorio na sednici Velike \u017eupe: \u201cI Turska Imperija davala je fermane za gradnju srpskih crkava, a ovo je \u017ealosno, da bra\u0107a u Hristu, jedan drugome obaraju crkve.\u201d<\/p>\n<p><strong>Nehoti\u010dna himna Titu i partiji<\/strong><\/p>\n<p>Mark Atilla Hoare je britanski istori\u010dar, \u0161to \u0107e re\u0107i da ima neophodnu distancu prema predmetu izu\u010davanja i nema nikakvih razloga da bude pristrasan. Njegova namera nije bila da ispeva panegirik Titu i NOP-u, pominje Hoare i partizanske gre\u0161ke i zlo\u010dine, slu\u010dajeve nasilja, kori\u0161\u0107enje rata za obra\u010dun sa neistomi\u0161ljenicima i ubijanje trockista. Me\u0111utim, kako se tokom \u010ditanja knjige sla\u017eu slike zla jedna na drugu, sve gora i stra\u0161nija jedna od druge, sklapa se predstava o Jugoslaviji koja je temeljno razvaljena i podeljena izme\u0111u okupatora, prepu\u0161tena kvislinzima da orgijaju i ubijaju, predstava zemlje u kojoj traje rat svih protiv svih \u2013 usta\u0161e ubijaju Jevreje, Rome i Srbe, \u010detnici kolju Bo\u0161njake i partizane, ljoti\u0107evci i nedi\u0107evci tamane Jevreje, Rome i antifa\u0161iste, \u010ditava zemlja pretvorena je u jednu sveop\u0161tu klanicu.<\/p>\n<p>Zaklju\u010dak koji neminovno proizlazi iz takve slike je da Jugoslaviju ne bi mogao da obnovi ni svemogu\u0107i Bog, a kamoli neka smrtna i ograni\u010dena ljudska bi\u0107a. A pogotovo je nemogu\u0107e da ljudi tako obnovljenu dr\u017eavu stvore na na\u010delu ravnopravnosti, da pomire zakrvljene narode, da naprave prosperitetno dru\u0161tvo koje \u0107e se decenijama razvijati i pretvoriti se u najpristojniju dr\u017eavnu tvorevinu koju su balkanski narodi ikad imali. Me\u0111utim, upravo to su uspeli da u\u010dine Tito, KPJ i NOP, ma koliko to izgledalo neverovatno. U njihovom slu\u010daju parola \u201eBudimo realni \u2013 tra\u017eimo nemogu\u0107e\u201c nije bila tek puka fraza. I za to im treba odati zaslu\u017eeno priznanje i dati po\u010dasno mesto u istoriji sa kojeg ih ne\u0107e pomeriti nikakvi bedni revizionisti i ostali ljubitelji fa\u0161isti\u010dkih saradnika.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.tacno.net\/naslovnica\/antifasisticko-naslede-bosanskih-muslimana-knjiga-koja-razbija-stereotipe-o-drugom-svetskom-ratu\/\">Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Knjiga koja razbija stereotipe o Drugom svetskom ratu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":273200,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-274418","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/274418","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=274418"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/274418\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/273200"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=274418"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=274418"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=274418"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}