{"id":273588,"date":"2019-09-14T06:52:22","date_gmt":"2019-09-14T04:52:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=273588"},"modified":"2019-09-14T07:00:40","modified_gmt":"2019-09-14T05:00:40","slug":"pet-strategija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/09\/14\/pet-strategija\/","title":{"rendered":"Pet strategija"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Slavoj \u017di\u017eek<\/strong><\/p>\n

Taman kada su po\u017eari u amazonskim \u0161umama i\u0161\u010dezli iz novinskih naslova, saznali smo da je skoro 4,000 novih \u0161umskih po\u017eara izbilo u Brazilu u samo dva dana otkad je vlada zabranila namjerno paljenje \u0161uma Amazona.<\/p>\n

Brojke su alarmantne: da li zaista idemo u susret kolektivnom samoubistvu? Uni\u0161tavanjem pra\u0161uma Amazona, Brazilci ubijaju \u201cplu\u0107a Planete\u201d. Me\u0111utim, ako \u017eelimo da se ozbiljno suo\u010dimo sa prijetnjama po na\u0161u \u017eivotnu sredinu, ono \u0161to treba da izbjegnemo jesu upravo takvi brzi zaklju\u010dci koji fasciniraju na\u0161u imaginaciju.<\/p>\n

Prije dvije ili tri decenije, svi u Evropi su pri\u010dali o izumiranju \u0161uma – Waldsterben. Ova tema nalazila se na naslovnicama popularnih sedmi\u010dnika, sa predvi\u0111anjima da \u0107e za pola vijeka Evropa ostati bez \u0161uma. Sada u Evropi ima vi\u0161e \u0161uma nego bilo kad tokom 20. vijeka, a postajemo svjesniji i drugih opasnosti \u2013 onoga \u0161to se doga\u0111a u dubinama okeana, na primjer.<\/p>\n

Iako ekolo\u0161ke prijetnje treba da shvatimo kranje ozbiljno, tako\u0111e treba da budemo u potpunosti svjesni koliko su analize i projekcije u ovoj oblasti nepouzdane \u2013 zaista \u0107emo znati \u0161ta se de\u0161ava tek kada bude prekasno. Brzopleti zaklju\u010dci samo daju argumente onima koji negiraju klimatske promjene. Po svaku cijenu treba da izbjegnemo zamku \u201cekologije straha\u201d, brzopletu, morbidnu fasciniranost predstoje\u0107om katastrofom.<\/p>\n

Ova ekologija straha poprima obilje\u017eja dominantne ideologije u globalnom kapitalizmu, novi opijum za mase koji preuzima primat nad religijom, koja je na zalasku. Ona preuzima temeljnu funkciju stare religije, a to je uspostavljanje neupitnog autoriteta koji mo\u017ee nametati ograni\u010denja.<\/p>\n

Lekcija koju su nam utuvili u glavu je ona o na\u0161im vlastitim ograni\u010denjima: mi smo samo jedna od vrsta na Zemlji smje\u0161tena u biosferi koja se \u0161iri mnogo dalje od na\u0161eg horizonta. U na\u0161oj eksploataciji prirodnih resursa, mi posu\u0111ujemo od budu\u0107nosti, tako da treba da se pona\u0161amo prema Zemlji sa po\u0161tovanjem, kao prema ne\u010demu krajnje svetom, ne\u010demu \u0161to ne treba u potpunosti razotkriti, \u0161to treba i ho\u0107e zauvijek ostati misterija, snaga kojoj trebamo vjerovati, a ne njome upravljati.<\/p>\n

Dok ne mo\u017eemo u potpunosti ovladati na\u0161om biosferom, u na\u0161oj je mo\u0107i, na\u017ealost da je remetimo, da uzdrmamo njenu ravnote\u017eu tako da ona poludi, i uni\u0161ti nas u tom procesu. Zbog toga, iako ekolozi sve vrijeme zahtijevaju da uvedemo radikalne promjene u svoj na\u010din \u017eivota, u osnovi ovog zahtjeva je upravo suprotno: duboko nepovjerenje u promjenu, razvoj, napredak. Svaka radikalna promjena mo\u017ee imati nenamjerne katastrofalne posljedice.<\/p>\n

Ovdje stvari postaju jo\u0161 te\u017ee. \u010cak i kada pokazujemo spremnost da preuzmemo odgovornost za ekolo\u0161ke katastrofe,\u00a0 to mo\u017ee biti lukava taktika da se izbjegne suo\u010davanje sa pravim dimenzijama ove prijetnje. Ne\u0161to je zavodljivo utje\u0161no u ovoj spremnosti da preuzmemo krivicu za ugro\u017eenost na\u0161e \u017eivotne sredine: mi volimo da budemo krivi jer, ako smo mi krivi, onda sve zavisi od nas, mi povla\u010dimo konce katastrofe, tako da mo\u017eemo sebe i spasiti, tako \u0161to \u0107emo jednostavno promijeniti svoj na\u010din \u017eivota.<\/p>\n

Ono \u0161to nam je zaista te\u0161ko (barem nama na Zapadu) da prihvatimo jeste to da mo\u017eemo biti svedeni na tek pasivnu ulogu impotentnih posmatra\u010da koji mogu samo sjediti i posmatrati svoju sudbinu. Da bismo to izbjegli, skloni smo da se bavimo freneti\u010dnim\u00a0 aktivnostima, recikliramo stari papir, kupujemo organsku hranu, \u0161ta god, samo da budemo sigurni da \u010dinimo ne\u0161to, da dajemo svoj doprinos.<\/p>\n

Mi smo kao fudbalski navija\u010di koji bodre svoj tim ispred TV ekrana u svojim domovima, vi\u010demo i ska\u010demo iz svojih fotelja, u praznovjernom uvjerenju da \u0107e to nekako uticati na ishod utakmice.<\/p>\n

Istina je da tipi\u010dan oblik feti\u0161isti\u010dkog negiranja u vezi sa ekologijom glasi: \u201cZnam vrlo dobro (da smo svi ugro\u017eeni), ali ne vjerujem ba\u0161\u00a0 u to, tako da nisam spreman da u\u010dinim ni\u0161ta zaista va\u017eno kao \u0161to je promjena mog na\u010dina \u017eivota.\u201d<\/p>\n

Ali postoji i suprotan vid negiranja: \u201cZnam vrlo dobro da ne mogu zaista uticati na proces koji vodi mojoj propasti (kao \u0161to je eksplozija vulkana), ali je ipak suvi\u0161e traumati\u010dno za mene da to prihvatim, tako da ne mogu da se oduprem nagonu da u\u010dinim ne\u0161to, \u010dak i ako znam da je to u su\u0161tini bezna\u010dajno.\u201d<\/p>\n

Zar ne kupujemo organsku hranu upravo iz tog razloga? Ko zaista vjeruje da su napola trule preskupe jabuke zaista zdravije? Poenta je da, kupovinom istih, mi ne kupujemo i ne konzumiramo samo proizvod \u2013 mi istovremeno \u010dinimo ne\u0161to va\u017eno, pokazujemo svoju brigu i globalnu svijest, mi u\u010destvujemo u velikom kolektivnom projektu.<\/p>\n

Dominantna ekolo\u0161ka ideologija tretira nas kao a priori krive, du\u017eni smo Majci Prirodi, pod stalnim smo pritiskom ekolo\u0161kog superega koji nam se obra\u0107a kao pojedincu: \u201c\u0160ta si ti u\u010dinio danas da otplati\u0161 svoj dug prirodi? Jesi li stavio sve novine u ispravnu korpu za recikla\u017eu? I sve boce piva ili konzerve Koka kole? Jesi li koristio bicikl ili javni prevoz umjesto automobila? Jesi li otvorio \u0161irom prozore umjesto da raspali\u0161 klima ure\u0111aj?<\/p>\n

Ideolo\u0161ki ulozi ovakve individualizacije se lako mogu vidjeti. Ja se izgubim u vlastitom preispitivanju umjesto da postavljam mnogo va\u017enija globalna pitanja o cijeloj na\u0161oj industrijskoj civilizaciji.<\/p>\n

Ekologija tako lako postaje plijen ideolo\u0161ke mistifikacije. To mo\u017ee biti izgovor za njuejd\u017e pomra\u010denje (pohvala pred modernog itd.), ili za neokolonijalizam (\u017ealbe razvijenih zemalja zbog prijetnje od brzog rasta zemalja u razvoju kao \u0161to su\u00a0 Brazil ili Kina), ili kao razlog da se slave \u201czeleni kapitalisti\u201d (kupujte zeleno i reciklirajte, kao da imaju u vidu da ekologija opravdava kapitalisti\u010dku eksploataciju). Sve ove tenzije eksplodirale su u na\u0161im reakcijama na nedavne po\u017eare u Amazonu.<\/p>\n

Postoji pet glavnih strategija kojima se odvla\u010di pa\u017enja od pravih razmjera ekolo\u0161ke prijetnje. Prvo je tu obi\u010dno neznanje: to je marginalni fenomen, nije vrijedan na\u0161e pa\u017enje, \u017eivot se nastavlja, priroda \u0107e se sama pobrinuti.<\/p>\n

Drugo, postoji vjerovanje da nas nauka i tehnologija mogu spasiti. Tre\u0107e, da treba da prepustimo rje\u0161enje tr\u017ei\u0161tu (uz ve\u0107e oporezivanje zaga\u0111iva\u010da). \u010cetvrto, pribjegavamo pritisku superega na li\u010dnu odgovornost umjesto velikih sistemskih mjera (svako od nas bi trebao u\u010diniti \u0161to mo\u017ee \u2013 reciklirati, manje konzumirati, itd).<\/p>\n

I peto, mo\u017eda najgore, jeste zagovaranje povratka prirodnoj ravnote\u017ei, na skromniji tradicionalni na\u010din \u017eivota, \u010dime bismo odbacili ljudsku samodopadnost i postali opet \u010destita djeca svoje Majke Prirode.<\/p>\n

Cijela ta paradigma o Majci Prirodi koju smo mi poremetili svojom arogancijom je pogre\u0161na. \u010cinjenica da su na\u0161 osnovni izvor energije (nafta, ugalj) ostaci nekada\u0161njih katastrofa koje su se desile prije dolaska \u010dovje\u010danstva jasan je podsjetnik da je Majka Priroda hladna i okrutna.<\/p>\n

To, naravno, nipo\u0161to ne zna\u010di da treba da se opustimo i vjerujemo svojoj budu\u0107nosti: \u010dinjenica da nije jasno \u0161ta se de\u0161ava \u010dini situaciju jo\u0161 opasnijom. Plus, brzo postaje o\u010digledno da migracije (i zidovi namijenjeni da ih sprije\u010de) sve vi\u0161e postaju povezani sa ekolo\u0161kim poreme\u0107ajima kao \u0161to je globalno zatopljavanje. Ekolo\u0161ka apokalipsa i izbjegli\u010dka apokalipsa sve se vi\u0161e preklapaju u onome \u0161to je Philip Alston, specijalni izvjestitelj UN-a, opisao potpuno ta\u010dno:<\/p>\n

\u201cRizikujemo da se desi scenario klimatskog aparthejda,\u201d kazao je on, \u201cgdje bogati pla\u0107aju da izbjegnu zatopljavanje, glad i sukobe, dok je ostatak svijeta ostavljen da pati.\u201d<\/p>\n

Oni najmanje odgovorni za globalne emisije tako\u0111e imaju najmanje kapaciteta da se za\u0161tite.<\/p>\n

Tako da je lenjinisti\u010dko pitanje: \u0161ta \u010diniti? U dubokom smo haosu: ovdje nema jednostavnog \u201cdemokratskog\u201d rje\u0161enja. Ideja da ljudi sami (ne samo vlade i korporacije) treba da odlu\u010duju zvu\u010di duboko, ali ona tra\u017ei odgovor na bitno pitanje: \u010dak i ako njihovo razumijevanje nije iskrivljeno korporativnim interesima, \u0161ta ih kvalifikuje da donesu presudu u tako osjetljivoj stvari?<\/p>\n

no \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti jeste da barem ispravno postavimo prioritete i priznamo apsurdnost na\u0161ih geopoliti\u010dkih ratnih igara kada je ugro\u017eena sama Planeta oko koje se vode ratovi.<\/p>\n

U Amazonu gledamo ridikuloznu igru u kojoj Evropa okrivljuje Brazil, a Brazil okrivljuje Evropu, i tako u nedogled. Ekolo\u0161ke prijetnje jasno pokazuju da se era suverenih dr\u017eava bli\u017ei kraju\u2013\u00a0 sna\u017ena globalna akcija je potrebna sa snagom da se koordini\u0161u neophodne mjere. A da li potreba za takvom akcijom pokazuje u pravcu onoga \u0161to smo nekad nazivali \u201ckomunizmom\u201d?<\/p>\n

Buka<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako se skre\u0107e pa\u017enja sa pravih razmjera ekolo\u0161ke katastrofe<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-273588","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/273588","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=273588"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/273588\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=273588"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=273588"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=273588"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}