{"id":273423,"date":"2019-09-12T06:35:09","date_gmt":"2019-09-12T04:35:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=273423"},"modified":"2019-09-12T06:44:01","modified_gmt":"2019-09-12T04:44:01","slug":"novi-javni-spomenici-u-regionu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/09\/12\/novi-javni-spomenici-u-regionu\/","title":{"rendered":"Novi javni spomenici u regionu"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Todor Kulji\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Nakon sloma socijalizma dolazi i do promene simboli\u010dkog kapitala se\u0107anja. Krajem 20. veka, od kada je nacionalno potisnulo klasno, hegemoni nacionalni javni spomenici postaju simboli\u010dka mesta se\u0107anja novih dr\u017eava. Svuda u novim renacionalizovanim poslesocijalisti\u010dkim dr\u017eavama javni prostor se obele\u017eava crkvama i spomenicima nacionalnim li\u010dnostima. Zato \u0161to je javni spomenik uvek skamenjeni izraz grupnog pijeteta, naro\u010dita \u017ertva podneta za kolektiv tra\u017ei redovni ritual se\u0107anja na grobu. Osim toga, spomenici su i mesta utehe jer simboli\u0161u mogu\u0107nost prevazila\u017eenja vlastitih zlo\u010dina se\u0107anjem na vlastite \u017ertve. Javni nacionalni spomenici su daleko vi\u0161e izraz spremnosti grupe da se se\u0107a vlastitih \u017ertava nego vlastite krivice. Nakon sloma socijalizma i Jugoslavije di\u017eu se novi nacionalni spomenici, ali se u nekim delovima (Hrvatska, Kosovo) i masovno ru\u0161e stari multietni\u010dki. Ubrzano su uprostoravana se\u0107anja na nacionalne \u017ertve i na \u017ertve komunizma. Nove dr\u017eave i nove sisteme vrednosti trebalo je snabdeti i monumentalnim spomeni\u010dkim simboli\u010dkim kapitalom. Da bi se to uverljivije pokazalo, dizanje spomenika \u017ertvama iz gra\u0111anskog rata 1990-ih svuda sinhrono prati traganje za \u017ertvama komunisti\u010dkog nasilja. Ovaj prilog je osvrt na nove spomenike kao na va\u017ena oru\u017eja u savremenom gra\u0111anskom ratu se\u0107anja u regionu.<\/p>\n<p>I<\/p>\n<p>Kada je nema\u010dki istori\u010dar Rajnhard Kozelek konstatovao da su spomenici identitetske tvorevine pre\u017eivelih, nije mislio samo na to da neuni\u0161tivi kamen trajno osigurava se\u0107anje na mrtve i da dr\u017ei grupu na okupu, nego i na to da spomenici \u017eivima pru\u017eaju ne\u0161to znatno dublje \u2013 identitet i smisao. Drugim re\u010dima, spomenici ne ozna\u010davaju samo mesto ukopa nego su i simboli\u010dne konstrukcije smisla. Ne nose poruke mrtvih, nego se preko njih \u017eivi obra\u0107aju \u017eivima. Bude se\u0107anja i politizuju ose\u0107anja. Re\u010d je o instrumentalnom nezaboravu. Svako groblje je prostorni simbol kontinuiteta dru\u0161tvene grupe, a spomenik je materijalni simbol mrtve li\u010dnosti. Javne spomenike di\u017ee dr\u017eava. Da bi njihova spomeni\u010dka simbolika bila ubedljiva, morala je sugestivno izra\u017eavati snagu dr\u017eave. Nije to mesto \u017ealosti nego izvor nove snage. Premda su u Evropi vladari vekovima na slikama prikazivani u obli\u010dju Apolona, Herkula ili Odiseja, ipak je naj\u010de\u0161\u0107i simbol javnih spomenika bio konjanik. Srednji vek je nepobedivog ratnika na sna\u017enom konju nasledio iz antike, ali je ovaj spomeni\u010dki simbol \u010desto bio i bezli\u010dan. Tek u 17. veku li\u010dni spomenici apsolutisti\u010dkim vladarima postali su obi\u010daj. Dizani su francuskim kraljevima i nema\u010dkim kne\u017eevima. Naredna faza stigla je u 19. veku kada je, bele\u017ei istori\u010dar E. Hobsbom, ovaj obi\u010daj pre\u0161ao u statuomaniju: u SAD i Latinskoj Americi di\u017eu se spomenici o\u010devima nacija, a u Francuskoj i spomenici op\u0161tim politi\u010dkim simbolima.<\/p>\n<blockquote><p>UPRKOS RASTU KRITI\u010cNOSTI PREMA RATU, SA RESTAURACIJOM NACIONALNOG KRAJEM 20. VEKA POSTAJU HEGEMONI NACIONALNI JAVNI SPOMENICI SIMBOLI\u010cKA MESTA SE\u0106ANJA NACIONALNE DR\u017dAVE. JAVNI GROB KAO JEDINSTVO \u017dIVOTA I SMRTI JE NOSIO NOVE SIMBOLI\u010cKE PORUKE<\/p><\/blockquote>\n<p>I u na\u0161em regionu je dr\u017eava koristila konjanika kao simbol vlastite snage. U centru Beograda je 1882. otkriven spomenik konjaniku \u2013 knezu Mihailu, a njegova slika na konju, pi\u0161e Miroslav Timotijevi\u0107, sre\u0107e se jo\u0161 na plakatu iz 1871. Spomenici Kara\u0111or\u0111u i knezu Milo\u0161u nisu konjani\u010dki stilizovani. Spomenik banu Jela\u010di\u0107u na konju podignut je u Zagrebu 1866, uklonjen je 1947. i vra\u0107en 1991, a sli\u010dan spomenik dignut je i hrvatskom kralju Tomislavu 1947, tako\u0111e u Zagrebu. U centru Skoplja podignut je 2011. spomenik Aleksandru Makedonskom, tako\u0111e na konju. U centru Tirane i Pri\u0161tine dignuti su identi\u010dni spomenici Skenderbegu na konju. U Velikom Be\u010dkereku, najve\u0107em gradu Banata, podignut je spomenik konjaniku kralju Petru Prvom Kara\u0111or\u0111evi\u0107u 1928, a obnovljen je 2005. godine. U Bijeljini je spomenik konjaniku kralju Petru podignut 1937, pa obnovljen 2003, u Ni\u0161u je konjani\u010dki spomenik ubijenom kralju Aleksandru otkriven 2004, u Lapovu 2002, a i u Somboru i na Cetinju je isti vladar bio na konju sve do 1941. U Ljubljani su sve do 1942. bila \u010dak \u010detiri javna spomenika kralju Aleksandru, pi\u0161e Bo\u017eidar Jezernik. Komunista, po pravilu, nema na konju. Simbol klasnog oslobo\u0111enja i snage partije i dr\u017eave bile su staja\u0107e spomeni\u010dke figure komunista u \u0161injelu. Avgustin\u010di\u0107ev spomenik iz 1948, stoje\u0107a statua Tita, nastao je kao replika spomenika istog vajara kralju Aleksandru koji je podignut u Vara\u017edinu 1935. i sru\u0161en 1941. Izvajana figura Tita u jednom bloku izra\u017eavala je monolitnost. Istori\u010darka Olga Manojlovi\u0107 Pintar zaklju\u010duje da je Tito u kamenoj metafori nerazoriv i ve\u010dan kao stena.<\/p>\n<p>\u0160ire istorijski gledano, Francuska revolucija je definitivno sru\u0161ila spomeni\u010dki monopol plemstva uvode\u0107i nove spomenike gra\u0111anstvu i naciji. Prosvetiteljstvo i revolucija bespovratno su uni\u0161tili reprezentativnu ulogu spomenika apsolutizma i ustoli\u010dili naciju. Li\u0161en hri\u0161\u0107anskog i dinasti\u010dkog okvira, veliki je postao narod umesto pojedinaca-vladara koji su do tada bili u centru. Uni\u0161tavani su spomenici tirana, a Volter i Ruso su postali novi idejni uzori. Nova politi\u010dka kultura nije tra\u017eila samo nove klasike nego i novi na\u010din razlikovanja smrtnog i besmrtnog, trajnog i prolaznog. Alegorijske statue nacije, kao \u0161to je bila Marijana \u2013 simbol slobode i razuma, osiguravale su autoritet novoj republikanskoj politi\u010dkoj kulturi i bile antiteza autoritetu dotada\u0161nje vlasti koja je po\u010divala na bo\u017ejoj milosti.<\/p>\n<blockquote><p>NAKON SVAKOG KRUPNIJEG PREOKRETA \u017dIVI NEOBI\u010cNO BRZO BIRAJU NOVE VA\u017dNE MRTVE, RU\u0160E STARE I GRADE NOVE SVETLE GROBOVE. GROB JE NEM, MRTVA USTA NE GOVORE, PA OTUDA I MRTVA TELA IMAJU VELIKU PREDNOST KAO SIMBOLI<\/p><\/blockquote>\n<p>Sa \u0161irenjem gra\u0111anskih nacionalnih mitova ru\u0161eni su i monarhisti\u010dki spomenici. Dinasti\u010dku kulturu se\u0107anja lagano je svladavala gra\u0111anska u meri u kojoj je vlast po milosti bo\u017ejoj nestajala pod ekspanzijom republikanske kulture. Probu\u0111ena nacija odmah je po\u010dela da di\u017ee spomenike svojim herojima jer je se\u0107anje na njihovo, a ne na Isusovo stradanje, ja\u010dalo nacionalnu svest. Nacija kao novo homogeno jedinstvo po\u010dela se u 19. veku i javnim spomenicima uspe\u0161no razgrani\u010davati od drugih. Jo\u0161 vi\u0161e od toga, spomenici su postajali simboli\u010dki kapital nacije, ali i delova njenih elita. Spomenici vladarima i vojskovo\u0111ama (Kara\u0111or\u0111u, knezu Milo\u0161u, hrvatskom kralju Tomislavu, kancelaru Bizmarku i drugima) homogenizovali su naciju, ujedna\u010davali regionalne identitete, ali i razgrani\u010davali klase. Tek je u socijalizmu radni\u010dka klasa po\u010dela da se organizovano se\u0107a sebe preko spomenika vlastitim vo\u0111ama i komunistima. Simbol socijalisti\u010dkog heroja, koji se suo\u010dava sa smr\u0107u, nije bio konjanik. Socijalizam je nametao druga\u010dije kamene klasne simbole. Ali je zato nakon sloma evropskog socijalizma restaurativni nacionalni udar odmah obnovio monarhijski spomeni\u010dki simbol konjanika. Evolucija evropskog spomeni\u010dkog javnog pam\u0107enja je cikli\u010dna upravo zbog dru\u0161tvenih i idejnih smena revolucije i restauracije.<\/p>\n<p>Uprkos rastu kriti\u010dnosti prema ratu, sa restauracijom nacionalnog krajem 20. veka postaju hegemoni nacionalni javni spomenici simboli\u010dka mesta se\u0107anja nacionalne dr\u017eave. Javni grob kao jedinstvo \u017eivota i smrti je nosio nove simboli\u010dke poruke. U novim renacionalizovanim poslesocijalisti\u010dkim dr\u017eavama nacionalni prostor se obele\u017eava crkvama i nacionalnim spomenicima. Naravno da su nacionalni spomenici daleko vi\u0161e izraz spremnosti grupe da se se\u0107a vlastitih \u017ertava nego vlastite krivice. Naro\u010diti amblem moderne kulture nacionalizma je spomenik neznanom junaku. Re\u010d je o praznim grobovima bez posmrtnih ostataka, ali prepunih nacionalne ma\u0161te. Benedikt Enderson ne pominje bez razloga tvrdu vezu nacionalizma i kulta mrtvih. I dodaje da je grob neznanog marksiste ili liberala nezamisliv.<\/p>\n<p>Memorijalni spomenici palim herojima su posrednici izme\u0111u politike, traume, kolektivnog pam\u0107enja i javne umetnosti. Nije re\u010d samo o umetni\u010dki uobli\u010denom granitu, nego i o smi\u0161ljenom nastojanju da se istakne javno vi\u0111enje dru\u0161tveno priznate smrti. Prosto re\u010deno, na delu je borba oko smisla smrti. Zato \u0161to su sredstva za zaustavljanje de\u0161avanja, javni spomenici kroje selektivnu pro\u0161lost koja koristi sada\u0161njici, pa su, po prirodi stvari, visoko politizovana mesta se\u0107anja koja demonstriraju silu i ratnu nadmo\u0107. To je poruka svih imperijalnih spomenika \u010diji je cilj da probude divljenje prema snazi dr\u017eave i vojske, a ne da bude sa\u017ealjenje prema mrtvima ili da podsti\u010du sumnje u apsurdno ubijanje. Otuda nije retori\u010dko pitanje ne pripremaju li pomenuti arhetipi herojske smrti gra\u0111ane za borbu u narednom \u201epatriotskom\u201d ratu. Nisu li i novi nacionalni spomenici u na\u0161em regionu uprostorena naoru\u017eana pro\u0161lost? I ovde se nacije homogenizuju i preko estetizacije smrti. Spomenici podse\u0107aju na transcendentalnu nesmrtnost. Re\u010d je o grobovima koji su signatura nesmrtnosti nacije i markeri propisanih nacionalnih vrednosti. Monumentalno i estetsko posti\u010du zaborav smrti, pokazuju\u0107i da je uzvi\u0161eno umreti za domovinu. Kod javnih dr\u017eavnih spomenika retko se sre\u0107e deheroizacija koja bi opominjala na nedela vlastite grupe ili na uzaludnu smrt.<\/p>\n<p>II<\/p>\n<p>Nakon svakog krupnijeg preokreta \u017eivi neobi\u010dno brzo biraju nove va\u017ene mrtve, ru\u0161e stare i grade nove svetle grobove. Grob je nem, mrtva usta ne govore, pa otuda i mrtva tela imaju veliku prednost kao simboli. Ne pri\u010daju mnogo o sebi, re\u010di im se mogu pripisati, a jo\u0161 vi\u0161e smisao. Kako je rekao ameri\u010dki pesnik Edvin Robinson: \u201eKada umrem ima\u0107u mnogo vi\u0161e da ka\u017eem\u201d. Usimbolisani grob pravda vlast, a smisao mu traje dok traje i vlast. Titov grob je bio za vlast zna\u010dajan samo do sloma SFRJ. Nakon toga u Hrvatskoj grobovi S. Radi\u0107a, F. Tu\u0111mana i A. Stepinca postaju simboli\u010dki kapital. Sli\u010dno je bilo i u drugim dr\u017eavama nakon sloma socijalizma. Kao \u0161to pi\u0161u istoriju, tako i va\u017ene spomenike di\u017eu, pamte, ali i zaboravljaju pobednici. Katkad, integrativnu ulogu groba slu\u017ebenog prete\u010de naru\u0161avaju i neslu\u017ebena protivpam\u0107enja. Iako je Imre Na\u0111 u Ma\u0111arskoj sve do 1989. bio simbol uni\u0161tenog se\u0107anja, kao i A. Stepinac u Jugoslaviji, ipak su i u tom stanju za vreme socijalizma njihovi grobovi bili va\u017ean ferment antikomunizma. Sami komunisti su stvarali svoje grobare preko zabranjenog se\u0107anja, koje je odmah nakon sloma socijalizma eksplodiralo i postalo aktivno. Na neki na\u010din obe vrste se\u0107anja, zabranjeno jednako kao i oslobo\u0111eno, jesu represivne zato \u0161to propisuju nove smislove hegemonom kolektivnom pam\u0107enju. Na sli\u010dan na\u010din su i grobovi obele\u017eeni spomenikom aktivni. Obnovljeno nacionalno se\u0107anje nakon sloma socijalizma jeste naro\u010dito emocionalizovani novi pritisak kolektiva preko ranijeg kontra se\u0107anja koje je u me\u0111uvremeno oslobo\u0111eno i postalo hegemono.<\/p>\n<p>Potreba za spomenicima postala je zbog temeljne promene vrednosti naro\u010dito akutna kod novoformiranih dr\u017eava krajem 20 veka. U u\u010dvr\u0161\u0107enju prvih nacionalnih dr\u017eava u regionu spomenici su bili prenosioci moralnih i ideolo\u0161kih vrednosti, a restauracija ovih nastojanja nakon sloma Jugoslavije bila je u umetni\u010dkom pogledu neoriginalna. Ru\u0161enje komunisti\u010dkih spomenika je tanatopoliti\u010dki obele\u017eilo simbolizaciju obnovljenog kapitalizma. Parade mrtvih tela, kao i ponovno sahranjivanje i ru\u0161enje statua simboli\u0161u dublje restaurativne vrednosne zaokrete dead body politics. Svuda su preko mrtvih obnavljani religija i nacionalizam. Ketrin Verderi bele\u017ei da su u svim zemljama Var\u0161avskog pakta sru\u0161eni spomenici sovjetskim oslobodicima, u Bugarsku se vratila statua S. Stambolova, u Rumuniju Hitlerovog saveznika Jona Antoaneskua, a u Rusiju cara Nikolaja II i Petra Velikog. I Titov grob je danas u novom kontekstu snabdeven novim zna\u010denjima. U ateisti\u010dkom socijalizmu smrt je bila laicizirana, ali je nakon 1989. stigao novi talas njene klerikalizacije. U Hrvatskoj su spomenici Domovinskom ratu i vizuelno potpuno suprotni antifa\u0161isti\u010dkim spomenicima: naj\u010de\u0161\u0107e su bez konkretnih figura i napravljeni od crnog mramora, \u201eukra\u0161eni grbovima i zastavama te s kri\u017eem kao naj\u010de\u0161\u0107im religijskim simbolom\u201d. Tanja Banjeglav je uo\u010dila nagla\u0161enu nacionalnu i klerikalnu crtu kod spomenika braniteljima u Zagrebu: Zid boli, Glas hrvatske \u017ertve i Oltar domovine. Ova mesta se\u0107anja nisu obi\u010dni simboli, nego doterani vele-identitet mlade dr\u017eavnosti. Njima stari javni spomenici smetaju. Uz ru\u0161enje starih spomenika u renacionalizovanim dr\u017eavama krajem 20. veka obnavljani su barjaktari i konjanici kao spomeni\u010dki obrasci i simboli nacionalnog oslobo\u0111enja. Stare javne spomenike ru\u0161e iste generacije koje su ih i gradile. Ru\u0161enje javnih spomenika jeste svedo\u010danstvo i sloma vrednosti: letonski i slova\u010dki spomenici iz 1990-ih bili su reakcija na sovjetske i ma\u0111arske spomenike, a spomenici Domovinskom ratu su dizani naporedo sa ru\u0161enjem spomenika borcima NOB-a u Hrvatskoj. U ovoj dr\u017eavi je prostorna revolucija se\u0107anja bila najsna\u017enija. Tako je u Hrvatskoj sru\u0161eno preko 3.000 antifa\u0161isti\u010dkih spomenika, izjavio je S. Mesi\u0107 2011, od kojih su deo uni\u0161tili i Srbi. Istovremeno su masovno dizani spomenici Domovinskom ratu sa nagla\u0161enom verskom simbolizacijom.<\/p>\n<blockquote><p>U TITOIZMU SE VE\u0106INA OGROMNIH SPOMEN-KOMPLEKSA DO\u017dIVLJAVALA KAO OBELE\u017dJE POSTNACIONALNOG PRISTUPA, KOJI TE\u017dI UNIVERZALNOM. OVI SPOMENICI SU BILI AVANGARDNI I MODERNI, MNOGO VI\u0160E OD SVOJIH GRA\u0110ANSKIH PRETHODNIKA<\/p><\/blockquote>\n<p>Sna\u017ena prostorna revolucija se\u0107anja zbila se i na Kosovu, samo nekoliko godina kasnije. Nakon 1999. na mestu starih komunisti\u010dkih spomenika ovde su dignute stotine spomenika i statua koje podse\u0107aju na poslednji rat i njegove \u017ertve. Pored spomenika herojima ilegalnog otpora i oslobodila\u010dkog rata A. Ja\u0161ariju (Prekaz), Z. Pajazitu (Pri\u0161tina), A. Ramadaniju (Gnjilane) i F. Aganiju (Pri\u0161tina), podizani su i spomenici istorijskim herojima. \u0160. Malji\u0107i pi\u0161e da primere tih spomenika predstavljaju spomenik Skenderbegu ispred zgrade Vlade i kosovske Skup\u0161tine, spomenici poznatim li\u010dnostima kao \u0161to su Majka Tereza (Pri\u0161tina), Bil Klinton (Pri\u0161tina) kao i spomenik zahvalnosti zbog intervencije me\u0111unarodnih snaga (spomenik NATO paktu u Prizrenu). U ve\u0107ini manjih gradova na Kosovu podignut je bar jedan kip lokalnog junaka, a na mestima ratnih okr\u0161aja ili stradanja civila izgra\u0111eni su \u010ditavi memorijalni centri. Naj\u010duveniji su kompleks groblje u Ra\u010dku (mesto pogibije Albanaca 1998) i memorijalni centar Adem Ja\u0161ari u Drenici. Javni spomenici nisu, kao privatni, izraz li\u010dne ili spontane tuge, nego iskazuju identitet \u0161irih grupa. Veza sa grobom je simbolizacija nezaludne smrti za budu\u0107nost mlade dr\u017eave Kosova. Telo jeste prolazno, prah, ali je se\u0107anje neprolazno, pa se preko groba energija \u017eivih mobili\u0161e i kanali\u0161e u \u017eeljenom pravcu. Aktivisti pam\u0107enja liturgijski osiguravaju uspomene od nestanka i vremenski udaljeni traumati\u010dni doga\u0111aj vezuju za grupu preko planski skrojene zajednice se\u0107anja. Danas to najaktivne \u010dine mlade dr\u017eave Hrvatska i Kosovo trude\u0107i se da se preko \u017ertava novih oslobodila\u010dkih ratova razgrani\u010de od ranije jugoslovenske dr\u017eave.<\/p>\n<p>Tome nasuprot, u titoizmu se ve\u0107ina ogromnih spomen-kompleksa do\u017eivljavala kao obele\u017eje postnacionalnog pristupa, koji te\u017ei univerzalnom. Ovi spomenici su bili avangardni i moderni, mnogo vi\u0161e od svojih gra\u0111anskih prethodnika. Zagreba\u010dka istori\u010darka Hana Lencovi\u0107 pi\u0161e o \u201ehumanom do\u017eivljaju koji nam spomenici toga razdoblja mogu ponuditi\u201d i o \u201emoralnoj vertikali koju su nastojali buditi u \u010dovjeku\u201d, \u201etako da se pokrene narod prema boljem sutra\u201d. Sli\u010dna je ocena slovena\u010dkog filozofa G. Kirna i berlinskog arhitekte R. Burghardta da umesto formalnog isticanja patnje, socijalisti\u010dka modernisti\u010dka spomen-obele\u017eja podsti\u010du univerzalne gestove pomirenja, otpora i napretka. Njima nasuprot, poslekomunisti\u010dki spomenici iskazuju defanzivnu semantiku etno-nacionalisti\u010dkih ideologija, okrenutu ka pro\u0161losti. U Jugoslaviji su od 1960-ih glavni jugoslovenski memorijali koji obele\u017eavaju \u201epale borce\u201c i \u201e\u017ertve fa\u0161izma\u201c (D\u017eamonja, Bogdanovi\u0107) dobili apstraktne, tj. modernisti\u010dke oblike. Premda ma\u0161tovita metafora i ovde je spomenik simboli\u010dki kapital koji osigurava fikciju nadvremenih vrednosti.<\/p>\n<p>Spomeni\u010dki restaurativni zaokret od apstraktnog univerzalnog ka prete\u017eno klasi\u010dnom nacionalnom stigao je odmah nakon sloma socijalizma. Poslekomunisti\u010dki spomenici odmah su renacionalizovani. Unutar nove oslobodila\u010dki konstruisane borbene pro\u0161losti u prostoru pro\u017eetom permanentnim ratovima i nestabilnim dr\u017eavnim granicama i smrt je sve\u010danija, a kolektivna prinuda na po\u0161tovanje smrti je sna\u017enija. Otuda neobi\u010dno brzo uprostoravanje se\u0107anja na nacionalne \u017ertve i na \u017ertve komunizma. Nove dr\u017eave i nove sisteme vrednosti trebalo je ubrzano snabdeti i monumentalnim spomeni\u010dkim simboli\u010dkim kapitalom. Da bi se to \u0161to uverljivije pokazalo, dizanje spomenika \u017ertvama iz gra\u0111anskog rata 1990-ih svuda sinhrono prati traganje za \u017ertvama komunisti\u010dkog nasilja. Spomenici su postali va\u017ena oru\u017eja u gra\u0111anskom ratu se\u0107anja. Premda je svaki spomenik sredstvo pam\u0107enja, on je istovremeno i instanca zaborava koja posmatra\u010du treba da smanji \u201eteret se\u0107anja\u201d, kako je to uo\u010dio istori\u010dar D\u017eejms Jang. Pa ipak, u gra\u0111anskom ratu u Jugoslaviji ru\u0161enje starih i dizanje novih spomenika bilo je daleko od ove katarzi\u010dne funkcije. Ovde su novi spomenici bili uprostorena naoru\u017eana pro\u0161lost. Zato Olga Manojlovi\u0107 Pintar zaklju\u010duje da su oni u osnovi bezidejni.<\/p>\n<p>Normalizovani nacionalizam je doneo retradicionalizaciju motiva i arhaizovanu stilizaciju javnih spomenika. Simbolika srasle figure konjanika i konja simbol je neraskidiva celine nacionalne energije u kojoj se ne vidi gde prestaje osloba\u0111anje, a gde po\u010dinje osvajanje. Figura konjanika sme\u0161tena u etnocentri\u010dni javni prostor gradskog trga je ogoljeni simbol \u017eivotne snage koji zato \u0161to je li\u0161en i najmanje vi\u0161esmislenosti iskazuje prezir prema mirotvora\u010dkoj kolebljivosti. Sve \u0161to je vi\u0161esmisleno jeste kolebljivo i zato politi\u010dki neupotrebljivo. Nacionalno reaktiviranje snage konjanika je arhai\u010dna simbolizacija i apoteoza snage nacionalne dr\u017eave \u2013 sna\u017ean kontrast socijalisti\u010dkom heroju bez konja. Heroj na konju sa bojnog polja koji uspostavlja mir i ujedinjuje jeste spona sa dubljim srednjovekovnim temeljima dr\u017eave, vizuelni garant kontinuiteta i nesmrtnosti nacionalne dr\u017eavnosti.<\/p>\n<p>Na drugoj strani su modernisti\u010dka spomen-obele\u017eja kojih je bilo znatno vi\u0161e kod multietni\u010dkih partizanskih spomenika, gra\u0111enih naro\u010dito od po\u010detka 1960-ih (kada su napu\u0161tana masivna socrealisti\u010dka obele\u017eja) i koja su simbolisala univerzalne poruke pomirenja. Vo\u0111a u \u0161injelu jeste simbolisao klasnog i antifa\u0161isti\u010dkog ratnika, a radni\u010dke figure bile su simbol otpora socijalno ugnjetenih, a ne nacionalno ugro\u017eenih. Figure ne kriju posve\u0107enost socijalnoj pravdi i \u017eenskim pravima. Spomenici su bili izme\u0161teni izvan trgova na mestima bitaka, u prirodi izvan naselja (Kadinja\u010da, Sutjeska, Kozara), bili su otvoreniji, a forma kamenog izraza vi\u0161esmislena. Olga Manojlovi\u0107 Pintar posebno isti\u010de spomen-parkove sa monumentalnim apstraktnim formama.<\/p>\n<p>Kirn i Burghart uo\u010davaju u ovoj spomeni\u010dkoj arhitekturi modernisti\u010dki estetizam sa apstraktno-nadrealisti\u010dnim jezikom (koji je te\u017eio univezalnosti, ali se odlikovao i fantastikom) i bio jednako suprotan socijalisti\u010dkom realizmu i etnocentri\u010dnom monarhisti\u010dkom konjaniku. \u010cvorne vrednosti je iskazivao multietni\u010dki antifa\u0161izam okrenut budu\u0107nosti, a ne etni\u010dki monarhizam okrenut slavnoj srednjovekovnoj pro\u0161losti. Pomenuti pisci u apstraktno formalnom jeziku spomenika jugoslovenskoj revoluciji vide i odre\u0111enu otvorenost koja ostavlja prostora za individualno razmi\u0161ljanje i asocijacije. Tvrde da ona olak\u0161ava vi\u0161estruke interpretativne pristupe i budi fantazije. A \u0161ta je to drugo nego jezik antispomenika.<\/p>\n<p>Nisu slu\u010dajno partizanski spomenici ponajvi\u0161e ru\u0161eni tamo gde su i oru\u017eani sukobi 1990-ih bili naj\u017ee\u0161\u0107i. Morali su biti uni\u0161teni, upozorava Gal Kirn, zato \u0161to su predstavljali simbol jedne druga\u010dije budu\u0107nosti, koja je bila oli\u010dena u univerzalisti\u010dkoj te\u017enji figure partizana. Jedva da i treba pominjati da je antifa\u0161izam partizanskih multietni\u010dkih spomenika odbacivao logiku nacionalizma: spomenik Boru Vukmirovi\u0107u i Ramizu Sadiku, koji su zajedno streljani aprila 1943, podignut je u Landovici na Kosovu 1963, ali je bista Crnogorca Vukmirovi\u0107a uklonjena pre nekoliko godina. U Hrvatskoj su spomenici Domovinskom ratu bili va\u017ean simbol nove nesigurne dr\u017eavnosti, a masovna ru\u0161enja antifa\u0161isti\u010dkih oble\u017eja bila su preventiva protiv obnove Jugoslavije. U BiH i Srbiji ova strepnja nije bila toliko izra\u017eena. Darko Kara\u010di\u0107 je na\u0161ao da su u BiH sve zara\u0107ene strane tokom sukoba ili ru\u0161ile komunisti\u010dke spomen muzeje i biste narodnih heroja, ili su antifa\u0161isti\u010dke \u017ertve renacionalizovane. Po\u0161to na teritoriji Srbije sve do oru\u017eanih sukoba na Kosovu nije ni bilo rata, pa ni novih heroja ni \u017ertava, a i otuda \u0161to se nova dr\u017eava jo\u0161 uvek zvala Jugoslavija, revizija uprostorene smrti tekla je drugim tempom. Manje su dizani novi spomenici, a nisu ni masovno ru\u0161eni stari. Tek nakon pada Milo\u0161evi\u0107a stigao je novi talas idejne revizije antifa\u0161izma, kada je decembra 2004. usvojen Zakon o izjedna\u010davanju prava partizanskih i \u010detni\u010dkih boraca u Drugom svetskom ratu. Izmenio se odnos prema mrtvima, a u slu\u017ebene komemoracije uvedeno je sve\u0161tenstvo. Jedna smrt je naro\u010dito naglo stekla veliki simboli\u010dni kapital. Ne otuda \u0161to je jo\u0161 ranije dignuto nekoliko lokalnih spomenika Dra\u017ei Mihailovi\u0107u, nego vi\u0161e stoga \u0161to je 2009. formirana Dr\u017eavna komisija za utvr\u0111ivanje okolnosti pogubljenja generala D. Mihailovi\u0107a koji je sudski rehabilitovan 2015, a jo\u0161 uvek je u toku slu\u017ebena potraga za njegovim grobom. Konstruisanje i insceniranje doslednih nastavlja\u010da preko svojatanja groba i le\u0161a kao simboli\u010dkog kapitala je \u0161aroliko i ma\u0161tovito.<\/p>\n<p>III<\/p>\n<p>Lako je pojmljivo da se tokom vremena menja zna\u010denje spomenika usled izmenjenih pripisivanja novih generacija i novih vladaju\u0107ih grupa. Koje su dublje vrednosne pretpostavke poslednje promene kulture se\u0107anja u regionu? Da li razumevanju razlike izme\u0111u klasi\u010dnog spomenika i antispomenika mo\u017ee pomo\u0107i razlikovanje dveju razli\u010ditih kultura se\u0107anja, kulture krivice i kulture sramote, o \u010demu pi\u0161e Alajda Asman? O krivici Nemaca zbog nacizma govore oni koji se protive zaboravu Au\u0161vica, a o sramoti Nemaca oni koji te\u017ee podvla\u010denju crte. U na\u0161em regionu, me\u0111utim, jo\u0161 nije do\u0161lo ni do podvla\u010denja crte, odnosno do svesti da nedela treba zaboraviti, prosto zato \u0161to nedela vlastite nacije jo\u0161 nisu ni priznata. Da bi se ne\u0161to potisnulo potrebno je pre toga priznati da su u\u010dinjena nedela. Danas u regionu prete\u017ee svest da je svako nasilje bilo legitimna nacionalna odbrana. Svi ka\u017eu da su se branili. A tamo gde su svi \u017ertve nema d\u017eelata.<\/p>\n<p>Istorijski posmatrano, kod kultura sramote pojedinac je \u010dvrsto uklopljen u zajednicu sa jasno nadre\u0111enim prioritetom nacionalnog interesa. Kod kultura krivice, pak, re\u010d je o dru\u0161tvima kod \u010dijih je pojedinaca u sredi\u0161tu savest koja ih pretvara u samoodgovornu instancu koja priznaje univerzalne norme i vrednosti. Dok sramota polazi od nadmo\u0107i kolektivnog identiteta \u2013 nacije, krivica isti\u010de pojedina\u010dni identitet jer pojedinac sazreva u toku unutra\u0161njeg suo\u010davanja \u010dije je jezgro krivica. Krivica je izvor individualizacije i tek sa sve\u0161\u0107u o krivici (kao ogre\u0161enju o univerzalne vrednosti) pojedinac postaje nezavisna li\u010dnost. Tome nasuprot, stid ne individualizuje. Za\u0161to?<\/p>\n<p>Zato \u0161to je razli\u010dito suo\u010davanje sa zlom kod pomenutih dveju kultura. Kod kulture stida dru\u0161tvo progoni one razorne snage koje nagrizaju nado\u0107 kolektivne svesti, dok se kod kulture krivice dru\u0161tvo \u0161titi save\u0161\u0107u pojedinaca i spremno\u0161\u0107u na pokajanje. Obe kulture danas sapostoje kod dru\u0161tava koja su upu\u0107ena na suo\u010davanje sa senkama pro\u0161losti u obliku vrednosnih sistema, obrazaca mi\u0161ljenja i tuma\u010denja koja uti\u010du na samovi\u0111enje i na opa\u017eanje drugih. Etnocentri\u010dna svest se uvek vrti u krugu kategorija \u010dasti i poni\u017eenja (pobeda u ratu, poni\u017eavaju\u0107i uslovi mira), \u0161to onemogu\u0107ava istinsko suo\u010davanje sa problemom krivice vlastite grupe. U Nema\u010dkoj su to Versaj i Nirnberg, u Hrvatskoj su sli\u010dna poni\u017eenja 1918. i 1945. godina kada je ona uklju\u010divana u Jugoslaviju. Gornja granica priznavanja svesti o vlastitim zlo\u010dinima ovde je govor o sramoti: priznaju se samo nedela pojedina\u010dnih ekstremista koji su ukaljali svetli oslobodila\u010dki u\u010dinak.<\/p>\n<p>Kod kultura stida govori se, po pravilu, o kolektivnom Mi nacije dok se kod kulture krivice odgovornost individualizuje. U Jugoslaviji je 1966. godine podignut spomenik \u201eKameni cvet\u201d \u017ertvama usta\u0161kog terora u Jasenovcu, ali je on nakon osamostaljenja Hrvatske od Jugoslavije postao balast novom hrvatskom se\u0107anju. Dok \u017ertve pate zbog se\u0107anja i zato \u0161to nisu obe\u0161te\u0107ene (Srbi, Jevreji, Romi), d\u017eelati pate zbog pritiska da se se\u0107aju. Zbog nelagode d\u017eelata Jasenovac nije antispomenik. U sindrom traume d\u017eelata spada i potiskivanje sramnih uspomena koje se ne mogu uklopiti u novu svetlu nacionalnu pro\u0161lost i u nove vrednosti EU. Sa razli\u010ditim interesima mo\u017ee se \u017eiveti, sa sukobljenim vrednostima te\u017ee.<\/p>\n<p>Ali nije samo u Hrvatskoj, nego je i u \u010ditavom regionu mr\u017enja prema drugoj naciji neposustali pokazatelj patriotizma, a me\u0111unacionalno pomirenje je jo\u0161 sumnjivo. Nema novog spomeni\u010dkog suo\u010davanja sa pro\u0161lo\u0161\u0107u zato \u0161to ne slabi nacionalisti\u010dki revan\u0161izam. Nova \u017eari\u0161ta napetosti u regionu su Kosovo i BiH, gde su novi nacionalni spomenici tako\u0111e oru\u017eja u gra\u0111anskom ratu se\u0107anja.<\/p>\n<p>Svuda je samoviktimizacija kao okvir se\u0107anja neiscrpni simboli\u010dki kapital raznih politi\u010dkih snaga i jo\u0161 uvek joj je te\u0161ko predvideti kraj. O tome svedo\u010di i dizanje novih spomenika nacionalnim oslobodiocima i nacionalnim \u017ertvama, a spomenik \u017ertvama nasilja vlastite nacije je nezamisliv. Slu\u017ebena kultura se\u0107anja propisuje da li je rat u regionu 1991-95. bio gra\u0111anski ili nametnut spolja, domovinski ili secesionisti\u010dki, oslobodila\u010dki ili nacionalna katastrofa. Progla\u0161enjem \u010detni\u010dkog pokreta za oslobodila\u010dki 2004. i uvo\u0111enjem Ravnogorske spomenice, u Srbiji je nacionalizam obi\u0161ao moralno opredeljivanje izme\u0111u \u201eporaza\u201d i \u201eoslobo\u0111enja\u201d. Zato je danas manje nego ranije jasno da li je 1945. bila oslobo\u0111enje ili nova okupacija. Novu pometnju oko pro\u0161losti name\u0107u revidirane pro\u0161losti, ali i novi javni spomenici. U regionu jo\u0161 nema \u0161ansi za antispomenik kao osnovu novog se\u0107anja, sve dok se u Hrvatskoj di\u017eu spomenici F. Tu\u0111manu, a u Srbiji ruskom caru.<\/p>\n<p>Samoviktimizacija nije jedina osnova nove nacionalne solidarnosti. Svojevremeno je Tomas Man upozoravao Nemce da \u201eje na\u0161e poni\u017eenje otkriveno pred o\u010dima sveta i da se poratni novi nema\u010dki identitet ra\u0111a iz duha sramote\u201d. Ali tada je do\u0161lo do negativne solidarnosti, jer se Nemci vi\u0161e nisu integrisali na temelju pozitivnog ose\u0107anja vlastite vrednosti, ve\u0107 su se ujedinili kao negativni kolektiv d\u017eelata na osnovu zajedni\u010dke sramote. Nije zato slu\u010dajno K. Jaspers odbacivao tezu o kolektivnoj krivici Nemaca, jer je ova tako\u0111e mobilisala i ujedinjavala Nemce na odbranu. I Asman zapa\u017ea da ose\u0107anje kolektivnog stida spre\u010dava svesno suo\u010davanje sa krivicom. Nema\u010dka trauma se\u0107anja stigla je relativno kasno, ali je va\u017ena za nema\u010dku istoriju se\u0107anja. Ona nije nastala zbog po\u010dinjenih masovnih besprimernih zlo\u010dina, nego zbog njihovog otkrivanja od strane pobednika u ratu. Nije to bila trauma krivice nego stida. I ova kolektivna trauma stida je u Nema\u010dkoj sve do Valzer debate 1998\/99. bila brana otvorenom javnom i kolektivnom se\u0107anju. Te\u0161ko je re\u0107i da li se danas u regionu mo\u017ee dospeti i do kulture stida, a kamoli do kulture krivice u javnom (dru\u0161tveno prihva\u0107enom) se\u0107anju. Jo\u0161 uvek je u svim delovima biv\u0161e Jugoslavije slepi patriotizam normalnost (moja nacija je uvek u pravu), a krivica za rat projektuje se na drugu naciju. Va\u017ean uslov promene kulture se\u0107anja je ja\u010de povezivanje prostora (kulturno, trgova\u010dko \u2013 mala balkanska globalizacija). Slabljenje me\u0111unacionalnih napetosti jeste uslov suo\u010davanja sa odgovorno\u0161\u0107u vlastite nacije (na nivou stida ili krivice) i obrnuto. U regionu je ipak situacija zamr\u0161enija, jer je vi\u0161e nacija upleteno u zlo\u010dine. Hag jo\u0161 tra\u017ei da se unutar svake nacije izdvoje d\u017eelati, jer nema nacija d\u017eelata i nacija \u017ertava, iako su Srbi najvi\u0161e stigmatizovani. I ova zamr\u0161enost uloga je smetnja otvorenijem suo\u010davanju sa pro\u0161lo\u0161\u0107u.<\/p>\n<p>Ali ovaj haos mo\u017ee biti nekome i politi\u010dki koristan. Dana\u0161nje partije dobro znaju kako valja \u017eiveti od smrti i kako se upotrebom smrti mogu kontrolisati podvla\u0161\u0107eni. Grobovi vode\u0107ih politi\u010dara i spomenici koji obele\u017eavaju masovna strati\u0161ta nacije su mesta se\u0107anja i obrade tuge, ali i simboli vrednosti, mesta okupljanja i integracije pristalica. Grob integri\u0161e grupu. Kod nas su grobovi 1990-ih bili politi\u010dko oru\u017eje me\u0111unacionalne osvete. Kosovo i Jasenovac su uspe\u0161no mobilisali Srbe, a Blajburg je Sloveniji i Hrvatskoj jo\u0161 uvek strate\u0161ki osigura\u010d antijugoslovenskog i antisocijalisti\u010dkog identiteta.<\/p>\n<p>IV<\/p>\n<p>Da li je zbog re\u010denog u regionu javni antispomenik jo\u0161 uvek nemogu\u0107a misija se\u0107anja, pa zato treba realnije gledati na klasi\u010dne spomenike koji vi\u0161e opijaju nego \u0161to povezuju sa pro\u0161lo\u0161\u0107u? Ovo pitanje nije retori\u010dko, jer od 1990-ih na trgovima gradova u regionu ni\u010du konjanici i naoru\u017eani ratnici simboli\u0161u\u0107i snagu nacije i trijumf pobede. Popovi svuda osve\u0161tavaju i konje i jaha\u010de. Ako je spomenik mesto se\u0107anja gde grupa pru\u017ea odgovor smrti, ali i gde name\u0107e smisao \u017eivima, onda je antispomenik otpor ovim ritualnim nalozima. Klasi\u010dni javni spomenici nikada ne mogu zameniti odgovorno se\u0107anje zato \u0161to su jednodimenzionalna pam\u0107enja i tuma\u010denja pro\u0161losti koja iskazuju prolazne ideologije onih koji ih di\u017eu. Njima nasuprot, antispomenici nastoje da demonumentalizuju sveti prostor i pam\u0107enje li\u0161e slave koja opija i parali\u0161e neograni\u010denim pijetetom. To \u010dine ironijom, ali i novom vi\u0161ezna\u010dnom simbolikom praznine i multiperspektivno\u0161\u0107u koja uklju\u010duje i se\u0107anja marginalizovanih. Ko ih nije posetio mo\u017ee na\u0107i slike na internetu. Najpoznatiji antispomenik je Spomenik ubijenim Jevrejima Evrope ameri\u010dkog arhitekte P. Ajzenmana dignut 2005. Sastoji se od 2.711 betonskih kocki razli\u010ditog formata i visine koje podse\u0107aju na grobove sme\u0161tenih na prostoru od oko 13.000 m kvadratnih u samom centru Berlina blizu Rajhstaga. Sli\u010dan je i spomenik J. Gerca iz 1986. u Harburgu koji \u010dini 12 m visoka aluminijumska tabla prekrivena tamnim slojem na kojoj stoji poziv gra\u0111anima na vi\u0161e jezika da dodaju svoja imena antifa\u0161isti\u010dkoj poruci. Zato \u0161to \u0107e njihovi potpisi vremenom nestati, ovde se radi o nekoj vrsti samorazaraju\u0107eg monumenta. Gerc dr\u017ei da najbolji spomenik nije sam spomenik, nego je to tek se\u0107anje na nestali spomenik. Kod antispomenika je, dakle, spomenik sam posetilac. To je obele\u017eje koje ne treba da te\u0161i nego da provocira, ne da \u010duva fiksirano nego da menja, ne da ga prolaznici ignori\u0161u, nego da podstakne njihovu reakciju.<\/p>\n<p>Cilj je antispomenika da se\u0107anje na smrt ne propisuje obavezne poruke, kao kod slavnih nacionalnih spomenika, nego da u globalizaciji decentrira i demokratizuje smisao. Izbegavati didakti\u010dku logiku i demago\u0161ku krutost spomenika zna\u010di dopustiti posetiocima da sami iska\u017eu li\u010dni stav prema usmr\u0107enima. Ukoliko se na ovaj na\u010din shvati su\u0161tina prostornog pam\u0107enja, onda su spomenici simboli\u010dke prete\u010de budu\u0107ih zbivanja, a ne samo znamen pro\u0161lih. Imamo li u regionu apstraktni antispomenik strukturisan prazninom, ali i traumom? Imamo. To je Bogdanovi\u0107ev \u201eKameni cvet\u201c u Jasenovcu. Na\u017ealost, ovaj obrazac alternativnog se\u0107anja ni izdaleka nije ugrozio klasi\u010dnog skamenjenog nacionalnog jaha\u010da. Novim nacionalnim dr\u017eavama vi\u0161ezna\u010dnost antispomenika \u0161kodi. Korisniji su monumentalni nacionalni spomenici sa upro\u0161\u0107enom simbolikom. Nacionalno jedinstvo ne trpi simboli\u010dka lutanja jer ova zbunjuju i kolebaju posetioce. Da bi poruka bila direktnija svi isti\u010du vojnika, krst, krunu ili dr\u017eavni grb. Svaka palanka u regionu neguje brend ili muzej slavne pro\u0161losti. Malo ko uo\u010dava da je uslov deprovincijalizacije demonumentalizacija.<\/p>\n<p>Svaki spomenik ogrubljuje razumevanje istorije u meri u kojoj ga podsti\u010de. Klasi\u010dni spomenik postaje vremenom arhai\u010dan i umire, jer se novo doba ruga ne samo njegovoj rigidnoj formi, nego i njegovoj pretenziji na ve\u010dnu istinu koju name\u0107e kao fiksirana zvezda kolektivnog pam\u0107enja, zapisao je ameri\u010dki anglista D\u017e. Jang. Njemu nasuprot, antispomenik je otvoren i sugerira neizbe\u017enu evoluciju pam\u0107enja. Poma\u017ee da se se\u0107amo druga\u010dije i da potisnemo osvetni\u010dki potencijal zakav\u017eenih pro\u0161losti, koji neguju doma\u0107i ratni spomenici od te\u0161kog crnog granita. Ovi u 21. veku slave svest o du\u017enosti i spremnost na \u017ertvu podanika. U cilju mira pro\u0161lost treba razoru\u017eavati antispomenicima zato \u0161to ovi podsti\u010du neposlu\u0161no se\u0107anje gra\u0111ana. Pojedinac ne mo\u017ee di\u0107i antispomenik. Tek kada dr\u017eava digne spomenik \u017ertvama vlastitog nasilja re\u010d je o antispomeniku. Ali gde je nacionalizam normalnost, antispomenik je opasnost.<\/p>\n<p>Uprkos tome treba dodati da su nam potrebni i spomenici koji ne\u0107e obele\u017eavati samo slavnu pro\u0161lost i velike nacionalne li\u010dnosti, nego i nedela nacije. Vredi obele\u017eiti i grupni stid zbog ne\u010dega \u0161to je na\u0161a grupa u\u010dinila, a nije trebalo da u\u010dini. Antispomenik bi bio, na primer, spomenik u Zagrebu, Sarajevu i Pri\u0161tini ubijenim Srbima, a u Beogradu ubijenim Muslimanima i Albancima. Da li je ovo dru\u0161tvo uop\u0161te kadro da do\u0111e do antispomeni\u010dkog nivoa samorefleksije? Nije. Region je jo\u0161 daleko i od primisli da su klasi\u010dni spomenici monumentalna demagogija, a antispomenici subverzija. Permanentni gra\u0111anski rat se\u0107anja daleko je od ove dileme, jer je prostor se\u0107anja zaposednut sudarom zakav\u017eenih slavnih pro\u0161losti \u2013 nacionalnih konjanika na trgovima. Slavne samodopadljive skamenjene verzije pro\u0161losti, ali i budu\u0107nosti, jesu hegemona spomeni\u010dka kultura regiona.<\/p>\n<p>V<\/p>\n<p>\u0160ta jo\u0161 karakteri\u0161e javno se\u0107anje regiona danas? Kroz istoriju je strah pojedinaca od nestanka i od zaborava na razne na\u010dine svladavan utapanjem u nesmrtni kolektiv. U tanatopolitici smrt nije nikada obi\u010dan prekid \u017eivota nego prelaz u drugi \u017eivot koji je zna\u010dajan za grupu. To su razne vrste politi\u010dkih zajednica koje su isticane kao moralno i vrednosno nadmo\u0107ne nesmrtne celine. Danas je nacija hegemoni okvir po\u017eeljne vizije postmortalnog pripadanja politi\u010dkoj celini. U politi\u010dkom smislu njena neuni\u0161tivost i samoobnova po\u010divaju na istovetnosti obe\u0107anja o nesmrtnosti nacionalne zajednice i beskonkurentskog moralnog kapitala \u017eivota koji je polo\u017een za naciju. Danas nacionalni politi\u010dari ne po\u010divaju u hladnim rakama, nego u svetlim grobovima. Nikada se ne zna kada njihova ukopna mesta mogu postati oru\u017eje. Dok se nad rakom tu\u017ei, nad grobom se zaklinje. Simboli\u010dki kapital spomenika doma\u0107ih nacionalnih politi\u010dara danas je srazmeran njihovom potencijalu da uzbude i s\u010dvrsnu naciju. Titovi multinacionalni spomenici su neupotrebljivi kao oru\u017eje, pa su ru\u0161eni ili uklanjani. Ali su zato grobovi nacionalnih politi\u010dara kao tajna vrata pro\u0161losti jo\u0161 uvek vulkanski aktivni. Ru\u0161e se narodnooslobodila\u010dki, a di\u017eu se nacionalnooslobodila\u010dki spomenici. U ovoj evoluciji zgusnuta je evolucija javnog se\u0107anja regiona u poslednjih trideset godina.<\/p>\n<p>Zato \u0161to su grobovi i spomenici aktivni katkad se mrtvi ponovo ubijaju. Novu smrt ne donosi brisanje pojedinca iz slu\u017ebenog se\u0107anja, nego ova nastupa tek onda kada je planski zaborav vezan i za nestanak ustanove kojoj je politi\u010dar na \u010delu. Politi\u010dka smrt Hitlera osigurana je slomom nacisti\u010dke partije i Tre\u0107eg Rajha, dok slavljenje Staljina nije ka\u017enjivo ni nakon sloma socijalizma. Dok Hitler nema groba, dotle izme\u0111u Lenjinovog mauzoleja i zidina Kremlja jo\u0161 uvek stoji Staljinova bista, na mestu gde je sahranjen sa jo\u0161 desetak sovjetskih lidera. I Musolini je izbegao organizovani zaborav. U rodnom gradi\u0107u Predapio sahranjeni su posmrtni ostaci Musolinija 1957. godine, a hiljade neofa\u0161ista sliva se ovde svake godine gde postoji i muzej koji slavi Du\u010dea. Slom fa\u0161izma zna\u010dio je politi\u010dku smrt gotovo svih kvislinga od Petena do Paveli\u0107a, dok sa slomom evropskog socijalizma nisu politi\u010dki ubijeni liberalniji komunisti\u010dki politi\u010dari kao Tito i Dub\u010dek. Dodu\u0161e, to samo donekle va\u017ei i za politi\u010dku smrt Tita, jer se se\u0107anje na njega ne uklapa u normalizovane nacionalizme u regionu. Nakon prirodne smrti 1980. usledilo je krajem 1980-ih ukidanje Zakona o za\u0161titi imena i lika J. B. Tita i kona\u010dno je 1992. nestala SFRJ. Uprkos sna\u017enoj titostalgiji danas je Titovo ime politi\u010dki skoro neupotrebljivo. Manje je va\u017eno to \u0161to se Titovoj politi\u010dkoj smrti opiru nostalgi\u010dni pojedinci i vatreni sledbenici. Za politi\u010dku smrt je va\u017eniji nestanak partije koja neguje autoritet vo\u0111e.<\/p>\n<p>Danas se u regionu svaki nacionalizam trudi da vlastiti identitet (dinasti\u010dki ili verski) spusti \u0161to dublje u pro\u0161lost i time istorijski utemelji novu dr\u017eavnost. Komunisti\u010dki idejni kontinuitet (Marks-Engels-Lenjin-Staljin-Tito) bio je vremenski pli\u0107i, li\u0161en krvne veze i verske spone, pa je ve\u0107 samim tim veza izme\u0111u \u017eivota i smrti posredovana grobom ovde bila hladnija. Ipak spomenici svuda bude ose\u0107anja. Sociolo\u0161ki re\u010deno, preko javnog groba i spomenika ne sti\u010demo samo iskustvo pojedina\u010dne smrti nego pro\u017eivljavamo i naro\u010dito emocionalizovano iskustvo ugro\u017eenosti konkretne politi\u010dke grupe, to jest one spone koja nas ve\u017ee za kolektiv. Va\u017eni segmenti kulture nastaju iz veze bola i se\u0107anja, a umetnost oblikuje ovu vezu. Bol kao intenzivna emocija stvara se\u0107anje. Ali i se\u0107anje stvara bol. Emotivno se\u0107anje pokre\u0107e na akciju, a kada se ideologizira postaje politi\u010dko se\u0107anje.<\/p>\n<p>Apstraktni multietni\u010dki simboli spomeni\u010dkog se\u0107anja nose univerzalnije poruke od na klasi\u010dan na\u010din crnim granitom uprostorenog etni\u010dkog se\u0107anja. Nije li na pregnantniji na\u010din ovo izrazio L. Mamford: \u201eAko je spomenik, ne mo\u017ee biti moderan, ako je moderan, ne mo\u017ee biti spomenik\u201d.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/novi-javni-spomenici-u-regionu-oruzje-u-gradjanskom-ratu-secanja\/\">Pe\u0161\u010danik<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Oru\u017eje u gra\u0111anskom ratu se\u0107anja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":241311,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-273423","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/273423","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=273423"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/273423\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/241311"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=273423"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=273423"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=273423"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}