{"id":272752,"date":"2019-09-02T14:08:05","date_gmt":"2019-09-02T12:08:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=272752"},"modified":"2019-10-09T23:37:15","modified_gmt":"2019-10-09T21:37:15","slug":"za-cije-dobro-rade-novinari","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/09\/02\/za-cije-dobro-rade-novinari\/","title":{"rendered":"Za \u010dije dobro rade novinari?"},"content":{"rendered":"

Ovaj tekst sam nedavno napisao za sarajevski
\nMedia Centar online<\/a> i prenosim ga ovdje uz njihovu saglasnost.<\/p><\/blockquote>\n

Sticaj okolnosti je u\u010dinio da du\u017ee od mjesec dana pi\u0161em kao dopisnik iz Podgorice za novine iz Beograda i prodajem te novine ljudima kao kolporter iz nu\u017ede. Nikada kao tada 1995. godine nijesam osje\u0107ao bliskost sa \u010ditaocima i nikada ni prije ni poslije nije se ponovio intenzitet svjesnosti o va\u017enosti posla kojim se bavim i potrebe da taj posao bude u slu\u017ebi obi\u010dnih ljudi, da im se bude oslonac i orijentir.<\/p>\n

Bilo je to vrijeme kada su novinari i dio vlasnika poku\u0161avali da antiratnu i prodemokratsku \u201cBorbu\u201d, koju nam je oteo Milo\u0161evi\u0107ev re\u017eim, nastavimo pod imenom \u201cNa\u0161a Borba\u201d, koja na po\u010detku u Crnoj Gori nije mogla da se prodaje na kioscima zbog problema sa transportom iz Novog Sada.<\/p>\n

Ova epizoda je, na izvjestan na\u010din, povezana sa dvjema na po\u010detka moje karijere, koje su odredile moj odnos prema novinarstvu i moju profesionalnu vjeru.<\/p>\n

Kao i svakom po\u010detniku, ambicioznom ali profesionalno neznavenom, brojna pitanja su kljucala mozak, ali dva \u010de\u0161\u0107e od ostalih. Prvo je bilo, o \u010demu novinari treba da izvje\u0161tavaju? Drugo, za \u010dije dobro oni to rade? Nekada slabije, a nekada ja\u010de, u zavisnosti od vremena i obi\u010daja, od politi\u010dkih prilika i neprilika, od medija do medija, od novinarskih uloga u kojima sam se obretao do uloge onoga ko pou\u010dava mlade kolege i koleginice na radionicama i kursevima, ta dva pitanja su uvijek tra\u017eila aktuelne odgovore.<\/p>\n

Nisam nikakav izuzetak, jer svakoga ko se novinarstvom po\u010dne baviti ova pitanja ne mogu mimoi\u0107i. Pitanje je samo s kolikom pa\u017enjom i odgovorno\u0161\u0107u \u0107e im se neko posvetiti i kakvim \u0107e odgovorima trasirati svoj profesionalni put.<\/p>\n

Kad sam u prilici da mla\u0111e i neiskusnije pou\u010davam novinarstvu (\u0161to se posljednjih 15-tak godina de\u0161avalo \u010desto), rado se la\u0107am vlastitog iskustva s po\u010detka karijere iz koga sam za sebe izvla\u010dio naravou\u010denija i profesionalno se kalio.<\/p>\n

Tek sam po\u010deo da radim u Radio Titogradu i jo\u0161 nisam dobijao novinarske zadatke. Iskusna koleginica mi je predlo\u017eila da idem sa njom na sastanak op\u0161tinske organizacije Socijalisti\u010dkog saveza radnog naroda (SSRN) i da napi\u0161em izvje\u0161taj za neobjavljivanje, koji \u0107e ona pogledati i ocijeniti koliko sam bio uspje\u0161an.<\/p>\n

Po\u0161to sam bio diplomirani politikolog, poznavao sam politi\u010dki sistem i ulogu SSRN-a u njemu, razumio o \u010demu je na sastanku pri\u010dano, ali nijesam uspijevao da prepoznam ni\u0161ta suvislo i korisno za slu\u0161aoce Radio Titograda od onoga \u0161to je bio sadr\u017eaj sastanka. Kad smo se vratili u redakciju, pomno sam prokrstario bilje\u017enicom i \u2013 ni\u0161ta. Iskusnoj koleginici, koja je ve\u0107 \u2018stukla\u2019 op\u0161iran izvje\u0161taj, priznao sam da sam odustao od pisanja jer sam procijenio da na sastanku nije bilo ni\u010dega zna\u010dajnog i vrijednog za na\u0161e slu\u0161aoce.<\/p>\n

Tri godine kasnije jo\u0161 sam svrstavan u mlade ali ve\u0107 iskusne novinare i dobio sam priliku da ure\u0111ujem jutarnji program. I u ovoj epizodi sam pokrivao jedan sastanak, ali sada samoinicijativno.<\/p>\n

Prijatelj me informisao da grupa roditelja ima sastanak sa direktoricom svih tada\u0161njih dje\u010djih vrti\u0107a u Titogradu i da roditelji misle da je va\u017eno da o tome ne\u0161to bude objavljeno. Uticajni roditelji, okupljeni u neformalnom savjetu koji je pomagao da se ubrza gradnja novog vrti\u0107a, postali su balast upravi kada je gradnja privedena kraju, a roditelji izrazili \u017eelju da nastave participirati i kontrolisati upravu.<\/p>\n

Nijedana redakcija nije dobila poziv da izvje\u0161tava sa sastanka, niti je iko osim moga prijatelja znao da se me\u0111u roditelje i \u010dlanove uprave infiltrirao novinar. Napisao sam izvje\u0161taj i objavio ga, koriste\u0107i povoljnost da sam sljede\u0107eg dana ure\u0111ivao jutarnji program. Vra\u0107aju\u0107i se iz radijskog studija nakon emitovanja posljednjih jutarnjih vijesti, vidio sam direktoricu svih titogradskih dje\u010djih vrti\u0107a kako zami\u010de hodnikom prema kancelariji generalnog direktora RTV Titograd.<\/p>\n

Da li je, zbilja, mladi politikolog koji je \u017eelio da se bavi novinarstvom znao bolje od iskusne koleginice koja je pokrivala SSRN da to \u0161to je na sastanku govoreno ima zna\u010daja samo za one koji su na sastanku bili, ali da nema nikakvog zna\u010daja za javnost? Siguran sam da je to znala i iskusna koleginica, ali je ona, za razliku od mladog politikologa koji je \u017ealio da postane novinar, rutinski odradila zadatak koji joj je povjeren, ne optere\u0107uju\u0107i se time koga to i koliko zanima, te za \u010dije je dobro taj sastanak odr\u017ean.<\/p>\n

Da li je mladi urednik jutarnjeg programa znao bolje od direktorice svih titogradskih dje\u010djih vrti\u0107a da javnost treba da bude obavije\u0161tena o njenom sastanku sa roditeljima koji su \u017eeljeli da joj se mije\u0161aju u posao? Da je mislila da javnost optere\u0107uje tim problemom, i sama bi pozvala novinare na sastanak, rekao bi neko sklon PR viziji novinarskog posla. Novinar-urednik je mislio da direktorica svih titogradskih dje\u010djih vrti\u0107a nema pravo da javnosti uskrati uvid u ono \u0161to se de\u0161avalo na relaciji uprava – roditelji.<\/p>\n

Tokom novinarske karijere sam, na \u017ealost, \u010desto svjedo\u010dio novinarstvu koje se nije optere\u0107ivalo pitanjima koga uop\u0161te zanima to o \u010demu oni pi\u0161u ili govore, novinarstvu koje ne razmi\u0161lja o svojoj publici, o njenim potrebama, brigama i strahovima, njenim nadanjima i o\u010dekivanjima.<\/p>\n

Mene su epizode s po\u010detka karijere pou\u010dile da je novinar taj koji treba da zna procijeniti da li je ono \u0161to \u010duje i vidi vrijedno pa\u017enje onih kojima se obra\u0107a, odnosno da li postoji interes javnosti da se skine veo tajnosti sa nekih pitanja. Uloga dopisnika \u201cBorbe\u201d i \u201cNa\u0161e Borbe\u201d mi je omogu\u0107avala da budem dovoljno samostalan u izboru onoga o \u010demu \u0107u pisati, a puna profesionalna saglasnost sa ure\u0111iva\u010dkom politikom novina za koje sam radio olak\u0161avala mi je izbor na\u010dina na koji \u0107u izvje\u0161tvati.<\/p>\n

Svo moje kasnije novinarsko iskustvo potvr\u0111ivalo je ono \u0161to sam skontao na po\u010detku \u2013 zlatne \u017eile vijesti i novinarskih pri\u010da ne otkrivaju se na sastancima otvorenim za javnost, ve\u0107 na onim koji se odr\u017eavaju iza jedne ili sedam brava. Izbor onoga o \u010demu \u0107emo izvje\u0161tavati \u010dini da budemo samo novinari ili \u0161izofrena bi\u0107a u kojima se hrvaju novinar i voljni\/nevoljni saradnik PR i marketin\u0161kih slu\u017ebi ili prikrivenih propagandista.<\/p>\n

Kada ve\u0107 donosimo odluke o \u010demu ili kome \u0107emo izvje\u0161tavati, pola\u017eemo i prvi ispit iz profesionalne etike, nezavisno od toga kako \u0107emo izvje\u0161tavati.<\/p>\n

Ako novinar sa bezveznog sastanka izvje\u0161tava samo zato \u0161to ga je tamo poslao urednik blizak organizatorima bezvezarije, a od toga njegova publika nema nikakve vajde, da li imamo pravo da mu opalimo pou\u010dnu \u010dvrnjoku o novinarstvu kao javnom dobru koje se ne smije ar\u010diti samo zato \u0161to se tako \u0107efnulo nekom li\u010dno zainteresovanom? Moj odgovor je afirmativan.<\/p>\n

Ako je novinar u prilici da bira ho\u0107e li ispri\u010dati zavodljivu i istinitu pri\u010du o atraktivnoj junakinji TV rialiti programa ili pri\u010du o mladoj samohranoj radnici koju je tranziciona metla o\u010distila zajedno sa fabrikom i ostavila na ulici sa dvoje djece, a on izabere da pripovijeda o rialiti junakinji, da li imamo pravo na prijekor da je postupio neeti\u010dno? Moj odgovor je i u ovom slu\u010daju afirmativan.<\/p>\n

Naravno da nemam ni\u0161ta protiv pri\u010da o junakinjama rialiti programa, niti o onima koji te pri\u010de pi\u0161u i objavljuju, ali imam protiv toga da se uloga novinarstva kao ozbiljnog i nasu\u0161no potrebnog na\u010dina dru\u0161tvene komunikacije svede na neobavezno i zabavno \u010dar\u0161ijsko \u0107askanje o manje ili vi\u0161e sporednim stvarima.<\/p>\n

Kada su medijska preduze\u0107a prinu\u0111ena da posluju po kapitalisti\u010dkoj ekonomskoj logici, naravno da \u0107e vlasnici medija, zarad opstanka na tr\u017ei\u0161tu i kakve-takve dobiti, od novinarstva tra\u017eiti da se prilago\u0111ava ukusima publike, da tom ukusu podilazi, a ne da ga kultivi\u0161e. Kad se tako stvari poslo\u017ee i medijski car bude do\u0107eran do duvara, na svakom ko \u017eeli da se bavi novinarstvom ili to ve\u0107 \u010dini je da odlu\u010di u \u010dijoj \u0107e slu\u017ebi da bude i kakve je i kolike kompromise spreman da \u010dini.<\/p>\n

Mo\u017ee se prelomiti jednom za vazda, ali se \u010de\u0161\u0107e de\u0161ava da se pitanja izbora o \u010demu \u0107e se pisati i kome \u0107e se tom pri\u010dom pri\u010diniti \u0161teta a ko \u0107e od nje imati koristi novinare mu\u010de cijelog bogovetnog profesionanog \u017eivota.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Du\u0161ko VUKOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":260694,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-272752","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/272752","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=272752"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/272752\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/260694"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=272752"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=272752"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=272752"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}