Vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu Re\u0161ad je kao muhad\u017eir proveo u\u00a0 Istanbulu. Iako je sa porodicom imao odli\u010dan smje\u0161taj i idaru, nestrpljivo je i\u0161\u010dekivao povratak. Dejtonski sporazum, kraj agresije i poslije \u010detiri godine izgnanstva prvim letom zapuca za Sarajevo. Samo \u0161to je pro\u0161ao carinsku kontrolu, \u017eurnim korakom izle\u0107e iz aerodromske zgrade uze taxi i uputi se na Mostarsko raskr\u0161\u0107e gdje je imao dulum zemlje\u00a0 i ku\u0107u. Imao je \u0161ta vidjeti. Srpsko-crnogorski \u201eoslobodioci\u201c oplja\u010dkali sve \u0161to se moglo ponijeti, \u010dak i elektri\u010dne instalacije, prekida\u010de, utika\u010de, fasunge, vc \u0161olju…\u00a0 Ostale samo zidine.<\/p>\n
Par stotina metara od Re\u0161e, njegov Bjelopoljac i vi\u0161egodi\u0161nji prijatelj Raif je okon\u010danje agresije do\u010dekao u Sarajevu. Re\u0161u poharana ku\u0107a, Raifu fabrika. I dok je Re\u0161o pravio planove obnove, pjevao i zabavljao dru\u0161tvo Raif je krenuo u podizanje imperije. Volio je gazda svog druga i \u010desto ga pomagao u novcu i materijalu, ali obnova ku\u0107e je more bez dna. I tako za vrijeme jednog ak\u0161amluka, dok je Re\u0161ad pjevao \u010duvene sevdalinke Safeta Isovi\u0107a, Raif zavika:<\/p>\n
\u201cRe\u0161ade, brate moj, vidi\u0161 da ti poma\u017eem koliko mogu, ali daj po\u010dni ne\u0161to raditi. Treba mi voza\u010d koji bi razvozio robu po prodavnicama, a ti si profesionalac. Sutra bujrum i po\u010dni raditi. Dat \u0107u ti dobru platu a i dalje \u0107u nastaviti kao i do sada da te guram dok ne upali\u0161. Drugovi smo tolike godine, ti si mi najpre\u010di.\u201c<\/p>\n
\u201cPeke gazda, kabulim. Ali reci ti meni \u0161ta treba da vozim,\u201c upita sevdalija.<\/p>\n
\u201cVozit \u0107e\u0161 moje proizvode. Sve je to spakovano u pakete. Od radnje do du\u0107ana, po otpremnici. Nema srkleta\u201c, odgovori Raif.<\/p>\n
\u201cDobro de, a koliko su te\u0161ki ti paketi koje ja moram nositi,\u201c opet \u0107e Re\u0161o.<\/p>\n
\u201cOd pet do petnaest kilograma.\u201c<\/p>\n
\u201cRaife brate moj, bih rado, ali ja sam registrovan samo do pet kila. Preko toga ne smijem od milicije\u201c, odgovori Re\u0161ad, glasno se smiju\u0107i i zapjeva koliko ga grlo nosi Safetovu \u0110ulzulejhu.<\/p>\n
Raif je \u010duv\u0161i ove Re\u0161ine rije\u010di od jada pocrvenio i pripremio se da bijes iskali na vi\u0161edecenijskom prijatelju, ali kada \u010du kako mu drug pjeva pro\u0111e ga huja, pri\u0111e zagrli ga i zapjeva koliko ga grlo nosi:<\/p>\n
\u201c\u0110ulzuuuleeejhaaa pooo boooostanuuu \u0161etaaa…\u201c<\/p>\n
***<\/p>\n
Balkanski \u201coslobodioci\u201c od socijalizma, radni\u010dkog samoupravljanja i komunizma na krilima nacionalizma, mitomanije i vjerskog fanatizma zahvaljuju\u0107i narodu oplja\u010dkali su i prodali fabrike, hotele, bolnice, \u0161ume, rijeke, jezera, planine, izvore, morske obale, penzione i socijalne fondove… i ostavili nam jo\u0161 samo zidine od biv\u0161ih dr\u017eava.<\/p>\n
Najve\u0107a sre\u0107a gra\u0111ana Balkana bio bi odlazak vlasti i opozicije pred pravosudne slobodne institucije. Na\u017ealost, narodi sa ovih prostora te\u0161ko postaju gra\u0111ani. Katarza, lustracija pa bojkot svih izbora, samoorganiziranje i \u201czidine\u201c dati u ruke istinskoj mladoj inteligenciji jedini su garant obnavljanja propalog i posrnulog dru\u0161tva. Sve ostalo je samozavaravanje i vjetar u le\u0111a oslobodiocima.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Najve\u0107a sre\u0107a gra\u0111ana Balkana bio bi odlazak vlasti i opozicije pred pravosudne slobodne institucije<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-272552","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/272552","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=272552"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/272552\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=272552"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=272552"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=272552"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}