{"id":272489,"date":"2019-08-28T23:58:31","date_gmt":"2019-08-28T21:58:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=272489"},"modified":"2019-10-10T11:28:28","modified_gmt":"2019-10-10T09:28:28","slug":"prvo-sinjajevinom-vojnice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/08\/28\/prvo-sinjajevinom-vojnice\/","title":{"rendered":"Prvo Sinjajevinom, Vojni\u010de!"},"content":{"rendered":"

\"\"
\nNa dva to\u010dka smo 20. i 21. avgusta spojili planinu koju vlast prve ekolo\u0161ke dr\u017eave na svijetu i okolini \u017eeli militarizovati i jedinu rijeku koja izvire ispod Durmitora, nedaleko od ledine na kojoj je po\u010detkom posljednje decenije 20. vijeka potpisana Deklaracija o ekolo\u0161koj dr\u017eavi, koju ista ta vlast \u017eeli da ugura u cijevi zarad koristi male grupe povla\u0161\u0107enih tajkuna. Ko nije prepoznao, da odgonetnemo da govorimo o planini Sinjajevini i rijeci Bukovici.<\/p>\n

Prije par godina smo se Sinjajevini udvarali sa zapadne strane- pedalaju\u0107i od Durmitora, preko Zminice i Okruglice i nazad do Merulje. Bukovici smo u nekoliko navrata to\u010dkovima ljubav izjavljivali. Ove godine smo pregli da se iz Kola\u0161ina latimo uz dva Lipova (Donjeg i Gornjeg), izdignemo uz Vratlo i izbijemo kroz Usijek na planinski plato, \u010dija \u0107e nas zatalasanost nositi sve do Jezera, ravnine koja spaja i razdvaja Sinjajevinu od Durmitora.<\/p>\n

Trasa<\/strong><\/p>\n

\"\"

Gornje Lipovo- uskoro po\u010dinje makadam<\/p><\/div>\n

Od \u017deljezni\u010dke stanice u Kola\u0161inu, do koje je nas trojicu i bicikla donio skalameri\u010dni lokalni voz iz Podgorice, kratko se pedala do magistralnog puta i njime, tako\u0111e kratko, do skretanja za Donje Lipovo. Odatle do Gornjeg Lipova je solidan asfaltni put, koji se lagano penje uz pitomu dolinu, nadgledan sa lijeve strane alpskim \u0161iljcima Sinjajevine – Umovi, Torna i Gradi\u0161te. Onaj ko je projektovao makadamski nastavak puta je imao na umu jaha\u0107e i tovarne konje, bickliste\/biciklistkinje i, naravno \u2013 pje\u0161adiju oba pola. Nagib je, dakle, OK, ali pokretni \u0161oder i krupniji obluci dodatno mu\u010de no\u017ene mi\u0161i\u0107e.<\/p>\n

\"\"

Brano i Dejo zanijemili od ljepote<\/p><\/div>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Kad se premine Vratlo (1.737 mnm) i ugazi u planinsko prostranstvo, pa sve do na pomol Jezera, put se talasa bez ve\u0107ih uspona i spustova. Negdje je to utabana livada, drugdje solidan makadam, a ponegdje ne\u0161to izme\u0111u. Novi katkotraju\u0107i asfalt vas sretne na pomol Vrto\u010d Polja, poslije katuna \u010curovi\u0107a, tek da vas prevari jer ga opet presije\u010de makadam do stare asfaltne dionice koja se, pored ku\u0107e Mitrovi\u0107a, spu\u0161ta kroz Vrto\u010d Polje na stari put \u0160avnik \u2013 \u017dabljak. (Ko svr\u0107e u Merulju na konak, kao \u0161to je bio slu\u010daj sa nama, prije Vrto\u010d Polja skrene nadesno livadsko-makadamskim drumom).
\nTrasa drugog dana bila je asfaltna u cjelini i cjelosti, izuzimaju\u0107i tri i po kilometra meruljskog makadama. Od Vra\u017eje glavice se, sa malim izuzecima, sve do Boana mo\u017ee voziti bez da se i jednom pritisne pedala. Lagani spust kakav se samo po\u017eeljeti mo\u017ee, koji se negdje sasvim pribli\u017eava toku Bukovice.<\/p>\n

\"\"

Dolje daleko, dolje je \u0160avnik<\/p><\/div>\n

Od Boana do Kosori\u0107a ima uspona, ali on nije zahtjevan za solidno pripremljene pedala\u0161ke noge. Odatle do \u0160avnika je uglavnom ugodna nizbrdica, a od ovog drobnja\u010dkog centra do Krnova uglavnom ugodna uzbrdica kroz bukovu hladovinu. Od prvih vjetrolektrana na Krnovu do Donjeg Vu\u010dja je ravno, sa kratkim, skoro neprimjetnim usponima, a onda slijedi bo\u017eanstveni, 15-to kilometarski spust do ulaska u Nik\u0161i\u0107 sve do \u2018Pekare\u2019 gdje se obi\u010dno zasladimo dobrim krempitama, ali ovog puta je izbor pao na kvalittne salate.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Susreti<\/strong><\/p>\n

Ho\u0107emo li svra\u0107ati kod Dragovi\u0107a? Ho\u0107emo, naljuti\u0107e se ako ne svratimo. Ne\u0107emo, o\u010dama\u0107emo, a put je dug i zahtjevan. Uhvati\u0107e nas no\u0107. (I uhvatila je) Dakle, ne\u0107emo. Ili\u2026
\nKada se od \u201cDjevoja\u010dkog mosta\u201d isklju\u010dismo sa magistrale, poslije par kilometara se obretosmo u Donjem Lipovu, kad pred ku\u0107om Ljilja i Janko. Kao da su znali da \u0107emo pro\u0107i, pa nam \u2018zapeli \u010dekalicu\u2019. Nema se kud. Dakle, ipak ho\u0107emo.
\nDok mi sa Jankom pijuckamo lanjsku jabukova\u010du, ispe\u010denu od vo\u0107a sa dvije obli\u017enje vo\u0107ke, i razgledamo kamper njema\u010dkih turista (Dragovi\u0107i imaju kamp Gradina Campsite i na dobrom je glasu kod stranih turista ), Ljilja se odmetnula u ku\u0107u. Taman kad smo hvatali zalet da ustanemo, kad evo ti nje nosi cicvaru\/gotovac i kisjelo mlijeko.<\/p>\n

\"\"

I Brano je smazao cicvaru, ali je autor ove fotke, pa se ne vidi<\/p><\/div>\n

A \u0111e, cicvaru, Ljiljo, sad mo pojeli sendvi\u010de u Kola\u0161inu? Ubi\u0107e nas u stomak, ne\u0107emo mo\u0107i uz Vratlo, kukamo mi uglas i pojedina\u010dno.<\/p>\n

Na mladom je skorupu, tje\u0161i nas Ljilja.<\/p>\n

I neka ti cicvara, no nam Ljilja tutnu zave\u017eljaj. Skuvala po jedno jaje, veli, da nam se na\u0111e. (Kad smo u Merulji razvezali zave\u017eljaj, ona kuvana jaja se umno\u017eila u komad pr\u0161ute i Negro bombone. Tek provenula pr\u0161uta je lijepo zacvr\u010dala u tiganju za doru\u010dak narednog dana.)<\/p>\n

Zavirali smo i u Gornje Lipovo. Kod \u0160ukovi\u0107a. Ilija i Sonja su Branovi prijatelji, a Ilija je i Du\u0161kov kolega i stari znanac. \u0110e da razmine\u0161 ljude, a ispod ku\u0107e im se kotrlja\u0161?<\/p>\n

Dobra jabukova\u010da i kod \u0160ukovi\u0107a, ma dobar i lisnati mora\u010dki sir, rolnice od takvog sira i kajmaka, plus pr\u0161uta.<\/p>\n

Ni\u0111e razumijevanja za biciklisti\u010dke drobove. Pa ti mrdi uzastranu, maj\u010din biciklisti\u010dki sine!<\/p>\n

Izgurasmo, uprkos svemu, i pri vrhu uspona sretosmo dvojicu mladih \u010ceha, motociklista. Dobro opremljeni, veseli i skloni laganoj pri\u010di sneveseli\u0161e se kad im rekosmo da za 5-6 kilometara prestaje makadam i da \u0107e morati da nastave asfaltom. Oni nijesu do\u0161li zbog dobrih, carskih puteva.<\/p>\n

Du\u0161ko izgubi opkladu, jer posumnja da nedugo poslije uspona ima kafana. I nije ba\u0161 kafana, no katun Rako\u010devi\u0107a (sto\u010dar je iz sela kod Bijelog Polja, a kupio je pravo da sa stokom izdi\u017ee na Sinjajevinu), ali ima \u010dime da do\u010deka putnike namjernike, koji tu mogu i na konak pasti i bogato prezalogajiti.<\/p>\n

Taman udarismo po velikom Nik\u0161i\u0107kom, kad zdravljenje s doma\u0107inom razbi zvuk sna\u017enog terenca. Doma\u0107in prepozna Vesnu Medenicu, nezamjenljivu starje\u0161inku sveg crnogorskog sudstva i sko\u010di da je do\u010deka. Vesna nas, nije \u0161ala, isprati rije\u010dima: \u201cSvaka vam \u010dast\u201d, kad otkrismo odakle idemo i kuda namjeravamo da nastavimo.<\/p>\n

Ni pet minuta pedalanja od Rako\u010devi\u0107a, srete nas katun Mijatovi\u0107a, i ve\u0107a grupa biciklistkinja i biciklista iz \u010ce\u0161ke Republike. Putovo\u0111a im je sredovje\u010dni mu\u0161karac sa bezbroj \u0161ara na ko\u017ei, \u0161e\u0161irom na glavi i bradom uvijenom u spiralni repi\u0107. Ovo mu je osmi put da brodi biciklom preko zatalasane planinske visoravni. I ovdje nas do\u010deka kafana, pa samo meka srca Brana i Deja oprosti\u0161e Du\u0161ku jo\u0161 jedno pi\u0107e, jer za opkladu duplo nije bio upravu.<\/p>\n

Dok smo protezali noge i okrepljivali se na ledini dosta prije Okruglice, eto ti auta podgori\u010dkih registarskih tablica iz kontra smjera. Neznana delija, osmjehnutog lika, pita zborimo li engleski. Ene, de! Odakle ovaj pade?<\/p>\n

\u010covjek iz SAD, Va\u0161ingtonski distrikt, o\u017eenjen \u0111evojkom iz ovih krajeva, do\u0161ao u tazbinu, posudio kola od ta\u0161te i skoknuo do obli\u017enjeg katuna da kupi skorup. Natuca po\u0111ekoju i na\u0161ki. Da, i on je biciklista. Zato je i stao da popri\u010damo. Veli da voli na\u0161e vozove. Takve jo\u0161 nijesmo sretali.<\/p>\n

Voda<\/strong><\/p>\n

\"\"

Dejo prutom \u0107era zmije sa izvora<\/p><\/div>\n

Kroz Lipovo ( i Donje i Gornje) ne mo\u017eete ostati \u017eedni. Sinjajevina svoju vodu ne\u0161tedimice daruje ovoj pitomini. Na vrijeme smo bili upozoreni da je izvor (smetnusmo mu ime s uma) sa desne strane puta posljednji na koji \u0107emo nai\u0107i na daljem putu do prevoja Vratlo. \u0160ukovi\u0107i skrenu\u0161e pa\u017enju i na oprez, jer nas kod izvora mo\u017ee \u010dekati ljuta poskok guja.<\/p>\n

U Okruglici, daleko od izvora u Gornjem Lipovu, ima bunar, a u njemu najbolja voda nadaleko odatle. Tako nam je rekao mje\u0161tanin Buli\u0107, koga smo i prije dvije godine sreli na skoro istom mjestu, samo \u0161to je prvi put \u0161egao drva, a sada je iz pohvaljenog bunara pretakao vodu u sudove iz kojih poji goveda.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Sjutradan smo, u znak podr\u0161ke borbi mje\u0161tana protiv gradnje mHE na Bukovici, si\u0161li do rijeke na ulasku u Timar i pili iz \u010distog \u0107efa.<\/p>\n

Vrijedna pomena je i voda iz bunara na Gornjem Vu\u010dju. Hladna taman koliko treba, a pitka – kako da vi ka\u017eemo \u2013 \u0107er dotle!<\/p>\n

Kafane<\/strong><\/p>\n

Ne ra\u010dunaju\u0107i onu katun-kafanu kod Rako\u010devi\u0107a, prvu u kojoj smo se okrijepili na\u0161li smo tek drugog dana i to u Boanu, u kome Brano i Dejo nikada ranije nijesu bili.<\/p>\n

\"\"

Dejo izme\u0111u dva gutljaja \u0161alje poruku da smo \u017eivi i zdravi<\/p><\/div>\n

U Boanu, varo\u0161ici na putu \u017dabljak \u2013 Mioska, postoji motel, ali on godinama ne radi. Radi kafanica sklepana od betonskih blokova. Do\u0161li smo da popijem kafu, a oma\u010de nam se pivo. \u010casti nas Du\u0161kov prijatelj Ratko Cerovi\u0107, koga zatekosmo kako sjedi s vlasnikom kafane Zekovi\u0107em, pijuckaju\u0107i vinjak. Brano, bogomi, uzvrati i \u010dasti sve prisutne \u2013 ukupno \u010detvoricu.
\nKafenisasmo i u \u0160avniku kod \u0110okovi\u0107a dok sunce malo uminu, ali i u Kru\u0161evicama, selu na putu za Krnovo, odnosno Nik\u0161i\u0107. Kafana kod bra\u0107e \u017di\u017ei\u0107a djeluje nedovr\u0161eno, ali miri\u0161e na ori\u0111inal, \u0161to smo nas trojica otkrili lani, dok smo pedalali s dru\u017einom na \u010ciker maratonu<\/a> od Kraljeva do sinjega mora (Ulcinja). Mokri, nagr\u0111eni svratismo kod \u017di\u017ei\u0107a, ra\u010dunaju\u0107i da lo\u017ee i da \u0107emo se malo zgrijati, kad ono, mantrak, ni \u017ei\u0161ke u \u0161poretu. Ali nam se bra\u0107a ne\u0161to dopado\u0161e, te ih ni sada ne \u0161\u0107esmo razminuti. Ni\u2019\u0161i\u0107ku Pekaru ve\u0107 pomenusmo, ako je to uop\u0161te potrebno jer tamo uvijek svra\u0107amo kada dolazimo u nekada\u0161nji grad \u010delika i piva.<\/p>\n

Ladovine<\/strong><\/p>\n

Ni\u0161ta biciklistu po vrelu danu ne obraduje kao malo svje\u017eine \u0161to je pru\u017ea \u0161uma i rijeka, uz mrvu planinskog vjetra. Dobra, gusta bukova \u0161uma nas je pratila od po\u010detka uspona na Vratlo, vrlo kratko. Po\u0161to smo dosta vremena izgubili sa prijateljima, sti\u017ee nas vreli ljetnji dan tako da svako zasjen\u010denje od sve rje\u0111e \u0161ume nas je umjelo lijepo obradovati.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Kad se popne na sinjajevinski plato, \u0161uma vi\u0161e nema, pa prva sjenka koja nas je do\u010dekala bio je mrak koji je bio br\u017ei od nas.<\/p>\n

Sjutradan smo opet zavirali, pa nas je \u0161irokim, carskim drumom od Boana do \u0160avnika sunce nemilosrdno peklo. Prolazak kroz dva kratka tunela radovao je pe\u010dene bicikliste. Dobar hlad na vrhu uspona na\u0111osmo u \u0161umici, gdje se Dejo malo ispru\u017eio na proplanku.<\/p>\n

Najbolja, bukova, gusta ladovina nas tradicionalno do\u010deka uz Vojnik, koji se tako odu\u017ei biv\u0161im soldatima.<\/p>\n

Vozovi<\/strong><\/p>\n

Do Kola\u0161ina do\u0111osmo starim vozom koji nimalo nije ohrabrivao. Djelovao je kao da svu gvo\u017e\u0111uriju na okupu dr\u017ei jedino prljav\u0161tina koje je bilo u izobilju. Bicikli se moraju postaviti na za\u010delju posljednjeg vagona da bi manje smetala, mada su i tako blokirali ulaz u toalet.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Po\u0161to nas no\u0107 uhvati i u Ni\u2019\u0161i\u0107u, odlu\u010dismo da se Podgorici vratimo vozom. E, ovaj je bio potpuno druga pri\u010da. \u010cist i nov. \u0160panac. Ima \u010dak i rezervisana mjesta za bicikle, koja se nalaze na mjestu predvi\u0111enom za kolica osoba sa invaliditetom. Voz nema internet iako ga besplatno nudi putnicima, jer \u201cnije upla\u0107en\u201d kako ka\u017eu kondukteri.<\/p>\n

Zajedni\u010dko za oba voza je pretjerano visoka cijena karte za bicikle. \u010cak i kondukteri ih napla\u0107uju poluizvinjavaju\u0107i se, jer 4 evra po biciklu uop\u0161te nije primjereno.<\/p>\n

Rekosmo \u0161ta smo imali, pa vi vi\u0111ite \ud83d\ude42<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: DuBraDej<\/p>\n","protected":false},"author":3274,"featured_media":272498,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-272489","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/272489","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3274"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=272489"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/272489\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/272498"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=272489"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=272489"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=272489"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}