{"id":271496,"date":"2019-08-14T07:00:26","date_gmt":"2019-08-14T05:00:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=271496"},"modified":"2019-08-14T11:51:27","modified_gmt":"2019-08-14T09:51:27","slug":"tako-je-govorio-josip-reihl-kir","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/08\/14\/tako-je-govorio-josip-reihl-kir\/","title":{"rendered":"Tako je govorio Josip Reihl-Kir"},"content":{"rendered":"

Autorka: Matea Grgurinovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"Pri\u010da o Josipu Reihl-Kiru pri\u010da je o Hrvatskoj. Pri\u010dom o njemu vra\u0107amo se na Hrvatsku danas, kao i Hrvatsku od prije 25 godina. Na rat. Na na\u0161e pam\u0107enje, na\u0161u povijest i nas same. Razmi\u0161ljam o tome \u0161to nam je zna\u010dio Josip Reihl-Kir, \u0161to nam sada zna\u010di, a svaki put kada pomislim na njega, vra\u0107am se na nas danas. Sve bi bilo zaboravljeno, vrlo lako i vrlo brzo, da nije bilo Jadranke Reihl-Kir, Josipove supruge koja nikada nije zaboravila i koja nije dopustila da se zaboravi. Ona je bila klju\u010dni faktor u osudi Antuna Gudelja. Naime, Gudelj je nakon ubojstva potpuno mirno napustio Osijek prvo za Austriju, potom za Australiju, gdje je dugo \u017eivio<\/p>\n

Razmi\u0161ljam o tome kada sam prvi put \u010dula njegovo ime. Osje\u0107am se kao da smo u vje\u010dnom loopu u koji smo upali i iz kojega se ne mo\u017eemo izvu\u0107i. Koliko \u010desto izgovaramo ime Josipa Reihl-Kira? Osim onog jednog puta godi\u0161nje, kada se sjetimo godi\u0161njice ubojstva? Kada nas na to mo\u017eda “upozore” ili podsjete “uspomene” na Facebooku.<\/p>\n

Znamo li za Milana Krivoku\u0107u, osniva\u010da Sindikata strojovo\u0111a H\u017d-a, prvog nezavisnog sindikata, koji je izboden 1992. godine ispred svoje ku\u0107e u Velikoj Gorici? Koliko \u010desto \u010dujemo njegovo ime i ime ostalih mirotvoraca koji su se zalagali za mirno rje\u0161avanje sukoba?<\/p>\n

Kada govorimo o toj petlji u koju smo upali, jedan od najsvje\u017eijih primjera koji mi pada na pamet je onaj srednjo\u0161kolskog nastavnika informatike Marka \u0160oli\u0107a od prije nekoliko mjeseci koji je dobio opomenu pred otkaz zbog jednog statusa na Facebooku.<\/p>\n

\u0160oli\u0107 se putem te dru\u0161tvene mre\u017ee po\u017ealio kako je tijekom \u0161kolskog posjeta Vukovaru \u010duo samo jednu, vrlo jednostranu pri\u010du o Domovinskom ratu (iako je spomenuo i da se govori o miru i po\u0161tivanju ljudi bez obzira na nacionalnost \u2013 iako se to utopi u drugom diskursu), o tome kako je Oluja bila akcija bez mrlje te kako se neke epizode iz povijesti uop\u0107e ne spominju, poput ubojstva Josipa Reihl-Kira. To ime potpuno je izba\u010deno i ispisano, zaboravljeno iz na\u0161e povijesti, iz na\u0161ih ud\u017ebenika, kao i iz kolektivnog sje\u0107anja.<\/p>\n

U na\u0161oj kolektivnoj memoriji rat i njegov po\u010detak \u010dine se kao ne\u0161to \u0161to je i\u0161lo, nazovimo to tako ,glatko, bez ikakvoga otpora. Koliko nas je \u010dulo za ZAPO (Zagreba\u010dka anarho-pacifisti\u010dka organizacija), o demonstracijama organiziranima 1991., o prosvjedima i direktnim akcijama protiv delo\u017eacija ljudi iz stanova samo zato \u0161to nisu bili Hrvati?<\/p>\n

Koliko pri\u010damo, ako uop\u0107e pri\u010damo, o Antiratnoj kampanji koja je dala nekoliko klju\u010dnih organizacija (poput Delfin Pakrac, CESI, B.a.b.e.) koje su i danas aktivne. Jeste\/jesmo li \u010duli za veliki broj dezertera koji nisu htjeli da ih se mobilizira? Znamo li za fanzin Preko zidova nacionalizma i rata koji je tiskan u Italiji u nekoliko tisu\u0107a primjeraka i distribuiran \u2013 izme\u0111u ostalog – me\u0111u vojnicima koji su slu\u017eili vojni rok? Ovu, alternativnu, povijest rata skoro uop\u0107e ne \u010dujemo.<\/p>\n

Jedino \u0161to znamo jest ono \u0161to spada u taj narativ o rata kojemu se ni\u0161ta nije usprotivilo. A sjetimo li se Josipa Reihl-Kira, jedne od najva\u017enijih antiratnih figura u po\u010decima rata? Ako ga se sjetimo, kada se sjetimo? I tko se sjeti?<\/p>\n

Mo\u017eemo nabrojati nekoliko instanci kada smo se kolektivno sjetili Reihl-Kira, kada su neki mislili na njega. Uz ulicu u Osijeku koja nosi njegovo ime, u 2010. godini u Domu HDLU organizirana je izlo\u017eba Ko je tebi Josip Reihl-Kir? “posve\u0107ena tragi\u010dnoj sudbini nekada\u0161njeg na\u010delnika policijske uprave u Osijeku Josipa Reihl-Kira”, u suradnji Centra za kulturnu dekontaminaciju i Centra za mirovne studije.<\/p>\n

To je ujedno bilo i prvo “obilje\u017eavanje”, ako mo\u017eemo uop\u0107e iskoristiti tu rije\u010di, Reihl-Kira i njegova mirotvorskog rada u Osijeku po\u010detkom 90.-ih, znakovito postavljena nasuprot sjedi\u0161ta HDZ-a u Zagrebu. \u010covjeka koji je zaboravljen u ud\u017ebenicima povijesti.<\/p>\n

A \u017eivimo u vrijeme kada bilo kakvo kritiziranje i kriti\u010dko mi\u0161ljenje prema ratu postaju skoro pa zabranjeni. U 2016. godini je na inicijativu Centra za mirovne studije, u suradnji s umjetnikom Lunarom, u Osijeku nacrtan mural Rhythm of the saints \/ if I have a weakness, don't let them blind me prema plo\u010di Paula Simona koju je Josip Reihl-Kir posljednju kupio.<\/p>\n

Mural je nacrtan na napu\u0161tenoj zgradi koja je nekada bila Poljoprivredni fakultet, a s tom je mjesta Reihl-Kir posljednji put oti\u0161ao iz Osijeka \u017eiv. Napu\u0161tena zgrada Poljoprivrednog fakulteta je va\u017ena budu\u0107i da je ujedno bila i crta razgrani\u010denja, a mural “predstavlja stablo koje probija kroz katove te\u0161ko o\u0161te\u0107ene zgrade i ozna\u010dava osobu koja se po\u0161tenim radom i iskrenim nastojanjem probija kroz prepreke”.<\/p>\n

Tko je bio Josip Reihl-Kir? Za zapovjednika policije u Osijeku izabranog na prvim demokratskim izborima 1990. godine mnogi ne znaju. Ubijen je 1. srpnja 1991. u 13:20 sati. U jutarnjim satima toga istog dana je iza\u0161ao intervju kojega je novinar Drago Hedl napravio s Branimirom Glava\u0161em. U na\u0161oj kolektivnoj memoriji rat i njegov po\u010detak \u010dine se kao ne\u0161to \u0161to je i\u0161lo, nazovimo to tako, glatko, bez ikakvoga otpora. Koliko nas je \u010dulo za ZAPO (Zagreba\u010dka anarho-pacifisti\u010dka organizacija), o demonstracijama organiziranima 1991, o prosvjedima i direktnim akcijama protiv delo\u017eacija ljudi iz stanova samo zato \u0161to nisu bili Hrvati?<\/p>\n

Glava\u0161 u navedenom intervjuu sugerira da sva saznanja o sumnjivim doga\u0111ajima ne prijavljuju vi\u0161e policiji, nego Sekretarijatu za narodnu obranu gdje je \u0161ef bio on, \u0161to je samo po sebi bilo \u010dudno, budu\u0107i da je \u2013 kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto \u2013 Reihl-Kir bio izabran na demokratskim izborima. HDZ je \u010dak godinu prije organizirao i prosvjede na kojima je protiv Reihl-Kira pozivao Antun Gudelj, onaj koji \u0107e ga tog 1. srpnja ubiti.<\/p>\n

“Dok sam ja na\u010delnik Osje\u010dko-baranjske policijske uprave rata izme\u0111u Srba i Hrvata na ovom podru\u010dju ne\u0107e biti”. Tako je govorio Josip Reihl-Kir koji je poznat ba\u0161 po tim rije\u010dima i koji je ubijen kada je oti\u0161ao na pregovore u Tenju, kao i mnogo puta prije toga. Uglavnom bez oru\u017eja, i\u0161ao je na pregovore i s hrvatskom i srpskom stranom, poku\u0161avaju\u0107i smiriti obje. Poku\u0161ao je biti glas razuma, ali nekima to nije odgovaralo.<\/p>\n

\u0160to bi se dogodilo da je Josip Reihl-Kir ostao \u017eiv? Zasigurno jedan \u010dovjek ne bi mogao sprije\u010diti rat, ali tako\u0111er je jasno da su njegove mirotvorske aktivnost smetale mnogima, kao i mirotvorne aktivnost brojnih drugih, tako\u0111er ubijenih. On je direktnim razgovorima s ljudima, odlascima na teren i neno\u0161enjem oru\u017eja svojim primjerom pokazivao da vjeruje u mir i nenasilje i ako ni\u0161ta, barem poku\u0161aj mirnog rje\u0161avanja sukoba.<\/p>\n

Josipa Reihl-Kira ubio je Antun Gudelj, pripadnik rezervnog sastava MUP-a Hrvatske, na kontrolnoj to\u010dki hrvatske policije izme\u0111u Osijeka i Tenje. Uz Reihl-Kira ubijeni su i Goran Zobund\u017eija i Milan Kne\u017eevi\u0107, a predsjednik mjesnog odbora Tenja Mirko Tubi\u0107 te\u0161ko je ranjen. Vra\u0107ali su se s pregovora s pobunjenim Srbima u naselju Tenja. Mirotvorac, ubijen iz zasjede. Jer je \u017eelio mir.<\/p>\n

Sve bi bilo zaboravljeno, vrlo lako i vrlo brzo, da nije bilo Jadranke Reihl-Kir, Josipove supruge koja nikada nije zaboravila i koja nije dopustila da se zaboravi. Ona je bila klju\u010dni faktor u osudi Antuna Gudelja. Naime, Gudelj je nakon ubojstva potpuno mirno napustio Osijek prvo za Austriju, potom za Australiju, gdje je dugo \u017eivio. Mo\u017eemo nabrojati nekoliko instanci kada smo se kolektivno sjetili Reihl-Kira, kada su neki mislili na njega. Uz ulicu u Osijeku koja nosi njegovo ime, u 2010. godini u Domu HDLU organizirana je izlo\u017eba Ko je tebi Josip Reihl-Kir?<\/p>\n

Prvo je 1994. u odsutnosti osu\u0111en na 20 godina zatvora da bi ga Vrhovni sud 1996. godine abolirao. Tek u o\u017eujku 2001. Ustavni sud usvaja tu\u017ebu Jadranke Reihl-Kir, a 2007. Australija Gudelja izru\u010duje Hrvatskoj. Devetnaest godina Jadranka Reihl-Kir ulo\u017eila je da se ne zaboravi, da se ubojica privede pravdi. Mo\u017eda pravda nije najbolja rije\u010d za ono \u0161to se doga\u0111a u Hrvatskoj, je li pravda uistinu ako se 19 godina mora\u0161 boriti da do nje do\u0111e\u0161? Ona nikada nije zaboravila, ali Hrvatska ne pamti, Hrvatska je izbrisala.<\/p>\n

U dana\u0161njoj Hrvatskoj u kojoj se gradi mitologija rata u kojom se uop\u0107e ni\u0161ta ne mo\u017ee “prigovoriti”, moramo govoriti vi\u0161e i ja\u010de o ljudima poput Josipa Reihla-Kira i Milana Krivoku\u0107e. Njihove pri\u010de omogu\u0107it \u0107e nam preispitivanje narativa rata, a mo\u017eda nam i pomognu stvoriti druga\u010diji narativ. Jer \u0161to nam drugo preostaje? Osim govoriti, govoriti, ne zaboraviti. I dalje pamtiti.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Dok sam ja na\u010delnik Osje\u010dko-baranjske policijske uprave rata izme\u0111u Srba i Hrvata na ovom podru\u010dju ne\u0107e biti”.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":271497,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-271496","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/271496","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=271496"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/271496\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/271497"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=271496"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=271496"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=271496"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}