{"id":270975,"date":"2019-08-04T06:04:33","date_gmt":"2019-08-04T04:04:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=270975"},"modified":"2019-08-03T21:11:47","modified_gmt":"2019-08-03T19:11:47","slug":"pismo-isprike-mom-tijelu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/08\/04\/pismo-isprike-mom-tijelu\/","title":{"rendered":"Pismo isprike mom tijelu"},"content":{"rendered":"

Autorica: Jenna Pinto<\/strong><\/p>\n

\"\"Imamo te\u017eak odnos. Pi\u0161em ti kako bih se ispri\u010dala. Puno sam ti to puta ve\u0107 htjela re\u0107i, utje\u0161iti te, \u010duti \u0161to mi ima\u0161 za re\u0107i. Do ovog trenutka u svom \u017eivotu nisam ti se mogla ni ispri\u010dati ni cijeniti te.<\/p>\n

Otkad sam bila dijete, uvijek si tu za mene. Nisam previ\u0161e razmi\u0161ljala o tebi. Tek kasnije u \u017eivotu bit \u0107u opsjednuta tobom. U po\u010detku si jednostavno bilo tamo. Pomoglo si mi da do\u0111em s mjesta na mjesto. Hranilo si me. Raslo si. Bilo si tamo na svim sportskim optr\u010davanjima, do\u010dekivalo brze lopte koje su mi jednostavno slijetale u izno\u0161enu rukavicu. Bilo si tu kada nisam razumjela kako se to mijenjam. Kada se nisam uklapala. Kada sam bila upla\u0161ena.<\/p>\n

Bilo si tamo kada sam u\u010dila hodati, kada sam u\u010dila kako se sprijateljiti, povezati s obitelji. Bilo si tu za sve VELIKE TRENUTKE,u \u0161koli, na natjecanjima, putovanjima po svijetu. Pomoglo si mi da budem hrabra i vjerujem u sebe. Bilo si tamo kada sam upoznala ‘onog pravog’. Treniralo si i tr\u010dalo maratone sa mnom, bilo uz mene kroz uspjehe tijekom \u0161kolovanja, kada sam se svako jutro dizala na posao, kada sam upoznala svoje drage studente i kada sam ra\u0111ala svoju djecu.<\/p>\n

Voljela sam u\u010diti o tebi i na\u010dinima na koje funkcionira\u0161. Moram ti re\u0107i da si nevjerojatno i da ne mogu pojmiti kako uspijeva\u0161 to sve iz dana u dan. Probudi\u0161 se i sve ispo\u010detka. Svaki dan. Sve ovo vrijeme. Bez obzira na to \u0161to sam ti priu\u0161tila ili kroz \u0161to sam prolazila u \u017eivotu. SVAKI. DAN. Uvijek si bilo i jo\u0161 uvijek jesi tu. Samo \u0161to to ne primijetim i ne osjetim uvijek.<\/p>\n

Iznova sam se mijenjala kroz ovu 41 godinu i, na\u017ealost, ignorirala sam te ve\u0107inu tog vremena. Nakon bezbri\u017enih mladena\u010dkih dana stvorio se nemir me\u0111u nama. Postalo si mi svojevrsni neprijatelj. Po\u010dela sam te mrziti i biti razo\u010darana u tebe. Nekada te nisam mogla ni pogledati. Na\u0161a je veza pukla i udaljili smo se.<\/p>\n

Nikad nisam sjela i razmislila o svim na\u010dinima na koje me svakodnevno podr\u017eava\u0161. Uzimala sam te zdravo za gotovo i mislila da \u0107e\u0161 uvijek biti tu za mene: raditi, kretati se, biti zdravo. Nisam razmi\u0161ljala o na\u010dinima na koje ja TEBE mogu podr\u017eati. Da, ja TEBE. Tebe koje je bilo i jo\u0161 je uvijek tu. Umjesto toga, razmi\u0161ljala sam samo kako si me sve iznevjerilo.<\/p>\n

Po\u010dela sam opsesivno razmi\u0161ljati o tebi, o svim na\u010dinima na koje me sramoti\u0161 i kako te se stidim. Sve od adolescentskih dana nisam te mogla prihvatiti takvo kakvo jesi. O\u010dima sam te rastavljala na dijelove dok bih vodila unutarnji monolog koliko mi se gadi\u0161 i koliko sam razo\u010darana tobom. Debelo si, ru\u017eno, nisko, rupi\u010dasto, slabo, mekano, jadno, puno sala. Ne izgleda\u0161 dovoljno dobro ni da napusti\u0161 ku\u0107u. Kada u\u0111e\u0161 u prostoriju, svi misle ono \u0161to i ja mislim o tebi.<\/p>\n

Toliko je o\u010dito da jede\u0161 previ\u0161e i da ne jede\u0161 dobru hranu. Definitivno ne vje\u017eba\u0161 dovoljno u teretani. \u010cak te ni vlastita obitelj ne \u017eeli pogledati. Ima\u0161 jednu kvalitetu kojom se mo\u017ee\u0161 iskupiti. Ima\u0161 lijep osmijeh, ali (ruku na srce) dugo ga nitko nije vidio. Misli\u0161 da si sportski tip, ali nema ni\u0161ta posebnog u tome na kakav si ti na\u010din sportski tip. Prosje\u010dno si. Ni\u0161ta nisi napravilo sa svojim \u017eivotom. Toliko si obi\u010dno. I gore od obi\u010dnog. Uop\u0107e nema\u0161 kontrolu nad sobom.<\/p>\n

Tolike bih stvari promijenila na tebi kada bi mi samo dopustilo. Tolike stvari. Nije mi jasno za\u0161to radi\u0161 to \u0161to radi\u0161, umjesto da radi\u0161 ono \u0161to ja \u017eelim. Svakodnevno poku\u0161avam manipulirati tobom kako bi mi dalo \u0161to \u017eelim. Kao da imam ikakvu mo\u0107 nad tobom. Kada nisi radilo ono \u0161to ja \u017eelim, bijeg sam potra\u017eila u drogama, alkoholu i svim ljudima s kojima nisi htjelo da se dru\u017eim. Zlostavljala sam te i radila ti \u0161tetne stvari. Nisam \u017eeljela razmi\u0161ljati o tebi.<\/p>\n

Kada bi bilo bolje, \u010dak savr\u0161eno, mo\u017eda bi, samo mo\u017eda, tada imala priliku da budem sretna. Zbog tebe sam nesretna. Zbog tebe se osje\u0107am nedovoljno dobrom. Zbog tebe sam, u nekim trenucima, po\u017eeljela umrijeti. Tako je. Zbog tebe postoje dani kada mislim da bi i svijetu i svima bilo bolje bez mene i bez tebe. No, \u010dinjenica je da smo ti i ja jedno. U ovome smo zajedno. \u017divot je te\u017eak. I samo si ti dovoljno sna\u017eno da me gura\u0161 iz dana u dan.<\/p>\n

Ne mogu ti opisati koliko mi je \u017eao \u0161to sam te tako dugo zlostavljala. Bilo si zatvorenik u tamnici moga uma. Skrivala sam te od obitelji i prijatelja. Izolirala te od svih kojima je do tebe stalo. Na dane kada sam osje\u0107ala da nisi vrijedno, nisam te hranila. Na dane kada si bilo onemogu\u0107eno zbog izgladnjivanja, forsirala sam te, tr\u010dala i tr\u010dala sve dok vi\u0161e nisi moglo. Krivnja me svladavala, ali nisam mogla prestati.<\/p>\n

Na dane kada si uzelo danak za sve \u0161to sam ti priu\u0161tila, nisam te mogla ni pogledati, a ako i jesam, sramila sam se. Pokidala sam te, rastrgala, i smatrala da \u0107e\u0161 nado\u0107i. Puno si mi puta poku\u0161avalo re\u0107i. Prakti\u010dki si vri\u0161talo na mene, preklinjalo me da mi bude stalo, a ja sam te samo ignorirala. I dalje si bilo tu. Sna\u017eno. Otporno. Govorilo mi da se odmorim, ja sam jo\u0161 ja\u010de radila. Govorilo mi da jedem, ja sam se pravila da te ne \u010dujem.<\/p>\n

Toliko puta sam se osje\u0107ala kao da si me iznevjerilo, ali si ustvari ti razlog \u0161to sam ovako daleko dogurala u \u017eivotu. Moji neuspjesi nisu TVOJA krivnja. Uvijek si me \u0161titilo. Moji prijelomi, suze i vrtoglavice bile su tvoj poku\u0161aj razgovora sa mnom. Nisam se mogla sjetiti svojih rije\u010di ili detalja od prethodnih dana. Stalno sam gubila stvari. Zaboravljala sam na dogovore. Toliko sam bila umorna da sam osjetila umor u kostima. I\u0161la sam od doktora do doktora tra\u017ee\u0107i odgovore, ali da sam barem slu\u0161ala tebe, ti si imalo sve odgovore. S vremenom sam postala toliko dobra u ignoriranju tebe, da te vi\u0161e nisam ni \u010dula.<\/p>\n

To su sve stravi\u010dne misli koje sam imala o tebi nekoliko desetlje\u0107a. Mijenjam stav o tebi tijekom procesa intenzivnog oporavka. Puno sam mislila na tebe. \u017delim ti re\u0107i da sam zahvala \u0161to te imam. \u017delim ti re\u0107i da mi je \u017eao.<\/p>\n

Tijelu u kojem sam se rodila i koje se svakog dana mog \u017eivota budilo sa mnom, sve od onog prvog, \u017eelim re\u0107i da sam se probudila. \u010cujem te i \u017eao mi je. Ima\u0161 najsla\u0111a stopala, uvijek nalakiranih noktiju. Tvoji su gle\u017enjevi istaknuti i sna\u017eni. Tvoje su me noge nosile do najlu\u0111ih mjesta i nazad. I dan danas gledam o\u017eiljak na tvom koljenu. Sje\u0107a\u0161 se kada sam poku\u0161avala voziti bicikl za kojeg sam bila premala? Volim taj o\u017eiljak.<\/p>\n

Obline tvojih bedara imaju o\u017eiljke od operacija. To su suptilni podsjetnici kako sam te iskori\u0161tavala. Izblijedili su s vremenom. Ta tvoja mala zdjelica koja je nosila moje dvoje predivne djece, obo\u017eavam ju. Tvoje su ih grudi hranile i stvorile od njih izvanredne male ljude. Obe\u0107ajem da \u0107u svojoj djeci pokazati kako da se brinu za svoja tijela i ne ponove moje pogre\u0161ke.<\/p>\n

Tvoja su plu\u0107a i srce gurani do samih granica tijekom desetlje\u0107a, ali jo\u0161 uvijek su sna\u017ena, zdrava i funkcioniraju. Volim tvoje klju\u010dne kosti, kako izbijaju ispod tvoga vrata i zaokru\u017euju se u sna\u017ena ramena. Tvoj osmijeh, savr\u0161en nos, sjajne o\u010di, \u010dvrsta kosa. Volim te cijelo. \u017delim ti re\u0107i kako sam zahvalna \u0161to si ostalo sna\u017eno sve te godine. Obe\u0107ajem ti da \u0107u slu\u0161ati kada bude\u0161 komuniciralo sa mnom, da \u0107u ispunjavati sve tvoje \u017eelje od danas pa sve do dana kada me napusti\u0161.<\/p>\n

Mom tijelu, jednom i jedinom koje \u0107u imati, \u017eao mi je. Probudila sam se.<\/p>\n

Zauvijek tvoja i zahvalna,<\/p>\n

J.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161em ti kako bih se ispri\u010dala. Puno sam ti to puta ve\u0107 htjela re\u0107i, utje\u0161iti te, \u010duti \u0161to mi ima\u0161 za re\u0107i. Do ovog trenutka u svom \u017eivotu nisam ti se mogla ni ispri\u010dati ni cijeniti te<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-270975","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/270975","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=270975"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/270975\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=270975"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=270975"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=270975"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}