{"id":270871,"date":"2019-08-02T07:27:53","date_gmt":"2019-08-02T05:27:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=270871"},"modified":"2019-08-02T07:27:53","modified_gmt":"2019-08-02T05:27:53","slug":"zene-su-svuda-prve-spasiteljice-izbjeglih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/08\/02\/zene-su-svuda-prve-spasiteljice-izbjeglih\/","title":{"rendered":"\u017dene su svuda prve spasiteljice izbjeglih"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Bojan Munjin<\/strong><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-270872\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/Rada-Ivekovic-300x187.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"187\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/Rada-Ivekovic-300x187.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/Rada-Ivekovic-580x362.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/Rada-Ivekovic-450x281.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/Rada-Ivekovic-480x300.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/Rada-Ivekovic-235x147.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/Rada-Ivekovic-75x47.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/Rada-Ivekovic-350x219.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/Rada-Ivekovic-220x137.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/Rada-Ivekovic.jpg 650w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/>Filozofkinja i indologinja Rada Ivekovi\u0107 ro\u0111ena je u Zagrebu 1945., a u\u010dila je i studirala u Beogradu, Zagrebu i Delhiju. Bila je profesorica na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a sada predaje na Coll\u00e8ge international de philosophie u Parizu i na Univerzitetu Jean Monnet u Saint-Etienneu. Gostovala je na vi\u0161e univerziteta \u0161irom svijeta, a na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu predavala je usred rata, 1994.\/95. Od ranog poznanstva s filozofom \u010cedomilom Velja\u010di\u0107em njezin intelektualni interes i akademska orijentacija okrenuli su se Indiji i neevropskim kulturama pa je, kako je govorila, u jednom trenutku Benares, a ne London za nju postao \u2018pupak svijeta\u2019.<\/p>\n<p>U ratnoj histeriji koja je preplavila Hrvatsku po\u010detkom 1990-ih zajedno s Jelenom Lovri\u0107, Slavenkom Drakuli\u0107, Vesnom Kesi\u0107 i Dubravkom Ugre\u0161i\u0107 bila je u nevi\u0111enoj medijskoj hajci progla\u0161ena \u2018vje\u0161ticom iz Rija\u2019 zato \u0161to su ratna silovanja u Hrvatskoj smjestile u kontekst zlo\u010dina mu\u0161karaca protiv \u017eena, a ne Srba protiv Hrvatica. Ameri\u010dka spisateljica Meredith Tax osvrnula se u izdanju \u2018The Nationa\u2019 iz 1993. na ovaj slu\u010daj i napisala kako je \u2018najve\u0107i zlo\u010din koji su te \u017eene u\u010dinile bio taj \u0161to su pisale kao individualke, a ne kao hrvatske gra\u0111anke u vrijeme kada je nacionalizam bio najve\u0107i prioritet nove dr\u017eave\u2019. Nakon toga Rada Ivekovi\u0107 je napustila Hrvatsku, a njezino \u017eivotno iskustvo razlomilo se na ono \u2018prije\u2019 i \u2018poslije\u2019. Nakon nje, kao i mnogih drugih koji su oti\u0161li, ostao je zjape\u0107i bezdan, kako je o tome pisao zagreba\u010dki antiratni tjednik Arkzin, \u2018na mjestu gdje je nekad stajala intelektualna, moralna i civilna kura\u017ea, kao preduvjet svakom mi\u0161ljenju od pojave prosvije\u0107enosti do danas\u2019. S Radom Ivekovi\u0107 razgovaramo o njezinom dana\u0161njem pogledu na pro\u0161lost, o novom fa\u0161izmu i migrantima, o nametnutom identitetu, o pokretima \u017eena i perspektivama mira.<\/p>\n<p><em>Po\u010dnimo od najaktualnijeg: nedavna predstava \u2018Jeste li za bezbednost\u2019 u Narodnom pozori\u0161tu u Beogradu temelji se, izme\u0111u ostalog, na prepisci sabranoj u knjizi \u2018Vjetar ide na jug i obr\u0107e se na sjever\u2019 koju ste po\u010detkom 1990-ih, usred rata, vodili s nekim drugim hrabrim \u017eenama, Maru\u0161om Krese, Biljanom Jovanovi\u0107 i Radmilom Lazi\u0107. Kada promatrate na\u0161e prostore u proteklih tridesetak godina, o \u010demu razmi\u0161ljate?<\/em><\/p>\n<p>U\u017easnuo nas je rat, mr\u017enja i nacionalizmi. Jugoslavija u raspadanju bila je \u2018avangarda\u2019 nadolaze\u0107e evropske retrogarde, koju nismo predvi\u0111ali. Iz iskustva Indije znam da zapo\u010deto komadanje zemlje ne staje. U tome je latentan rat; realan evropski rat protiv migranata se taji. U tridesetim godinama su se nacionalizmi i fa\u0161izmi ra\u0161irili u na\u0161im i drugim zemljama, a u ve\u0107ini evropskih su \u2013 normalizirani. I u dobrom dijelu svijeta. Mo\u017eda se, po Wallersteinu, radi o novom ciklusu nacionalizama od 50-60 godina. Ili o fa\u0161izaciji samih dru\u0161tava, prema Boaventuri de Sousa Santosu. No kad klatno ode na jednu stranu, te\u017ei suprotnoj. Fa\u0161isti\u010dko zastra\u0161ivanja narod\u0101 tobo\u017enjom migrantskom navalom ovog je ljeta izazvalo obrat simpatija prema izbjeglicama. Govor mr\u017enje, nepo\u0161tovanje me\u0111unarodnog i prava mora, praksa nespasavanja, tjeranja, ubijanja i kriminalizacije i spasitelja i izbjeglica, kona\u010dno su doveli do bu\u0111enja gra\u0111anske s(a)vijesti u Evropi: hiljade podupiru \u2018Za pravdu i solidarnost, sloboda za Carolu Rackete i Piju Klemp!\u2019, poma\u017eu gra\u0111ansku inicijativu \u2018Mediterranea saving humans\u2019 i javno tra\u017ee kraj nehumane prakse koje se Evropa stidi, kao i nacifa\u0161izma u Drugom svjetskom ratu. U op\u0107oj krizi i velikom politi\u010dkom konfuzionizmu, nada dolazi iz otpora vladaju\u0107em neoliberalizmu, od onih koji rade na novim znanjima, klimi i do\u010deku migranata kao nedostaju\u0107ih nam gra\u0111ana.<\/p>\n<p><strong>Ugro\u017eena \u017eenska ljudska prava<\/strong><\/p>\n<p><em>U tim u\u017easnim i turobnim devedesetima \u017eene su \u010desto, na svim stranama biv\u0161e dr\u017eave, bile na \u010delu mirovnih, antiratnih i civilnih udru\u017eenja. Kako obja\u0161njavate taj fenomen?<\/em><\/p>\n<p>Da. To nije pravilo, ali je prete\u017eno tako. S jedne su strane \u017eene tradicionalno spremne za mirotvorstvo, njegu, da hrane i daju a ne oduzimaju \u017eivot. Otud su historijski zajedno razvile odgovaraju\u0107i senzibilitet. U vrijeme sukoba one katkad i lak\u0161e prelaze granice. Patrijarhat ih u dru\u0161tvo uklju\u010duje kao podre\u0111ene, \u0161to im daje, \u010dak i ako su klasno podijeljene, mogu\u0107u zajedni\u010dku platformu. U takvoj atmosferi, mi se lako i neposlu\u0161no uklju\u010dujemo u solidarne akcije. \u017dene su danas avangarda antiratnih i civilnih udru\u017eenja i svuda prve spasiteljice izbjeglih. Dr\u017eave su zakazale ima ve\u0107 30 godina i feministkinjama su potrebni saveznici u zajedni\u010dkom projektu. U 21. stolje\u0107u historijski su to migranti i udru\u017eenja oko njih.<\/p>\n<p><em>Za feminizam u Jugoslaviji, pa i ne\u0161to godina kasnije, moglo bi se re\u0107i da je bio va\u017ean ili barem vrlo vidljiv, ali danas on kod nas kao da jedva di\u0161e ispod naslaga nekih drugih, uglavnom neprijateljskih energija. Kako se to vama \u010dini, naro\u010dito u situaciji kada je feminizam u svjetskim razmjerima oti\u0161ao puno dalje?<\/em><\/p>\n<p>Gdje je feminizam oti\u0161ao puno dalje? Na\u0161im feministkinjama odajmo priznanje u ratu i miru. U Jugoslaviji je postojao i dr\u017eavno-partijski feminizam s kojim smo mi bile u sukobu jer smo htjele dalje. Na\u0161 je feminizam pred raspad zemlje bio ponesen dru\u0161tvenim vrenjem, pluralizmom, ve\u0107om slobodom \u0161tampe. Taj pozitivan tren bio je i negativan; radilo se o Konstantinovi\u0107evoj palanci, nultoj ta\u010dki svih mogu\u0107nosti. Palanka je ravan mogu\u0107eg i negarantiranog prevrata nakon truljenja. Trulilo je, prema Suvinu, u \u2018Samo jednom se ljubi\u2019, od cca 1975. godine. Feminizmu pripada impresivan korpus tekstova koje teoreti\u010dari danas vi\u0161e ne zaobilaze. Ali \u017eenski su pokreti na Zapadu utihnuli zbog patrijarhalno-kapitalisti\u010dkog protivudarca koji ve\u0107 30 godina prati konzervativnu revoluciju. Drugo, neki feministi\u010dki pokreti su bili gra\u0111anski i prozapadni, pa je \u017eari\u0161te feminizama sada vi\u0161e u sprezi s anti-, post- i dekolonijalnim gibanjima i s migrantima i njihovim udru\u017eenjima. Dr\u017eavno-feministi\u010dki mainstreaming UN-a je od \u0161ezdesetih i nesvrstanog pokreta uspio nametnuti ideju da \u017eene imaju prava koja zemlje moraju ozakoniti. Ali \u017eenska su ljudska prava, vi\u0161e od drugih, reverzibilna i ugro\u017eena. U Evropi se zasad jedino Salvini i Orb\u00e1n hvale da nisu feministi.<\/p>\n<p><em>U me\u0111uvremenu, u svim zemljama ovog prostora vrlo \u010desto imamo posla s vla\u0161\u0107u bez okusa i mirisa, s naraslim desnim populizmom i s beznadnom apatijom ve\u0107ine. Kako biste objasnili tu razmrvljenost egzistencije u kojoj danas \u017eivimo?<\/em><\/p>\n<p>Taj opis vrijedi za na\u0161e vrijeme uop\u0107e. \u010citajmo Umberta Eca o vje\u010dnom fa\u0161izmu! U na\u0161im zemljama vlast nije \u2018bez okusa i mirisa\u2019. I Srbija i Hrvatska u tom pogledu vonjaju. A \u2018apatija sredine\u2019 odra\u017eava, uz bijedu, dezorijentaciju i bezna\u0111e, taj dru\u0161tveni fa\u0161izam razli\u010dit od dr\u017eavnog. Ne zna se koji je gori, ali kod nas postoje oba.<\/p>\n<p><em>Dijalog je va\u017ena, mo\u017eda klju\u010dna rije\u010d u mnogim pitanjima, li\u010dnim, dru\u0161tvenim, teorijskim ili politi\u010dkim. Na ovim prostorima ve\u0107 se dugo vodi \u2018rat svjetonazora\u2019. Kakva su va\u0161a iskustva, bilo gdje u svijetu, u vezi uspostavljanja dijaloga u atmosferi koja je daleko od miroljubive?<\/em><\/p>\n<p>Slu\u010dajevi su razni. Dijalog i popu\u0161tanje su nu\u017eni za izlaz iz sukoba. Kod nas nema politi\u010dke kulture dogovora. Nje i truda nagodbe ima u Skandinaviji, Njema\u010dkoj. U Ju\u017enoj Africi je Mandela nametnuo dogovor, pa je to, ka\u017ee Mamdani u \u2018Citizen and Subject\u2019, zemlja gdje se 1994. nije dogodila Ruanda. U \u2018tranzicijskim\u2019 pregovorima pak treba pristati i na posrednike.<\/p>\n<p><em>Izvan svake nostalgije, kada biste neko bitno pozitivno iskustvo Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata \u017eeljeli kao poruku u boci baciti u more, da je pro\u010dita nepoznat netko za 50 godina, \u0161to bi u toj poruci pisalo?<\/em><\/p>\n<p>U toj zemlji je sasvim sigurno bilo pozitivnih iskustava. Bilo je sjajnih ideala sru\u0161enih lo\u0161im upravljanjem, sklerotizacijom i izdajom Partije, vlastohlepno\u0161\u0107u i korupcijom. Radi se bar o samoupravljanju, bratstvu-i-jedinstvu \u2013 bolje: solidarnost-i-jedinstvo \u2013 i nesvrstanoj vanjskoj politici. Godine 1945. u Jugoslaviji su postojali projekt, nada i obnoviteljski polet. Danas ih nema.<\/p>\n<p><em>Religija je kod nas u posljednje tri decenije postala bitan okida\u010d \u010desto agresivne mobilizacije jednih (nacionalnih) grupa protiv drugih. S obzirom na va\u0161e trajno teorijsko bavljenje indologijom i neevropskim kulturama i tradicijama, kakva su va\u0161a iskustva vezana uz raspravu o religiji na Zapadu i Istoku, gdje se profesionalno kre\u0107ete ve\u0107 dugi niz godina?<\/em><\/p>\n<p>U Francuskoj npr. laicitet funkcionira kao religija. Religija mo\u017ee i najgore, ali i najbolje, kao teologija oslobo\u0111enja ili kao sada\u0161nji papa. Hijerarhije su crkve, katoli\u010dke u Hrvatskoj i pravoslavne u Srbiji, nacionalisti\u010dko-patrijarhalne. U Indiji nacihinduizam goni muslimane. Budizam, teorijski miroljubiv svjetonazor, koji je i mene zadu\u017eio, sad tjera Rohingye iz Myanmara i tamani nebudiste u \u0160ri Lanki. I islam je ambivalentan, iz historijskih razloga zapadne odgovornosti. A pretjeran je i histeri\u010dni antiislamizam, suodgovoran za tjeranje izbjeglih.<\/p>\n<p><strong>Druk\u010dije preno\u0161enje znanja<\/strong><\/p>\n<p><em>Koliko su vam iskustva s ovih prostora koristila u teorijskim, akademskim i drugim diskusijama koje ste vodili kao profesorica univerziteta ili aktivistkinja, bilo gdje u svijetu?<\/em><\/p>\n<p>Ta su me iskustva u\u010dila kriti\u010dki i politi\u010dki misliti, koristila sam ih u radu, naro\u010dito poredbena istra\u017eivanja s indijskim kolegama, o razbijanju britanske Indije i Jugoslavije.<\/p>\n<p><em>I u globalnim okvirima svijet danas ne izgleda naro\u010dito dobro, a napetosti, ekonomske, politi\u010dke ili ekolo\u0161ke, \u010dine nas sve zabrinutijima. Postoje li pojedinci, grupe ili dru\u0161tvene energije, lokalno ili globalno, koji bi danas mogli unijeti malo vi\u0161e optimizma u na\u0161a razmi\u0161ljanja o onome \u0161to nam donosi neposredna budu\u0107nost?<\/em><\/p>\n<p>Migranti su novi subjekti. Migracije \u0107e se nastaviti, a sprega sa \u017eenskim organizacijama produbiti. Talijanske vlasti tjeraju i kriminaliziraju spasila\u010dke brodove nevladinih organizacija. Pro\u010dula se akcija triju kapetanica koje se dr\u017ee prava mora a ne fa\u0161isti\u010dkih ukaza, kao i presuda sutkinje po kojoj se dekret zatvaranja luk\u0101 ne odnosi na spasavanje. Sli\u010dno je s migrantima drugdje. U Evropi su se \u017eene uglavnom izvukle ispod abisalne linije, pod kojom ostaju migranti i svi odba\u010deni, i koja osigurava nastavak ratova. Fa\u0161isti\u010dka \u017eelja za ratom kipti, pa ljevica mora postojati i ustrajati, uz pozitivne energije migranata i \u017eena.<\/p>\n<p><em>Mnogi ljudi danas \u017eale \u0161to ne \u017eivimo u vrijeme \u2018velikih emancipatornih ideja\u2019, dok, recimo usput, Umberto Eco spominje internet kao \u2018carstvo mediokriteta\u2019. Kako danas stoje stvari s \u2018velikim\u2019 i \u2018malim\u2019 idejama?<\/em><\/p>\n<p>Uvijek ima jednih i drugih. Danas se znanje druk\u010dije prenosi, ne vi\u0161e samo odozgo, ni tek iz institucija poretka. Sad se u\u010di iz politi\u010dkog iskustva, od drugih i druk\u010dijih, vrednuju se izgubljena znanja, \u2018u\u010di\u2019 se s interneta koji nosi sva\u0161ta. Po njemu treba u\u010diti navigaciju i kriti\u010dnost prema sadr\u017eajima.<\/p>\n<p><em>S druge strane, svijet danas izgleda kao savr\u0161eno mjesto oboru\u017eano \u010dudima digitalne tehnologije. Nedostatak humaniziranja takve nabujale tehnologije gotovo da je postao klju\u010dni problem svih nas, a nastojanja oko tog pitanja skoro su postala izli\u0161na. \u0160to vi mislite o tome?<\/em><\/p>\n<p>Pou\u010dan je Griziotti u \u2018Neurocapitalismu\u2019. Internet i dru\u0161tvene mre\u017ee izmijenili su ne samo sklop spoznaje, ve\u0107 dru\u0161tvene odnose, medije, politiku. Sva\u0161ta ima u paralelnom svijetu Mre\u017ee i ICT tehnologija. Otud nove i nacionalno i me\u0111unarodno klasne razlike izme\u0111u konektiranih i ne. Ali s\u00e2m je internet \u2013 tek platforma svega mogu\u0107eg. Slijedi kolektivni me\u0111unarodni napor gradnje prilaza \u2018novim\u2019 znanjima. To pak ne\u0107e biti mogu\u0107e u kapitalizmu.<\/p>\n<p><em>Zemlje u kojoj ste ro\u0111eni vi\u0161e nema. Identitet je, naravno, kompleksna kategorija: kako biste opisali svoj?<\/em><\/p>\n<p>Kod nas je nacionalnost statement, politi\u010dka etiketa koje se zato klonim. Pitana za istu, \u017darana Papi\u0107 re\u010de da je sociolog. Identitet je kli\u0161e, politi\u010dki zloupotrijebljen nacionalni i tako dalje konstrukt. Nemam identitet, ali ni amneziju: ro\u0111ena sam u Jugoslaviji. Kao Rossana Rossanda, ja sam \u2018djevojka iz pro\u0161log vijeka\u2019.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.portalnovosti.com\/rada-ivekovi%C4%87-zene-su-svuda-prve-spasiteljice-izbjeglih\">Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Rada Ivekovi\u0107: Fa\u0161isti\u010dka \u017eelja za ratom kipti, pa ljevica mora postojati i ustrajati, uz pozitivne energije migranata i \u017eena<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":270872,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-270871","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/270871","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=270871"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/270871\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/270872"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=270871"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=270871"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=270871"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}