{"id":270774,"date":"2019-07-31T08:11:02","date_gmt":"2019-07-31T06:11:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=270774"},"modified":"2019-07-31T08:11:02","modified_gmt":"2019-07-31T06:11:02","slug":"spiritualnost-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/07\/31\/spiritualnost-kapitalizma\/","title":{"rendered":"Spiritualnost kapitalizma"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Primo\u017e Kra\u0161ovec<\/strong><\/p>\n

Iako new age spiritualnom \u0161minkom zakriva dru\u0161tvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplo\u0111ivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedina\u010dno nosimo s nestalno\u0161\u0107u i prolazno\u0161\u0107u u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vje\u017ebanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.<\/p>\n

Postoji op\u0107e mjesto \u2013 nazovimo ga ulaznom to\u010dkom ili prvom razinom kritike kapitalizma, koja tvrdi da je problem kapitalizma u tome \u0161to je previ\u0161e materijalisti\u010dki i konzumeristi\u010dki usmjeren, odnosno da ljudi u njemu previ\u0161e brinu o materijalnim stvarima, zanemaruju\u0107i duhovne vrijednosti i jedni druge, te da im je stalo samo do materijalnih dobara, novca itsl. Ne\u0161to informiranija lijeva kritika kapitalizma to donekle korigira, podcrtavaju\u0107i kako materijalisti\u010dka dimenzija kapitalizma nije ono \u0161to bi mu trebali najvi\u0161e zamjerati. Naime, radnici neminovno vode ra\u010duna o svojim materijalnim potrebama i interesima, a zada\u0107a je ljevice prije svega pokazati da oni u kapitalizmu nikada ne\u0107e biti zadovoljeni i da \u0107e tek socijalizam biti istinski materijalisti\u010dko dru\u0161tvo.<\/p>\n

U tom pogledu, prevladavanje po\u010detni\u010dkih kritika kapitalizma zna\u010di prevladavanje new agea, naivnog spiritualizma koji se poku\u0161ava suprotstavljati gruboj materijalisti\u010dnosti kapitalizma. New age je tako prikazan kao ideologija, koja ne predstavlja oslonac za kritiku kapitalizma, ali mu je inherentna utoliko \u0161to slu\u017ei njegovoj mistifikaciji \u2013 grubom materijalizmu kapitalizma dodaje pone\u0161to spiritualne \u0161minke, kojom se maskira da su kapitalisti bogati i uspje\u0161ni zbog grube materijalne eksploatacije radni\u0161tva i materijalnih dru\u0161tvenih odnosa koji tu eksploataciju omogu\u0107avaju i odr\u017eavaju, a ne zbog snage svoga duha.<\/p>\n

Svo\u0111enjem kritike kapitalizma na njegovu nedovoljnu spiritualnost te mistifikacijom njegovih najproblemati\u010dnijih aspekata su\u017eavamo prostor za historijski konkretnu i specifi\u010dnu, sistemski imanentnu kritiku kapitalizma, koja bi mogla imati radikalni politi\u010dki potencijal.<\/p>\n

Dakle, politi\u010dki artikulirani ljevi\u010dari ni\u0161ta ne preziru toliko kao povr\u0161ne new age kritike kapitalizma i new age na\u010din \u017eivota onih koji za sebe misle da su radikalni kada mijenjaju svijest pojedinca, umjesto da mijenjaju materijalnu realnost ljudi. Kao negativna figura svega \u0161to pravi ljevi\u010dar ne bi trebao biti, nastupa urbani kreativac koji se bavi jogom i meditacijom, \u010dita pop psihologiju i poku\u0161ava razmi\u0161ljati pozitivno, misle\u0107i da time mo\u017ee promijeniti svijet. Me\u0111utim, smatram da takva analiza i stav previ\u0111aju dvije bitne stvari \u2013 kao prvo, realnu i materijalnu spiritualnost kapitalizma (ma koliko to zvu\u010di paradoksalno, new age spiritualizam u kapitalizmu nije ideologija, koja prekriva ili mistificira njegovu materijalnu realnost, nego na\u010din na koji je organiziran i djeluje subjektivni aspekt te materijalne realnosti) i, kao drugo, racionalnost subjektivnog newagerskog ili spiritualisti\u010dkog stava (koji nije samo posljedica naivnosti ili nerazumijevanja materijalne realnosti kapitalizma, nego na\u010din u\u010dinkovitog djelovanja unutar nje).<\/p>\n

Ve\u0107 na najosnovnijoj razini strukture \u2013 poimamo li je kroz Marxovu osnovnu formulu kapitala kao N \u2013 N\u2019, novac koji proizvodi vi\u0161e novca \u2013 u kapitalizmu postoji ne\u0161to spiritualno u samom zanemarivanju materijalne dimenzije ekonomije (odnosno, Marxovom terminologijom, dimenzije upotrebne vrijednosti) koja je potrebna da bi se (\u010disto ekonomski) oblik vrijednosti, koji je specifi\u010dan za kapitalizam, tek mogao uspostaviti. Da bi se pojedina\u010dne robe uop\u0107e mogle me\u0111usobno slobodno razmjenjivati, potrebno je (sohn-rethelovski re\u010deno) realno apstrahiranje njihovih materijalnih kvaliteta, jer robe na materijalnoj razini nemaju ni\u0161ta zajedni\u010dko na osnovi \u010dega bi se mogle regularno razmjenjivati jedna za drugu. Da bi kapitalizam bio mogu\u0107, robe svoju vrijednost izra\u017eavaju u novcu, toj \u010dudnoj apstraktno-konkretnoj stvari, materijalnom otjelovljenju indiferentnosti kapitala prema materijalnosti.<\/p>\n

Istina je da se u kapitalizmu sve svodi na novac, no upravo to ne ide u prilog kritici kapitalizma kao suvi\u0161e materijalisti\u010dkog. Obi\u010dne materijalne stvari u kapitalizmu su tek potro\u0161na roba, sredstvo za pribavljanje novca, a ne cilj \u2013 poduze\u0107a ne proizvode zbog samih proizvoda, nego zbog nov\u010dane zarade i profita, a i radnici te proizvode ne konzumiraju zbog same konzumacije, ve\u0107 kako bi regenerirali svoju radnu snagu i bili u mogu\u0107nosti nastaviti zara\u0111ivati naknadu za svoj rad. Naime, konzumacija stvari zbog njih samih u kapitalizmu je zapravo rijetka i iznimna, zbog \u010dega oni koji imaju tu mogu\u0107nost i privilegiju, u kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvima u\u017eivaju iznimni dru\u0161tveni status esteta, uzdiglih iznad prozai\u010dne svakodnevnice masovne potro\u0161nje i supermarket-kulture. Fokusiranost na stvari i opsjednutost istima nije, dakle, toliko karakteristika kapitalizma koliko pretkapitalisti\u010dkih dru\u0161tava \u2013 dok su pretkapitalisti\u010dke dru\u0161tvene hijerarhije po\u010divale na rigidnim pravilima posjedovanja i potro\u0161nje odre\u0111enih roba koje su ozna\u010davale dru\u0161tveni status, u kapitalizmu potro\u0161nja ima sekundarnu ulogu i instrumentalizirana je u svrhu zara\u0111ivanja novca, u obliku profita ili nadnice.<\/p>\n

Dakle, na najosnovnijoj razini, spiritualnost kapitalizma ne po\u010diva na stvarima po sebi niti na njihovom proizvo\u0111enju kao takvom, nego na procesima dru\u0161tvenog kretanja stvari i ljudi koji omogu\u0107avaju da N proizvede N\u2019 i gdje je N utjelovljenje apstrahiranja od materijalne razine i njezinog zanemarivanja\/instrumentalizacije\/sekundarnosti.<\/p>\n

Za kapitalizam je, tako\u0111er na najosnovnijoj razini, iznimno relevantna jo\u0161 jedna nematerijalna \u201estvar\u201c \u2013 vrijeme. U\u010dinkovito upravljanje vremenom je najva\u017enija komponenta svih kapitalisti\u010dkih praksi proizvodnje vi\u0161ka vrijednosti. Primjerice, produktivnost (mjerena koli\u010dinom vremena potrebnog za proizvodnju jedinice proizvoda) je najbitniji segment konkurentske prednosti pojedina\u010dnih poduze\u0107a, jer ona kompresiranjem vremena sni\u017eavaju tro\u0161kove po jedinici proizvoda te ih proizvode vi\u0161e u zadanom vremenu, \u0161to istovremeno zna\u010di i pove\u0107anje profita te tr\u017ei\u0161nog udjela. Nadalje, poduze\u0107a konstantno rade na kompresiranju vremena potrebnog za prodaju proizvoda (obrat kapitala) jer time osloba\u0111aju vrijeme za prodaju jo\u0161 ve\u0107e koli\u010dine proizvoda (\u0161to je ekvivalentno pove\u0107anju tr\u017ei\u0161nog udjela).<\/p>\n

Orijentiraju\u0107i se prvenstveno oko novca i vremena, kapitalizam nije previ\u0161e materijalisti\u010dan nego, upravo suprotno, previ\u0161e spiritualisti\u010dan. Time prelazim na sociolo\u0161ki ne\u0161to konkretniju razinu analize \u2013 dakle, od spiritualnosti kapitalizma na najosnovnijoj razini njegove organizacije, ka racionalnosti spiritualnosti kao subjektivnog stava i ljevi\u010darskim kritikama iste. Naime, i individualna spiritualnost u\u010desnika u kapitalisti\u010dkom proizvodnom procesu proizlazi iz osnovnih karakteristika funkcioniranja samog kapitalizma.<\/p>\n

Da bi kapitalisti\u010dka proizvodnja uop\u0107e mogla funkcionirati kao beskona\u010dno pove\u0107avanje prvobitne investicije (N \u2013 N\u2019), ona nu\u017eno mora raskinuti s pretpostoje\u0107im na\u010dinima proizvodnje utemeljenima na ex ante odre\u0111enim postupcima, koji proizlaze iz tradicije i stanovitih religijskih te politi\u010dkih autoriteta. Ili obrnuto \u2013 tradicionalni oblici proizvodnje ne mogu odr\u017eavati kapitalisti\u010dke odnose koji su usmjereni ka tr\u017ei\u0161noj prodaji i podvrgnuti pritiscima konkurencije. Tr\u017ei\u0161te i konkurencija istovremeno su i osnovne odrednice kapitalisti\u010dke proizvodnje, kao i oblici ex post validacije proizvodnje. Dakle, kapitalisti\u010dka proizvodnja nije unaprijed odre\u0111ena tradicijom ili statusnim hijerarhijama, nego retroaktivno, pona\u0161anjem potro\u0161a\u010da i konkurentskih poduze\u0107a.<\/p>\n

Pona\u0161anje potro\u0161a\u010da odre\u0111uje koliki \u0107e biti povratni priljev novca u poduze\u0107e, a time i mo\u0107 proizvodnje, dok pona\u0161anje konkurentskih poduze\u0107a utje\u010de na kretanje cijena na tr\u017ei\u0161tu, i pru\u017ea povratni priljev informacija, odnosno cjenovnih signala koji odre\u0111uju smjer pojedina\u010dnih proizvodnji. Sni\u017eavanje cijena proizvoda konkurentskih poduze\u0107a ukazuje na to da je konkurencija u proizvodnom procesu u\u010dinkovitija i da postoji opasnost gubitka tr\u017ei\u0161nog udjela.<\/p>\n

U kapitalizmu tako vi\u0161e ne postoji vje\u010dna, idealna forma proizvoda koju bi ekonomiji unaprijed odre\u0111ivali vanjski religijski ili politi\u010dki autoriteti, nego je proces kapitalisti\u010dke proizvodnje neprekidno eksperimentiranje. Ukusi, mode, trendovi, a time i pona\u0161anje potro\u0161a\u010da, neprestano se i nepredvidljivo mijenjaju. Kapitalisti\u010dka proizvodnja iznimno je dinami\u010dan proces, kojega retroaktivno disciplinira djelovanje potro\u0161a\u010da i konkurentskih poduze\u0107a, ali ne na na\u010din koji bi tek premjestio pretkapitalisti\u010dko striktno odre\u0111ivanje s po\u010detka na kraj proizvodnog procesa. Ni potro\u0161a\u010di niti konkurencija ne signaliziraju pojedina\u010dnim poduze\u0107ima \u0161to i kako da proizvode, ve\u0107 samo stupanj svojega zadovoljstva proizvedenim (u slu\u010daju potro\u0161a\u010da) te stupanj svoje u\u010dinkovitosti (u slu\u010daju konkurentskih poduze\u0107a). Discipliniranje proizvodnog procesa u kapitalizmu ima karakter beskona\u010dnog eksperimentiranja, kako u na\u010dinu proizvodnje (utjecaj konkurencije) tako i s obzirom na same proizvode (utjecaj potra\u017enje), jer nije mogu\u0107e unaprijed znati koji \u0107e se proizvod dobro prodavati niti koja \u0107e tehnika proizvodnje biti u\u010dinkovitija. Dakle, nepredvidljivost ekonomskih praksi karakteristi\u010dna je za kapitalizam.<\/p>\n

Time i \u017eelja s kojom se ulazi u proizvodnju i potro\u0161nju postaje nepredvidljiva. \u017delja u proizvodnji investirana je u procese beskona\u010dnog inoviranja u svrhu pove\u0107avanja produktivnosti i u\u010dinkovitosti samog proizvodnog procesa (ne vi\u0161e u ponavljanje i usavr\u0161avanje odre\u0111ene proizvodne tehnike, kao u slu\u010daju tradicionalnog zanatskog rada), dok je \u017eelja u potro\u0161nji investirana u proces beskona\u010dnog eksperimentiranja te prilago\u0111avanja na\u010dina \u017eivota i individualne estetike (ne vi\u0161e toliko u skupljanje samih roba). Kako vi\u0161e ne postoji finalna idealna forma pojedina\u010dne robe, tako ne postoji ni finalni idealni skup osobnih stvari \u2013 hvatanje koraka s beskona\u010dno i brzo promjenjivim modama i trendovima zna\u010di upravo da je svaki komad odje\u0107e ili namje\u0161taja, mobitel, automobil \u2026 kratkog vijeka i zamjenjiv.<\/p>\n

Strast dana\u0161njeg potro\u0161a\u010da nije strast kolekcionara, kojega nakon \u0161to ispuni jedno mjesto u kolekciji po\u0161tanskih maraka ili sli\u010dica nogometa\u0161a ve\u0107 opsjeda potraga za novim predmetom kojim \u0107e ispuniti novo mjesto i jednako je intenzivno vezan za sve predmete koje posjeduje; dok se istinski filatelista nikada ne\u0107e odre\u0107i nijedne od svojih maraka (odnosno, svako bi ga odricanje te\u0161ko pogodilo). Smisao dana\u0161njeg konzumerizma upravo je u konstantnom odricanju od pojedina\u010dnih stvari i njihovu nadomje\u0161tanju \u2013 \u0161e\u0161ir koji iza\u0111e iz mode potrebno je \u0161to br\u017ee nadomjestiti drugim, itd. Ne radi se o vezanosti za stvari, nego o \u017eelji, koja je investirana u beskona\u010dni proces predvi\u0111anja modnih i drugih trendova, te promjene, prilago\u0111avanja i nadomje\u0161tanja.<\/p>\n

Sli\u010dno tome, ni kapitalisti nisu navu\u010deni na konkretnu proizvodnu tehniku ili proizvode svojega poduze\u0107a, nego na proces beskona\u010dne promjene jednoga i drugoga (procesne inovacije i inovacije proizvoda), u kojem moraju predvi\u0111ati i presti\u0107i pona\u0161anje konkurencije.<\/p>\n

Strasti razvijenog kapitalizma ne zna\u010de opsjednutost stvarima, za razliku od ancien regimea, u kojem su najzna\u010dajnije strasti imale karakter posesivnosti i kolekcionarstva, poput pomame gra\u0111anskih gospi za kaputima od krzna. Same stvari u kapitalizmu su irelevantne, a opsjednutost njima na strukturnoj se razini nadomje\u0161ta opsjednuto\u0161\u0107u novcem i vremenom, dok se na razini svakodnevnog \u017eivota nadomje\u0161ta opsjednuto\u0161\u0107u procesima.<\/p>\n

Svakodnevni \u017eivot u kapitalizmu u sferi konzumacije time zadobiva spiritualne poteze \u2013 spiritualnost kapitalizma na toj razini ne zna\u010di prekrivanje njegovih materijalnih procesa spiritualisti\u010dkim ideologijama, nego djelovanje odre\u0111ene spiritualnosti na razini samih tih procesa. Sam na\u010din organizacije kapitalisti\u010dke konzumacije u tom se smislu pribli\u017eava odre\u0111enim isto\u010dnim misti\u010dnim praksama (istovremeno pove\u0107avaju\u0107i senzibilitet zapadnih potro\u0161a\u010da za te prakse). Proces \u0161opinga, ali i drugi poduhvati, poput tra\u017eenja posla, usvajanja radnih vje\u0161tina itd. nisu daleko od budisti\u010dkog mindfulnessa ili joge, naravno ne toliko po tehnikama (ni \u0161oping ni tra\u017eenje posla ne iziskuju poseban na\u010din sjedenja i disanja, niti specijalne kostime i mantre), koliko po osnovnoj spiritualnoj orijentaciji.<\/p>\n

Budisti\u010dki mindfulness (usredoto\u010dena svjesnost, pomnost) zna\u010di upravo koncentraciju na sada, na trenutak u kojem jesmo, te u\u010di kako ne dozvoliti pro\u0161losti da nas optere\u0107uje i ograni\u010dava, kako ne biti egoisti\u010dan i posesivan, kako se ne navu\u0107i ni na stvari ni na osobe, kako se ne vezati i uvijek biti spreman otpustiti\u2026<\/p>\n

Primjerice, kada kupimo novi mobitel, ve\u0107 znamo da \u0107e isti najkasnije za dvije godine biti star i neadekvatan. Svjesni smo prolaznosti te kratkotrajnosti i stvari i ljudi, te da \u0107e svaki lifestyle trend u kojeg se uklju\u010dimo brzo postati stvar pro\u0161losti, tako da je svaka praksa \u0161opinga istovremeno i trening ne-vezivanja (jednako je s iznajmljivanjem stanova u kojima ne\u0107emo ostati dugo ili zaposlenjima na odre\u0111eno vrijeme). Ako u kapitalizmu \u017eelimo psiholo\u0161ki i emocionalno pre\u017eivjeti, ne smijemo se previ\u0161e vezivati niza\u0161to.<\/p>\n

I menad\u017eerski pitchevi i lifecoaching savjeti podu\u010davaju ne\u0161to sli\u010dno, osobito kako se ne osje\u0107ati povrije\u0111eno zbog neuspjeha, kako se na brzinu sabrati i poku\u0161ati ponovno, kako se ne optere\u0107ivati pro\u0161lo\u0161\u0107u itd. To nije prekrivanje lo\u0161e kapitalisti\u010dke stvarnosti lijepim spiritualnim ideolo\u0161kim velom, ve\u0107 predstavlja realne, prakti\u010dne tehnike pre\u017eivljavanja i potrage za uspjehom u specifi\u010dnim kapitalisti\u010dkim uvjetima. Sama spiritualnost kapitalizma, njegova brzina i nepredvidljivost te indiferentnost prema materijalnosti donekle nas senzibiliziraju za spiritualne prakse s Istoka (\u010dak i ako ih ne provodimo u eksplicitno budisti\u010dkom ili jogisti\u010dkom obliku, primorani smo razviti odre\u0111eni modus o(t)pu\u0161tanja, nevezivanja i savladavanja povrije\u0111enosti u suo\u010denju s nekim oblikom gubitka).<\/p>\n

Smatram da u tome le\u017ei dobar dio obja\u0161njenja za dana\u0161nju popularnost new age tehnika i praksi \u2013 \u0161to je kapitalizam br\u017ei, fleksibilniji, i \u0161to manje sigurnih i predvidljivih institucija sadr\u017ei, to se vi\u0161e svakodnevni \u017eivot transformira u razli\u010dite oblike spiritualnosti, bili oni spontano improvizirani ili planski trenirani pomo\u0107u isto\u010dne mistike, pop-psihologije ili menad\u017eerskih tehnika. U tom smislu, opsjednutost jogom i meditacijom (mo\u017eda najvi\u0161e, ali ne isklju\u010divo prisutna kod novih srednjih klasa) nije toliko la\u017ena svijest, koliko racionalan na\u010din izla\u017eenja na kraj s nepredvidljivo\u0161\u0107u kapitalizma.<\/p>\n

Slobodni Filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

New age spiritualizam u kapitalizmu nije ideologija, koja prekriva ili mistificira njegovu materijalnu realnost, nego na\u010din na koji je organiziran i djeluje subjektivni aspekt te materijalne realnosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-270774","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/270774","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=270774"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/270774\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=270774"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=270774"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=270774"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}