{"id":270375,"date":"2019-07-24T06:33:33","date_gmt":"2019-07-24T04:33:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=270375"},"modified":"2019-07-23T21:37:59","modified_gmt":"2019-07-23T19:37:59","slug":"od-veleizdajnika-do-heroja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/07\/24\/od-veleizdajnika-do-heroja\/","title":{"rendered":"Od veleizdajnika do heroja"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p>\n

Dvadesetoga dana sedmoga mjeseca u godini Njema\u010dka se neizostavno sjeti ljudi koji su potkraj Drugoga svjetskog rata poku\u0161ali atentatom na Hitlera i dr\u017eavnim udarom prekinuti sve ve\u0107a razaranja i zaustaviti dalje ubijanje. Claus von Stauffenberg, oficir Wehrmachta s crnim povezom preko oka, poznat je od prije nekoliko godina i naj\u0161iroj publici u svijetu, otkako ga je u holivudskoj verziji zavjere od 20. srpnja utjelovio Tom Cruise. No atentat na Hitlera bio je daleko od holivudskog spektakla, a ljudi koje se danas smatra herojima bili su i godinama nakon kraja rata u Njema\u010dkoj smatrani veleizdajnicima, dakle takvima kakvima su ih vidjeli Hitler i njegovi sljedbenici (za koje je va\u017eilo ono \u0161to je nakon atentata masnim slovima pisalo na prvim stranicama njema\u010dkih novina: \u2018Providnost nam je sa\u010duvala F\u00fchrera\u2019).<\/p>\n

Klju\u010dni su podaci dobro poznati. Stauffenberg, koji je bio pozvan na dnevno referiranje u Hitlerov ratni \u0161tab \u2018Vu\u010dju jamu\u2019, postavio je torbu s bombom pod stol za kojim je vo\u0111a Tre\u0107ega Reicha pratio na karti kretanje trupa. Od dva eksplozivna punjenja, prethodno je aktivirao samo jedno (nikada nije pouzdano utvr\u0111eno za\u0161to), iza\u0161ao je pod nekom izlikom iz prostorije, vidio eksploziju, ukrcao se u avion i krenuo u Berlin, kamo je javio da je atentat uspio i da je Hitler mrtav. Zavjerenici, sve redom visoki oficiri, pokrenuli su ratni plan \u2018Valkira\u2019, pripremljen za slu\u010daj unutarnjih nereda. Usmjerili su ga protiv SS-a i vrhova nacisti\u010dke stranke, objavili su Hitlerovu smrt, ne izja\u0161njavaju\u0107i se izravno protiv njega, po\u010deli su preuzimati klju\u010dne institucije i pripremati formiranje nove vlasti u kojoj su zapa\u017eenu ulogu trebali imati i neki ugledni gra\u0111anski politi\u010dari. I \u010dinilo se kao da sve ide onako kako je bilo predvi\u0111eno, dok jedan od oficira koji nije bio zavjerenik, ali je u skladu s planom \u2018Valkira\u2019 trebao uhapsiti ministra propagande Goebbelsa, nije popustio uvjeravanju vje\u0161toga propagandista i dozvolio mu da telefonski nazove \u2018Vu\u010dju jamu\u2019. \u010cim je \u010duo Hitlerov glas, odustao je od hap\u0161enja Goebbelsa i po\u010deo slu\u0161ati njegova nare\u0111enja. I to je bio po\u010detak kraja.<\/p>\n

Kolebljivci me\u0111u zavjerenicima odmah su okrenuli kaput, zadrti nacisti uzeli su stvari u svoje ruke. Krenula je osveta. Stauffenberg i jo\u0161 nekolicina najistaknutijih zavjerenika strijeljani su jo\u0161 iste ve\u010deri, stotine drugih bit \u0107e \u0161to likvidirani nakon sudskih procesa koji nisu bili ni\u0161ta drugo nego predstave za javnost, \u0161to ba\u010deni u tamnice. Od atentata u srpnju 1944. pa do kapitulacije po\u010detkom svibnja 1945. poginulo je na njema\u010dkoj strani vi\u0161e ljudi (i vojnika i civila) nego u svim prethodnim ratnim godinama. Ono osnovno \u0161to su zavjerenici htjeli posti\u0107i nije dakle ostvareno. No kao \u0161to smo rekli, njih \u0107e se godinama jo\u0161 i u poslijeratnoj Njema\u010dkoj, onoj zapadnoj, demokratskoj, smatrati veleizdajnicima, jer su prekr\u0161ili zakletvu lojalnosti \u0161to su je dali Hitleru. Njihova se imena u javnosti nisu spominjala (osim u negativnom kontekstu), njihova su djeca u \u0161koli do\u017eivljavala neugodnosti, kako od ostalih u\u010denika tako i od, barem nekih, profesora. Godine \u0107e pro\u0107i dok se ne\u0107e po\u010deti mijenjati i ova javna predod\u017eba o \u2018ljudima 20. srpnja\u2019. Pa \u0107e oni polako, usporedo s odlaskom sa scene mnogih nekada\u0161njih nacista koje je Zapad po kratkom postupku pretvorio u svoje saveznike u kontekstu razbuktalog hladnog rata, po\u010deti dobivati status \u2018dobrih Nijemaca\u2019, domoljuba, onih koji su poku\u0161ali spasiti Njema\u010dku od potpune propasti. Danas je to op\u0107eprihva\u0107ena ocjena, pa se i grofa Stauffenberga, njegovoga brata i sve zavjerenike (me\u0111u kojima je bio i \u0161ef vojne obavje\u0161tajne slu\u017ebe, admiral Wilhelm Canaris) smatra ljudima koji su, suo\u010deni ne samo s nacisti\u010dkim zlo\u010dinima, nego jo\u0161 vi\u0161e s prijete\u0107im potpunim porazom, \u017eeljeli ubojstvom diktatora prekinuti i zlo\u010dine i srljanje u propast. Drugim rije\u010dima, \u017eeljeli su se predstaviti kao predstavnici \u2018druge Njema\u010dke\u2019 i sa saveznicima (mada su ovi ve\u0107 objavili kako rat mo\u017ee zavr\u0161iti samo bezuvjetnom kapitulacijom sila Osovine) pregovarati o uvjetima prekida neprijateljstava te izbje\u0107i okupaciju zemlje.<\/p>\n

Ni Stauffenberg ni ostali zavjerenici nisu bili ni ljevi\u010dari ni mrzitelji Njema\u010dke i svega njema\u010dkoga. Dapa\u010de, u ve\u0107oj ili manjoj mjeri bili su istinski i uvjereni nacionalisti koji su u po\u010detku \u010dak otvoreno podr\u017eavali Hitlera. No iskustva s fronte, saznanja o zlo\u010dinima, kao i hladna vojni\u010dka logika \u0161to je govorila da je poraz neizbje\u017ean naveli su ih da djeluju. Dana\u0161nja Njema\u010dka \u2013 osim, naravno, radikalne desnice u \u010dijim su o\u010dima bili i ostali veleizdajnici \u2013 upravo ih tako i tretira. A s obzirom na to da je doista trebalo imati veliku hrabrost da bi se usred rata i ratnog ludila ustalo protiv onoga koji je nacionalisti\u010dko divljanje pretvorio u politiku, nije nikakvo pretjerivanja kada ih se tretira i kao heroje. Jer bez obzira na po\u010detno odu\u0161evljenje nacizmom, promijenili su pod pritiskom \u010dinjenica poziciju i postali neprijatelji poretka u \u010dijim su se uniformama borili. Postali su neprijatelji poretka, shvativ\u0161i da je taj poredak neprijatelj Njema\u010dke. Drugim rije\u010dima, pogazili su zakletvu lojalnosti \u2018vo\u0111i\u2019 jer su smatrali da domovina ima prednost pred re\u017eimom. I mo\u017eda malo pateti\u010dno re\u010deno, djelovali su u skladu sa svojom i vojni\u010dkom i ljudskom \u010da\u0161\u0107u. Pretpostavili su domovinu re\u017eimu i mir ratu, pretpostavili su istinsko domoljublje slijepoj poslu\u0161nosti.<\/p>\n

I ove godine njema\u010dki politi\u010dari i mediji podsje\u0107aju izjavama, prigodnim tekstovima i dokumentarnim emisijama na Clausa Stauffenberga i njegove suborce za mir. Jer dana\u0161nja je Njema\u010dka ra\u0161\u010distila sa svojom pro\u0161lo\u0161\u0107u (ma koliko da se svako malo javljaju periferni recidivi te pro\u0161losti, ali oni su periferni i uvijek uz trenutnu reakciju vlasti i gra\u0111ana). Zna se tko je bio \u0161to i tko je bio na kojoj strani. I nitko ne\u0107e javno plakati zato \u0161to se ne znaju grobovi u N\u00fcrnbergu osu\u0111enih i pogubljenih \u010delnika nacisti\u010dkog re\u017eima, ali i vojske. Nikome ne\u0107e pasti na pamet da organizira mise zadu\u0161nice za Hitlera i kompaniju, niti \u0107e uvjeravati mlade kako su nacisti zapravo bili domoljubi, a zlo\u010dina \u2013 pa bilo ih je, rat je to, a tko zna je li zaista pobijeno toliko ljudi u logorima. I nitko ne\u0107e tra\u017eiti da se na primjer ukine muzej posve\u0107en zavjerenicima od 20. srpnja 1944.<\/p>\n

Hrvatska, koja je u prvim danima svoje neovisnosti \u010dak nagla\u0161avala ratno savezni\u0161tvo s Hitlerovom Njema\u010dkom, vjerojatno ni danas nije sigurna jesu li \u2018ustanici protiv Hitlera\u2019 heroji ili su mo\u017eda ipak veleizdajnici. Pa onda nije nikakvo \u010dudo \u0161to ta i takva Hrvatska, izgubljena u \u2018bespu\u0107ima povijesne zbiljnosti\u2019, jo\u0161 uvijek nema snage da oda priznanje kao pravom heroju Josipu Reihl-Kiru, zapovjedniku policije u Osijeku koji je 1990. i 1991. po\u017ertvovno nastojao sprije\u010diti otvoreni rat u isto\u010dnoj Slavoniji. Da bi pao \u017ertvom atentata s hrvatske strane; po\u010dinitelj je nakon niza godini ipak osu\u0111en, ali je nalogodavac i dalje nepoznat. A jo\u0161 manje bi nekome moglo pasti na pamet proglasiti herojem admirala Jugoslavenske ratne mornarice Vladimira Barovi\u0107a koji je na Visu po\u010dinio samoubojstvo, nakon \u0161to je odbio izvr\u0161iti nare\u0111enje \u0161to ga je dobio, naime da flota bombardira gradove i naselja u Dalmaciji.<\/p>\n

Tek nakon vi\u0161e od deset godina Stauffenberg i zavjerenici 20. srpnja pretvorili su se u o\u010dima njema\u010dke javnosti od veleizdajnika u heroje. Od kraja rata u Hrvatskoj pro\u0161lo je ve\u0107 vi\u0161e od dvadeset godina. I jo\u0161 se \u010deka. \u0160to? I koga?<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

I ove godine njema\u010dki politi\u010dari i mediji podsje\u0107aju na Clausa von Stauffenberga i njegove suborce koji su poku\u0161ali atentatom na Hitlera zaustaviti dalja razaranja. A Hrvatska jo\u0161 nema snage da oda priznanje Josipu Reihl-Kiru ili admiralu Vladimiru Barovi\u0107u<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-270375","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/270375","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=270375"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/270375\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=270375"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=270375"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=270375"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}