{"id":270285,"date":"2019-07-22T07:00:28","date_gmt":"2019-07-22T05:00:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=270285"},"modified":"2019-07-21T23:26:19","modified_gmt":"2019-07-21T21:26:19","slug":"trgovinski-rat-i-mir","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/07\/22\/trgovinski-rat-i-mir\/","title":{"rendered":"Trgovinski rat i mir"},"content":{"rendered":"<p><strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-184530\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/Aleksej_Kisjuhas-300x223.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"223\" \/>Pi\u0161e: Aleksej Ki\u0161juhas<\/strong><\/p>\n<p>Od razmene darova, \u0161koljki i ogrlica me\u0111u uro\u0111enicima na Trobrijandskim ostrvima, preko cenkanja na buvljaku ili trgovine na seoskoj pijaci, sve do me\u0111unarodnih i globalnih trgovinskih sporazuma, va\u017ena nuspojava razmene roba i usluga me\u0111u ljudima i dr\u017eavama jeste \u2013 mir me\u0111u tim ljudima i dr\u017eavama.<\/p>\n<p>I na ovu antropolo\u0161ku i politikolo\u0161ku \u010dinjenicu valja podsetiti vlasti u Beogradu i Pri\u0161tini koje komotno stupaju u me\u0111usobni trgovinski \u2013 rat. Zapo\u010delo je skandaloznom kosovskom taksom od 100% na robu iz Srbije, kao navodnom reakcijom na blokiranje \u010dlanstva Kosova u Interpolu.<\/p>\n<p>Odgovorilo se organizovanim zatvaranjem prodavnica, apoteka, kioska i pekara srpskih privrednika na severu Kosova, odnosno bojkotom kosovskih proizvoda u op\u0161tinama severno od Ibra. O\u010digledno je da od takvog stanja profitiraju samo internacionalni kriminalci i lokalni \u0161verceri, a da su na gubitku gra\u0111ani i njihovi nov\u010danici. Ali, tada se gubi iz vida \u010dinjenica da je na gubitku i \u2013 mir.<\/p>\n<p>Jer, prisetimo se, bojkot slovena\u010dke robe u Srbiji 1988. godine bio je prvi agresivni \u010din u drami nastupaju\u0107ih jugoslovenskih ratova. Taj ekonomski nacionalizam ubrzo je ustupio mesto onom etni\u010dkom, krvolo\u010dnom i krvoprolivaju\u0107em.<\/p>\n<p>Uzgred, na sli\u010dan bojkot slovena\u010dke robe bili su pozvali i kosovski privrednici i zvani\u010dnici 2003. godine (zbog hap\u0161enja Agima \u010cekua u LJubljani), sa sve spaljivanjem ovih proizvoda u Pri\u0161tini. Zar je mogu\u0107e da ni\u0161ta nismo nau\u010dili u me\u0111uvremenu? Dok je ova mrska i omalena Slovenija tu gde miroljubivo i bogato jeste upravo zato \u0161to se, umesto granicama i geografskim veli\u010dinama, radije zabavljala prodajom svojih Gorenje fri\u017eidera, Lesnina troseda, Triglav osiguranja, Celje prstenja, Fruktal sokova, Tomos motocikala, Elan skija, te Radenska kiselih voda.<\/p>\n<p>Drugim re\u010dima, Plazma keks i Pe\u0107ko pivo mogu da poguraju mir izme\u0111u Srba i Albanaca mnogo vi\u0161e od svih \u017eivih i ne\u017eivih politi\u010dara i diplomata, te obavezuju\u0107ih sporazuma i neobavezuju\u0107ih rezolucija. Istorija nam je svedokinja: svako uve\u0107anje razmene i trgovine bilo je pra\u0107eno smanjivanjem nasilja me\u0111u ljudima.<\/p>\n<p>Jer tada skapiravamo da je i za nas same zapravo mnogo korisnije i lukrativnije da je druga osoba od koje ne\u0161to kupujemo i kojoj ne\u0161to prodajemo \u2013 \u017eiva i zdrava. NJeno blagostanje tada postaje neobi\u010dno va\u017eno za ono na\u0161e. Ba\u0161 kao \u0161to se i nu\u017eno stavljamo u njene cipele po\u0161to je \u201emu\u0161terija uvek u pravu\u201c.<\/p>\n<p>\u010cak su i vikinzi i gusari to vremenom shvatili, pa se povukli i nestali sa belosvetskih mora. A mi? Naime, pozni srednji vek i\/ili rano moderno doba u Evropi odlikuje dramati\u010dan porast nesputane trgovine, uz prate\u0107e ka\u017enjavanje plja\u010dka\u0161kih upada, labavljenje hri\u0161\u0107anskih tabua na kamate, i institucionalnu podr\u0161ku trgova\u010dkoj infrastrukturi. I, gle \u010duda, istorijski podaci ukazuju na zna\u010dajno smanjivanje stope nasilnih smrti na Matorom kontinentu.<\/p>\n<p>Gotovo preko no\u0107i, zanatlije i trgovci zamenili su vitezove i ratnike kao ekipu koja je \u201ekul\u201c u popularnoj imaginaciji. A Venecija, Lisabon i Amsterdam postali su ono \u0161to jesu zbog trgovine ili posve nevite\u0161kog eksport-importa, a ne zbog vite\u0161ke borbe sa vetrenja\u010dama.<\/p>\n<p>Dakle, uskogrudi merkantilizam i trgova\u010dki monopoli povla\u010de se pred slobodnom trgovinom, a velika i mo\u0107na carstva poput \u0160vedske, Danske, Holandije, Portugala i \u0160panije transformi\u0161u se u trgova\u010dke, a ne vojne velesile. Zapravo, dolazi do hrabre mentalne transformacije u politi\u010dkim i dru\u0161tvenim vrednostima Evrope: narajcanu potragu za nacionalnom slavom i veli\u010dinom vremenom zamenjuje sitnosopstveni\u010dka potraga za zaradom, profitom ili kintom.<\/p>\n<p>Uzgred, isto se dogodilo i u Nema\u010dkoj i Japanu (tek) nakon Drugog svetskog rata. U tom smislu, dr\u017eave i gra\u0111ani Zapadne Evrope se od 1945. godine do danas nalaze u najdu\u017eem periodu mira u svojoj celokupnoj istoriji, odnosno jo\u0161 od Pax Romana iz davne 180. godine nove ere.<\/p>\n<p>Bi\u0107e da je tako zato \u0161to su dr\u017eave budu\u0107e Evropske unije prvo dogovorile slobodnu trgovinu ugljem i \u010delikom (1951.), tim osnovnim sirovinama rata. A zatim i dodatno razlabavile svoje trgovinske granice, odnosno stvorile Evropsku ekonomsku zajednicu 1957. godine. Drugim re\u010dima, prvo trgovinski mir, brate, mir.<\/p>\n<p>I nije to ni\u0161ta neobi\u010dno i neverovatno. Kada se ljudi (uzgred, i majmuni) anga\u017euju u igrama razmene koje ih primoravaju da sara\u0111uju na nekom zadatku od uzajamnog interesa ili dobiti, smanjuju se njihove me\u0111usobne tenzije i neprijateljstva. Posve eksperimentalno, i ljudske i neljudske \u017eivotinje koje kontinuirano stupaju u odnose razmene mnogo su manje sklone da drmaju i drndaju strujom jedni druge.<\/p>\n<p>\u010cak i ukoliko im za to elektro\u0161okiranje Drugog istra\u017eiva\u010di ponude neku finu nagradu. Dok antropolozi za ove stvari znaju poodavno i gotovo oduvek. Mnoge \u201eprimitivne\u201c kulture \u0161irom sveta, i to uz poprili\u010dni trud i napor, odr\u017eavaju aktivne mre\u017ee razmene ili me\u0111usobnog darivanja. Pa i ukoliko tada razmenjuju neke sasvim beskorisne drangulije i d\u017eid\u017eabid\u017ee. Za\u0161to? Zato \u0161to ti uro\u0111enici, \u201edivljaci\u201c i \u201eprimitivci\u201c dobro znaju da ova trgovinska stvar doprinosi dugoro\u010dnom odr\u017eanju mira me\u0111u njima. Ko je tu onda ta\u010dno \u2013 primitivan?<\/p>\n<p>Nesputana razmena i trgovina jeste zgodna osnova ili \u010dak preduslov za me\u0111usobni kontakt, komunikaciju i saradnju, a samim tim i za pomirenje i bolje me\u0111uetni\u010dke odnose me\u0111u ljudima. I zato u aktuelnom trgovinskom ratu izme\u0111u Srbije i Kosova mnogo vi\u0161e od pretnje po nekakve suficite i BDP-ove, treba da upozorava pretnja po mir.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, slobodna trgovina sa prate\u0107im kapitalizmom kao faktor mira i stabilnosti, nije naro\u010dito seksi ideja me\u0111u misliocima i istra\u017eiva\u010dima. Ne samo zbog levi\u010darskog svetonazora, ve\u0107 i zato \u0161to se kulturne i intelektualne elite oduvek ose\u0107aju nekako superiorno pred raznim trgovcima, prodavcima, piljarima, pija\u010darima, torbarima, preduzetnicima, industrijalcima i poslovnim ljudima.<\/p>\n<p>Jednostavno, te\u0161ko prihvatamo da su prosti i puki trgovci mo\u017eda (bili) zaslu\u017eni za tako plemenitu stvar kao \u0161to je \u2013 svetski mir. Okej, nije to jedini faktor u istoriji, a izuzetaka je bilo tu\u0161ta i tma. I Engleska i Nema\u010dka su obilato trgovale me\u0111u sobom, pa opet zarati\u0161e u Prvom svetskom ratu. Ali, istorijski trend je jasan, koliko i neumoljiv: vi\u0161e trgovine zna\u010di manje podstreka i podsticaja na rat.<\/p>\n<p>Naravno, nema sumnje u to da je cena kapitalizma i slobodne trgovine bila pla\u0107ena i brutalnom eksploatacijom mnogih mu\u0161karaca, \u017eena i dece. Tako\u0111e, mo\u017eda je kao nuspojavu zaista imala mir izme\u0111u tradicionalno i istorijski zara\u0107enih dr\u017eava Zapada tokom tzv. Doba razuma, ali \u0161ta \u0107emo sa ostatkom sveta?<\/p>\n<p>Odmah su se dogodili i imperijalizam i kolonijalizam i eksploatacija \u010ditavih \u201enerazumnih\u201c dru\u0161tava, ljudi i resursa iz tzv. Tre\u0107eg sveta \u0161irom planete. Me\u0111utim, me\u0111unarodna trgovina koju nazivamo globalizacijom lagano relaksira \u010dak i ove odnose (neo)kolonijalne mo\u0107i i dominacije. Na primer, zemlje koje u svojim privrednim ekosistemima imaju otvorene Mekdonalds restorane obi\u010dno ne ratuju me\u0111u sobom.<\/p>\n<p>Nije re\u010d o unosu misteriozno miroljubivih kalorija iz Big Meka, pomfrita i milk-\u0161ejkova, ve\u0107 o indikatoru u\u010de\u0161\u0107a nekog dru\u0161tva i dr\u017eave u procesima globalne trgovine i razmene. Dakle, ukoliko je neka dr\u017eava dovoljno integrisana u procese globalizacije i globalne trgovine, pa sebi mo\u017ee da dozvoli otvaranje i izdr\u017eavanje profitabilnog Mekdonaldsa, verovatno je da \u0107e tamo mir prevagnuti nad ratom.<\/p>\n<p>Izuzetak je bilo NATO bombardovanje SR Jugoslavije 1999. godine. Da bi potvrdili pravilo, gra\u0111ani Srbije su ve\u0107 prvog dana bombardovanja demolirali beogradski Mekdonalds, upravo u vandalskom i ratoborno jalovom bojkotu ameri\u010dke robe i usluga brze hrane.<\/p>\n<p>Naprosto, ne radi se o tome da su liberalni kapitalizam i slobodna trgovina inherentno miroljubivi poput poslovi\u010dnog D\u017dona Lenona i Joko Ono u njujor\u0161koj postelji. Ve\u0107 o tome da privrednim elitama ne odgovaraju sukobi i ratovi u dru\u0161tvu. Doti\u010dni odgovaraju jedino monopolistima, me\u0161etarima, zelena\u0161ima, partokratama, kriminalcima i mafija\u0161ima sa one strane zakona.<\/p>\n<p>Ali, \u010dak i teku\u0107e zara\u0107eni Srbi, Hrvati i Bo\u0161njaci, usred rata u Bosni, sara\u0111ivali su onda kada su \u2013 trgovali. Da, oru\u017ejem, ali ipak trgovali. I pred zavodljivim Zlatnim teletom zarade ili profita odjednom nije bilo va\u017eno ko se kojem bogu moli ili klanja, uprkos sveop\u0161toj klanici unaokolo. Upravo zato su trgovinski ratovi toliko zloslutno opasni, a trgovinski mir toliko transformativno miroljubiv.<\/p>\n<p>Ne zveckajmo onda trgovinskim oru\u017ejem i ne prebrojavajmo etni\u010dka zrnca u robi kao \u0161to su hleb i mleko, lekovi i trosedi, \u010delik i kisela voda, majonez i pra\u0161ak za pecivo, sladoled i pivo, pelene i krem bananice na severu Kosova ili bilo gde, ikad i uop\u0161te. Neskafa, Pampers ili Aspirin nisu ni srpski ni albanski, ba\u0161 kao ni kravlji sir i kozje mleko, te paradajz, \u0161ljiva ili avokado. Jednostavno je: vodimo \u0161oping, a ne rat.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.danas.rs\/kolumna\/aleksej-kisjuhas\/trgovinski-rat-i-mir\/\">Danas<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Plazma keks i Pe\u0107ko pivo mogu da poguraju mir izme\u0111u Srba i Albanaca mnogo vi\u0161e od svih \u017eivih i ne\u017eivih politi\u010dara i diplomata, te obavezuju\u0107ih sporazuma i neobavezuju\u0107ih rezolucija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-270285","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/270285","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=270285"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/270285\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=270285"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=270285"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=270285"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}