{"id":269879,"date":"2019-07-15T07:47:31","date_gmt":"2019-07-15T05:47:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=269879"},"modified":"2019-07-15T07:47:31","modified_gmt":"2019-07-15T05:47:31","slug":"zivotinje-koje-smo-zaboravili","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/07\/15\/zivotinje-koje-smo-zaboravili\/","title":{"rendered":"\u017divoti(nje) koje smo zaboravili"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Ivana Peri\u0107<\/strong><\/p>\n

\u017divotinje u Prvom i Drugom svjetskom ratu<\/strong><\/p>\n

U Prvom svjetskom ratu na rati\u0161tima je slu\u017eilo vi\u0161e od 16 milijuna \u017eivotinja. Velik dio tih \u017eivotinja izgubio je \u017eivote ili u najboljem slu\u010daju bio ranjen. \u017divotinje su kori\u0161tene za prijevoz, uspostavu komunikacije, ali i dizanje morala i dru\u017eenje (specifi\u010dna je bila, primjerice, zada\u0107a \u017eivotinja “maskota” koje su na boji\u0161tu podizale moral). Zapravo su \u017eivotinje bile izuzetno bitne u realizaciji ratnih napora.<\/p>\n

Konji, magarci, mazge i deve raznosili su hranu, vodu, streljivo i medicinske zalihe po boji\u0161tima, a psi i golubovi prenosili su poruke. Kanarinci su kori\u0161teni za otkrivanja otrovnog plina, a ma\u010dke i psi nerijetko su bili obu\u010deni za lov na \u0161takore u rovovima. Pu\u017eevi balavci tako\u0111er su kori\u0161teni za otkrivanje otrovnog plina, jer se pokazalo da oni osjete plin i u manjim koli\u010dinama prije nego \u0161to ga ljudi mogu osjetiti, \u0161to je osiguralo vojnicima da svoje plinske maske stave na vrijeme.<\/p>\n

Procjenjuje se da je oko 175 tisu\u0107a kitova poginulo u ju\u017enom Atlantiku kako bi se pribavilo naftno ulje, gorivo za pe\u0107i za rov i ulje za za\u0161titu u rovovima. Nijemci su za proizvodnju ulja koristili dupine i tuljane. Oko 135 tisu\u0107a australskih konja poslano je u inozemstvo u Prvom svjetskom ratu – od kojih se samo jedan vratio u Australiju.<\/p>\n

I u Prvom i u Drugom svjetskom ratu zna\u010dajno su nastradali i ku\u0107ni ljubimci. Procjenjuje se da je u Velikoj Britaniji samo u prvom tjednu na po\u010detku Drugog svjetskog rata eutanazirano gotovo 750 tisu\u0107a doma\u0107ih \u017eivotinja, uglavnom ma\u010daka i pasa, ku\u0107nih ljubimaca za koje se vi\u0161e nitko nije mogao ili htio brinuti.<\/p>\n

U Drugom svjetskom ratu anga\u017eman \u017eivotinja na rati\u0161tima i dalje je bio zna\u010dajan, iako manji nego u Prvom svjetskom ratu. \u017divotinje su stradavale i van direktnog anga\u017emana na boji\u0161tima \u2013 zbog posljedica napu\u0161tenosti i zanemarivanja u ratnim uvjetima.<\/p>\n

Kori\u0161tenje \u017eivotinja u ratne svrhe nije prestalo ni nakon Drugog svjetskog rata. Primjerice, Ameri\u010dka mornarica obu\u010davala je 2003. godine dupine na obali Iraka da pretra\u017euju morsko dno, identificiraju mine i ozna\u010davaju ih za odlaganje. Zagovornici prava \u017eivotinja tada su se dosta glasno bunili protiv ovakvog iskori\u0161tavanja dupina, ali su njihovi zagovara\u010dki napori bili bezuspje\u0161ni \u2013 dupine je \u010dekala “vojna du\u017enost”.<\/p>\n

Kada je u pitanju Irak, rat i \u017eivotinje, neki \u0107e mo\u017eda prizvati u sje\u0107anje strip Pride of Baghdad, nastao prema istinitoj pri\u010di o \u010detiri lava koja su pobjegla iz Zoolo\u0161kog vrta u Bagadadu tijekom ameri\u010dkog bombardiranja 2003. godine.<\/p>\n

Pam\u0107enje \u017ertve \u017eivotinja kao slavljenje \u010dovjekove nadmo\u0107i<\/strong><\/p>\n

Tako je, primjerice, prije deset godina osnovana Australska memorijalna organizacija ratnih \u017eivotinja (AWAMO) kako bi se “osiguralo da \u017eivotinje koje su slu\u017eile sa obrambenim snagama ne budu zaboravljene”.<\/p>\n

avnatelj Australskog ratnog memorijalnog postava Brendan Nelson izjavio je da \u017eivotinje postaju sve va\u017enije kod sje\u0107anja na pro\u0161le sukobe, te da je najpopularnija stavka njihovog postava, posebno kod djece, upravo interaktivni dio “\u017eivotinje u ratu”.<\/p>\n

Me\u0111utim, takvi postavi, kao i narativi pri\u010da koje se bave ulogom \u017eivotinja u ratu, uglavnom uop\u0107e ne dovode u pitanje ispravnost i moralnost ovakvog tipa iskori\u0161tavanja i \u017ertvovanja \u017eivotinja u ne\u010demu u \u010demu zapravo nisu imale izbor, ve\u0107 slave \u017eivotinje upravo kao da su samoinicijativno odlu\u010dile pomo\u0107i \u010dovjeku u ratnim naporima. Kao da su \u017eivotinje izabrale “obrambene snage” i “borbu za domovinu”. Time se slavi servilnost i pokornost, u su\u0161tini \u2013 slavi se antropocentri\u010dno \u017ertvovanje \u017eivotinja, slavi se ljudska nadmo\u0107.<\/p>\n

\u017divotinje na ovim prostorima tijekom posljednjeg rata<\/strong><\/p>\n

O sudbinama \u017eivotinja tijekom ratnih horora na ovim prostorima, najvi\u0161e smo i gotovo isklju\u010divo mogli \u010ditati i doznati u dje\u010djoj knji\u017eevnosti. \u017divotinje su, ne iznena\u0111uje, svoje mjesto puno vi\u0161e i lak\u0161e pronalazile upravo u dje\u010djoj knji\u017eevnosti, zbog “samorazumljive prirodne bliskosti djece i \u017eivotinja”, o \u010demu pi\u0161u Dubravka Zima i Marijana Hamer\u0161ak u knjizi Uvod u dje\u010dju knji\u017eevnost.<\/p>\n

\u017divotinje i jo\u0161 jednog dje\u010daka u posljednjem ratu spaja dje\u010dja knjiga Bijeg u ko\u0161ari Maje Glu\u0161\u010devi\u0107, u kojem magarac Sivko u Dalmatinskoj Zagori spa\u0161ava dje\u010daka Jerka. Sivko u jednom trenutku riskira svoj \u017eivot da bi spasio dje\u010daka, te tako postaje “najhrabriji magarac na svijetu”.<\/p>\n

Hrabrih je magaraca na ovim prostorima svakako bilo, kao i onih tvrdoglavo i beskrajno prepla\u0161enih i na kraju nastradalih. Prema izvje\u0161\u0107u Svjetskog udru\u017eenja za za\u0161titu \u017eivotinja (WSPA), koje je objavljeno jo\u0161 po\u010detkom 90ih, od sredine studenoga 1991. u ratu u Hrvatskoj ubijeno je 18.809 grla stoke, 143.784 svinja, 4.809 ovaca i koza, 213 konja, te 854.700 raznih vrsta peradi. Posebno se spominje pokolj 120 lipicanaca u ergeli Lipik.<\/p>\n

U knjizi Stradanja \u017eivotinja u hrvatskom Domovinskom ratu (1990.-1992.) koju je uredio Petar Kraljevi\u0107, a 1993. ju je izdao Veterinarski fakultet u Zagrebu, spominju se sljede\u0107e brojke (ve\u0107 druga\u010dije od gore spomenute procjene WSPA-a): “ubijeno ili otu\u0111eno 120.431 krava i stelnih junica, 65.280 krma\u010da, 8.042 kobila, 231.00 ovaca, te 2.648.000 razli\u010ditih vrsta i kategorija peradi”.<\/p>\n

Kopanjem kroz novinske \u010dlanke iz perioda rata, tu i tamo se naleti na spomen \u017eivotinja \u2013 uglavnom o tome kako su se pojavile bijesne lisice, kako gradom hodaju psi lutalice, a svinje i goveda besciljno lunjaju poljima kraj poru\u0161enih ku\u0107a i staja.<\/p>\n

U nekima od svjedo\u010danstava prikupljenih u knjizi Stradanja \u017eivotinja u hrvatskom Domovinskom ratu (1990.-1992.), spominje se strah \u017eivotinja, uznemiravanje i stres koji pro\u017eivljavaju intenzivno tijekom napada – “vojnici ka\u017eu da se i svinje zavuku nekuda dok napad ne pro\u0111e”.<\/p>\n

U Lici je rad u veterinarskim stanicama za vrijeme rata zamro, nitko se nije adekvatno brinuo o \u017eivotinjama, zbog \u010dega je uz ratna popri\u0161ta u Lici bilo mnogo ranjavanih \u017eivotinja, uglavnom ovaca i goveda koje su najvi\u0161e boravile na tim podru\u010djima. Mnoge su ranjene \u017eivotinje brzo zaklane i pojedene, a njihovim se mesom nerijetko i veoma skupo trgovalo. Psi su nerijetko u ratu bili direktne mete, jer ih se koristilo i u slu\u017ebene svrhe, za potrebe policije i vojske. Zato su mnogi bili izravno ranjavani, propucani i ubijani.<\/p>\n

I u ovim istra\u017eivanjima, iako ih je provodio Veterinarski fakultet, prevelik naglasak ostaje na ekonomskom sagledavanju \u0161tete koja je u\u010dinjena ubijanjem \u017eivotinja – ekonomske \u0161tete koja je u\u010dinjena \u010dovjeku stradavanjem \u017eivotinja \u2013 tako se pi\u0161e o “broju grla rasplodne stoke” i ni\u017ee kvanitativne podatke.<\/p>\n

Primarno je to napravljeno kroz vizuru krize za sto\u010darstvo, a ne iz perspektive strahota koje su \u017eivotinje pro\u017eivjele i uni\u0161tavanja nedu\u017enih \u017eivotinjskih zajednica.<\/p>\n

Posebno je zanimljiva i dirljiva pri\u010da o evakuaciji \u017eivotinja iz Zoolo\u0161kog vrta u Osijeku, gdje su u eksploziji granate poginula \u010detiri klokana. Tijekom evakuacije i transporta uginule su zebra i antilopa, a utovar slona trajao je dva dana i jednu no\u0107. Za \u017eirafu se nije mogao na\u0107i adekvatan prijevoz pa je ona ostala u Zoolo\u0161kom vrtu tijekom rata, gdje je i umrla.<\/p>\n

Dodatno, tristo jelena lopatara stradalo je u obli\u017enjem uzgajali\u0161tu, a postoje svjedo\u010danstva i o izgladnjelim medvjedi\u0107ima kojima je granata raznijela majku.<\/p>\n

Postoje i snimke stravi\u010dno mr\u0161avog i izmu\u010denog medvjeda (na videu odvrtjeti na 1 sat i 31 minutu), koji je ostao u Zoolo\u0161kom vrtu Pionirska dolina u Sarajevu tijekom opsade. Svi sadr\u017eaji vrta bili su potpuno devastirani, a \u017eivotinje na kraju nisu spa\u0161ene.<\/p>\n

Sve ove \u017eivot(inj)e nismo zapravo zaboravili. Nismo ih, jednostavno, nikada ni pamtili.<\/p>\n

H-alter<\/strong><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jo\u0161 uvijek postoje neke posve neispri\u010dane ratne pri\u010de i u potpunosti nepoznati akteri<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-269879","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/269879","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=269879"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/269879\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=269879"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=269879"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=269879"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}