{"id":269559,"date":"2019-07-09T06:59:45","date_gmt":"2019-07-09T04:59:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=269559"},"modified":"2019-07-09T06:59:45","modified_gmt":"2019-07-09T04:59:45","slug":"patrijarhalno-drustvo-utjece-na-narative-koji-se-prenose-mladim-generacijama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/07\/09\/patrijarhalno-drustvo-utjece-na-narative-koji-se-prenose-mladim-generacijama\/","title":{"rendered":"‘Patrijarhalno dru\u0161tvo utje\u010de na narative koji se prenose mla\u0111im generacijama’"},"content":{"rendered":"

\"\"Autorka: Mia Vodopija<\/strong><\/p>\n

Bajke nisu tek pri\u010de u kojima djeca u\u010de razaznati dobro od zla, nego narativi koji oblikuju i proizvodnje zna\u010denja u svijetu kojeg dijete poku\u0161ava razumijete i prilagoditi mu se, preuzimaju\u0107i naj\u010de\u0161\u0107e ustaljene i nametnute uloge, pona\u0161anja i stavove. Junakinje ve\u0107ine old school bajki pisane su zapravo jednodimenzionalno. Pasivno pu\u0161taju da ih vodi struja \u017eivota, bespogovorno se pokoravaju, a tjelesni izgled (mr\u0161ava, lijepa i slaba) njihova je najva\u017enija karakteristika. One su prijenos kulturalnih ideja koje zapravo zagovaraju tradicionalne rodne uloge. Libela je razgovarala s Danielom Martinovi\u0107em,<\/strong> koordinator udruge Dugine obitelji,\u00a0 koja upravo provodi projekt “Fairy Tale Genderology”, u kojem se koriste bajke kao materijal za prepoznavanje i dekonstruiranje rodnih stereotipa.<\/p>\n

Bajke se pri\u010daju prije spavanja ve\u0107 stolje\u0107ima, one su inspirirale filmske hitove i brojne romanti\u010dne komedije, ali ipak su pune predrasuda i stereotipa. Bajke poput Pepeljuge, Snjeguljice i Trnoru\u017eice znamo napamet, djeca ih tako\u0111er vole, one su dio popularne kulture i upravo zato je lako predvidjeti \u0161tetnu mizoginu ideologiju koja se krije u njima. Kako ste do\u0161li na ideju dekonstruiranja bajki?Iako ve\u0107ina bajki govori o pozitivnim vrijednostima o kojima mo\u017eete razgovarati s djecom, a kona\u010dna poruka jest da dobro pobje\u0111uje zlo, one \u010desto promi\u010du razne stereotipe i poruke koje u dana\u0161nje vrijeme ipak nisu progresivne. To pogotovo vidimo kada se govori o rodnim ulogama u bajkama ili stereotipima vezanima uz fizi\u010dki izgled. Bajke i narodne pri\u010de su definitivno koristan alat tijekom pred\u0161kolskog razdoblja djeteta, koji mo\u017eete koristiti kako biste se povezali\/e s djetetom, kvalitetno provodili\/e vrijeme zajedno i razgovarali\/e o tome \u0161to \u010ditate. Mi smo se, me\u0111utim, zapitali\/e smo se kakve to vrijednosti i poruke ponekad prenosimo? Kao udruga koja okuplja osobe koje su \u010desto same izlo\u017eene predrasudama i stereotipima na rodnoj osnovi, htjeli\/e smo ne\u0161to u\u010diniti po pitanju dekonstruiranja slikovnica, pri\u010da za djecu i bajki kako bi se o toj temi vi\u0161e razgovaralo unutar na\u0161e organizacije, ali i javnosti. Na\u0161a prva slikovnica Moja dugina obitelj bila je dobar prvi korak u tom smjeru te s projektima poput ovoga, kao i daljnjih izdava\u010dkih aktivnosti, \u017eelimo nastaviti raditi na ovom podru\u010dju.<\/p>\n

Otkrivanjem rodnih stereotipa u narodnim i stranim bajkama \u017eelite doprinijeti boljoj poziciji \u017eena u dru\u0161tvu i privu\u0107i pa\u017enju na probleme rodne nejednakosti.\u00a0 Roditelji ve\u0107 od najranijih dana \u010ditaju svojoj djeci bajke, a i sami su vezani uz njih. Koji je Va\u0161 plan za mijenjanje mi\u0161ljenja mladih i odraslih ljudi o bajkama uz koje su odrasli?<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 od samih po\u010detaka duginih obitelji u Hrvatskoj, kao grupa podr\u0161ke koja se okupila 2012. godine, smatramo da je odgovorno roditeljstvo jedan od temelja kvalitetnih obiteljskih odnosa, \u0161to je tema o kojoj smo ve\u0107 tada razgovarali. Uloga roditelja nosi sa sobom puno toga, na \u0161to na\u017ealost ve\u0107ina roditelja nije spremna, nevezano za njihovu seksualnu orijentaciju. Biti dobar roditelj je ne\u0161to \u0161to se treba nau\u010diti, za \u0161to se treba educirati i o \u010demu se treba stalno promi\u0161ljati. \u0160to se ti\u010de bajki, ali i ostalih medijskih sadr\u017eaja, smatramo da nije dovoljno djeci dati knjigu (ili tablet ili mobitel) u ruke ili im pro\u010ditati neku pri\u010du, pogledati neki film s njima, pa ih onda ostaviti da budu prepu\u0161teni\/e sami\/e sebi. Trebamo razgovarati i postavljati pitanja, ali i razviti konkretniju metodologiju kojom \u0107emo pomo\u0107i i nama i drugim roditeljima da lak\u0161e propitkuju stereotipe i rodnu nejednakost u bajkama i pri\u010dama. Ve\u0107 samim bavljenjem ovakvim temama se nadamo da \u0107emo barem zapo\u010deti mijenjati razmi\u0161ljanja ljudi.<\/p>\n

\u010citaju\u0107i bajke, postaje nam jasno kakav tip \u017eene se propagira i njeguje. Takva indoktrinacija ima negativne posljedice za djevoj\u010dice, koje po\u010dinju cijeniti samo svoj fizi\u010dki aspekt, ali i za dje\u010dake, koji dobivaju dojam da bi curice trebale biti lijepe, vitke i poslu\u0161ne. Koje rodne stereotipe \u00a0biste izdvojili kao one koji se naj\u010de\u0161\u0107e promi\u010du u bajkama?<\/strong><\/p>\n

Definitivno bismo izdvojili\/e rodnu ulogu mu\u0161kog lika koji stalno spa\u0161ava \u017eenskog. \u017denski lik se uglavnom bavi servilnim zanimanjem u kojem nekome poma\u017ee ili se generalno brine za ku\u0107anstvo, dok je mu\u0161ki lik heroj, spasitelj, hrabri borac koji ratuje ili istra\u017euje nova podru\u010dja. \u017denski lik je zato\u010den unutar svoja \u010detiri zida \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e je u kuhinji. Ku\u0107anski poslovi se uzimaju kao ne\u0161to \u0161to bi \u017eena trebala raditi, dok mu\u0161karci slijede svoje snove. Fizi\u010dki stereotipi tako\u0111er prevladavaju pa su pozitivni likovi uglavnom savr\u0161eno gra\u0111eni, besprijekorno odjeveni i sre\u0111eni, dok negativni likovi imaju \u010desto razne mane u oblicima razli\u010ditih invaliditeta, lo\u0161ijeg su ekonomskog statusa ili nose staru odje\u0107u. Ti negativni likovi su \u010desto \u017eene, koje u tom slu\u010daju nisu lijepe, umiljate i poslu\u0161ne, ve\u0107 su to zle ma\u0107ehe, \u010darobnice ili polusestre, histeri\u010dne, sadisti\u010dne ili nerazumne, s ciljem da napakoste drugima. Tako\u0111er prevladava stereotip da prava ljubav umiljate i poslu\u0161ne \u017eene mo\u017ee promijeniti zlo\u010destog, nasilnog ili okrutnog mu\u0161karca. Mnogo stvari niti ne primijetimo u prvom \u010ditanju jer smo zaokupljeni\/e pozitivnom porukom i odu\u0161evljenjem djeteta, koje \u010duje novu pri\u010du. Pri kriti\u010dkom pogledu na ono \u0161to smo pro\u010ditali, mo\u017eemo vidjeti kakvi se sve negativni oblici pona\u0161anja ili rodni stereotipi hrane takvim narativom.<\/p>\n

Jedna od bajki koja mi se nikad nije svi\u0111ala jest Trnoru\u017eica. Nije mi imalo smisla da carica i car imaju samo dvanaest zlatnih tanjura i zato ne mogu pozvati svih trinaest vila iz kraljevstva na slavlje niti to da, unato\u010d naredbi cara da se uni\u0161ti svako vreteno u zemlji, Trnoru\u017eica ba\u0161 u vlastitom dvorcu na\u0111e sobu punu vretena. Ideja da san ne utje\u010de na biolo\u0161ke procese starenja i da cijelo kraljevstvo prespava sto godina o\u010dito pripada domeni ma\u0161te, ali ideja da mu\u0161karac ljubi \u017eenu koja spava i nije svjesna toga \u0161to se oko nje doga\u0111a, na\u017ealost, pripada stvarnosti. \u0160to, po Vama, bajka o Trnoru\u017eici u\u010di dje\u010dake? Koju bajku biste Vi izdvojili kao najvi\u0161e problemati\u010dnu?Kao \u0161to smo maloprije spomenuli i u Trnoru\u017eici postoji mu\u0161ki lik, koji \u0107e svojim poljupcem spasiti \u017eenskog lika i tako magi\u010dno popraviti cijelu situaciju. \u017denski lik nije svjestan toga \u0161to se doga\u0111a, a ono \u0161to dje\u010daci mogu nau\u010diti iz te bajke jest da \u017eene treba spa\u0161avati, da su one naivne i nemo\u0107ne, te da ako i ne tra\u017ee pomo\u0107, mu\u0161karci ih trebaju svejedno spasiti. Te\u0161ko je re\u0107i koja je bajka najvi\u0161e problemati\u010dna jer ako gledate vrijeme kada su te pri\u010de nastale, postoji puno elemenata koji bi danas bili nezamislivi kao pri\u010da za djecu ili slikovnica. Problem s bajkama i narodnim pri\u010dama je taj \u0161to, budu\u0107i da su se i one mijenjale kroz vrijeme (i dobivale razli\u010dite animirane adaptacije), ljudi se \u010desto selektivno sje\u0107aju odre\u0111enih detalja ili elemenata pri\u010de. Ljudi zaboravljaju da u originalnim bajkama i pri\u010dama poput onih koje su skupljala bra\u0107a Grimm ima i jako puno nasilja. Uz mizoginiju i rodne stereotipe, \u010desto se nalazi opravdanje za nasilje temeljeno subjektivnim kriterijima i te\u0161ko je onda re\u0107i kako \u0107e va\u0161e dijete to interpretirati.<\/p>\n

Gledaju\u0107i listu bajki, primje\u0107ujem uglavnom autore\u00a0 \u2013 Pinokia je napisao Carlo Collodi, dok su Trnoru\u017eicu, Snjeguljicu, Pepeljugu, Crvenkapicu, Vuka i sedam kozli\u0107a, Ivicu i Maricu izdali Jacob i Wilhelm Grimm. Hans Christian Andersen je napisao Ru\u017eno pa\u010de, Carevo novo ruho i Kraljevnu na zrnu gra\u0161ka, a Bambija Felix Salten. Obzirom da u patrijarhalnom dru\u0161tvu odgoj djece spada u \u017eensku sferu, smatrate li ironi\u010dnim to \u0161to se najvi\u0161e \u010ditaju bajke mu\u0161kih autora?<\/strong><\/p>\n

Takva situacija je izrazito ironi\u010dna. Obzirom na vrijeme kada su bajke nastale, vidimo kako je patrijarhalno dru\u0161tvo utjecalo na narative koji se prenose na mla\u0111e generacije \u2013 pogotovo na propagiranje rodnih uloga do ekstrema. Tu onda ulazimo u jedan za\u010darani krug koji se na\u017ealost vrti i danas u novim pri\u010dama i u animiranim filmovima ili serijama.<\/p>\n

Prema tekstu Bajke su pri\u010de \u017eena autorice Anne Th\u00e9riault, bajke su pri\u010de onih, koje unutar tada\u0161njeg socijalnog i kulturnog konteksta nisu imale pravo pustiti glas; bajke su \u0161apati \u017eenskih \u017eelja i strahova omotani u fantasti\u010dne narative ispunjene humorom i nasiljem. Bajke govore o onome \u010demu su se \u017eene najvi\u0161e nadale – princu, dvorcu, sretnom kraju – i onome \u010dega su se najvi\u0161e bojale – da \u0107e im djeca biti oduzeta, da \u0107e ih mu\u0161karci povrijediti ili iskoristiti te da njihova obitelj ne\u0107e biti osigurana. Ho\u0107ete li u rekonstrukciji svijeta bajki uzeti u obzir originalne misli njihovih tvorkinja? Mislite li da \u017eene u dana\u0161njem svijetu imaju sli\u010dne strahove kao i tvorkinje prvih verzija bajki?<\/strong><\/p>\n

Nadamo se da \u0107emo metodologijom koju razvijamo u sklopu ovog projekta barem zapo\u010deti temu o originalnim mislima izvornih autorica. Tako\u0111er se nadamo da \u0107emo uspjeti razdvojiti ono \u0161to smatramo pozitivnim stranama tih pri\u010da te se fokusirati vi\u0161e i na autorice. Ve\u0107 sada vidimo da je to izazov, obzirom na pitanje financija, osoba uklju\u010denih u projekt i mogu\u0107nosti samih organizacija, no smatramo da je i najmanji pomak u davanju glasova onima, \u010diji su glasovi bili povijesno uti\u0161avani, korak u pozitivnom smjeru. U dana\u0161njem dru\u0161tvu svjedo\u010dimo kako se \u017eenama i manjinskim skupinama umanjuje pravo glasa i pravo odlu\u010divanja, tako da je taj strah i dalje prisutan; sada smo u sretnijoj poziciji jer mo\u017eemo o tome glasnije govoriti, kriti\u010dki promi\u0161ljati i imamo vi\u0161e prostora da uistinu u\u010dinimo promjene.<\/p>\n

Iako se u ovom projektu fokusirate na bajke, Vi tako\u0111er promi\u010dete ljubav i toleranciju svojom slikovnicom o LGBTIQ obiteljima. Rekli ste da \u0107ete nakon zavr\u0161etka crowdfunding kampanje Dugine obitelji tiskati dvije tisu\u0107e primjeraka slikovnica, kako biste ih imali za zainteresirane knji\u017enice i pojedince. Mogu li se slikovnice posuditi u knji\u017enicama i ako da, u kojim gradovima? Jeste li od tada sura\u0111ivali i s osnovnim i srednjim \u0161kolama?<\/strong><\/p>\n

Razne knji\u017enice diljem Hrvatske su nas tra\u017eile slikovnicu, a i dalje dobivamo upite od institucija i od privatnih osoba koje \u017eele svoj primjerak slikovnice, \u0161to nas jako veseli. Slikovnicu se mo\u017ee posuditi u knji\u017enicama svih ve\u0107ih hrvatskih gradova, poput Zagreba, Rijeke, Osijeka, ali i nekim manjim. Ako \u017eelite da se slikovnica mo\u017ee posuditi i u va\u0161em gradu, samo nam javite! S vrti\u0107ima i \u0161kolama smo sura\u0111ivali i prije izdavanja slikovnice, uglavnom s onima u koje idu na\u0161a djeca i do sada nismo imali\/e neugodnih iskustava. Ponekad se dogodi da je nekim prosvjetnim radnicima\/ama neobi\u010dno susresti duginu obitelj, ali ta zbunjenost vrlo kratko traje. Nadamo se da \u0107emo u budu\u0107im projektima i aktivnostima jo\u0161 vi\u0161e produbiti tu suradnju i pro\u0161iriti ju i na \u0161kole izvan ve\u0107ih gradova.<\/p>\n

Udruga Vigilare vas je pro\u0161le godine optu\u017eila za politi\u010dko-ideolo\u0161ku agendu i tra\u017eila od ministrice obrazovanja Bla\u017eenke Divjak da se izjasni ho\u0107e li se slikovnica koristiti u \u0161kolama.\u00a0 Primate li prijetnje konzervativnih i klerikalnih skupina, pojedinaca\/ki koji\/e zagovaraju dokidanje ljudskih prava LGBTIQ populaciji? Ako je odgovor da, prijavljujete li prijetnje policiji?<\/strong><\/p>\n

Smije\u0161no nam je optu\u017eivanje za politi\u010dko-ideolo\u0161ke agende od skupina koje su otvoreno povezane s politi\u010dkim opcijama u drugim zemljama, od udruga koje osnivaju svoje stranke u Hrvatskoj ili konstantno rade na poku\u0161aju izmjene izbornih zakona kako bi njihovi \u010dlanovi u\u0161li u Sabor. Na sre\u0107u, nemamo vremena obazirati se na takve optu\u017ebe i drago nam je bilo vidjeti da je i sama ministrica rekla kako u slikovnici Moja dugina obitelj ne vidi ni\u0161ta sporno te da svaki\/a prosvjetni\/a djelatnik\/ca mo\u017ee samostalno odlu\u010diti \u017eeli li koristiti slikovnicu u svom radu. \u0160to se ti\u010de prijetnji i poruka u kojima se \u0161iri govor mr\u017enje, iskreno smo o\u010dekivali\/e puno vi\u0161e takvih situacija tijekom pro\u0161le godine, dok smo predstavljali\/e slikovnicu. Na kraju smo dobili\/e masu pozitivnih mailova, \u0161to se i vidjelo kroz uspje\u0161nu crowdfunding kampanju gdje smo skupili\/e 300% od tra\u017eenih sredstava, malo vi\u0161e od 10 tisu\u0107a dolara, a \u010dak 80% od toga je do\u0161lo iz Hrvatske. Govor mr\u017enje prijavljujemo policiji, no budu\u0107i da se ve\u0107inom radi o anonimnim porukama preko dru\u0161tvenih mre\u017ea, te\u0161ko da se tu ne\u0161to mo\u017ee u\u010diniti. Kako smo pro\u0161le godine imali\/e jako puno javnih doga\u0111anja, poput predstavljanja slikovnice ili izlo\u017ebe fotografije istospolnih vjen\u010danja, o\u010dekivali\/e smo i vi\u0161e neugodnih situacija na samim doga\u0111anjima \u2013 na kraju je sve pro\u0161lo bez problema. Vidimo da su te skupine jako glasne na dru\u0161tvenim mre\u017eama ili putem svojih opskurnih portala, no kada se radi o konkretnim doga\u0111anjima i akcijama za koje se treba maknuti od tastature, ni\u0161ta konkretno se ne doga\u0111a. Za prva predstavljanja slikovnice Moja dugina obitelj u Zagrebu i Sisku najavljivani su prosvjedi “protivne” strane, no na kraju se ipak nisu uspjeli organizirati i pojaviti. S jedne strane jasno da nas je strah nasilja kojem bismo mogli\/e biti izlo\u017eeni\/e, budu\u0107i da te osobe doslovno pozivaju na ubojstva i smaknu\u0107a. S druge strane, vidimo da i kod referenduma o braku tada\u0161nje skupine nisu uspjele mobilizirati ve\u0107inu gra\u0111anstva i sa svega jednom \u010detvrtinom bira\u010dkog tijela su uspjele promijeniti ustav. Vidimo da, kada se organiziraju neke javne manifestacije, autobusi dovoze ljude, koji \u017eive izvan Zagreba, kako bi se stekao dojam masovnosti. Tako da se na kraju ipak radi o glasnoj manjini, koja unato\u010d svojem dru\u0161tveno-politi\u010dkom utjecaju u odre\u0111enim sferama, ne uspijeva stvoriti od na\u0161e dr\u017eave ozra\u010dje kakvo je na\u017ealost u nekim ostalim zemljama blizu nas.<\/p>\n

Kako biste komentirali one koji smatraju da je promicanje ideje ravnopravnosti i jednakosti svih ljudi i obitelji ‘zla agenda ljevice’ i koji ne \u017eele “ispirati svojoj djeci mozak ovakvim neprirodnostima jer \u017eivimo u vremenu kada nenormalno postaje normalno”?<\/strong><\/p>\n

Naprosto je smije\u0161no re\u0107i da je ravnopravnost ne\u010dija zla agenda. Na\u017ealost kada ste cijeli svoj \u017eivot u privilegiranoj poziciji, na to da bi netko mogao dobiti jednaka prava kao i vi, gleda se kao da se vama ne\u0161to “uzima”, a ne da \u0107e netko dobiti ono \u0161to vi ve\u0107 imate. Nemaju svi privilegiju da mogu sklopiti brak i time regulirati svoj odnos s osobom koju vole, da mogu donositi odluke vezane za dijete koje odgajaju zajedno s partnerom\/icom ili bez straha razmi\u0161ljati o tome u koji vrti\u0107\/\u0161kolu dijete upisati. Vjerojatno najve\u0107i problem le\u017ei u tome \u0161to se na homoseksualnost i istospolne parove gleda kao na ne\u0161to “neprirodno” ili “bolesno”, potpuno ignoriraju\u0107i znanstvene spoznaje i zdrav razum.\u00a0 Ako se dvije odrasle osobe vole i \u017eele provesti svoj \u017eivot zajedno, ako \u017eele osnovati obitelj te svjesno i bez prisile ulaze u taj odnos, zbog \u010dega je va\u017ean njihov rodni identitet? O ovom pitanju mo\u017eemo jako puno re\u0107i, no na kraju se sve svodi na pitanje privilegija, pozicije mo\u0107i i ograni\u010davanja slobode ljudi kako bi ih se lak\u0161e kontroliralo \u2013 to mi ve\u0107 zvu\u010di kao ne\u010dija zla agenda.<\/p>\n

Gdje su sve Va\u0161i radovi dostupni i mo\u017ee li na\u0161e \u010ditateljstvo pratiti Va\u0161 rad na nekoj od dru\u0161tvenih mre\u017ea?<\/strong><\/p>\n

Do kraja godine planiramo redizajnirati na\u0161u web stranicu, ali se i dalje na njoj mo\u017ee prona\u0107i slikovnica Moja dugina obitelj i\u00a0 pro\u010ditati \u0161to je u njoj tako “skandalozno”. Imamo facebook stranicu na kojoj tako\u0111er objavljujemo na\u0161e radove pa tako i slikovnica na facebooku ima svoju galeriju i to ne samo na hrvatskom jeziku, ve\u0107 i na drugima.<\/p>\n

Mo\u017eete li nam, za kraj, preporu\u010diti pri\u010de, knjige i slikovnice za djecu i adolescente u kojima se promi\u010du ljudska prava i rodna ravnopravnost?<\/strong><\/p>\n

Vidimo da se pri\u010de, koje su izdane u svijetu unatrag desetak godina, od kojih su neke do\u017eivjele i hrvatska izdanja, zapravo kre\u0107u u dosta dobrom smjeru \u0161to se ti\u010de rodne ravnopravnosti. Zanimljivo je vidjeti kako se i u novim animiranim adaptacijama bajki i pri\u010da situacija mijenja na bolje, gdje likovi postaju ravnopravniji ili se mijenjaju odre\u0111eni elementi pri\u010de kako bi se prenijeli pozitivni modeli i otvorila mogu\u0107nost za razgovor o ljudskim pravima s djetetom. Ono \u0161to bismo definitivno preporu\u010dili\/e jest da svi budu\u0107i i sada\u0161nji roditelji, bez obzira na orijentaciju i rodni identitet, kriti\u010dki promi\u0161ljaju \u0161to i kako \u010ditaju svojoj djeci, razgovaraju s njima i zajedno promi\u0161ljaju stereotipe i obrasce koji se ponavljaju. Djeca su na\u0161e blago, \u017eeljna su znanja i novih spoznaja, a na nama je odgovornost da ih odgojimo u osobe koje \u0107e se zalagati za ravnopravno dru\u0161tvo, u kojem se po\u0161tivaju ljudska prava i ultimativno ru\u0161e svi rodni stereotipi.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Danielom Martinovi\u0107em: Naprosto je smije\u0161no re\u0107i da je ravnopravnost ne\u010dija zla agenda<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-269559","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/269559","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=269559"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/269559\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=269559"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=269559"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=269559"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}