{"id":269276,"date":"2019-07-03T06:08:36","date_gmt":"2019-07-03T04:08:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=269276"},"modified":"2019-07-03T06:39:12","modified_gmt":"2019-07-03T04:39:12","slug":"oprosti-mi-borka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/07\/03\/oprosti-mi-borka\/","title":{"rendered":"Oprosti mi, Borka!"},"content":{"rendered":"<p><strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"size-medium wp-image-257302 alignleft\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/11\/borka-pavicevic-300x225.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"225\" \/>Pi\u0161e: Svetlana Slap\u0161ak<\/strong><\/p>\n<p>Pre nekih petnaest godina, mo\u017eda malo vi\u0161e, bila sam na nekom skupu u Beogradu o tranzicionoj pravdi, akademski intoniranom, i pomenula sam beogradske \u201egovore\u0107e ustanove\u201c koje su, i kada su kratko trajale, ozna\u010davale pobunu, nepristajanje, stalni otpor. Kad sam za\u010dula stri\u017eenje akademskih u\u0161iju na ovako metodolo\u0161ki nepoja\u0161njen termin, ugrizla sam se za jezik i ispustila \u201eglas kao ustanovu\u201c, odnosno Borku i CZKD: ona mi je to zamerila, posle smo se objasnile. Borkin glas je pre\u017eiveo sve \u201egovore\u0107e ustanove\u201c.<\/p>\n<p>Kada je Borka govorila nostalgi\u010dno o pro\u0161losti \u2013 recimo o pedesetogodi\u0161njici 68\u2032, pro\u0161le godine, to je bilo potpuno negiranje nostalgije: samo nekoliko pojedinaca, i nijedan kolektiv nije mogao deliti njeno iskustvo. Sli\u010dno je va\u017eilo i za druge prelomne godine, jer je u njenom \u017eivotu manje-vi\u0161e svaka bila prelomna. Imala je sva prava i sve mogu\u0107nosti da bude isklju\u010diva, ogor\u010dena, pravedna i udaljena: nije iskoristila nijednu. Sve \u0161to je bilo njeno, jedinstveno, otvorila je i poklonila drugima. Svi su njeni poslovi, ostvarenja i uspesi bili od po\u010detka zami\u0161ljani kao grupni, kolektivni, op\u0161te korisni. Da bi to ostvarila, obarala je ruku sa ustanovama i ljudima i stvarala mogu\u0107nosti za glasove koje drugi nisu hteli ni da \u010duju; neki od njih vratili su joj sa tada jo\u0161 nevi\u0111enim oblicima nezahvalnosti. Kada se na vidiku po prvi put pojavila mogu\u0107nost da strana za koju se borila ne\u0161to dobije, nije u\u0107utala i stala u red, nego postala jo\u0161 glasnija.<\/p>\n<p>Izme\u0111u nekada\u0161nje Jugoslavije i dana\u0161nje Srbije za Borku nije bilo klju\u010dne razlike, sem su\u017eavanja prostora \u2013 pa je na\u0161la nove puteve do starih prostora. Jedne davne ve\u010deri u kafani ispri\u010dala mi je kako je radila u pozori\u0161tu u Zenici. Posle nekoliko godina, na\u0161la sam se u tom ogromnom prostoru, nekada\u0161njoj palati radni\u010dke kulture, sada bez mnogo sijalica, zapu\u0161tenom i pra\u0161nom, i iznenada su se otvorila vrata garderobe u hodniku, da bi iz njih iza\u0161ao lik Elvisa Prislija: o takvim ludim \u010dudima Borka je umela da pri\u010da; o letnjim stanovnicima Rovinja, zbog kojih nikad nisam po\u017eelela da tamo letujem; o tajnoj istoriji CZKD, pro\u0161le jeseni, posle sajma knjiga Ivana \u010colovi\u0107a \u2013 u kafani, dakako. I na\u0161 razgovor u Parizu, negde po\u010detkom ovog veka, kada smo se izdvojile iz aktivisti\u010dke u\u010dtivosti i sestrinskih kodeksa pona\u0161anja da temeljno (u kafani) rasfircamo nove oblike licemerja me\u0111u onima sa kojima se jedino mo\u017ee \u017eiveti.<\/p>\n<p>No\u0107as sam otvorila njen tekst o Matja\u017eu Vipotniku, genijalnom grafi\u010dkom umetniku, tvorcu plakata i dizajna, znakova i likovnih re\u0161enja koja su bila klju\u010dni znaci na Borkinom profesionalnom putu u sre\u0107nim vremenima: uzalud sam poku\u0161avala da to dam u objavu u slovena\u010dkim \u010dasopisima, ostaje da se postumno objavi na portalu kulturnog dru\u0161tva sa imenom Danila Ki\u0161a u Ljubljani. Vipotnik je umro u istoj \u017eivotnoj godini kao Borka, od groze sveta se povukao na Krit i prou\u010davao kamenje. Borka se nije mogla povu\u0107i, ali je umela da ceni i razume povla\u010denje, bez zameranja. I premda je sve u njenom \u017eivotu bilo ure\u0111eno tako da se glasom odagna haos, imala je svoje analiti\u010dke trenutke.<\/p>\n<p>Bio je \u010daroban ranooktobarski dan kada smo se odlu\u010dili da sa Borkom posetimo mesta se\u0107anja u Rovinju: Ja sam ostala kod glavnog mola, jer se sa invalidskim kolicima ne mo\u017ee po stepenicama u unutra\u0161njosti gradskog jezgra. Borka je primetila da me ne smeju ostavljati samu, jer \u0107u opet napisati neku knjigu. I mislila sam kako bi neko mla\u0111i morao sesti sa njom u nekoliko seansi, bele\u017eiti i objaviti dragocenu istoriju retkog primera jednog za sve. Kolektivno delo, dok je se\u0107anje sve\u017ee? Uporedno sa zahtevom da se digne spomenik, imenuje ulica, i pre svega, glasom i prsima napred, da hijene ne pri\u0111u ni blizu instituciji, tvr\u0111avi, ru\u0161evnoj kaldrmi i neprilago\u0111enoj sali koja ne sme da ostane zadnja, nego najstarija glasna ustanova Beograda. Najmanje, da se imenu doda i njeno.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/oprosti-mi-borka\/\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sve \u0161to je bilo njeno, jedinstveno, otvorila je i poklonila drugima. Svi su njeni poslovi, ostvarenja i uspesi bili od po\u010detka zami\u0161ljani kao grupni, kolektivni, op\u0161te korisni<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":257302,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-269276","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/269276","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=269276"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/269276\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/257302"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=269276"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=269276"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=269276"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}