{"id":269213,"date":"2019-07-02T08:16:54","date_gmt":"2019-07-02T06:16:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=269213"},"modified":"2019-07-02T08:16:54","modified_gmt":"2019-07-02T06:16:54","slug":"ili-komunizam-ili-neofeudalizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/07\/02\/ili-komunizam-ili-neofeudalizam\/","title":{"rendered":"Ili komunizam ili neofeudalizam!"},"content":{"rendered":"

\"\"Razgovarao: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

S ameri\u010dkom filozofkinjom Jodi Dean razgovarali smo nakon njezinog izlaganja na zagreba\u010dkom Subversive Festivalu.<\/p>\n

Otkuda vam ideja o opoziciji izme\u0111u komunizma i neofeudalizma?<\/em><\/p>\n

Razlog za ovu opoziciju je taj \u0161to mislim kako je socijalizam u defenzivi postao usporediv s nekom vrstom kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva. Pora\u017eeni socijalisti\u010dki projekt \u010dinio je previ\u0161e ustupaka kapitalisti\u010dkom tr\u017ei\u0161tu. Zato mislim da socijalizam vi\u0161e nije horizont jedne emancipatorne budu\u0107nosti, ve\u0107 je ime tog horizonta komunizam. To je stav nepomirljivosti s bilo kojom verzijom kapitalizma. S druge strane, neofeudalizam je druga strana barbarizma. Tako da je moja paralela izme\u0111u komunizma i neofeudalizma varijacija na pokli\u010d Rose Luxemburg \u2018Socijalizam ili barbarstvo!\u2019 Na mjesto barbarizma stavila sam neofeudalizam zato \u0161to je kapitalizam po sebi oduvijek barbarski, a sada se radi o specifi\u010dnoj formi koju karakteriziraju ekstremna hijerarhi\u010dnost, parcijalizacija suverenosti, razdvojenost izme\u0111u gradova i provincije. Neofeudalizam vidim kao strukturu tog barbarizma koji sada \u017eivimo.<\/p>\n

Pojasnimo ova \u010detiri osnovna momenta: parcijalizacija suverenosti, hijerarhija i eksproprijacija s novim gospodarima i slugama, provincija koja propada i privilegirani gradovi, te osje\u0107aj nesigurnosti, iscrpljenosti i s time povezan katastrofizam.<\/em><\/p>\n

Po\u010dnimo s prvim. Parcijalizacija suverenosti je izraz koji poznaju histori\u010dari srednjeg vijeka. Specifi\u010dnost feudalizma je istovremeno postojanje razli\u010ditih pravnih sistema, razli\u010ditih pravdi. Nije postojala jedna natkriljuju\u0107a suverenost, ve\u0107 samo one fragmentirane, fragmentirane situacije prava i pravde: jedna pravda za bogate, druga za siroma\u0161ne. Crte politi\u010dkog razdvajanja bile su osobne. Umjesto apstraktnog sistema gra\u0111anskog prava, gdje bi sve trebalo biti neutralno, jednako i nepodijeljeno, nekoga ste poznavali i napravili ste mu uslugu. Linija legalnog i ilegalnog je zamu\u0107ena. To naro\u010dito vrijedi za bogate, dok siroma\u0161ni mogu nastradati i zavr\u0161iti u zatvoru zbog svake sitnice. Imamo situaciju u kojoj nema uniformnog sistema pravde. Ona je parcijalizirana, fragmentirana.<\/p>\n

Tako danas superbogata\u0161i \u017eive u svom odvojenom, privatnom svijetu?<\/em><\/p>\n

Apsolutno i ne moraju imati ni\u0161ta zajedni\u010dko s nama ostalima. Imaju privatne avione, privatne \u0161kole, ogra\u0111ene kvartove grada. \u010cak imaju i svoje privatne za\u0161titare, tjelesne \u010duvare, pa nisu u istom polo\u017eaju ni spram policije.<\/p>\n

Ekstremne hijerarhije<\/strong><\/p>\n

Drugo svojstvo neofeudalizma nazvali ste odnosom novih gospodara i slugu?<\/em><\/p>\n

Mo\u017eemo re\u0107i da su na djelu ekstremne hijerarhije. Neki ljudi \u017eive iznad nas ostalih. To se vrlo jasno pokazuje na raznim medijskim platformama. Globalne medijske platforme kao Google, Amazon, Microsoft ili Apple sakupljaju na\u0161e podatke, mi ih proizvodimo za njih i onda kada to ne\u0107emo. A o njima ovisimo u svojoj svakodnevnoj komunikaciji. U situaciji smo koja sli\u010di na onu u kojoj su \u017eivjeli seljaci u srednjem vijeku. Nismo vezani uz zemlju, ali radi se o na\u0161oj \u017eivotnoj infrastrukturi, na\u0161i me\u0111usobni odnosi danas ovise o podacima. Te kompanije su novo plemstvo. Interesantno je da je tech guru iz Silikonske doline Jaron Lanier govorio o gospodarima i slugama interneta jo\u0161 u svojoj knjizi \u2018You Are Not a Gadget\u2019 iz 2010. godine. Prepoznao je kako korporacije i umre\u017eeno dru\u0161tvo proizvode klasu gospodara i tretiraju sve nas ostale kao sluge.<\/p>\n

Kada govorimo o historijskim socijalizmima, obi\u010dno mislimo na po jedan poku\u0161aj i neuspjeh i nakon toga na odbacivanje socijalizma kao povijesti. Kao da se poku\u0161aji ne mogu uvijek iznova obnavljati?<\/em><\/p>\n

Prije svega trebamo poku\u0161avati, a ne rezignirati u spoznaji kako \u0107e biti sve gore. Druga stvar je da su postojale stvarne pobjede historijskih socijalizama. Opismenjavanje \u2013 velika stvar! Elektrifikacija \u2013 veliko postignu\u0107e! Svemirski program u Sovjetskom Savezu tako\u0111er. \u010cinjenica da radnici mogu upravljati tvornicama u kojima rade \u2013 poput poku\u0161aja socijalisti\u010dkog samoupravljanja u Jugoslaviji \u2013 sve su to velika postignu\u0107a. Praviti se kako je svo to naslije\u0111e negativno desni\u010darski je poku\u0161aj da se kapitalizam prika\u017ee kao dru\u0161tvo bez alternative. Moramo slaviti pobjede pro\u0161losti i u\u010diti iz njih.<\/p>\n

U \u010demu je korist ideje govorenja o neofeudalizmu?<\/em><\/p>\n

Ona nam omogu\u0107uje da vidimo \u0161to je ulog u dana\u0161njem neograni\u010denom kapitalisti\u010dkom razvoju. To nema veze s profinjeno\u0161\u0107u, inovacijom, proizvodnjom sve vi\u0161e dobara, podizanjem nivoa \u017eivota. Umjesto toga, svjedoci smo zaokreta u sebi, kreiranja ne\u010dega \u0161to sve vi\u0161e sli\u010di na feudalizam iz kojega je kapitalizam i ponikao. A to se posti\u017ee proizvodnjom ove ekstremne nejednakosti, koja odvaja bogata\u0161ku kastu od nas ostalih. To je proizvod nesputanog tr\u017ei\u0161ta. Ne samo tr\u017ei\u0161ni monopolizam, nego i monopolizam mo\u0107i: politi\u010dki, dru\u0161tveno i kulturno. Zato ga se trebamo rije\u0161iti.<\/p>\n

Ka\u017eete da postojanje neofeudalizma ne smijemo shvatiti kao puku paralelu, ve\u0107 kao deskripciju postoje\u0107ih tendencija. Pa ipak, mi jo\u0161 uvijek \u017eivimo u kapitalizmu?<\/em><\/p>\n

I da i ne; ho\u0107u i svoj kola\u010d i pojesti ga. Na sre\u0107u, marksisti\u010dka tradicija daje nam rje\u010dnik za to. Mo\u017eemo prepoznati kombiniran i nejednak razvoj, istovremeno postojanje razli\u010ditih politi\u010dkih i ekonomskih oblika. Kapitalizam se oslanja na resurse i odnose strane proizvodnji vi\u0161ka vrijednosti \u2013 najo\u010ditiji primjeri su obitelji i dr\u017eave. Pitanje je mo\u017eemo li kombinaciju vlastitih tendencija prema monopolu i oslanjanja na ekstrakciju i silu misliti kao nekapitalisti\u010dki oblik i \u0161to takvo mi\u0161ljenje mo\u017ee doprinijeti na\u0161em razumijevanju politike. Moja teza je da nam, ako suvremenost vidimo kao neofeudalizam, to otvara o\u010di za izazove organiziranja velikog dijela stanovni\u0161tva kao kmetova, servisera, slugu. Tercijarni sektor pokazuje se oko internacionalne dominacije preoptere\u0107enih platformi u kontekstu podijeljene suverenosti.<\/p>\n

Suvremeni kapitalizam treba pretkapitalisti\u010dke dru\u0161tvene modele u mnogim sferama \u017eivota. No to nije jednostavan povratak tradiciji, retradicionalizacija dru\u0161tva o kojoj se ponekad govori. To su novi oblici porobljavanja?<\/em><\/p>\n

Naravno, jo\u0161 je Rosa Luxemburg govorila o tome kako se kapitalizam oslanja na pretkapitalisti\u010dke odnose. No sada sam kapitalizam u sebi proizvodi odnose koji nisu striktno kapitalisti\u010dki, poput nekih novih oblika primoravanja. Ali ako ste primorani na automobilsku uslugu, to nije problem samo kapitalizma, ve\u0107 i dr\u017eavne mo\u0107i i eksproprijacije. Sve vi\u0161e mogu\u0107nosti progona daje se kapitalisti\u010dkim poduzetnicima u kapitalisti\u010dkim zemljama. Ako vas banka goni jer ste krivo ispisali \u010dek, ako vas neka osoba mo\u017ee nov\u010dano kazniti jer niste do\u0161li na sastanak ili vas kompanija va\u0161e kreditne kartice mo\u017ee kazniti ako niste platili kreditni ra\u010dun, a moje osiguravaju\u0107e dru\u0161tvo mo\u017ee mi poni\u0161titi osiguranje i kada platim dug \u2013 \u0161to sve to zna\u010di? Nekapitalisti\u010dki odnosi proizvedeni su pomo\u0107u kapitalizma, za kapitalizam i njegove mogu\u0107nosti eksproprijacije.<\/p>\n

Agencijsko iznajmljivanje radnika primjer je kada oni nisu na tr\u017ei\u0161tu radne snage, ve\u0107 ih se \u2018kupoprodaje\u2019 u cjelini, kao osobe?<\/em><\/p>\n

Mislite na \u2018sekundarna\u2019 i \u2018tercijarna\u2019 tr\u017ei\u0161ta? Kao i seljaci u feudalizmu koji obra\u0111uju gospodarevu zemlju i oni moraju koristiti vlastita sredstava. Primjerice, voza\u010di Ubera koriste vlastita vozila kako bi pomogli Uberu da zaradi. Oni ustvari posjeduju vlastita sredstva za proizvodnju, ali su ina\u010de eksploatirani. To je druga\u010diji oblik eksploatacije od uobi\u010dajene klasne eksploatacije. Ona je kapitalisti\u010dka, proizvode je kapitalisti, ali je i neofeudalna.<\/p>\n

Tako razli\u010dite zemlje poput Kine, Egipta, Ukrajine i SAD-a imaju ne\u0161to zajedni\u010dko u svom odnosu izme\u0111u gradova i provincije?<\/em><\/p>\n

Sve su to mjesta s o\u010dajno zapu\u0161tenim dijelovima i preoptere\u0107enim gradovima na rubovima. Knjiga Phila A. Neela Hinterland odli\u010dno govori o tome. On skicira istovremenu tendenciju urbanizacije i urbanog propadanja, zaboravljenih krajeva, ekolo\u0161ki \u017ertvovanih zona i razmrvljenih predgra\u0111a, koja postaju jednoobraznim naseljima i stambenim navikama diljem planeta.<\/p>\n

Kompleksne mre\u017ee \u2013 digitalne, komunikacijske i informacijske \u2013 primjer su moderne kapitalisti\u010dke koncentracije, monopola i financijske oligarhije?<\/em><\/p>\n

One slijede logiku mo\u0107i, a to zna\u010di da pobjednik dobiva gotovo sve, a gubitnici skoro ni\u0161ta. Gubitnici su \u2018dugi rep\u2019 distribucijske krivulje. To\u010dnije, kompleksne mre\u017ee karakteriziraju sloboda izbora, rast i preferencijalno dodavanje; ljudi vole stvari koje drugi ljudi vole. Dobar primjer je Twitter: najpopularniji par ljudi na Twitteru ima preko sto tisu\u0107a sljedbenika, dok prosje\u010dan korisnik ima oko dvije stotine. Ili filmovi: tisu\u0107e ih se pravi svake godine \u0161irom svijeta, ali samo dva-tri postaju globalnim fenomenima. Ve\u0107inu \u0107e i dalje vidjeti tek nekolicina ljudi. Ova distribucija logike mo\u0107i rezultira iz slobodnih izbora i rasta. Hijerarhije nastaju \u2018prirodno\u2019. To nam govori o stanju umre\u017eenog dru\u0161tva: ne mitsko poravnato, horizontalno, egalitarno dru\u0161tvo koje nam se obe\u0107ava, ve\u0107 njegova zastra\u0161uju\u0107a, neofeudalna suprotnost.<\/p>\n

Nove mogu\u0107nosti borbe<\/strong><\/p>\n

Pod neofeudalizmom civilno dru\u0161tvo direktno se politizira? I libertarijanci vole govoriti o ekonomskom feudalizmu?<\/em><\/p>\n

Dru\u0161tveni pokreti dugo su nagla\u0161avali politizaciju civilnog dru\u0161tva. Feministice su npr. istaknule slogan da je osobno politi\u010dko. A tu su i kritike rasnih i rodnih aspekata bur\u017eoaskih pravnih subjekata. Sada je jasno da liberalni pravni subjekt nikada nije bio neutralan, kakvim ga se prikazivalo. Subjekt prava ustvari je razlikovni. U SAD-u pravo druga\u010dije funkcionira npr. za crne i bijele ljude, bogate i siroma\u0161ne, mu\u0161karce i \u017eene itd. Ideja o posebnom neutralnom okviru prava i du\u017enosti, koju je zastupalo bur\u017eoasko pravo, sada je na\u0161iroko odba\u010dena. Tako smo skon\u010dali u situaciji u kojoj dominiraju dvije institucije koje je Hegel povezao s civilnim dru\u0161tvom \u2013 korporacije i policija. U libertarijanskom imaginariju pak feudalizam zauzima mjesto neprijatelja, koje je prije bilo rezervirano za komunizam. Opasnost centralizacije \u2013 monopola i jake dr\u017eave \u2013 opasnost je za privatno vlasni\u0161tvo i tu ideolo\u0161ki elementi ostaju nepromijenjenima.<\/p>\n

Kako se komunizam, kao aktivni pokret, mo\u017ee suprotstaviti ovakvim tendencijama?<\/em><\/p>\n

U terminima moje analize vidimo parcijalizaciju kao slabljenje nacionalne dr\u017eave, \u0161to je nu\u017eno i za komunisti\u010dki univerzalizam. Umjesto da je razumijemo samo kao fragmentaciju i separaciju, parcijalizaciju mo\u017eemo shvatiti kao kanal prema novom internacionalizmu. Transnacionalne organizacije \u2013 od financijskih institucija, korporacija, platformi dru\u0161tvenih medija, do stranaka, alijansi i politi\u010dkih formacija \u2013 sugeriraju mogu\u0107nost zajedni\u010dkih struktura diljem i onkraj nacionalnih dr\u017eava. Jedini je problem \u0161to one trenutno slu\u017ee kapitalisti\u010dkim, a ne komunisti\u010dkim ciljevima. No nije ih te\u0161ko zamisliti s promijenjenim svrhama, kao komponente raznolikog komunisti\u010dkog eko-sistema, posve\u0107enog ne kapitalisti\u010dkoj akumulaciji i za\u0161titi privilegija milijunera, ve\u0107 emancipatornom egalitarnom procvatu ve\u0107ine.<\/p>\n

Komunisti\u010dki na\u010din prepoznaje podjele u dru\u0161tvu kao klasni konflikt, u kojemu sudjeluje i zauzima stranu seljaka i onih proletariziranih. Takav prijelaz ve\u0107 postoji npr. u seoskim organizacijama okupljenima u pokret Via Campesina, da spomenemo samo jedan primjer. Eliminiraju\u0107i gospodare, odbacujemo privatno vlasni\u0161tvo, a sredstva komunikacije, proizvodnje i transporta stavljamo u slu\u017ebu ljudskih potreba. Nije te\u0161ko razdijeliti milijune dolara fikcionalnog kapitala \u2013 kapitalisti\u010dki sistem to redovno \u010dini. Mi \u0107emo to u\u010diniti namjenski. Dokraj\u010divanje ekonomije kapitalisti\u010dke akumulacije \u010dini mogu\u0107im i razrje\u0161enje podjele na ruralno i urbano, pa i same podjele rada koja je pokre\u0107e. Pomo\u0107u vizije komunizma koja ima na pameti provinciju otvaramo nove mogu\u0107nosti organizirane borbe, a na osnovu ve\u0107 postoje\u0107ih tendencija \u2013 sjetimo se maoisti\u010dke strategije okru\u017eenja gradova. Intenziviranje politike oko problema migracija i izbjeglica, klasna borba u svojim razli\u010ditim pojavnim oblicima na rubovima gradova, rastu\u0107e nezadovoljstvo razvla\u0161tenih u provinciji, \u0161to \u017eivo vidimo u Francuskoj i u izbornoj politici koja je napravila pomak udesno u SAD-u, Ma\u0111arskoj, Poljskoj, Kanadi i drugdje \u2013 sve je to okvir stvarnih borbi koje jo\u0161 nisu odlu\u010dene. Nema ni\u010dega neizbje\u017enog u pomaku udesno. To je pitanje organiziranja, nu\u0111enja politike koja govori \u0161irokim prostorima ljudskih potreba i briga, koja pru\u017ea mogu\u0107nost procvata. Umjesto da se prepustimo nesigurnosti i atmosferi apokalipse, mo\u017eemo i moramo kultivirati komunisti\u010dke vrline solidarnosti, hrabrosti, discipline i povjerenja. Vrline koje nastaju iz drugarstva i poti\u010du ga. Sve drugo osu\u0111uje nas na neofeudalizam.<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jodi Dean: Kapitalizam je po sebi oduvijek barbarski, a sada se radi o specifi\u010dnoj formi koju karakteriziraju ekstremna hijerarhi\u010dnost, parcijalizacija suverenosti, razdvojenost gradova i provincije. Neofeudalizam vidim kao strukturu tog barbarizma koji sada \u017eivimo, ka\u017ee Jodi Dean, filozofkinja i go\u0161\u0107a zagreba\u010dkog Subversive Festivala<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-269213","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/269213","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=269213"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/269213\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=269213"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=269213"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=269213"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}