{"id":269156,"date":"2019-07-01T07:33:18","date_gmt":"2019-07-01T05:33:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=269156"},"modified":"2019-07-01T07:34:49","modified_gmt":"2019-07-01T05:34:49","slug":"zlocin-s-potpisom-rusije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/07\/01\/zlocin-s-potpisom-rusije\/","title":{"rendered":"Zlo\u010din s potpisom Rusije"},"content":{"rendered":"

Autor: Jakub Salki\u0107 <\/strong><\/p>\n

\"\"Hiljade ubijenih civila, \u017eena i mu\u0161karaca, djece i staraca, spaljena sela i gradovi, do temelja sru\u0161ene d\u017eamije. Ovo je slika Bosne i Hercegovine iz devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Ali ovo je i slika Azerbejd\u017eana iz istog tog perioda. I u Azerbejd\u017eanu je po\u010dinjen genocid kao i u Bosni i Hercegovini. Ova daleka prijateljska zemlja s obala Kaspijskog mora zapravo nam je jako bliska jer dijelimo vrlo sli\u010dnu sudbinu. No, tragi\u010dna sudbina Azerbejd\u017eana nije nam dovoljno poznata, prvenstveno iz razloga \u0161to smo u vrijeme agresije na Azerbejd\u017ean od susjedne mu Armenije potpomognute Rusijom bili zaokupljeni vlastitom odbranom od agresije susjedne nam Srbije, potpomognute \u201czajedni\u010dkom\u201d Jugoslavenskom narodnom armijom, a potom i od Hrvatske.<\/p>\n

Naime, devedesetih godina Armenija je okupirala dio teritorije Azerbejd\u017eana, regiju Nagorno\u2011Karabakh. S obzirom na to da balkanska javnost nije dovoljno upoznata s \u010dinjenicom da je dio Azerbejd\u017eana okupiran i da problem jo\u0161 nije rije\u0161en, Asocijacija \u201cMostovi prijateljstva\u201d iz Zenice, zajedno s partnerskom nevladinom organizacijom iz Republike Azerbejd\u017ean \u201cAzerbaijan Democratic Student & Youth\u201d i Pravnim fakultetom Univerziteta u Zenici, organizirala je konferenciju \u201cArmenija \u2013 Azerbejd\u017ean \u2013 Nagorno-Karabakh, sukobi i realnost sa stanovi\u0161ta balkanske javnosti\u201d.<\/p>\n

\u201cKonflikt u Azerbejd\u017eanu desio se otprilike kada i konflikt u Bosni i Hercegovini. De\u0161avaju se sli\u010dne stvari Azerbejd\u017eanu kao i Bosni i Hercegovini, veli\u010daju se dokazani ratni zlo\u010dinci. U Bugarskoj je nedavno pokrenuta inicijativa da se dokazanom ratnom zlo\u010dincu koji je u Drugom svjetskom ratu po\u010dinio zlo\u010dine nad azerbejd\u017eanskim stanovni\u0161tvom podigne spomenik. Jedan od razloga za\u0161to je organizirana ova konferencija jeste i to \u0161to Bosna i Hercegovina i Azerbejd\u017ean imaju dobre prijateljske odnose. Dokaz tih dobrih odnosa jeste, izme\u0111u ostalog, to \u0161to je Bosna i Hercegovina prije nekoliko godina prihvatila rezoluciju kojom se priznaje i osu\u0111uje genocid po\u010dinjen u Azerbejd\u017eanu\u201d, kazao je Jasmin Imamovi\u0107, direktor Asocijacije \u201cMostovi prijateljstva\u201d.<\/p>\n

\u201cO Azerbejd\u017eanu ponajvi\u0161e znamo zbog njegovog ekonomskog buma posljednjih godina, zbog \u010dega je i dobio naziv \u2018kaspijski tigar\u2019. Nijedna dr\u017eava biv\u0161eg Sovjetskog Saveza nije uspjela tako brzo stati na noge, ekonomski i dru\u0161tveno se razviti kao \u0161to je to u\u010dinio Azerbejd\u017ean nakon agresije. To govori o snazi i vitalnosti azerbejd\u017eanskog naroda\u201d, ka\u017ee D\u017eevad Drino, profesor Pravnog fakulteta u Zenici.<\/p>\n

On je na konferenciji, odr\u017eanoj u Parlamentarnoj skup\u0161tini Bosne i Hercegovine, podsjetio da je devedesetih godina u sali iste ove zgrade Bo\u0161njacima prije\u0107eno da \u0107e do\u017eivjeti sudbinu Nagorno-Karabakha ako Bosna i Hercegovina proglasi nezavisnost.<\/p>\n

Asif Azgarli, predsjednik Organizacije \u201cAzerbaijan Democratic Student & Youth\u201d, ukratko je podsjetio na historiju regije Nagorno-Karabakh, istaknuv\u0161i da je ta regija oduvijek imala svoju autonomiju, prije sovjeta, u vrijeme sovjeta i poslije. Prije 300-400 godina, u vrijeme Osmanskog carstva, postojao je begluk Karabakh.<\/p>\n

Nakon \u0161to je Iran postao samostalna dr\u017eava, a prije toga je bio dijelom Osmanske imperije, u njegovom sastavu bila je i teritorija dana\u0161njeg Azerbejd\u017eana. No, u ratu izme\u0111u Rusije i Irana krajem 19. stolje\u0107a Iran je izgubio tu svoju teritoriju, dana\u0161nji Azerbejd\u017ean, koji je potom pao u ruke carske Rusije.<\/p>\n

Poslije Prvog svjetskog rata, u vrijeme formiranja nacionalnih dr\u017eava, Azerbejd\u017ean je 1918. godine proglasio nezavisnost. Poslije Azerbejd\u017eana nastale su susjedne nezavisne dr\u017eave Gruzija i Armenija. Nezavisnost Azerbejd\u017eana trajala je dvije godine. Ruske snage zauzele su ovu dr\u017eavu i stavile je pod svoju kontrolu. U to vrijeme 80.000 armenskih porodica naseljeno je u regiju Nagorno-Karabakh, dio iz Osmanske imperije, a dio iz Irana. Staljinovom odlukom iz 1923. godine data je autonomija regiji Karabakh i dodat joj je naziv Nagorno. U svim relevantnim historijskim izvorima zapisano je da je Nagorno-Karabakh uvijek imao autonomiju, ali uvijek u okviru Azerbejd\u017eana.<\/p>\n

\u201cPolitika tog doba, politika cara Petra Velikog, bila je da se u podru\u010dja u kojima ima muslimana naseli kr\u0161\u0107ansko stanovni\u0161tvo i to se nikad nije pokazalo kao rje\u0161enje koje donosi dugoro\u010dni mir i stabilnost. Bo\u0161njaci i Azeri imaju dosta toga zajedni\u010dkog. Prvi genocid po\u010dinjen nad Azerbejd\u017eancima desio se 1918. godine, kada je ruska vojska \u2013 u to doba je Lenjin bio zapovjednik jednog od bataljona \u2013 izvr\u0161ila genocid u kojem je ubijeno vi\u0161e od 3.000 muslimana. Drugi genocid desio se osamdesetih godina, kada je ruska vojska u\u0161la u Azerbejd\u017ean i glavni grad Baku, gdje su po\u010dinjeni stra\u0161ni zlo\u010dini\u201d, obja\u0161njava Azgarli.<\/p>\n

Problemi u regiji Nagorno-Karabakh intenzivirani su 1988. godine, kada lokalno armensko stanovni\u0161tvo i Armenija tra\u017ee od sovjetskih vlasti da Nagorno-Karabakh odvoje od Azerbejd\u017eana i pripoje Armeniji. Moskva 1990. godine uvodi vanredno stanje u regiji Nagorno\u2011Karabakh. Budu\u0107i da su to bile posljednje godine Sovjetskog Saveza, Azerbejd\u017ean 1991. godine uspostavlja svoju vladu i progla\u0161ava nezavisnost, drugi put u stotinu godina.<\/p>\n

\u201cU februaru 1992. godine desio se stra\u0161an zlo\u010din, genocid na podru\u010dju grada Hod\u017eali nad azerbejd\u017eanskim stanovni\u0161tvom. U no\u0107i 25. na 26. februar armenske snage u\u0161le su uz podr\u0161ku Rusije u regiju Karabakh, op\u0107inu Hod\u017eali sravnili su sa zemljom i pobili sve \u0161to se na\u0161lo pred njima. Tada je ubijeno 2.500 ljudi. Ubijane su kompletne porodice\u201d, pri\u010da Azgarli. To je bio po\u010detak dvogodi\u0161njeg oru\u017eanog sukoba Armenije i Azerbejd\u017eana.<\/p>\n

Ser\u017e Sargsjan, koji je poslije postao predsjednik Armenije, bio je jedan od civilnih zapovjednika tokom agresije na Azerbejd\u017ean. Jedne prilike izjavio je: \u201cPrije Hod\u017ealija Azerbejd\u017eanci nisu mislili da \u0107e Armenija i armenska vojska do\u0107i do toga da ubijaju civilno stanovni\u0161tvo, ali mi smo u no\u0107i 25\/26. februara pobili sve civile koji su se nalazili u gradu Hod\u017ealiju.\u201d<\/p>\n

Pokrajina Nagorno-Karabakh proglasila je nezavisnost 1992. godine, a priznale su je redom sve nepriznate \u201crepublike\u201d: Ju\u017ena Osetija, Abhazija i Pridnjestovlje. Sporazum o prekidu vatre izme\u0111u Azerbejd\u017eana i Armenije potpisan je 12. maja 1994. godine. Armenske snage poru\u0161ile su sve \u0161to je pripadalo azerbejd\u017eanskom narodu, nijedna d\u017eamija nije ostala \u010ditava. \u0160teta koju su nanijeli procjenjuje se na deset milijardi dolara.<\/p>\n

Donesene su \u010detiri rezolucije UN-a, Vije\u0107a Evrope i OSCE-a koje se odnose na Nagorno\u2011Karabakh i u kojima se osu\u0111uju zlo\u010dini i poziva Armenija da napusti okupiranu teritoriju. Na\u017ealost, Armenija se uz podr\u0161ku Rusije oglu\u0161ila na ove rezolucije.<\/p>\n

\u201cNarod i vlada Azerbejd\u017eana uvijek su bili za mir, pa tako i ovaj problem \u017eele rije\u0161iti mirnim putem\u201d, ka\u017ee Azgarli.<\/p>\n

Enver Halilovi\u0107, biv\u0161i ambasador Bosne i Hercegovine u Rusiji, odli\u010dno poznaje prilike u ovom dijelu svijeta. Nagla\u0161ava da je sovjetski re\u017eim u Azerbejd\u017eanu iza sebe ostavio 17.000 \u017ertava. Staljinov teror i\u0161ao je dotle da je vr\u0161eno i slaveniziranje Azera, pa su mnoge porodice morale mijenjati prezimena i dodavati im tipi\u010dni slavenski nastavak u prezimenu \u201cov\u201d.<\/p>\n

Halilovi\u0107 isti\u010de da nije nikakvo iznena\u0111enje \u0161to Rusija predstavlja veliki teret za Azerbejd\u017ean, jer je sovjetska vojska zauzela Nagorno-Karabakh, isto kao \u0161to je JNA ratovala u korist Srbije.<\/p>\n

Izme\u0111u Bosne i Hercegovine i Azerbejd\u017eana ima dosta sli\u010dnosti. Kao i Bosna i Hercegovina, Azerbejd\u017ean je nezavisnost stekao devedesetih godina 20. stolje\u0107a. Prije toga je bio pod komunisti\u010dkom vla\u0161\u0107u, dio Sovjetskog Saveza, kao \u0161to je i Bosna i Hercegovina bila dio komunisti\u010dke Jugoslavije. Bio je i dijelom Osmanskog carstva, ba\u0161 kao i Bosna i Hercegovina.<\/p>\n

\u201cSukob u Nagorno-Karabakhu zavr\u0161en je 1994. godine potpisivanjem sporazuma o prekidu vatre, ali to je klasi\u010dan primjer \u2018zamrznutog konflikta\u2019. Istu situaciju imamo u Gruziji, Moldaviji, sada i u Ukrajini, sve s ciljem da Rusija zadr\u017ei utjecaj u tim zemljama. Nije slu\u010dajno da Rusija poku\u0161ava blokirati sve rezolucije u UN-u koje se ti\u010du sukoba u ovim podru\u010djima, jer je ova zemlja puna neotkrivenih zlo\u010dina koje su po\u010dinili tokom ere komunizma, ali i u carskoj Rusiji. O tome u Rusiji niko ne smije govoriti. Carska Rusija pod vodstvom Ivana Groznog uni\u0161tila je Tatare po\u010diniv\u0161i grozne zlo\u010dine. Rusija je s etni\u010dkim \u010di\u0161\u0107enjem nastavila u Staljinovoj eri. Staljin je deportirao \u010ce\u010dene na Kavkaz, nisu se smjeli vratiti u \u010ce\u010deniju. Rusija se razvijala nasilnim preseljavanjem naroda i pravljenjem nasilnih mje\u0161avina. To je ura\u0111eno u Azerbejd\u017eanu useljavanjem Armena. Blizu milion ljudi protjerano je iz Nagorno-Karabakha. To je klasi\u010dno etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje. Nagorno-Karabakh, koji je proizvod Rusije, ozbiljan je problem\u201d, obja\u0161njava Halilovi\u0107.<\/p>\n

Prostor Evroazije izuzetno je interesantan velikim silama. Kako je rekao jedan filozof, Evroazija je centar svijeta, a Kaspijsko more osa je civilizacije. Nije ni \u010dudo, jer Kaspijsko more najbogatija je ta\u010dka naftom i plinom u tom prostoru. Naftovodi koji su izgra\u0111eni ili su jo\u0161 u izgradnji, a koji zaobilaze Rusiju, u kojima Azerbejd\u017ean igra glavnu ulogu, proizvode nove odnose u svijetu, a to svakako ne mo\u017ee pro\u0107i bez turbulencija. Rusija se ne odri\u010de lahko svojih interesa i utjecaja u ovoj regiji. S druge strane, s ciljem osloba\u0111anja od utjecaja Rusije, biv\u0161e sovjetske republike Azerbejd\u017ean, Gruzija, Ukrajina i Moldavija osnovale su asocijaciju zemalja GUAM. Koliko je bitno Rusiji da zadr\u017ei utjecaj u ovim zemljama, pokazuje \u010dinjenica da u svakoj od tih zemalja ima barem jedan \u201czamrznuti konflikt\u201d, Krim u Ukrajini, Ju\u017ena Osetija i Abhazija u Gruziji, Karbakh u Azerbejd\u017eanu i Pridnjestovlje u Moldaviji.<\/p>\n

Dakle, jasno je da Balkan i Kavkaz imaju dosta toga \u0161to ih povezuje.<\/p>\n

Na kraju, u\u010desnici konferencije ukazali su na jedan nedostatak. Naime, iako Azerbejd\u017ean i Bosna i Hercegovina imaju dobre prijateljske odnose, Azerbejd\u017ean nema svoju ambasadu u Bosni i Hercegovine, a ni Bosna i Hercegovina je nema u Azerbejd\u017eanu.<\/p>\n

stav.ba <\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Armenske snage poru\u0161ile su sve \u0161to je pripadalo azerbejd\u017eanskom narodu, nijedna d\u017eamija nije ostala \u010ditava. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":269157,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-269156","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/269156","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=269156"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/269156\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/269157"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=269156"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=269156"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=269156"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}