{"id":268961,"date":"2019-06-29T07:02:44","date_gmt":"2019-06-29T05:02:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=268961"},"modified":"2019-06-28T12:50:22","modified_gmt":"2019-06-28T10:50:22","slug":"nauka-o-ljutnji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/06\/29\/nauka-o-ljutnji\/","title":{"rendered":"Nauka o ljutnji"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Hannah Devlin<\/strong><\/p>\n

Ljutnja je iskra koja u va\u0161em mozgu bljesne kada osjetite da ste bili prevareni. Mo\u017eda je neki stranac ukrao mjesto na parkingu koje ste namjeravali zauzeti ili vam je lijeni kolega dao nezahvalan zadatak. Mo\u017eda ste bili suo\u010deni sa te\u0161kom, bolnom izdajom od strane nekoga koga volite.<\/p>\n

Ljutnja je jedna od najprimitivnijih emocija koju do\u017eivljavamo – \u017eivotinje su opremljene istim osnovnim neuronskim mre\u017eama. Djeluje na spektru od blage frustracije do apsolutnog bijesa, a intenzitet ljutnje i na\u010din na koji reagujemo na nju je vrlo individualan. Nauka po\u010dinje davati nova obja\u0161njenja o na\u010dinima na koje karakter, dob, rod i \u017eivotna iskustva oblikuju vid na koji osje\u0107amo tu emociju.<\/p>\n

\u0160ta je ljutnja?<\/strong><\/p>\n

Nau\u010dnici vjeruju da se kapacitet za ljutnju razvijao u mozgu kroz milione godina evolucije. Ona je dio na\u0161eg instinkta da se borimo protiv prijetnji, da se natje\u010demo za resurse i da sprovodimo dru\u0161tvene norme. Ljutnja je ukorijenjena u mo\u017edanom sistemu nagra\u0111ivanja. Mi stalno – \u010desto podsvjesno – vagamo ono \u0161to o\u010dekujemo da \u0107e se dogoditi u bilo kojoj situaciji. Kada postoji neuskla\u0111enost izme\u0111u onoga \u0161to smo nau\u010dili da o\u010dekujemo i onoga \u0161to se zapravo desi, na\u0161 sistem nagra\u0111ivanja pokre\u0107e alarm \u010dime se aktivira amigdala, mali region mozga u obliku badema.<\/p>\n

Ljutnja mo\u017ee potaknuti tjelesnu reakciju borbe ili bijega, podsti\u010du\u0107i nadbubre\u017ene \u017elijezde da preplave tijelo hormonima stresa, poput adrenalina i testosterona, pripremaju\u0107i ga za fizi\u010dki napad. Ipak, da li \u0107emo po\u010deti psovati, mr\u0161titi se ili \u0107emo \u010dak nekoga i udariti, zavisi od drugog podru\u010dja mozga – \u010deonjeg re\u017enja, koji slu\u017ei za dono\u0161enje odluka i zaklju\u010divanje. To stavlja na\u0161u ljutnju u kontekst, podsje\u0107a nas da se pona\u0161amo na dru\u0161tveno prihvatljive na\u010dine i ve\u0107inu nas, ve\u0107inu vremena, podsje\u0107a da dr\u017eimo primarne instinkte pod kontrolom.<\/p>\n

Kako ljutnja mijenja na\u010din na koji razmi\u0161ljamo?<\/strong><\/p>\n

Osje\u0107aj ljutnje mo\u017ee promijeniti na\u010din na koji vidimo rizike. Istra\u017eivanja su pokazala da nas mo\u017ee u\u010diniti impulsivnijim i navesti nas da podcijenimo \u0161anse za lo\u0161 ishod. U jednom istra\u017eivanju ispitanici koji su bili navedeni da se osje\u0107aju ljutito zaklju\u010dili su da su im \u0161anse da boluju od sr\u010danih bolesti ni\u017ee, a da su im vjerovatno\u0107e da \u0107e dobiti povi\u0161icu plate vi\u0161e u pore\u0111enju sa ispitanicima koji su navedeni da osje\u0107aju bojazan. U zavisnosti od konteksta, ljutnja nas mo\u017ee u\u010diniti hrabrim ili nepromi\u0161ljenim. Ljutnja tako\u0111er uti\u010de i na grupnu dinamiku. Kada osje\u0107amo ljutnju, skloniji smo da razmi\u0161ljamo negativno i sa mnogo vi\u0161e predrasuda o drugima \u0161to nas navodi da pripisujemo negativne osobine ne\u010dijoj prirodi, a ne okolnostima u kojima su se na\u0161li. Istra\u017eivanja pokazuju da ljuti ljudi imaju tendenciju da tra\u017ee nekoga koga bi okrivili. Ovo potencijalno dovodi do toga da se ljuta osoba jo\u0161 vi\u0161e razbjesni na osobu ili grupu koja je vrije\u0111a, u nekim slu\u010dajevima dovode\u0107i i do tirade iracionalnog bijesa.<\/p>\n

Da li ljutnja ima pogodnosti?<\/strong><\/p>\n

Tokom historije, ljutnja je slovila za negativnu emociju. U anti\u010dkom Rimu, Seneka je proglasio ljutnju \u201cbeskorisnom, \u010dak i za ratovanje\u201d, dok bijes dospijeva na listu smrtnih grijeha. Ipak, nauka sugeri\u0161e da bi mogla postojati neka korist od ljutnje za pojedinca, pa \u010dak i za ve\u0107i dio dru\u0161tva.<\/p>\n

Ljutnja mo\u017ee poslu\u017eiti kao zna\u010dajan motivator. U studiji ra\u0111enoj 2010. godine, nizozemski nau\u010dnici pokazali su ispitanicima predmete poput olovaka i \u0161oljica na kompjuterskom ekranu gdje bi sporadi\u010dno umetnuli slike ljutih ili neutralnih lica. Ispo\u010detka, kada bi im se ukazalo ljuto lice, ispitanici su ocjenjivali te predmete kao po\u017eeljnije i trudili su se vi\u0161e da ih osvoje u igri koja je kasnije uslijedila. Zanimljivo je da ispitanici nisu bili svjesni ove motivacije – rekli su da su im se samo vi\u0161e svidjeli predmeti.<\/p>\n

Ljutnja koju otvoreno ispoljavamo mo\u017ee promijeniti na\u010din na koji smo percipirani. Larissa Tiedens, ameri\u010dka psihologinja koja je provela opse\u017ena istra\u017eivanja o ljutnji, otkrila je da su ispitanici vi\u0161e podr\u017eavali predsjednika Billa Clintona kada su ga gledali kako ispoljava ljutnju zbog skandala sa Monicom Lewinsky, nego kada je ispoljavao tugu – isti efekat se ponovio i sa nepoznatim politi\u010darom.<\/p>\n

Tiedens je tako\u0111er ustanovila da su ispitanici dodijelili\/e vi\u0161i status i platu kandidatima koji su sebe opisali kao ljute osobe u odnosu na one koji su sebe opisali kao tu\u017ene. Tako\u0111er, kako se pokazalo, iskazivanje ljutnje tokom pregovaranja pove\u0107ava \u0161anse uspjeha – ljudi su skloniji da se pot\u010dine onome koga percipiraju tvrdoglavim, dominantnim. Va\u017eno je napomenuti da su se ova istra\u017eivanja odnosila na to kako su vi\u0111eni ljuti mu\u0161karci – postoje odre\u0111eni dokazi da ljudi ljute \u017eene vide kao manje povoljne.<\/p>\n

Da li su mu\u0161karci lju\u0107i nego \u017eene?<\/strong><\/p>\n

Mu\u0161karci su, u prosjeku, vi\u0161e otvoreno agresivni u odnosu na \u017eene pa bi se moglo pretpostaviti da su tako\u0111er i lju\u0107i. Ipak, ne \u010dini se da je zaista tako. Istra\u017eivanja konstantno pokazuju da \u017eene do\u017eivljavaju ljutnju u istoj mjeri i intenzitetu kao mu\u0161karci. Mu\u0161karci koji osje\u0107aju ljutnju su vi\u0161e skloni pokazivanju agresivnosti, iako ovo ne zna\u010di da \u017eene nisu motivisane bijesom u istoj mjeri. Nau\u010dnici s Dr\u017eavnog univerziteta jugozapadnog Missourija uradili su jednu studiju u kojoj je ispitano oko 200 mu\u0161karaca i \u017eena, a koja je sugerisala da su \u017eene jednako ljute i reaktivne na svoju ljutnju u istoj mjeri kao mu\u0161karci. Glavna razlika koju su uo\u010dili je da su mu\u0161karci te\u017ee suzdr\u017eavali svoju ljutnju kada bi ih se na to prisililo, dok se \u010dinilo da \u017eene bolje kontroli\u0161u instantne impulsivne odgovore na ljutnju.<\/p>\n

Neki su sugerisali da su ove rodne razlike ukorijenjene u temeljnim razlikama u biologiji mozga. Studija koju su uradili Ruben i Raquel Gur, tim koji \u010dine mu\u017e i \u017eena na Medicinskoj \u0161koli Univerziteta u Pennsylvaniji, pokazala je da, iako je amigdala sli\u010dne veli\u010dine kod mu\u0161karaca i \u017eena, drugo podru\u010dje, koje se zove orbitalni prednji re\u017eanj i koje je uklju\u010deno u kontrolu agresivnih impulsa, je mnogo ve\u0107e kod \u017eena. Oni su sugerisali da bi ovo moglo biti korisno u obja\u0161njavanju za\u0161to se \u010dini da se \u017eene bolje suzdr\u017eavaju od eksplozivnih ekscesa.<\/p>\n

Porota je jo\u0161 uvijek neodlu\u010dna u odgovoru na pitanje u kojem omjeru biologija mozga obja\u0161njava rodne razlike u vezi s ljutnjom, ali tako\u0111er i drugim pona\u0161anjima te jo\u0161 uvijek nema uvjerljivih dokaza da dru\u0161tvena o\u010dekivanja imaju utjecaja na njih.<\/p>\n

\u201cZnamo da \u010dak i u\u010ditelji u \u0161kolama druga\u010dije tretiraju dje\u010dake i curice i to bi moglo utjecati na sposobnost da se reguli\u0161u ove reakcije\u201d, ka\u017ee Arielle Baskin-Sommers, psihologinja na Yale univerzitetu. \u201cNikada ne\u0107e biti samo mozak taj koji obja\u0161njava ove razlike, sto posto je komplikovanije od toga\u201d.<\/p>\n

Za\u0161to se mala djeca toliko ljute – i \u0161ta roditelji mogu u\u010diniti po tom pitanju?<\/strong><\/p>\n

Biti malo dijete je uzbudljiv period: sve je novo i ima toliko toga da se istra\u017ei. Ipak, ovo zna\u010di da djeca, za razliku od odraslih, jo\u0161 uvijek nemaju dobro razvijenu predstavu o tome kako stvari funkcioni\u0161u i \u0161ta se mo\u017ee o\u010dekivati od \u017eivota. Tako\u0111er, \u010desto im manjkaju jezi\u010dke vje\u0161tine da objasne \u0161ta ustvari \u017eele, tako da pogre\u0161ke \u010dak sitne poput pogre\u0161no izrezanog hljeba mogu prouzrokovati haos. Za roditelje, ovi izljevi gnjeva su izvor u\u017easne strepnje. Ipak, Michael Potegal, psiholog na Univerzitetu u Minnesoti, odlu\u010dio je da ih tretira kao prirodni fenomen, poput oluje ili erupcije vulkana, koje bi se mogao analizirati i razumjeti.<\/p>\n

Potegal i njegove kolege su pratile malu djecu u njihovim svakodnevnim \u017eivotima snimaju\u0107i audio snimke vi\u0161e od stotinu izljeva gnjeva. Oni su zaklju\u010dili da izljevi gnjeva prate predvidivu putanju koja bi se mogla svesti na kombinaciju dvije emocije: ljutnja (vri\u0161tanje, deranje, bacanje stvari) i tuga (plakanje, kukanje, le\u017eanje na podu).<\/p>\n

Prona\u0111eno je da se tu\u017eni zvukovi konstantno provla\u010de kroz izljeve gnjeva, dok se ljutnja polako penje ka vrhuncu i zatim nestaje.<\/p>\n

Nau\u010dnici su zaklju\u010dili da je trik za okon\u010danje izljeva gnjeva provo\u0111enje djeteta preko najvi\u0161e ta\u010dke ljutnje \u0161to je br\u017ee mogu\u0107e, a trik da se to postigne je\u2026 ne raditi ni\u0161ta. \u010cak i intervencija roditelja da upitaju dijete \u0161ta je problem je prolongirala proces.<\/p>\n

Mentalno zdravlje i ljutnja<\/strong><\/p>\n

Na\u0161 odgovor na osje\u0107anja ljutnje zavisi od pravilno izbalansirane komunikacije izme\u0111u nekoliko predjela mozga. Kada se u njoj uka\u017eu smetnje, ljudsko pona\u0161anje mo\u017ee postati iznenadno agresivno.<\/p>\n

Neurodegenerativne bolesti kao \u0161to su Alzheimerova bolest i posebno frontotemporalna demencija, mogu rezultirati o\u0161te\u0107enjem prednjih predjela mozga u kojima le\u017ee na\u0161i instinktivni odgovori na frustraciju i ljutnju, kao i padom veza izme\u0111u ovog predjela i amigdale.<\/p>\n

Luca Passamonti, konsultant neurolog i istra\u017eiva\u010d na Univerzitetu u Cambridgeu je rekao: \u201cU prosjeku znamo da \u0107e ljudi sa frontotemporalnom demencijom postati agresivniji, lju\u0107i, mrzovoljniji. To \u010dini da se ovi osje\u0107aji frekventnije manifestuju i na\u010din na koji se izra\u017eavaju mo\u017ee postati zaista impulsivan.\u201d<\/p>\n

Passamonti je rekao da je ovo vjerovatno kombinacija gubitka sposobnosti da se sprije\u010di automatski odgovor na frustraciju, ali i te\u017ee kontekstualizacije emocija i razumijevanja za\u0161to se osje\u0107a\u0161 na odre\u0111eni na\u010din.<\/p>\n

Na\u010din na koji mi procesuiramo osje\u0107anja ljutnje tako\u0111er doprinosi na\u0161em mentalnom blagostanju. Passamonti ka\u017ee da kod nekih ljudi, visoki nivoi inhibicije – neobi\u010dno aktivni prednji re\u017eanj – mogu sprije\u010diti izra\u017eavanje ljutnje, ali rezultirati osje\u0107anjem depresije.<\/p>\n

Kona\u010dno, \u017eivotna iskustva tako\u0111er odre\u0111uju na\u010din na koji ljudi do\u017eivljavaju ljutnju. \u201cIma puno istra\u017eivanja koja pokazuju da je izlo\u017eenost nasilju u korelaciji sa romantiziranjem ljutnje i agresivnosti,\u201d ka\u017ee Baskin-Sommers, \u010dija se istra\u017eivanja bave kriminogenim i asocijalnim pona\u0161anjima.<\/p>\n

Nedavna studija koja je za cilj imala da otkrije na koji na\u010din izlo\u017eenost nasilju mijenja kognitivne procese kod ljudi, pokazala je da su ljudi koji su pro\u017eivjeli nasilje u djetinjstvu sposobni da razlikuju \u201cdobre\u201d i \u201clo\u0161e\u201d strance u eksperimentu. Ipak, manje su vjerovali ljudima, \u010dak i kad su se pona\u0161ali dare\u017eljivo. \u201cOblikuje ih toliko u samoj osnovi (nasilje u djetinjstvu, op. prev.) da nisu sposobni da lako razlikuju kome vjerovati a kome ne\u201d, ka\u017ee Baskin-Sommers. \u201cUvijek su napeti i nesigurni kako da se pona\u0161aju u dru\u0161tvu.\u201d<\/p>\n

Taj konstantni osje\u0107aj prijetnje zna\u010di da ljutnja i agresivnost mogu biti lak\u0161e pokrenuti. U budu\u0107nosti, ka\u017ee Baskin-Sommers, intervencije poput terapije kognitivnog pona\u0161anja mogu pomo\u0107i ljudima da prevazi\u0111u iskustva poput izlo\u017eenosti nasilju iz rane \u017eivotne dobi.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a>\/Guardian<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Koju svrhu ima ljutnja? Da li su mu\u0161karci lju\u0107i od \u017eena? Mo\u017ee li ljutnja utjecati na na\u0161e mentalno zdravlje? Nauka po\u010dinje davati odgovore na ova pitanja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-268961","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/268961","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=268961"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/268961\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=268961"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=268961"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=268961"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}