{"id":268184,"date":"2019-06-17T06:05:11","date_gmt":"2019-06-17T04:05:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=268184"},"modified":"2019-06-17T06:06:10","modified_gmt":"2019-06-17T04:06:10","slug":"igre-zla-s-prijestolja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/06\/17\/igre-zla-s-prijestolja\/","title":{"rendered":"Igre zla s prijestolja"},"content":{"rendered":"<p><strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"size-medium wp-image-180389 alignleft\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/zlatko-dizdarevic-300x222.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"222\" \/>Autor: Zlatko Dizdarevi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Kada bezakonje, nasilje i bezvla\u0161\u0107e za \u0161iru javnost postanu rutina i svakodnevnica, skoro pa je ve\u0107 kasno i za zvono na uzbunu. Jer ako se i pozvoni, a te\u0161ko je da ho\u0107e jer prethodna ti\u0161ina nije vladala tek tako, slu\u010dajno, ve\u0107 je nekome trebala, jasno je kako su stvari iskora\u010dile s terena pojedina\u010dnog incidenta i pre\u0161le u ono letargi\u010dno \u2013 \u201c\u0161ta \u0107e\u0161, tako nam je kako nam je&#8230;\u201d<\/p>\n<p>Evo, posvuda unaokolo dugo ve\u0107 i masovno svjedo\u010dimo koje\u010demu \u0161to jeste posljedica bezakonja u \u0161irokoj lepezi. De\u0161avaju se nasilja svake vrste nad kojima se jo\u0161 uvijek normalni zgra\u017eavaju. Ohrabreni sadisti, manijaci, siled\u017eije i zlikovci uz tek dobro organizirane \u201cobi\u010dne\u201d kriminalce i lopove raznih vrsta zadovoljno nastavljaju svoj posao dalje ispravno slute\u0107i da mnogih kazni vi\u0161e ne\u0107e biti. A i ako ho\u0107e, to vi\u0161e nije ni blizu onome \u0161to normalan \u010dovjek smatra ispravnim i odgovaraju\u0107im. \u0160prdanja i manipulacije s pravosu\u0111em dosegli su nivo koji je, jednostavno kazano, stimulacija za dalje ismijavanje i dr\u017eave i dru\u0161tva.<\/p>\n<p>Potr\u010dati za nekim po gradu da bi ga se ni kriva ni du\u017ena iscipelarilo jer se manijacima ne svi\u0111aju imena nepoznate \u017ertve, njihovo porijeklo i \u201ckrvna grupa\u201d, ili 88 puta zabiti no\u017e u djevojku koja te ostavila s razlogom pa sudski cini\u010dno dokazivati dugotrajnu ugro\u017eenost i nasilje nad sobom, ili rutinski negirati i pravdati korumpiranje visoko rangiranog funkcionera u pravosudnoj hijerarhiji u dr\u017eavi \u2013 tek su usputno pomenuta \u201cdjela\u201d kojima se javnost minulih dana bavi u Hrvatskoj i BiH, uz sasvim sitnu nelagodu jer sve tek sluti na novu realnost \u0161to se po\u010dinje otimati lo\u0161e zami\u0161ljenoj kontroli. Mo\u017eda i uzdrmanim vizijama vladanja.<\/p>\n<p>Ipak, otimanje kontroli nad ludilima razne vrste postaje polako svakodnevnica u onome \u0161to nas itekako odre\u0111uje kao dru\u0161tva. Zlo je postalo svakodnevnica nad kojom se predugo odmahivalo rukom mimo svega \u0161to postoje\u0107i zakoni jasno detektiraju. Logika je bila, pa \u0161ta? Ta se realnost uredno udisala kao usud. A stvorena je ne kao usud, ve\u0107 kao \u201cpoliti\u010dka taktika i strategija\u201d u \u010demu su se gore, na prijestoljima, \u010dini se preigrali&#8230;<\/p>\n<p>Zlo kao operativna poluga u slu\u017ebi vlasti, o\u010digledno se otelo. Mo\u017eda se gore, odakle se vlada, doista mislilo da \u0107e se najmanji mogu\u0107i formati koji ispiru mozak raji grotesknim idiotlucima u ime \u201cslobode i demokracije\u201d i definitivno etablirati zavazda, poslu\u0161ni i zahvalni. I da \u0107e se zatezanjem i popu\u0161tanjem, kako i kada odgovara vladaju\u0107oj strukturi, vladati rajom dovijeka.<\/p>\n<p>Prevladavaju\u0107a realnost u odnosima svakog dru\u0161tva izvjesno proisti\u010de iz ukupno dostignutih i vremenom podrazumijevaju\u0107ih odnosa, proklamiranih ili osporenih uzusa i standarda.<\/p>\n<p>Nju stvaraju ljudi kao pojedinci i dru\u0161tvo kao cjelina. Velikih i trajnih prevara tu te\u0161ko mo\u017ee biti. U to mogu vjerovati samo \u201clideri\u201d malih formata. A to nam se eto de\u0161ava na prostoru na kojem \u017eivimo \u010dak i neovisno od granica kojima smo se odijelili. Bezgrani\u010dno je i ubrzano otklizavanje u ne\u0161to \u0161to se poprili\u010dno te\u0161ko moglo zamisliti kao ba\u0161 normalno i uobi\u010dajeno do prije samo nekoliko decenija. Nije rije\u010d toliko ni o kriminalnim \u010dinima koliko o reakcijama na njih.<\/p>\n<p>Zato imamo sliku realnosti kakvu imamo kroz afere raznih vrsta i kalibara, u rasponu od grotesknog Mami\u0107a, pomenute nacionalisti\u010dko huliganske Torcide, snimljenog \u201cpotkivanja\u201d i politi\u010dke za\u0161tite kriminala pravosudnog lidera Tegeltije u Sarajevu, do poku\u0161aja odbrane manijaka Davida Kom\u0161i\u0107a koji, eto, sadisti\u010dki tra\u017ei i da ga se pozove na sjednicu Vrhovnog suda (?!) da bi mu se uva\u017eili razlozi monstruoznog zlo\u010dina&#8230; Bezbrojne takve i sli\u010dne epizode jesu slika dana\u0161nje realnosti koja je, naprosto, nadvladala.<\/p>\n<p>Na svu sre\u0107u, jeste dio te realnosti sa sasvim druge strane i mlada Ivana Markovi\u0107, gradona\u010delnikovica Supetra koja, reklo bi se le\u017eerno i uz osmijeh, odvrati velikim \u201cne\u201d poku\u0161ajima i refa\u0161izacije i huliganstva u svom gradi\u0107u na Bra\u010du. \u017dena, kao poveliki povod za divljenje, ima jasan civilizacijski stav, nema dileme da ga treba glasno kazati i braniti. Za divno \u010dudo \u2013 o\u010digledno ba\u0161 zato \u0161to je takva \u2013 dobila je glatko i izbore za mjesto na kojem je. Rekao bi nekada normalan \u010dovjek, \u0161ta je tu \u010dudo?<\/p>\n<p>\u010cudo je \u0161to su se oni s prijestolja oglasili nakon \u0161to je Ivana glatko i jasno kazala \u0161to je kazala a normalni ljudi te rije\u010di prepoznali kao istinite, iz du\u0161e, uvjerenja i osje\u0107anja obaveze da se moraju kazati. I pomalo je cini\u010dno ma koliko bilo odjednom va\u017eno, \u0161to je osuda Torcidinih huligana pristigla i s Pantov\u010daka, iz Banskih dvora i sa sli\u010dnih mjesta na kojima je ta \u201cTorcida\u201d direktno i indirektno proizvo\u0111ena, stimulirana i do\u017eivljavana kao domoljublje. Sve sada tukne na strah prijestolja da se kontrola nad \u201ceuropskom uljudbom\u201d pogubila i da puno toga \u0161to se \u010dinilo u\u010dinkovitim i hvaljenim na tom terenu Bruxellesa i Strasbourga vi\u0161e ne pije vode.<\/p>\n<p>U Bosni i Hercegovini na tom terenu \u201clideri\u201d jo\u0161 kasne pa politi\u010dke ljigavosti i kriminal, osionost i nezaja\u017eljivost malih kojima se u\u010dinilo da svojim mudrostima nebo dodiruju, jo\u0161 uvijek opstaju. Beskrajno je u\u010dinkovita trojna bratska taktika odr\u017eavanja svekolikih poraza dru\u0161tva i dr\u017eave u ime pobjeda interesa pojedinaca i kartela u kojima djeluju. Dovoljan dokaz je i u \u010dinjenici da takav \u201csistem\u201d brani svoje pravosu\u0111e nad pravdom i zakonima u ime naroda, uz sporadi\u010dnu kobajagi uznemirenost tzv. me\u0111unarodne zajednice kojoj je, vele, eto ba\u0161 pomalo neprijatno zbog toga.<\/p>\n<p>\u0160ta je, ustvari, povod svemu ovome. \u010cini se ipak barem po\u010detna ali uo\u010dljiva pomjeranja u svakodnevnici koja se ne mo\u017ee sakriti pod tepih, ma kako debeo bio. Nije gubljenje mnogih civilizacijskih standarda \u0161to nas je zadesilo, palo s neba. Svekolika moralna, duhovna, profesionalna, politi\u010dka i elementarno civilizacijska degradacija koja je izbacila na povr\u0161inu dr\u017eave i dru\u0161tva istinski male gabarite, uz pripadaju\u0107u \u201cnesvijest\u201d opijenih sljedbenika i mnogih profitera, radikalno je utjecala na promjenu sistema vrijednosti unaokolo.<\/p>\n<p>Kriminalom i debiliziranjem dru\u0161tva se svjesno i ciljano upravljalo. Popu\u0161talo i zatezalo kada je i kako zatrebalo dirigentima dobitni\u010dkog dru\u0161tvenog jada. Do filozofije su uzdignuti samo profit i li\u010dni interesi. I silom, naravno, kada zatreba. Taj fenomen nije lokalni niti samo regionalni. Vidljiv je kao planetarni. Ipak, ovdje u nas, pri\u010da se polako primi\u010de crvenoj liniji preko koje \u0107e se te\u017ee vladati la\u017eima i prevarama. Ljudi se evo, ispotiha ve\u0107 pomalo uzbu\u0111uju u normalnim okolnostima toliko obi\u010dnim, jednostavnim, ljudskim i elementarno moralnim gestovima poput Ivane Markovi\u0107 iz Supetra i sli\u010dnih kakvih valjda jo\u0161 ima.<\/p>\n<p>Navikavanje na neljudskost ne mo\u017ee dovijeka. Kao \u0161to ne mogu ni kreatori tako organiziranog profiterstva, ma koliko vjerovali da mogu. Budale pti\u010dje pameti, monstrumi koji bodu do besvijesti iz obijesti, lopovi koji se kriju preko granice a pod prozorom pravdi, lideri pravosu\u0111a koji kradu poput piljara, da se i ne pominju oni \u0161to u d\u017eepove trpaju sudbine hiljada radnika uz blagoslov politike \u2013 ne mogu vje\u010dno. Bivat \u0107e takvih uvijek, ali oni u kona\u010dnici ne mogu biti \u201csistem\u201d ovakav kakav je postao danas. A ako se prijestolja sa kojih se taj sistem odra\u017eava ne izbace iz igre, onda neka podanici i dalje u\u017eivaju u nalozima njihovih krunskih glava gore, ovakvih. Dok ne pukne nekontrolirano.<\/p>\n<p>Tu velike mudrosti nema.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.novilist.hr\/Komentari\/Kolumne\/Balkanski-ambasador-Zlatka-Dizdarevica\/ZLATKO-DIZDAREVIC-Igre-zla-s-prijestolja\">Novi list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Zlo je postalo svakodnevnica nad kojom se predugo odmahivalo rukom mimo svega \u0161to postoje\u0107i zakoni jasno detektiraju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-268184","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/268184","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=268184"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/268184\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=268184"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=268184"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=268184"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}