{"id":267908,"date":"2019-06-14T07:00:48","date_gmt":"2019-06-14T05:00:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=267908"},"modified":"2019-06-13T08:18:53","modified_gmt":"2019-06-13T06:18:53","slug":"zova-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/06\/14\/zova-2\/","title":{"rendered":"Zova"},"content":{"rendered":"<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/05\/zova-300x212.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"212\" class=\"alignright size-medium wp-image-112799\" \/>Stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait \u017eivi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljede\u0107e godine procvjeta, to zna\u010di da je du\u0161a umrloga oti\u0161la u raj.<\/p>\n<p>Zova se koristi u lije\u010denju prehlade, bronhitisa, ka\u0161lja, gripa, po\u010detne upale plu\u0107a, jake kijavice, te\u0161kog disanja, astme, kod po\u010detne tuberkuloze, \u0161e\u0107erne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja.<\/p>\n<p>Sambucus nigra, odnosno zova ili bazga je samonikla biljka u obliku grma ili ni\u017eeg drveta od tri do 10 m visine. Cvjeta sitnim \u017eu\u0107kastobijelim cvjetovima koji su sakupljeni u krupne \u0161titaste cvasti prijatnog mirisa. Cvjeta od aprila do juna, a potom se na mjestima cvjetova stvaraju plodovi &#8211; bobice koje su u po\u010detku zelene, a dozrijevaju u avgustu.<\/p>\n<p>Zova raste na rubovima \u0161uma i osun\u010danim dijelovima \u0161ume, na zapu\u0161tenim mjestima i u blizini naselja. Porijeklom je iz Evrope, ali je danas rasprostranjena \u0161irom svijeta.<\/p>\n<p>U jednoj studiji koja je objavljena u &#8220;Journal of Alternative Complemantary Medicine&#8221;, dokazano je djelovanje zove kod influence tipa B (grip). Pacijenti koji su koristili ekstrakt zove mnogo br\u017ee su se oporavili od ostalih pacijenata koji su bili dio ove studije. Ova studija pokazala je da su kod 93 odsto pacijenata koji su koristili ovaj ekstrakt u roku od dva dana simptomi bolesti nestali, dok je kod drugih pacijenata oporavak trajao \u0161est dana.<\/p>\n<p>\u010caj od cvjetova zove koristi se u lije\u010denju prehlade, bronhitisa, ka\u0161lja, gripa, po\u010detne upale plu\u0107a, jake kijavice, te\u0161kog disanja, astme, kod po\u010detne tuberkuloze, \u0161e\u0107erne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja. Naro\u010dito je zna\u010dajna upotreba zove kod sni\u017eavanje tjelesne teperature, jer podsti\u010de rad znojnih \u017elijezda, a djeluje i kao diuretik.<br \/>\n<strong><br \/>\n\u0160TA SADR\u017dI:<\/strong><\/p>\n<p>Cvjetovi zove bogati su eteri\u010dnim uljima u kojem ima flavonoida, glikozida, hlorogenske kiseline, tanina i pektina, dok plod sadr\u017ei glikozide, tanine, malo eteri\u010dnog ulja, \u0161e\u0107er, vo\u0107ne kiseline i vitamin C. Svi dijelovi biljke bogati su gvo\u017e\u0111em, natrijumom i kalijumom.<\/p>\n<p>\u010caj od zove sjajan je protiv groznice jer stimuli\u0161e rad znojnih \u017elijezda, naro\u010dito kada se kombinuje s lipom. Osim toga, \u010daj od zove podsti\u010de lu\u010denje mokra\u0107e, lije\u010di neuralgiju i i\u0161ijas, a ukoliko mu se dodaju kamilica, lipa i kora vrbe, ubla\u017eava simptome gripa, upale gornjih disajnih puteva i reume.<\/p>\n<p>Zova se koristi kod svih virusnih infekcija. Listovi ove biljke su otrovni i nisu jestivi, kao ni plodovi dok su zeleni zbog otrovnog glikozida. Plod se upoterbljava kao laksans i sredstvo za poja\u010dano mokrenje i znojenje, zatim kod neuralgije i i\u0161ijasa. Plodovi se za unutra\u0161nju upotrebu mogu koristiti tek kada sazre i skuhaju se. Od ovih bobica se mogu spravljati d\u017eemovi i marmelade.<\/p>\n<p><strong>\u0160IROM SVIJETA:<\/strong><\/p>\n<p>*U tradicionalnoj kineskoj medicini od zove se spravlja vino koje se koristi protiv reumatizma i traumatolo\u0161kih povreda.<\/p>\n<p>*U Njema\u010dkoj se prave jogurti sa plodovima i cvjetovima zove, a u Italiji i Austriji cvjetovi zove se kuvaju ili pr\u017ee, a potom posipaju \u0161e\u0107erom u prahu ili cimetom, te se tako slu\u017ee kao deserti.<\/p>\n<p>*U Slova\u010dkoj se od grana zove prave flaute, odnosno frule, a sli\u010dan instrument se pravi i u Ma\u0111arskoj.<\/p>\n<p>*Zova se nekada vezivala konjima za rep, jer njen miris rastjeruje muhe.<\/p>\n<p><strong>ZANIMLJIVOST:<\/strong><\/p>\n<p>U zimsko doba kada se drvo ili \u017ebun zove osu\u0161i na njemu se stvara gljiva koja se zove Judino uho (Auricularia auricula-judae), koja je izuzetno ljekovita. Tako se zove jer nevjerovatno podsje\u0107a na ljudsko uho, a po vjerovanjima Juda se objesio o drvo zove. Gljiva se koristi kao lijek za pobolj\u0161anje krvotoka, kao i kod krvarenja. Smanjuje nivo holesterola i triglicerida u krvi.<\/p>\n<p><strong>Stara vjerovanja u magijske mo\u0107i zove<\/strong><\/p>\n<p>*Zovi su u na\u0161em narodu pripisivane mnoge magijske mo\u0107i. Smatrana je za sveto ili demonsko drvo. Vjerovalo se da u njenim kro\u0161njama \u017eive vile i iz tog razloga lo\u0161a je sre\u0107a ukoliko neko posije\u010de drvo zove.<\/p>\n<p>*U pojedinim krajevima zova je sa\u0111ena u okolini \u0161tala i obora kao za\u0161tita od zlih sila i vje\u0161tica. Smatra se i da nije dobro zaspati pod zovom jer njeni opojni mirisi mogu potpuno da &#8220;izokrenu svijest&#8221; onoga koji spava.<\/p>\n<p>*Stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait \u017eivi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljede\u0107e godine procvjeta, to zna\u010di da je du\u0161a umrloga oti\u0161la u raj.<\/p>\n<p>*U starom Rimu, lica statua bogova tokom velikih praznika premazivana su bojom od bobica zove.<\/p>\n<p>*U narodu se ka\u017ee da  tamo gdje raste zova ima podzemnih voda, te da je to mjesto pogodno za kopanje bunara.<\/p>\n<p>Bilo da je sveto ili demonsko drvo, \u010dinjenica je da je zova veoma ljekovita biljka i da je puno kori\u0161tena u narodnoj medicini.<\/p>\n<p><strong>RECEPTI:<\/strong><em><\/p>\n<p><strong>Sirup (sok)<\/strong><\/p>\n<p>Svje\u017ei cvjetovi zove (tek procvjetali, nikako precvjetali) otkinu se sa peteljke te potope u vodu.  Na jedan litar prokuvane i ohla\u0111ene vode stavi se 20 cvjetova. Ostavi se da odstoji 24 sata. Procijedi se kroz gazu, a zatim se doda 700 g \u0161e\u0107era, jedan limun i limuntus. To se ostavi da stoji jo\u0161 24 sata. Potrebno je povremeno promije\u0161ati kako bi se \u0161e\u0107er bolje rastopio. Nakon \u0161to je odstajalo, sipa se u fla\u0161e. Mo\u017ee da stoji do godinu dana, a ukoliko su cvjetovi ubrani u pravo vrijeme, sirup \u0107e biti kvalitetniji. Pije se razbla\u017een.<\/p>\n<p><strong>D\u017eem od bobica zove<\/strong><\/p>\n<p>Potrebno je: 1 kg zrelog ploda zove, 700 ml vode, 1 kg \u0161e\u0107era, 1 ka\u0161ika limunovog soka, 1 ka\u0161i\u010dica mljevenog cimeta<\/p>\n<p>Plodove oprati i kuvati dok ne omek\u0161aju, a zatim ispasirati (izgnje\u010diti), potom procijediti. Vodu i \u0161e\u0107er prokuvati, dodati procije\u0111eni sok od bobica i kuvati 45 minuta. Kada po\u010dne da se zgu\u0161njava, dodati limunov sok i cimet i kratko prokuvati. Odmah sipati u tegle i dobro zatvoriti.<\/p>\n<p><strong>Slatki liker od zove<\/strong><\/p>\n<p>Za 1 l likera potrebno je: 300 g bobica crne zove, 300 g \u0161e\u0107era, 1 ka\u0161i\u010dica limuntusa, 125 ml vode,  250 ml alkohola (96 odsto, iz apoteke)<\/p>\n<p>Zova se pomije\u0161a sa \u0161e\u0107erom i limuntusom i ostavi da odstoji tri sata. Sve zajedno se stavi da se kuva kratko dok ne po\u010dne da vri (ne smije vriti), nalije se voda i sipa u fla\u0161u. Doda se alkohol, a fla\u0161a zatvori i ostavi da odstoji na sun\u010danom mjestu sedam dana. Poslije toga liker se procijedi kroz gazu i naspe u fla\u0161u u kojoj \u0107e stajati.<\/p>\n<p><strong>Pohovana zova<\/strong><\/p>\n<p>Pripremi se masa za pohovanje: 7 ka\u0161ika bra\u0161na, 1 dl piva, 2 \u017eumanjka, snijeg od dva bjelanca i so. Umije\u0161a se \u017eumance, pivo, so i bra\u0161no, a potom doda snijeg od bjelanaca i so. Oprane i osu\u0161ene cvijetove zove uvaljati u bra\u0161no, a potom i u tjesto za pohovanje i spustiti u zagrijano ulje te lagano ispohovati. Ovo jelo se mo\u017ee jesti slano, ali ukoliko \u017eelimo mo\u017eemo ga posuti \u0161e\u0107erom u prahu ili u smjesu za pohovanje dodati dvije ka\u0161ike \u0161e\u0107era. Za \u010detiri osobe uzeti osam cvjetova zove.<\/p>\n<p>Najpoznatiji narodni nazivi za ovu biljku su:<\/p>\n<p>bagza, baz, baza, bazgovina, crna zova, zova, zovika, crna jova, grubijan drvo, evropska jova, starac, abzov, obzova, ba\u017eovina, bazag, bazdov, bazovika, bazgovina, belika, bzovka, budzova, buzovka, zaovljika, zovik, zovljika, zofa, zoha, obzovka, ovzovina, pitomi boz, crna zovika<\/p>\n<p>nezavisne novine<br \/>\n<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait \u017eivi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljede\u0107e godine procvjeta, to zna\u010di da je du\u0161a umrloga oti\u0161la u raj. Zova se koristi u lije\u010denju prehlade, bronhitisa, ka\u0161lja, gripa, po\u010detne upale plu\u0107a, jake kijavice, te\u0161kog disanja, astme, kod po\u010detne tuberkuloze, \u0161e\u0107erne [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-267908","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/267908","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=267908"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/267908\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=267908"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=267908"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=267908"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}