{"id":267496,"date":"2019-06-06T06:08:07","date_gmt":"2019-06-06T04:08:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=267496"},"modified":"2019-06-06T06:08:07","modified_gmt":"2019-06-06T04:08:07","slug":"trgovinski-rat-kine-i-sad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/06\/06\/trgovinski-rat-kine-i-sad\/","title":{"rendered":"Trgovinski rat Kine i SAD"},"content":{"rendered":"

\"\"Autor: Hrvoje \u0160tefan<\/strong><\/p>\n

Posljednje vijesti o zabrani ili ograni\u010davanju poslovanja kineskoj telekomunikacijskoj kompaniji Huawei iznova su u prvi plan stavile takozvani trgovinski rat izme\u0111u USA i Kine. Te vijesti name\u0107u \u010ditav niz pitanja o karakteru globalnog kapitalizma i odnosu imperijalisti\u010dkih sila u aktualnom povijesnom periodu. Ono \u0161to je znakovito za kontekst Hrvatske, kao zemlje kapitalisti\u010dke (polu)periferije, jest da politike i strategije zemalja kapitalisti\u010dkog centra pokazuju koliko su glasnogovornici \u201eslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201c i nemije\u0161anja dr\u017eave u ekonomiju, a isti govore s najistaknutijih pozicija u politici, medijima i znanosti, odlijepljeni od realnosti i koliko su em kompradorski paraziti em \u201ekorisne budale\u201c u procesu uni\u0161tavanja preostale doma\u0107e industrije, daljnjeg \u201eoko\u0161tavanja\u201c proizvodne strukture i zakucavanju Hrvatske jo\u0161 dublje na poziciji zaostale ekonomije.<\/p>\n

Kratki rezime posljednjeg trgovinskog zao\u0161travanja izme\u0111u USA i Kine mo\u017eda je najbolje zapo\u010deti informacijom da ameri\u010dke i kineske vlasti nisu uspjele posti\u0107i novi trgovinski sporazum nakon posljednje runde pregovora. Trumpova administracija okrivljuje Kinu za neuspjeh, tvrde\u0107i da se kineska delegacija nije dr\u017eala prethodno dogovorenog i da je promijenila vlastite uvjete kada je stigla u Washington. Ipak, pokazuje se da je to bio jo\u0161 jedan Trumpov spin i da su Kinezi pristali na \u010ditav niz ameri\u010dkih zahtjeva \u2013 od toga da ameri\u010dkim bankama i kompanijama dozvole vi\u0161e od 51 % vlasni\u0161tva u zajedni\u010dkim \u201ejoint venture\u201c kompanijama u Kini, do toga da \u0107e Kina u sljede\u0107ih pet godina od USA kupiti poljoprivrednih, industrijskih proizvoda i plina u vrijednosti od minimalno 1.000 milijardi dolara. No, Trumpovoj administraciji to nije bilo dovoljno, ve\u0107 su od kineskih vlasti tra\u017eili ne samo da prestanu s preuzimanjem tehnologija ameri\u010dkih firmi koje posluju u Kini, ve\u0107 da ameri\u010dkim kompanijama i znanstveno-istra\u017eiva\u010dkom sektoru otvore pristup njihovoj tehnologiji, gdje su u umjetnoj inteligenciji, 5G-u i cyber sigurnosti do\u0161li na vode\u0107e pozicije. No, ni to im nije bilo dovoljno, ve\u0107 su tra\u017eili od kineskih vlasti da prestane sa subvencioniranjem kompanija u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu jer to stavlja ameri\u010dke kompanije u nepovoljniji polo\u017eaj, bez obzira na to \u0161to ameri\u010dka vlada nastavlja subvencionirati vlastite kompanije poreznim olak\u0161icama, specijalnim trgovinsko-izvoznim kreditima itd. Pored toga, ameri\u010dka administracija je najavila kako \u0107e bez obzira na sklapanje sporazuma, zadr\u017eati tarife na kineski izvoz u USA (250 milijardi dolara) i da \u0107e nastaviti s globalnim naporima kako bi sprije\u010dila ili odgovorila ameri\u010dke saveznike od poslovanja s kineskim tehnolo\u0161kim kompanijama kao \u0161to su Huawei, ZTE, China mobile itd. Iz prethodno navedenog, jasno je da se upravo ameri\u010dka administracija postavila ucjenjiva\u010dki i da \u0107e biti glavni krivac ako se sporazum ne postigne, \u0161to onda prijeti pre\u0107i u pravi trgovinski rat izme\u0111u dviju ekonomskih velesila.<\/p>\n

Ipak, ono \u0161to je ovdje interesantno s obzirom na hrvatski kontekst i aktualna doga\u0111anja s ga\u0161enjem brodogradnje jest kako su dr\u017eavne politike najsna\u017enijih kapitalisti\u010dkih ekonomija suprotne onome \u0161to zagovara doma\u0107i politi\u010dki, medijski i stru\u010dni mejnstrim i \u0161to promovira ili zahtijeva EU. Naime, USA i Kina potpuno razumiju va\u017enost dr\u017eavnih subvencija njihovim kompanijama, ali se strate\u0161ki bore za njihovo smanjivanje kod konkurenata. USA i Kina itekako dobro razumiju koliko je va\u017ean transfer tehnologije za konkurentsko pozicioniranje, pa nastoje sebi osigurati dostupnost \u201estate of the art\u201c tehnologije i sprije\u010diti ili ote\u017eati konkurentima da se domogne njihove najnovije tehnologije i know-howa. Poznati ju\u017enokorejski ekonomist Ha-Joon Chang, koji predaje na britanskom Cambridgeu, u nizu studija je pokazao kako niti jedna od najrazvijenijih kapitalisti\u010dkih ekonomija nije do vode\u0107ih pozicija do\u0161la na principima \u201eslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201c, ve\u0107 je njihov uspon bio pra\u0107en dr\u017eavnim intervencionizmom i protekcionizmom. Tek kada su postali tr\u017ei\u0161no dominantni, po\u010deli su inzistirati prema drugima, a posebno manje razvijenima, na na\u010delima \u201eslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201c i deregulirane trgovine. \u0160to je i razumljivo jer su na taj na\u010din sebi osigurali nova tr\u017ei\u0161ta i na njima dominaciju svojih kompanija te podre\u0111ivanje ili uni\u0161tavanje doma\u0107e konkurencije.<\/p>\n

Za razliku od najsna\u017enijih kapitalisti\u010dkih ekonomija, (polu)periferne ekonomije poput Hrvatske nekriti\u010dki su prihvatile tr\u017ei\u0161ne integracije i zahtjeve EU da se odbaci intervencionisti\u010dki i protekcionisti\u010dki pristup ekonomiji. Zadnja \u017ertva takvog pristupa ga\u0161enje je doma\u0107e brodogradnje i tisu\u0107a radnih mjesta, sektora u kojem preostali zna\u010dajan know-how se vi\u0161e ne\u0107e imati di materijalizirati, osim u stranim brodogradili\u0161tima i za strane nacionalne ekonomije. Liberalni medijski mejnstrim nas uvjerava da to mora biti tako jer tako zahtijevaju na\u010dela \u201eslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201c i ga\u0161enja svega onoga \u0161to nije samoodr\u017eivo na tr\u017ei\u0161tu bez pomo\u0107i dr\u017eave. Dakle, USA se ne dr\u017ei na\u010dela \u201eslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201c i nemije\u0161anja dr\u017eave u ekonomiju kako bi spasila banke, osiguravaju\u0107a dru\u0161tva i autoindustriju, Italija se ne dr\u017ei pravila EU kada treba izvla\u010diti iz financijskih problema strate\u0161ke kompanije poput brodogra\u0111evnog koncerna Fincantieri, Njema\u010dka razvija intervencionisti\u010dke strategije dr\u017eavne pomo\u0107i njihovim klju\u010dnim sektorima i kompanijama za 2020-e, a na\u0161 liberalni mejnstrim, zajedno sa eurobirokratima, i dalje mantri\u010dki ponavlja: treba gasiti sve \u0161to nije tr\u017ei\u0161no samoodr\u017eivo, uloga dr\u017eave u ekonomiji ne smije biti intervencionisti\u010dka, tehnolo\u0161ka modernizacija \u0107e se financirati preko EU fondova (horizontalnih subvencija) i kupnje drugorazredne tehnologije od kapitalisti\u010dkog centra itd.<\/p>\n

Treba podsjetiti na to da nije uvijek bilo tako i da su prostori nekada\u0161nje Jugoslavije, u periodu socijalisti\u010dke modernizacije u svega dvadesetak godina nakon Drugog svjetskog rata od prete\u017eito agrarne zemlje s ve\u0107inski ruralnim i nepismenim stanovni\u0161tvom, do\u0161li u rang srednje razvijenih industrijskih zemalja sa stanovni\u0161tvom koje se preselilo u gradove, opismenilo i obrazovalo se, osiguralo adekvatnu zdravstvenu brigu, stanove, mirovine. Poznati jugoslavenski ekonomist Branko Horvat izra\u010dunao je tu dinamiku konvergencije i prikazao je slikovito kroz smanjivanje jaza u razvijenosti, mjereno u godinama, izme\u0111u Jugoslavije i zemalja kapitalisti\u010dkog centra: \u201eIzme\u0111u 1952. i 1966. godine jaz u razvitku izmedju Francuske i Jugoslavije smanjio se od 130 godina na 53 godine, u odnosu na Belgiju od jednog stolje\u0107a na 40 godina, u pore\u0111enju sa \u0160vedskom od 90 godina na 44 godine, u odnosu na Italiju od pola stolje\u0107a na svega jednu deceniju. Drugim rije\u010dima, poslednjih 14 godina u Jugoslaviji, u Francuskoj su trajale 80 godina, u Belgiji 60 godina, u \u0160vedskoj 46 godina i u Italiji ne\u0161to vi\u0161e od 40 godina.\u201c (1)<\/p>\n

Rapidna ekonomska konvergencija i dru\u0161tveni razvoj nisu se desili na principima \u201eslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201c ve\u0107 na podlozi dr\u017eavne planske intervencije u ekonomiju, na podlozi strate\u0161kog geopoliti\u010dkog pozicioniranja koje je osiguralo transfer potrebne tehnologije iz najrazvijenijih kapitalisti\u010dkih zemalja, s ciljem da se ne samo izgradi industrijska baza za izravno zadovoljenje potreba doma\u0107eg stanovni\u0161tva, ve\u0107 da se razvijaju izvozni proizvodi koji \u0107e se direktno razmjenjivati za nedostaju\u0107e resurse i proizvode ili za devize potrebne za njihovu kupnju. Takav intervencionisti\u010dki pristup razvoju proizvodne baze omogu\u0107io je da jugoslavenska brodogradnja po\u010detkom 1980-ih bude tre\u0107a u svijetu, da na sebe ve\u017ee industriju brodske opreme, doma\u0107e brodarske kompanije, \u0161pediciju i logistiku, brodarske fakultete i institute, te u lancima proizvodnje i u dohodovnoj multiplikaciji koju generira, zapo\u0161ljava na desetke tisu\u0107a ljudi, financira stanogradnju i izgradnju objekata dru\u0161tvene namjene. Dakle, dr\u017eava je svojim industrijskim politikama i intervencionisti\u010dkom podr\u0161kom brodogradnji, osiguravala doma\u0107u zaposlenost, rast dohotka, pozicioniranje u sofisticiranim tehnolo\u0161kim ni\u0161ama i kompleksnim industrijskim sektorima kao \u0161to je brodogradnja.<\/p>\n

Ekonomski va\u017enu razvojnu ulogu dr\u017eavni intervencionizam i protekcionizam imali su u usponu Ju\u017ene Koreje koja je bila \u010dak i slabije razvijena od Jugoslavije nakon drugog svjetskog rata. Situacija s Korejskim ratom po\u010detkom 1950-ih osigurala je Ju\u017enoj Koreji, kao saveznici USA, privilegirani tretman \u0161to je zna\u010dilo priliv financijskih sredstava, transfer tehnologije te istovremenu protekciju korejske ekonomije od uvozne, prete\u017eito ameri\u010dke, konkurencije i slobodan izvoz proizvoda u USA. Na podlozi dr\u017eavnog intervencionizma i protekcionizma zapo\u010dela je rapidna industrijalizacija Ju\u017ene Koreje i njezin uspon u rang svjetske velesile u brodogradnji, elektroni\u010dkoj i automobilskoj industriji. Kina se tako\u0111er ekonomski razvila i rapidno industrijalizirala putem poluga dr\u017eavnog intervencionizma i danas spada me\u0111u tri najja\u010de svjetske ekonomije i ne pomi\u0161lja da odustane od tih poluga i ekonomski rast i razvoj prepusti principima \u201eslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201c i nemije\u0161anju dr\u017eave u ekonomiju.<\/p>\n

Postavlja se pitanje za\u0161to onda politi\u010dki, medijski i znanstveni mejnstrim na kapitalisti\u010dkoj periferiji, kao \u0161to je Hrvatska, inzistira da je jedini put razvoja i pribli\u017eavanja najrazvijenijima micanje dr\u017eave iz aktivnog upliva u ekonomiju, makar to dovodi do ga\u0161enja jo\u0161 preostalih industrijskih grana poput brodogradnje i daljnjeg \u201eoko\u0161tavanja\u201c proizvodne strukture na na\u010din da se smanjuje zaposlenost i dodana vrijednost u doma\u0107im lancima proizvodnje, pove\u0107ava udio rentijerskih dohodaka i konkurentnost gradi na smanjivanju radni\u010dkih prava i nadnica?<\/p>\n

Ideologiju o konvergenciji na principima \u201eslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201c od 1980-ih i uspona neoliberalizma zastupaju klju\u010dne me\u0111unarodne institucije poput Svjetske banke, Svjetske trgovinske organizacije i Me\u0111unarodnog monetarnog fonda koje imaju nominalnu misiju globalno pomagati manje razvijene ekonomije kako bi se modernizirale, pribli\u017eile najrazvijenijima i rije\u0161ile svoje dugove i vanjskotrgovinske neravnote\u017ee. U slu\u010daju zemalja nekada\u0161njeg isto\u010dnog bloka, navedene institucije svoje su recepture, a one uklju\u010duju privatizaciju, deregulaciju, fiskalnu disciplinu, sni\u017eavanje poreza itd., predstavile kao najbolji tranzicijski put u tr\u017ei\u0161nu ekonomiju. Ina\u010de, te recepture objedinjene su u dokumentu poznatom kao \u201eWashingtonski konsenzus\u201c (2) i prvi puta primijenjene u zemljama Latinske Amerike, a i dan danas stoje kao osnovni savjeti ili zahtjevi koji se postavljaju pred vlade (polu)perifernih ekonomija.<\/p>\n

Na stranu nominalni ciljevi, no recepture \u201eWashingtonskog konsenzusa\u201c osigurale su kapitalu najja\u010dih ekonomija plasman proizvoda i kredita na nova tr\u017ei\u0161ta, autsorsanje proizvodnje u zemlje s jeftinom i obrazovanom radnom snagom i preuzimanje postoje\u0107ih profitabilnih poduze\u0107a i infrastrukture na kapitalisti\u010dkoj (polu)periferiji. To se u zemljama \u201erealno postoje\u0107ih socijalizama\u201c poklopilo s interesima elita koje su predvodile tranziciju u kapitalisti\u010dku tr\u017ei\u0161nu ekonomiju, a posebno u republikama nekada\u0161nje Jugoslavije. S obzirom da vi\u0161e nije bilo jugoslavenskog okvira, politi\u010dke i ekonomske elite u maloj ekonomiji kakva je Hrvatska, vidjele su proces tranzicije kao priliku za vlastito kompradorsko pozicioniranje i odbacivanje dr\u017eavnog intervencionizma i protekcionizma kao \u201ealata\u201c ekonomske regulacije koji postavljaju parametre zaposlenosti, dohotka i materijalnih interesa naj\u0161irih slojeva kao prioritetne.<\/p>\n

U ekonomskoj politici dr\u017eavni intervencionizam i protekcionizam zamijenjeni su makroekonomskim fokusom na stabilnost precijenjenog te\u010daja, nisku stopu inflacije i potpunu liberalizaciju trgovine, prema naputcima klju\u010dnih me\u0111unarodnih ekonomskih institucija (MMF, Svjetska banka, WTO, EU, ECB). To je osiguralo da novoj kapitalisti\u010dkoj klasi bude isplatljivije baviti se uvoznom trgovinom i nekretninskim biznisom nego raditi na o\u010duvanju i transformaciji doma\u0107e proizvodnje.<\/p>\n

Posljedice takve promjene u institucionalnom okviru (npr. ukidanje dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva) i ekonomskoj politici su \u201eoko\u0161tavanje\u201c proizvodne strukture, deindustrijalizacija, porast strukturne nezaposlenosti i pritisak prema njezinom ubla\u017eavanju putem zapo\u0161ljavanja u javnom sektoru i poslovanja sa javnim sektorom. Dakle, povla\u010denje dr\u017eave iz aktivnog anga\u017emana na oblikovanju proizvodne strukture koja \u0107e osigurati zaposlenost, zadovoljenje potreba i pobolj\u0161anje standarda za naj\u0161ire slojeve, vodilo je prema sve manjem udjelu doma\u0107e komponente u proizvodnim lancima, sa sve manjom dodanom vrijedno\u0161\u0107u i zaposleno\u0161\u0107u, \u0161to je povratno usmjerilo pritisak prema politi\u010dkim vlastima u dr\u017eavi, kao najsna\u017enijem ekonomskom i financijskom subjektu, da egzistencijalno zbrinu ljude ili putem klijentelisti\u010dkog zapo\u0161ljavanja u javnom sektoru ili financiranjem i materijalnim privilegiranjem \u2013 recimo, putem povla\u0161tenih mirovina i raznih drugih povlastica hipertofiranoj ratno-veteranskoj populaciji \u2013 ili legalizirano koruptivnim ugovaranjem poslova sa privatnim sektorom.<\/p>\n

S druge strane, zanimljiv je primjer Slovenije u periodu od raspada Jugoslavije do po\u010detka dvijetisu\u0107itih, kada je nazivana tranzicijskim tigrom. Naime, u Sloveniji u tom periodu nisu se u ekonomskoj politici dr\u017eali neoliberalnog modela, po recepturama \u201eWashingtonskog konsenzusa\u201c, nisu privatizirali bankarski sustav, koristili su industrijske politike i proaktivnu te\u010dajnu politiku i ciljane devalvacije kako bi konkurentnijim \u010dinili vlastiti izvoz i temeljna briga je bila o\u010duvanje zaposlenosti i proizvodnje sa \u0161to ve\u0107im udjelom doma\u0107e komponente. Takve politike nisu bile rezultat prosvijetljenosti i benevolentnosti nositelja politi\u010dke vlasti i novih kapitalista, ve\u0107 posljedica sna\u017enog i sindikalno organiziranog pritiska radni\u0161tva i javnosti da je klju\u010dno sa\u010duvati radna mjesta, relativnu dru\u0161tvenu egalitarnost i solidarnost i \u0161to ve\u0107u \u201erobusnost\u201c proizvodne strukture. S druge strane, Hrvatska prepu\u0161ta ga\u0161enju brodogradnju i to dodatno \u201eoko\u0161tavanje\u201c proizvodne strukture opravdava kao \u010di\u0161\u0107enje svega onog \u0161to ne stoji na zdravim temeljima tr\u017ei\u0161ne konkurentnosti.<\/p>\n

No, \u0161to bi zapravo zna\u010dilo da je proizvodna struktura hrvatske ekonomije dodatno \u201eoko\u0161tala\u201c?! Vrlo pojednostavljeno, to zna\u010di da \u0107e proizvoditi robe na jo\u0161 ni\u017eem stupnju tehnolo\u0161ke i organizacijske sofisticiranosti, \u0161to \u0107e se manifestirati kao niska produktivnost rada utjelovljenog u njezinim robama. Tr\u017ei\u0161na razmjena izme\u0111u roba proizvedenih produktivnijim radom \u201erobusne\u201c proizvodne strukture kapitalisti\u010dkog centra i roba proizvedenih neproduktivnim radom \u201eoko\u0161tale\u201c proizvodne strukture periferije na \u201eslobodnom tr\u017ei\u0161tu\u201c uspostavlja njihov odnos razmjene na na\u010din da radu centra priznaje ve\u0107u stvorenu vrijednost za jednaku koli\u010dinu utro\u0161enog radnog vremena nego radu periferije. Takva asimetrija zna\u010di puno ve\u0107i manevarski prostor za kapitale centra da izguraju sa tr\u017ei\u0161ta tehnolo\u0161ki manje sofisticirane kapitale i manje produktivnu radnu snagu periferije ili pak mogu\u0107nost da ih preuzmu u vlastiti proizvodni lanac i fiksiraju u razmjenski podre\u0111enu poziciju.<\/p>\n

U takvim uvjetima odbacivanje politika dr\u017eavnog intervencionizma i protekcionizma na kapitalisti\u010dkoj (polu)periferiji ide u prilog kapitalima i \u201erobusnosti\u201c proizvodnih struktura kapitalisti\u010dkog centra gdje njihove javne vlasti poreznim zahvatima u zarade i goleme vi\u0161kove ostvarene na zajedni\u010dkom tr\u017ei\u0161tu kao i povoljnim uvjetima zadu\u017eenja mogu financirati velika ulaganja u obrazovanje, istra\u017eivanje i razvoj, zdravstvo, izgradnju prometne i energetske infrastrukture, formirati investicijske fondove te na brojne druge na\u010dine ispunjavati aktivnu ulogu u zadr\u017eavanju dominantne pozicije njezinih kapitala i o\u010duvanju \u201erobusnosti\u201c njezinih nacionalnih, regionalnih i lokalnih proizvodnih struktura. U takvoj situaciji \u010dak i nominalno vi\u0161e porezne stope od onih u (polu)perifernim kapitalisti\u010dkim ekonomijama i relativno ve\u0107i tro\u0161ak javnog sektora u odnosu na dru\u0161tveni proizvod, ne predstavljaju sputavaju\u0107e optere\u0107enje kapitalu i radnoj snazi, ve\u0107 \u010dine presudan uvjet njihove konkurentske prednosti na tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

Tehnolo\u0161ka, organizacijska i financijska prednost kapitala centra omogu\u0107ava i visoku stopu zaposlenosti i svojevrsnu monopolisti\u010dku rentu radnoj snazi centra. Ona je, pored smanjenih pritiska na tr\u017ei\u0161tima rada zbog ograni\u010dene migracije, rezultat \u201erobusnosti\u201c proizvodne strukture i pozitivnog sinergijskog u\u010dinka brojnih elemenata koji se me\u0111usobno poti\u010du i osna\u017euju. U sinergiji oni stvaraju uvjete da proizvedene robe utjelovljuju u sebi visokoproduktivan rad \u0161to u odnosima razmjene, pod pravilima \u201eslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201c, niskoproduktivnu snagu periferije stavlja u podre\u0111en polo\u017eaj. To se manifestira, prvo, kao isklju\u010denje iz tr\u017ei\u0161nih odnosa tj. kao visoka nezaposlenost jer radna snaga na periferiji nije u mogu\u0107nosti proizvesti dobra i usluge pod uvjetima koji \u0107e kapitalu biti profitabilni. Drugo, tehnolo\u0161ka, organizacijska i \u201eknow-how\u201c zaostalost proizvodnih struktura periferije zna\u010di da njezini kapitali i radna snaga mogu na zajedni\u010dkom tr\u017ei\u0161tu konkurirati prvenstveno nesofisticiranim robama i uslugama koje sadr\u017ee vi\u0161e ulo\u017eenog \u201e\u017eivog\u201c rada i ni\u017ei tro\u0161ak nadnica.<\/p>\n

Sve to pokazuje kako je inzistiranje na principima \u201eslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201c, posebno na kapitalisti\u010dkoj (polu)periferiji, ideolo\u0161ka agenda onih koji ne zastupaju interese radne ve\u0107ine tih dru\u0161tava. A taj interes je da se ekonomska politika vodi s ciljem pove\u0107anja \u201erobusnosti\u201c proizvodne strukture kako bi se osigurao rast zaposlenosti, sigurnost i kvaliteta radnih mjesta te zadovoljenje potreba naj\u0161irih slojeva.<\/p>\n

Umjesto toga, nastavak dominacije ideologije \u201eslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201c i odbacivanje dr\u017eavnog intervencionizma zna\u010di nastavak \u201eoko\u0161tavanja\u201c ekonomske strukture i sve izra\u017eeniju monokulturnu usmjerenost na turizam, \u0161to \u0107e pred prvim naletom nove ozbiljnije kapitalisti\u010dke krize rezultirati daljnjom drasti\u010dnom deprivacijom stanovni\u0161tva i izglednom politi\u010dkom i socijalnom eksplozijom. S obzirom na slabost ljevice u osvje\u0161tavanju i mobiliziranju ljudi na kritici takvih ideolo\u0161kih mantri i na artikuliranju vizije politi\u010dke i ekonomske alternative, takav scenarij i\u0107i \u0107e u prilog daljnjem ja\u010danju ekstremne desnice.<\/p>\n

Branko Horvat; \u2018Jugoslavenska privreda 1965 1983, prijedlozi i rje\u0161enja\u2019
\nhttps:\/\/hr.wikipedia.org\/wiki\/Washingtonski_konsenzus<\/p><\/blockquote>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Inzistiranje na principima \u201eslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201c, posebno na kapitalisti\u010dkoj (polu)periferiji, ideolo\u0161ka agenda onih koji ne zastupaju interese radne ve\u0107ine tih dru\u0161tava<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-267496","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/267496","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=267496"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/267496\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=267496"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=267496"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=267496"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}