{"id":266410,"date":"2019-05-20T07:00:04","date_gmt":"2019-05-20T05:00:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=266410"},"modified":"2019-05-20T07:38:48","modified_gmt":"2019-05-20T05:38:48","slug":"disocijacije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/05\/20\/disocijacije\/","title":{"rendered":"Disocijativni poreme\u0107aj identiteta"},"content":{"rendered":"

\"\"Autori: Bernardo Kastrup, Adam Crabtree, Edward F. Kelly<\/strong><\/p>\n

Godine 2015. lije\u010dnici u Njema\u010dkoj izvijestili su o izvanrednom slu\u010daju \u017eene koja je patila od onoga \u0161to se tradicionalno naziva “poreme\u0107aj vi\u0161estruke osobnosti”, a danas je poznat kao “disocijativni poreme\u0107aj identiteta” (DID). \u017dena je predstavila razli\u010dite disocirane osobnosti (“alter ega”), od kojih su neke li\u010dnosti tvrdile da su slijepe. Kori\u0161tenjem EEG-a, lije\u010dnici su bili u mogu\u0107nosti utvrditi da aktivnost mozga koja se standardno povezuje s vidom nije prisutna dok je slijep alter ego imao kontrolu nad \u017eeninim tijelom, iako su joj o\u010di bile otvorene. Zanimljivo je da, kada je li\u010dnost koja ima vid preuzela kontrolu, vratila se uobi\u010dajena aktivnost mozga.<\/p>\n

To je bila uvjerljiva demonstracija doslovno zasljepljuju\u0107e mo\u0107i ekstremnih oblika disocijacije, stanja u kojem psiha stvara vi\u0161estruke, operativno odvojene centre svijesti, svaki sa svojim vlastitim privatnim unutarnjim \u017eivotom.<\/p>\n

Moderne tehnike neuro-snimanja pokazale su da je DID stvaran: u studiji iz 2014. lije\u010dnici su izvr\u0161ili sken mozga s fMRI [funkcionalna magentska rezonanca, op. prev.] i na DID pacijentima i na glumcima koji simuliraju DID. Skeniranje stvarnih pacijenata pokazalo je jasne razlike u usporedbi s onim sudionicima koji su glumili, pokazuju\u0107i da disocijacija ima prepoznatljiv otisak neuralne aktivnosti. Drugim rije\u010dima, postoji ne\u0161to prili\u010dno posebno kako disocijativni procesi izgledaju u mozgu.<\/p>\n

Tako\u0111er postoje i uvjerljivi klini\u010dki podaci koji pokazuju da razli\u010dite osobnosti mogu biti istodobno svjesne sebe kao i vidjeti sebe kao zasebne identitete. Jedan od nas je podastro opse\u017enu obradu dokaza za tu razli\u010ditost identiteta i slo\u017eene oblike interaktivne memorije koji ga prate, osobito u onim ekstremnim slu\u010dajevima DID-a koji se obi\u010dno nazivaju poreme\u0107aj vi\u0161estruke osobnosti.<\/p>\n

Povijest ovog stanja potje\u010de iz ranog 19. stolje\u0107a, s velikim brojem slu\u010dajeva 80-ih godina devetnaestog stolje\u0107a pa sve do 20-ih godina dvadesetog stolje\u0107a, i zatim ponovo od 1960-ih do kasnih 1990-ih. Masovna literatura o toj temi potvr\u0111uje dosljedan i nepopustljiv osje\u0107aj odvojenosti koju do\u017eivljavaju razli\u010dite osobnosti. Tako\u0111er prikazuje uvjerljive dokaze da je ljudska psiha stalno aktivna u proizvodnji osobnih jedinica percepcije i djelovanja koje bi mogle biti potrebne za rje\u0161avanje izazova u \u017eivotu.<\/p>\n

Iako mo\u017eda ne\u0107emo mo\u0107i to\u010dno objasniti kako se odvija ovaj kreativni proces (jer se on gotovo u cijelosti nalazi izvan dosega samoreflektiraju\u0107e introspekcije), klini\u010dki dokazi nas ipak prisiljavaju na priznanje da se ne\u0161to doga\u0111a \u0161to ima va\u017ene implikacije za na\u0161e poglede o tome \u0161to je mogu\u0107e i \u0161to nije mogu\u0107e u prirodi.<\/p>\n

Nedavno objavljeni rad jednog od nas pretpostavlja da disocijacija mo\u017ee ponuditi rje\u0161enje kriti\u010dkog problema u na\u0161em trenutnom razumijevanju prirode stvarnosti. Za to je potrebno ne\u0161to pozadine, imajte strpljenja s nama.<\/p>\n

Prema ‘mainstream’ metafizi\u010dkom pogledu na fizikalizam, stvarnost se u osnovi sastoji od fizi\u010dkih stvari koje su izvan i neovisne o umu. Mentalna stanja, pak, trebaju biti obja\u0161njiva u smislu parametara fizi\u010dkih procesa u mozgu.<\/p>\n

Klju\u010dni problem fizikalizma je, me\u0111utim, njegova nemogu\u0107nost da razumije kakvo je na\u0161e subjektivno iskustvo svojstva – kako je to osje\u0107ati toplinu vatre, crvenilo jabuke, gor\u010dinu razo\u010daranja i tako dalje – moglo nastati samo iz ure\u0111enja fizi\u010dkih stvari.<\/p>\n

Entiteti u fizici, poput subatomskih \u010destica, posjeduju apstraktna relacijska svojstva, kao \u0161to su masa, vrtnja, inercija i naboj. Ali nema ni\u0161ta u tim svojstvima, ili u na\u010dinu na koji su \u010destice raspore\u0111ene u mozgu, u smislu kojih bi se moglo zaklju\u010diti kako se osje\u0107aju toplina vatre, crvenilo jabuke ili gor\u010dina razo\u010daranja. To je poznato kao te\u017eak problem svijesti.<\/p>\n

Da bi zaobi\u0161li taj problem, neki su filozofi predlo\u017eili alternativu: da je iskustvo svojstveno svakoj temeljnoj fizi\u010dkoj jedinici u prirodi. Prema ovom gledi\u0161tu, nazvanom “konstitutivni panpsihizam”, materija ve\u0107 ima iskustvo od samog po\u010detka, a ne samo kada se sama organizira u obliku mozga. \u010cak i subatomske \u010destice posjeduju neki vrlo jednostavan oblik svijesti. Na\u0161a vlastita ljudska svijest je (navodno) konstituirana kombinacijom subjektivnog unutarnjeg \u017eivota bezbrojnih fizi\u010dkih \u010destica koje \u010dine na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav.<\/p>\n

Me\u0111utim, konstitutivni panpsihizam ima svoj vlastiti kriti\u010dni problem: po svoj prilici ne postoji koherentan, nemagi\u010dan na\u010din na koji bi subjektivna stajali\u0161ta ni\u017ee razine – kao \u0161to su subatomske \u010destice ili neuroni u mozgu, ako imaju te to\u010dke gledi\u0161ta – mogli kombinirati u subjektivne aspekte vi\u0161e razine, poput va\u0161ih i na\u0161ih. To se naziva problemom kombinacije i \u010dini se jednako nerje\u0161ivim kao i te\u017eak problem svijesti.<\/p>\n

O\u010digledan na\u010din oko problema kombinacije je stajali\u0161te da, iako je svijest doista temeljna u prirodi, ona nije fragmentirana kao materija. Ideja je pro\u0161iriti svijest na cijelo tkanje prostorvremena, za razliku od ograni\u010davanja na granice pojedinih subatomskih \u010destica. Ovo gledi\u0161te – nazvano “kozmopsihizam” u modernoj filozofiji, iako se na\u0161a preferirana formulacija svodi na ono \u0161to je klasi\u010dno nazvano “idealizam” – jest da postoji samo jedna, univerzalna, svijest. Fizi\u010dki svemir kao cjelina je vanjski izgled univerzalnog unutarnjeg \u017eivota, ba\u0161 kao \u0161to su \u017eivi mozak i tijelo vanjski izgled unutarnjeg \u017eivota osobe.<\/p>\n

Ne morate biti filozof da biste shvatili o\u010digledan problem s ovom idejom: ljudi imaju privatna, odvojena podru\u010dja iskustva. Ne mo\u017eemo vam \u010ditati misli i, vjerojatno, ni vi ne mo\u017eete \u010ditati na\u0161e. \u0160tovi\u0161e, mi ina\u010de nismo svjesni onoga \u0161to se doga\u0111a u svemiru i, vjerojatno, niste ni vi. Dakle, da bi idealizam bio odr\u017eiv, trebalo bi objasniti – barem u na\u010delu – kako jedna univerzalna svijest poti\u010de vi\u0161estruke, privatne, ali istodobno svjesne centre spoznaje, svaka s razli\u010ditom osobno\u0161\u0107u i osje\u0107ajem identiteta.<\/p>\n

I ovdje disocijacija upada u cijelu pri\u010du. Iz empirijski podataka o poreme\u0107aju disocijativne osobnosti znamo da svijest mo\u017ee dovesti do mnogih operativno razli\u010ditih centara istovremenog iskustva, svaki sa svojom osobno\u0161\u0107u i osje\u0107ajem identiteta. Stoga, ako se ne\u0161to sli\u010dno poput DID-a doga\u0111a na univerzalnoj razini, jedna univerzalna svijest mo\u017ee, kao rezultat, dovesti do mnogih altera s privatnim unutarnjim \u017eivotima kao \u0161to je va\u0161 i na\u0161. Kao takvi, svi mi mo\u017eemo biti alteri – disocijativne osobnosti – univerzalne svijesti.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, kao \u0161to smo vidjeli ranije, postoji ne\u0161to kako disocijativni procesi izgledaju u mozgu pacijenta s DID poreme\u0107ajem. Dakle, ako se dogodi neki oblik univerzalnog DID-a, alteri univerzalne svijesti tako\u0111er moraju imati vanjski izgled. Smatramo da je ova pojava sam \u017eivot: metaboli\u010dki organizmi su jednostavno kako disocijativni procesi na univerzalnoj razini izgledaju.<\/p>\n

Idealizam je primamljiva perspektiva na prirodu stvarnosti, jer elegantno zaobilazi dva po svoj prilici nerje\u0161iva problema: te\u017eak problem svijesti i problem kombinacije. U onoj mjeri u kojoj disocijacija nudi put do obja\u0161njavanja kako, prema idealizmu, jedna univerzalna svijest mo\u017ee postati mnogo pojedina\u010dnih umova, sada mo\u017eda imamo na raspolaganju dosad nevi\u0111eno koherentan i empirijski utemeljen na\u010din dola\u017eenja do smisla \u017eivota, svemira i svega ostalog.<\/p>\n

Bernardo Kastrup diplomirao je ra\u010dunarstvo na Tehnolo\u0161kom sveu\u010dili\u0161tu Eindhoven i specijalizirao se za umjetnu inteligenciju i rekonfigurabilno ra\u010dunarstvo. Radio je kao znanstvenik u nekim od vode\u0107ih svjetskih istra\u017eiva\u010dkih laboratorija, uklju\u010duju\u0107i Europsku organizaciju za nuklearna istra\u017eivanja (CERN) i Philips Research Laboratories. Bernardo je autor mnogih akademskih radova i knjiga o filozofiji i znanosti. Njegova najnovija knjiga je “The Idea of the World: A multi-disciplinary argument for the mental nature of reality,” [Ideja o svijetu: Multidisciplinarni argument za mentalnu prirodu stvarnosti”, op. prev.], utemeljena na rigoroznom analiti\u010dkom argumentu i empirijskim dokazima. Za vi\u0161e informacija, studije koje mo\u017eete besplatno skinuti, videozapise, itd. Posjetite www.bernardokastrup.com.<\/p>\n

Adam Crabtree radi kao predava\u010d u Centru za obuku iz psihoterapije u Torontu. On je klini\u010dar koji je lije\u010dio mnoge slu\u010dajeve te\u0161kih oblika DID-a u proteklih 30 godina. Pisao je opse\u017eno o povijesti psihodinami\u010dne psihoterapije od vremena Franza Anton Mesmera do danas, prate\u0107i razvoj ideja o disocijaciji na Zapadu, osobito u svojoj knjizi From Mesmer to Freud: Magnetic Sleep and the Roots of Psychological Healing (1993.)<\/p>\n

Edward F. Kelly je profesor na Odsjeku za perceptivne studije (DOPS), u istra\u017eiva\u010dkoj jedinici u okviru Odjela za psihijatriju i neurobihevioralne znanosti na Medicinskom fakultetu Virginije. Bio je vode\u0107i autor knjiga Irreducible Mind (2007.) i Beyond Physicalism (2015.), koje sustavno istra\u017euju empirijske i teorijske teme vezane uz va\u017enost uma u prirodi. Njegovi istra\u017eiva\u010dki interesi trenutno su usredoto\u010deni na studije intenzivnih neurosnimanja izmijenjenih stanja svijesti u iznimnim subjektima razli\u010ditih vrsta.<\/p><\/blockquote>\n

SOTT<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mo\u017ee li nam poreme\u0107aj vi\u0161estruke osobnosti pomo\u0107i u razumijevanju osnovne prirode stvarnosti?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-266410","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/266410","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=266410"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/266410\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=266410"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=266410"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=266410"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}