{"id":266294,"date":"2019-05-18T05:49:44","date_gmt":"2019-05-18T03:49:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=266294"},"modified":"2019-05-18T05:49:44","modified_gmt":"2019-05-18T03:49:44","slug":"mali-razgovori-o-dosadi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/05\/18\/mali-razgovori-o-dosadi\/","title":{"rendered":"Mali razgovori o dosadi"},"content":{"rendered":"

Autorka: Ivana Peri\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"Norve\u0161ki filozof Lars Svendsen prije dvadeset je godina napisao poznatu knjigu Filozofija dosade, u kojoj spaja zapa\u017eanja o dosadi iz filozofije, knji\u017eevnosti, psihologije, teologije i popularne kulture. Filozofija dosade postala je jedno od nezaobilaznih djela koja se bave fenomenom dosade, a dvadeset godina od objave knjige idealna je prilika za razgovor sa Svendsenom o dosadi dana\u0161njice i onome na \u0161to nas taj fenomen upu\u0107uje.<\/p>\n

Tvrdite da je dosada tipi\u010dan fenomen modernosti. Mo\u017eemo li to precizno locirati, kako uop\u0107e identificirati “ro\u0111enje” dosade?<\/strong><\/p>\n

Dosada je vjerojatno postojala otkad su postojali ljudi, a \u010dak i prije toga, u \u017eivotinjskom carstvu. Opisi postoje jo\u0161 u Starom zavjetu, osobito u Propovjedniku, gdje se pojavljuju opisi onoga \u0161to se \u010dini kao duboka dosada. Tako\u0111er, taedium vitae opisi rimskog filozofa Seneke svakako izgledaju kao opisi dosade. Me\u0111utim, postoji zna\u010dajno pove\u0107anje dosade u modernosti, a to je vjerojatno povezano s pojavom individualizma, jer su ljudi morali uspostaviti nove izvore zna\u010denja i smisla, ne oslanjaju\u0107i se vi\u0161e na kolektiv kao izvor smisla.<\/p>\n

Pi\u0161ete o rije\u010dima za dosadu na razli\u010ditim jezicima – kada i gdje je skovan pojam, i koliko je druga\u010diji u zemljama koje ste analizirali?<\/strong><\/p>\n

U ve\u0107ini europskih jezika, rije\u010di za dosadu su se pojavile tek u drugoj polovici 18. stolje\u0107a. Ali postoje starije rije\u010di, kao \u0161to su gr\u010dki i latinski akedia \/ acedia, koje su nastale u antici.<\/p>\n

Kako je romantizam utjecao na dosadu?<\/strong><\/p>\n

Romantizam je bio iznimno utjecajan upravo zato \u0161to je individualnu samospoznaju odredio kao esencijalnu, postavio je u samu bit ljudskog postojanja. Time je romantizam stvorio novu osnovu za na\u0161e samorazumijevanje, i vjerujem da jo\u0161 uvijek imamo takav vid samorazumijevanja, da smo jo\u0161 uvijek zapravo romanti\u010dari.<\/p>\n

Ve\u0107 ste spomenuli individualizam i nove izvore zna\u010denja. Problem dosade povezujete s problemom (odsutnosti) smisla. Kako su povezani?<\/strong><\/p>\n

Definiram dosadu kao osje\u0107aj nelagode koji signalizira da potreba za osobnim smislom nije zadovoljena. Dosada se mo\u017ee opisati kao odsutnost smisla, kao osje\u0107aj nelagode koji signalizira da na\u0161a potreba za zna\u010denjem nije zadovoljena. To nam, naravno, ostavlja pitanje o tome \u0161to uop\u0107e razumijevamo kao zna\u010denje ili smisao.<\/p>\n

Analiziram to u kontekstu brige, toga je li nam stalo. Postoje etimolo\u0161ki razlozi za vezivanje dosade uz brigu. To nam daje naslutit trag iz pred-moderne varijacije dosade, acedie. Latinska rije\u010d proizlazi iz gr\u010dkog akedija. Kedos doslovno zna\u010di “briga o ne\u010demu”, a acedia je, prema svojoj etimologiji, onda vezana uz nebrigu. To nas dovodi do same sr\u017ei dosade \u2013 nebriga. Ovakvo uvezivanje brige u pri\u010du o dosadi daje nam dodatni uvid u ono \u0161to se podrazumijeva pod nedostatkom smisla u dosadi.<\/p>\n

Koja bi bila najto\u010dnija klasifikacija vrsta dosade?<\/strong><\/p>\n

Mnoge klasifikacije su mogu\u0107e, ali vjerujem da je najva\u017enije razlikovati izme\u0111u situacijske i egzistencijalne dosade, izme\u0111u toga da nam bude dosadno ne\u0161to u specifi\u010dnoj situaciji i dosade \u017eivota ili svijeta kao cjeline. Ali postoje i druge vrste, kao \u0161to je receptivna dosada, gdje vam je dosadno jer radite ne\u0161to iznova i iznova, a repeticija iscrpljuje aktivni smisao radnje, te kreativna dosada, gdje vas dosada prisiljava da u\u010dinite ne\u0161to novo.<\/p>\n

Kako se iskustvo dosade mijenja u dobu brzog \u017eivota, tehnologije i intenzivnih i raznovrsnih dru\u0161tvenih placeba? Prati li nas opsesivno horror vacui, strah od praznog prostora?<\/strong><\/p>\n

Vjerujem da je na\u0161a sposobnost da izdr\u017eimo dosadu danas znatno smanjena. \u017divimo u vremenu kada je ve\u0107ina nas rijetko prepu\u0161tena sebi, gdje telefonski razgovori, tekstovi, Twitter, Facebook, Skype, osiguravaju da smo u kroni\u010dnoj interakciji s drugima. Pristup samo\u0107i je rje\u0111i nego ikada prije, posebice zato \u0161to biramo socijalno\u0161\u0107u popunjavati prostor u kojem bi mogla postojati samo\u0107a. Dopu\u0161tamo da nas hvataju, uvijek prebrzo, razne distrakcije. Rije\u010d distrakcija je zanimljiva: rastezanje, doslovno “bi\u0107e izvu\u010deno iz sebe”. Ono \u0161to je odvojeno od nas smo zapravo mi sami.<\/p>\n

U studijama gdje su ljudi bili prepu\u0161teni svojim mislima samo \u0161est do petnaest minuta, ve\u0107ina ispitanika ima osrednje ili puno problema sa zadatkom. Kada se subjektima daje mogu\u0107nost “varati” igranjem sa svojim telefonima, ve\u0107ina \u010dini upravo to. Jedna je studija omogu\u0107ila subjektima razbijanje monotonije isporukom bolnog elektri\u010dnog \u0161oka, \u010detvrtina ispitanih \u017eena i dvije tre\u0107ine mu\u0161karaca u\u010dinili su upravo to. Jedna osoba se elektro\u0161okirala \u010dak 190 puta unutar petnaest minuta.<\/p>\n

Te studije testiraju na\u0161u sposobnost trpljenja dosade u kontekstu prou\u010davanja samo\u0107e, ali i otkrivaju nesposobnost da se ispunimo sami sobom kada se sve vanjske distrakcije uklone. Nedostatak neke vrste bogatog unutarnjeg \u017eivota ote\u017eava prepu\u0161tanje samo\u0107i. Umjesto toga, oslanjamo se na dru\u0161tveni placebo. Pritom je problem i u tome – radi se o placebu.<\/p>\n

Na neki na\u010din, zapravo, nemamo ni dru\u0161tvo, a nemamo ni sebe…<\/strong><\/p>\n

Razlika izme\u0111u samo\u0107e i usamljenosti posebno se sastoji u odnosu koji imamo sami prema sebi u takvom stanju, odnosno u tome uspijevamo li ostati relativno samodostatni. Naravno, nitko nije u potpunosti samodostatan, to i nije ideal, ali bez odre\u0111ene koli\u010dine samodostatnosti, bez kapaciteta za prisutnost i oslonac i u sebi, ve\u0107ina ljudi \u0107e voditi prili\u010dno jadan \u017eivot.<\/p>\n

Kako su opisi i u\u010denja o dosadi razli\u010diti u djelima filozofa i filozofkinja Istoka u odnosu na tzv. Zapadni kanon koji ste analizirali?<\/strong><\/p>\n

Zaista ne znam.<\/p>\n

Napisali ste ovu knjigu prije dvadeset godina i mnogo drugih knjiga nakon nje. Kako su se va\u0161a razmi\u0161ljanja o knjizi mijenjala posljednjih godina, kroz istra\u017eivanja koje ste provodili za druge knjige?<\/strong><\/p>\n

Vjerujem da osnove moje stare analize jo\u0161 uvijek stoje, ali smo stekli bolje razumijevanje odsutnosti smisla, povezanog uz (ne)brigu. Druga zna\u010dajna promjena je suprotna onome \u0161to sam tvrdio u Filozofiji dosade \u2013 naime, sada znamo da postoji dobar razlog za pretpostavku da dosada postoji i izvan ljudske vrste, me\u0111u \u017eivotinjama.<\/p>\n

Priznavanje dosade kao emocije koja se mo\u017ee na\u0107i i me\u0111u \u017eivotinjama stvara probleme teoriji dosade koje postavljala pojam zna\u010denja u sredi\u0161te i tvrdila da se dosada sastoji od nedostatka smisla. Glavni problem je \u0161to takvo zna\u010denje pretpostavlja jezik. Stoga odabirem pristup obja\u0161njenja zna\u010denja koje ne pretpostavlja jezik. Kada analiziramo pojmove zna\u010denja i smisla, smatramo da je briga tu zapravo centralna.<\/p>\n

Mo\u017eemo re\u0107i da mnoge neljudske \u017eivotinje imaju sposobnost da se brinu o razli\u010ditim predmetima i aktivnostima, ali ono do \u010dega im je stalo u velikoj mjeri varira od vrste do vrste. Onda mo\u017eemo definirati dosadu \u017eivotinja u terminima uskra\u0107ivanja predmeta i aktivnosti za koje se brinu.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dosada se mo\u017ee opisati kao odsutnost smisla, kao osje\u0107aj nelagode koji signalizira da na\u0161a potreba za zna\u010denjem nije zadovoljena<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-266294","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/266294","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=266294"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/266294\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=266294"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=266294"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=266294"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}