![\"\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/09\/pst.jpg\")
Tra\u010danje ima lo\u0161u reputaciju, ali nau\u010dnici ovu pojavu vide kao nu\u017eni element funkcionisanja ljudske zajednice. Pa za\u0161to ne mo\u017eemo da odolimo tra\u010darenju?<\/p>\nTra\u010danje ima lo\u0161u reputaciju, ali nau\u010dnici ovu pojavu vide kao nu\u017eni element funkcionisanja ljudske zajednice. Pa za\u0161to ne mo\u017eemo da odolimo tra\u010darenju?<\/p>\n
Tra\u010danje ne spada ba\u0161 u lijepo pona\u0161anje, nije ni naro\u010dito moralno, ali je sasvim ljudski. Nova studija pokazala je da je tra\u010darenje mnogo \u010de\u0161\u0107e, ali i mnogo manje zlobno nego \u0161to obi\u010dno mislimo.<\/p>\n
Sociolozi \u010dak tra\u010darenje vide kao neku vrstu “socijalnog lijeka” koji poma\u017ee \u0161irenju informacija kroz odre\u0111enu dru\u0161tvenu grupu, stvara osje\u0107aj jedinstva i povezanosti i \u0161titi ljude od potencijalnih “lo\u0161ih momaka”.<\/p>\n
Nau\u010dnici sa Univerziteta u Riversajdu u Kaliforniji pratili su koliko tra\u010darimo, o \u010demu i na koji na\u010din. Ispostavilo se da prosje\u010dna osoba u ovoj aktivnosti provede skoro sat vremena u toku dana, ali i da niko nije toliko “fin i dobar” da ba\u0161 uvijek mo\u017ee da odoli i ostane “iznad situacije” ne upu\u0161taju\u0107i se u \u0161irenje glasina.<\/p>\n
Tokom istra\u017eivanja, tim psihologa i sociologa stavio je na probu uobi\u010dajene pretpostavke o tra\u010darenju, sprovode\u0107i eksperiment tokom kojeg je 467 dobrovoljaca oba pola opremljeno ure\u0111ajima za snimanje razgovora, koji su nasumice bilje\u017eili dijelove konverzacija tokom dana, tako da je u prosjeku zabilje\u017eeno oko 10 odsto ukupnog razgovora ispitanika.<\/p>\n
Me\u0111u 269 \u017eena i 198 mu\u0161karca, zabilje\u017eena su 4.003 “tra\u010derska segmenta razgovora”, tokom posmatranog perioda koji je trajao izme\u0111u dva i pet dana.<\/p>\n
Ispostavilo se da su ispitanici u prosjeku tra\u010darili 52 minuta dnevno, a analiza sadr\u017eaja pokazala je da ljudi uglavnom tra\u010dare o osobama koje poznaju, a ne o slavnim li\u010dnostima.<\/p>\n
Pokazalo se da \u017eene stvarno tra\u010dare mal\u010dice vi\u0161e nego mu\u0161karci, ali one \u010de\u0161\u0107e govore stvari koje su psiholozi okarakterisali kao “neutralne”, \u0161to zna\u010di da \u017eene prosto razmjenjuju informacije, bez negativnih primjedbi ili osu\u0111ivanja.<\/p>\n
Dominantna forma ogovaranja je upravo to – neutralno, ali pokazalo se da ako tra\u010darenje nije neutralno, dvaput \u010de\u0161\u0107e nekoga “olajavamo” i govorimo ru\u017ene stvari o njemu, nego \u0161to smo spremni da o nekome govorimo lijepo.<\/p>\n
Naro\u010dito su negativnim komentarima skloni mla\u0111i ljudi, ali teorija o tome da dobrostoje\u0107i, obrazovani ljudi manje tra\u010dare je pala u vodu.<\/p>\n
Vidite, tra\u010darimo svi. Bogati, siroma\u0161ni, neobrazovani, obrazovani\u2026 to je prosto dio ljudske prirode.<\/p>\n
Ranija istra\u017eivanja pokazala su da se na\u010din na koji vidimo, i na\u010din na koji na\u0161 mozak perceprira lica mijenjaju u zavisnosti od tra\u010da koji smo \u010duli o osobi koju gledamo, tako da tra\u010darenje ima i “za\u0161titni efekat”, pru\u017eaju\u0107i nam informacije o tome da li je osoba vrijedna poverenja ili nam mo\u017ee na\u0161koditi.<\/p>\n
Drugim rije\u010dima, biolo\u0161ki smo programirani da tra\u010deve koristimo i na njh reagujemo, u skladu sa okolnostima.
\nDejli mejl\/nezavisne.com<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Tra\u010danje ima lo\u0161u reputaciju, ali nau\u010dnici ovu pojavu vide kao nu\u017eni element funkcionisanja ljudske zajednice. Pa za\u0161to ne mo\u017eemo da odolimo tra\u010darenju? Tra\u010danje ne spada ba\u0161 u lijepo pona\u0161anje, nije ni naro\u010dito moralno, ali je sasvim ljudski. Nova studija pokazala je da je tra\u010darenje mnogo \u010de\u0161\u0107e, ali i mnogo manje zlobno nego \u0161to obi\u010dno mislimo. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-265802","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/265802","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=265802"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/265802\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=265802"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=265802"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=265802"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}