{"id":265757,"date":"2019-05-10T07:00:13","date_gmt":"2019-05-10T05:00:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=265757"},"modified":"2019-05-09T14:40:17","modified_gmt":"2019-05-09T12:40:17","slug":"ne-dizite-glas-postanite-rjecitiji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/05\/10\/ne-dizite-glas-postanite-rjecitiji\/","title":{"rendered":"Ne di\u017eite glas, postanite rje\u010ditiji"},"content":{"rendered":"

\"\"Autorka: Sara Fabian<\/strong><\/p>\n

Jedan od naj\u010de\u0161\u0107ih izvora sukoba me\u0111u ljudima je zbog na\u010dina na koji komuniciramo. \u010cesto se sukobi ne javljaju zbog razli\u010ditosti mi\u0161ljenja i uvjerenja. Raznolikost je potrebna za razmjenu misli i ultimativni rast.<\/p>\n

Pravi izvor sukoba je, naime, na\u010din na koji izra\u017eavamo na\u0161e mi\u0161ljenje i komuniciramo neslaganje. Okrivljuju\u0107i, ponekad \u010dak i agresivni ton glasa mo\u017ee prodrijeti u na\u0161 jezik, koji poziva na su\u010deljavanje umjesto na saradnju, i prenosi zatvoreni ‘moj na\u010din ili nikakav’ pristup.<\/p>\n

Ako se osvrnem na svoju pro\u0161lost, sje\u0107am se da mi se tijekom mog djetinjstva sve \u010dinilo mogu\u0107e. U mom svijetu, punom razigranosti, kreativnosti i zabave, stvari su bile izravne i jasne. Kad god sam bila gladna, pobrinula sam se da moja majka zna za to. Kad sam se bojala, bila tu\u017ena ili uzrujana, to sam i izgovorila. Kad god sam htjela ne\u0161to, tra\u017eila sam to.<\/p>\n

U tom otvorenom komunikacijskom prostoru nije bilo mjesta za \u010ditanje misli ili stvaranje pretpostavki. Nisam tvrdila da znam \u0161to su drugi ljudi osje\u0107ali ili mislili. Ako je i\u0161ta bilo nejasno, pitala sam u vezi toga. Nisam dopustila da se moj um igra sa mnom i stvara scenarije o tome \u0161to su drugi ljudi imali u svojim mislima ili srcima jer sam bila svjesna da nisam oni. \u017divot je bio prili\u010dno jednostavan, no s godinama, moja potreba za kompliciranjem je postala ja\u010da.<\/p>\n

Umjetnost nenasilne komunikacije<\/strong><\/p>\n

Iskreno gledaju\u0107i na moj \u017eivot kao odrasla \u017eena, shvatila sam da sam \u010desto bila agresivna prema ljudima, a da toga nisam ni bila svjesna. Nikad nisam vri\u0161tala i vikala na ljude, ali svoje misli i emocije sam izra\u017eavala agresivno, pogotovo kad sam poku\u0161avala prenijeti mi\u0161ljenja u koja sam \u010dvrsto vjerovala i \u017eeljela da se \u010duje moj glas.<\/p>\n

To je podru\u010dje na kojem jo\u0161 uvijek radim. Me\u0111utim, provela sam neko vrijeme u \u010ditanju o podru\u010dju nenasilne komunikacije, u\u010de\u0107i kako komunicirati s jasno\u0107om i samopouzdanjem u svakoj situaciji i time izbjegavati nepotrebnu dramu ili sukob. Prije nekoliko godina po\u010dela sam primjenjivati ovo u\u010denje u svakodnevnom \u017eivotu. Iznena\u0111uju\u0107e, vidjela sam kako su mi male prilagodbe u komunikaciji pomogle da pobolj\u0161am svoje odnose s ljudima u mom osobnom \u017eivotu i karijeri.<\/p>\n

Evo tri korisna prijedloga koji su mi pomogli da usavr\u0161im svoje komunikacijske vje\u0161tine i izgradim mostove uzajamnog razumijevanja s drugima:<\/p>\n

    \n
  1. Budite zainteresirani za druge<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

    Glavni izvor konflikta proizlazi iz \u010dinjenice da te\u017eimo ocjenjivanju vlastitih postupaka na temelju na\u0161ih namjera, a ipak osu\u0111ujemo druge na temelju njihovih postupaka, bez poznavanja njihovih namjera.<\/p>\n

    Na primjer, kad se bojim da bih mogla nekoga uvrijediti svojim rije\u010dima, moja neposredna reakcija bila bi da objasnim sebe i pojasnim da je moja istinska namjera bila da nikoga ne povrijedim: “\u017dao mi je, nisam htjela tako zvu\u010dati. Moja je poenta da… ” Me\u0111utim, kad mi se nije svidjelo ono \u0161to sam \u010dula u osjetljivom razgovoru, odmah sam sko\u010dila u obrambeni ili \u010dak agresivan stav, \u010dak i bez poku\u0161aja da razumijem ono \u0161to mi drugi \u017eele re\u0107i.<\/p>\n

    Okrivljivanje drugih ljudi zbog toga kako se osje\u0107am, djelujem ili mislim je oduzimanje mo\u0107i nad samim sobom. Ne mogu kontrolirati \u0161to netko izgovori, ali u potpunosti sam zadu\u017een za svoje emocije. Nitko me ne mo\u017ee natjerati da ne\u0161to osje\u0107am. Nitko me ne mo\u017ee uznemiriti, stvoriti mi stres ili deprimirati ako ja to ne dopustim. Kad god se osje\u0107am frustriranom ili ljutitom tijekom te\u0161kih razgovora, nau\u010dila sam se da duboko udahnem. To mi poma\u017ee da ostanem prizemljena i da upravljam svojim osje\u0107ajima.<\/p>\n

    Drugo, nau\u010dila sam postavljati pitanja s istinskom radoznalo\u0161\u0107u djeteta. \u017delim znati vi\u0161e o pri\u010di iza rije\u010di: okolnosti, utjecaj na ljude koji su uklju\u010deni, njihove namjere i tako dalje.<\/p>\n

    Evo nekih od mojih omiljenih pitanja koja mi poma\u017eu u tome:<\/p>\n

    Kako se to dogodilo?<\/p>\n

    Mo\u017ee\u0161 li mi re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o tome?<\/p>\n

    \u0160to mo\u017eemo u\u010diniti kako bi to razrije\u0161ili?<\/p>\n

      \n
    1. Mo\u0107 pitanja “\u0161to”<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

      Dopustite mi da vam postavim isto pitanje, na dva razli\u010dita na\u010dina. Reci da sam uznemirena va\u0161im rije\u010dima. Mogla bih odgovoriti “Za\u0161to to govori\u0161?” ili mogu upitati: “\u0160to te natjeralo da to ka\u017ee\u0161?”<\/p>\n

      Mo\u017eete li osjetiti razliku izme\u0111u ta dva pitanja? Ne \u010dini li vam se da pitanje ‘za\u0161to’ zvu\u010di vi\u0161e optu\u017euju\u0107e nego ovo drugo?<\/p>\n

      S obzirom na to da u stvarnosti sudimo samo ono \u0161to ne razumijemo, uvijek se pobrinem da se dr\u017eim podalje od konfuzije. Ljudi mogu biti odgovorni samo za ono \u0161to govore, a ne za ono \u0161to ja razumijem\/ili ne razumijem. I nitko nije \u010ditatelj misli.<\/p>\n

      Kad postavite pitanje ‘za\u0161to’ ljudi imaju tendenciju osje\u0107ati se krivima. Kao posljedica toga, oni ili u potpunosti u\u0161ute ili podignu obrambeni mehanizam, poku\u0161avaju\u0107i se opravdati. Me\u0111utim, pitanja ‘\u0161to’ pozivaju na otvorenu raspravu i transparentnu komunikaciju. Poma\u017eu u postizanju ve\u0107e ravnote\u017ee, harmonije i mira tijekom osjetljivih razgovora.<\/p>\n

        \n
      1. Va\u017enost slu\u0161anja<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

        S ovim \u0107u biti brutalno iskrena: u pro\u0161losti sam bio vrlo samozadovoljna i \u017eeljna da zauzmem prostor u razgovorima. Slu\u0161ala sam kako bih znala \u0161to \u0107u sljede\u0107e re\u0107i umjesto da budem potpuno prisutna drugima s umom, tijelom i du\u0161om, kako bih mogla razumjeti njihove perspektive i gledi\u0161ta. Sklona sam druge ometati u poku\u0161aju obja\u0161njavanja ili obrane. Drugim rije\u010dima, razgovori su uglavnom bili o meni, ne toliko o drugima.<\/p>\n

        Ponekad, jedina stvar koju moramo u\u010diniti u nekoj situaciji koja bi mogla izgledati kao sukob ili neslaganje jest \u010duti \u0161to drugi ljudi imaju re\u0107i s istinskom \u017eeljom, znati\u017eeljom, suosje\u0107anjem i pa\u017enjom.<\/p>\n

        U mom slu\u010daju, morala sam nau\u010diti aktivno slu\u0161ati. Tijekom razgovora zami\u0161ljala sam da imam zatvara\u010d na ustima, zatvarala bih taj zatvara\u010d dok su ljudi govorili, i dopu\u0161tala sebi da otvorim zatvara\u010d tek kad zavr\u0161e. Ova jednostavna vje\u017eba mi je pomogla da se vratim u sada\u0161njost i usredoto\u010dim na drugu osobu, kako u mom osobnom \u017eivotu tako i u karijeri.<\/p>\n

        U svijetu u kojem ve\u0107ina ljudi voli govoriti o sebi, sposobnost slu\u0161anja druge osobe je oblik ljubavi.<\/p>\n

        Sott.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

        Ne di\u017eite glas, postanite rje\u010ditiji. Ki\u0161a je ta koja poma\u017ee cvije\u0107u da raste, a ne grmljavina. – Rumi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-265757","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/265757","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=265757"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/265757\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=265757"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=265757"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=265757"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}