\u0160ezdesetih i sedamdesetih godina pro\u0161loga vijeka Dobrovoljno vatrogasno dru\u0161tvo \u201eMunib Ku\u010devi\u0107\u201c bilo je glavno sastajali\u0161te djece iz moje mahale. Komandir Ziko, na\u010delnik Bratko, Raska zvani \u0160traus i Juka bili su profesionalci a mi ostali dobrovoljci. Bezbroj puta sam i ja, kao i jo\u0161 nekoliko ostale djece, znao de\u017eurati pored telefona i mijenjati jednog od \u010detvorice vatrogasaca kada bi odlazili na ru\u010dak ili ve\u010deru ku\u0107ama. \u010cesto se znalo desiti da tada mladi i taze o\u017eenjeni momci ostanu do jutra, a mi prespavamo u njihovim krevetima. Aktivno smo u\u010destvovali i u ga\u0161enju po\u017eara. Iako djeca, mi smo se smatrali odraslim.<\/p>\n
Dugo smo imali samo jedno vatrogasno vozilo, staru \u201ePragu\u201csa registarskom oznakom CG koju je \u0160traus besprekorno odr\u017eavao, desetak brenta\u010da i vi\u0161e aparata za ga\u0161enje… Kasnije nam je op\u0161tina kupila novog FAP-a trinaesticu. Znali smo satima sjedeti u kabini, dr\u017eati volan i simulirati vo\u017enju. Niko na bijelom svijetu nije bio sre\u0107niji od nas.<\/p>\n
Bijelo Polje je tada imalo hiljade radnika, nekoliko fabrika i desetine zanatskih radnji, ali nikada se nije desilo da nismo na vrijeme reagovali. Posebno pamtim po\u017eare u gradskoj pekari u Jupovi\u0107a sokaku, op\u0161tini, Vunarskom kombinatu, zatonskoj \u0161umi i \u0161koli.<\/p>\n
Prvi televizor u gradu stigao je u Vatrogasno. Prenose utakmica i\u00a0 boksa znalo je gledatii po par stotina ljudi. Ogromna prostorija bila bi puna kao ko\u0161nica, neki na prozorima, simsu,\u00a0 a bilo je i onih koji su sa okolnih lipa poku\u0161avali \u010duti glas komentatora. Za divno \u010dudo, nikome nije bilo tijesno i svi smo bili sre\u0107ni i zadovoljni.<\/p>\n
Gra\u0111ani razli\u010ditih zanimanja, omladina, za vrijeme ljetnjih ferija studenti… slobodno vrijeme su provodili u Vatrogasnom. Ispred Konfekcije \u201eJedinstvo\u201c igrali bi ‘male goli\u0107e’ na klupama ispred vatrogasnog \u0161aha i domina. Tako nam jedno poslije podne sa posla iz \u201eRadoja Daki\u0107a\u201c navrati D\u017eore. Znali smo da je \u0161ald\u017eija u du\u0161i i da \u0107e biti smijeha. Umoran sjede na klupu, nije bilo stolica, otpuhnu, i poslije par minuta sko\u010di kao oparen i zavika:<\/p>\n
\u201eOdoh ku\u0107i, danas su za ru\u010dak punjene paprike. Letim. Hajde vozdra.\u201c<\/p>\n
Nije pro\u0161lo ni pet minuta, D\u017eore se kao pokis'o vrati. Sjede na klupu, niti zbori niti mramori.<\/p>\n
\u201e\u0160ta bi D\u017eore, prije otud nego odovud,\u201c upita ga neko od prisutnih.<\/p>\n
\u0160mrknu dva tri puta na nos kao bokser u ringu, protrlja rukom lice i ljutito odgovori:<\/p>\n
\u201e\u0160ta, \u0161ta bi. Djeca pojela meso a meni ostavili ambala\u017eu. Eto \u0161to bi… vozdra drugovi, odoh ja kod \u0106afe na \u0107evape.\u201c<\/p>\n
***<\/strong> Pi\u0161e: Ibrahim \u010cIKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-265477","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/265477","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=265477"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/265477\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=265477"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=265477"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=265477"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nZa razliku od onog vakta, sada se ljudi okupljaju oko partija i ne\/vladinog sektora. Onda se profilirala ljubav a danas interes. Nema vi\u0161e vatrogasnih dobrovoljaca i visokih moralnih normi pona\u0161anja. Profit, profit i samo profit. Abnormalno je postalo normalno i obrnuto. D\u017eoreu je makar ostala ambala\u017ea a nama vlast i opozicija. \u010cini mi se da decenijama na politi\u010dkoj trpezi imamo samo dva artikla. Meso i ambala\u017eu. Dodu\u0161e, po\u0161tuju\u0107i standarde EU i njihov interes, meso je upakovano u vakumiranoj ambala\u017ei. Vozdra drugovi. Ho\u0107emo li i mi na \u0107evape kod Merkelove?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"