{"id":265259,"date":"2019-05-01T08:07:13","date_gmt":"2019-05-01T06:07:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=265259"},"modified":"2019-05-01T08:07:13","modified_gmt":"2019-05-01T06:07:13","slug":"poetska-pravda-u-tirani","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/05\/01\/poetska-pravda-u-tirani\/","title":{"rendered":"Poetska pravda u Tirani"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Igor Lasi\u0107<\/strong><\/p>\n

Na prilazu Tirani sa sjevera, iz smjera Skadra i Kruje, odjednom se suo\u010davamo s malo previ\u0161e policije uz cestu. Bilo ih je i dotad toliko da ih stalno ima\u0161 na umu. Ograni\u010denja brzine u Albaniji \u010desto su iznena\u0111uju\u0107e rigorozna, bez obzira na lo\u0161e stanje ve\u0107ine cesta. Ali sad su se policajci uzmuvali na svakih par kilometara. Pojavljuju se razli\u010dite uniforme, jedan u crnoj zalegao je po haubi svog terenca s uperenim pu\u0161komitraljezom na vozila koja mu dolaze ususret. Bukvalno ga ukopao o ra\u0161irene nogare i pomno ni\u0161ani. Ovo ne pi\u0161e valjda nigdje na internetu, kako su prometni prekr\u0161aji u Albaniji takav problem da su im duge cijevi jedini mogu\u0107i odgovor.<\/p>\n

Sam ulaz u grad, prolaz kroz predgra\u0111a, nudi tome suprotnost. Odsustvo ikakve regulacije te upadljiv izostanak valjane infrastrukture, saobra\u0107ajne i svake druge. Rupetine u asfaltu, snopovi \u017eica zamr\u0161enih nad ulicama, rezervoari za vodu dignuti na krovove obiteljskih ku\u0107a, kao i ve\u0107ih zgrada. Vozi se nerijetko u jednoj koloni vi\u0161e negoli to nala\u017ee ocrtani trak. I, onda, nagli prelaz: zalazimo u \u0161iri centar grada.<\/p>\n

Malo je gdje, bar na ovom kontinentu, razlika izme\u0111u gradskog sredi\u0161ta i periferije tako izrazita. Gledamo u \u010dudu, poput neobavije\u0161tenih kolonijalista u posjetu. \u0160to smo bli\u017ee strogom centru, ulice postaju kudikamo sre\u0111enije, zelenilo se njeguje, boje su \u010di\u0161\u0107e i jarkije, a du\u0107ani i lokali \u2013 pa oni su posebna pri\u010da. Isti\u010de se mno\u017eina blje\u0161tavih restorana i barova te luksuznih du\u0107ana, dok je nemogu\u0107e previdjeti brojnost mjenja\u010dnica i \u2013 salona za vjen\u010danice. Albanska je populacija mlada, a dr\u017ei se do svadbe. No nismo do\u0161li u Tiranu radi \u0161opinga ni u svatove, ve\u0107 zato \u0161to ovdje posljednjih mjeseci vrije od politi\u010dkih nemira, dakle ne samo jednog skupnog. Edi Rama, premijer Albanije, nekada\u0161nji gradona\u010delnik Tirane, pod zna\u010dajnim je pritiskom opozicije, ali prije toga i studenata i radnika. Optu\u017ebe su klasi\u010dne, s jedne strane za korupciju i manjak reformi. S druge, ve\u0107 su bitno ozbiljnije i slo\u017eenije. Studenti su krajem 2018. s takvih osnova povukli najmasovnije demonstracije u povijesti ove zemlje. I tako mjesecima izlaze ljudi svako malo na ulice i trgove da protestiraju. Nije nam poznato \u010duje li se vi\u0161e Rama, ina\u010de predsjednik Socijalisti\u010dke stranke Albanije (PS), sa svojim donedavnim savjetnikom Zoranom Milanovi\u0107em. Jo\u0161 nije fatalno uzdrman, ali situacija mu svakako nije za podcjenjivanje.<\/p>\n

– To zvu\u010di kao dosta poznat suvremeni scenarij \u2013 PS je tipi\u010dna neoliberalna pojava na vlasti, a s formalnim pedigreom socijaldemokracije. Njima nasuprot su konzervativci iz PD-a – obja\u0161njava nam Arlind Qori, predava\u010d politi\u010dke filozofije na Fakultetu dru\u0161tvenih znanosti u Tirani.<\/p>\n

PD je Partia Demokratike e Shqip\u0451ris\u0451, Demokratska stranka Albanije, koja je zajedno s manjim opozicijskim partnerom LSI-om prije par mjeseci demonstrativno napustila parlament. Qori u tome vidi pomalo blefersku taktiku ne ba\u0161 uvjerljive opozicije. Metoda im zasad nije osobito impresionirala PS, a i protestna okupljanja s te strane nekako ve\u0107 stagniraju, po svemu sude\u0107i.<\/p>\n

\u010cekali smo jedan takav polunajavljeni skup u glavnom gradu Albanije, ali nismo ga do\u010dekali. Zbio se par dana kasnije. Rama i dalje odbija napustiti vlast i pristati na izvanredne izbore te ra\u010duna s realnim me\u0111unarodno-diplomatskim zale\u0111em. Albanija posljednjih godina predstavlja na Zapadnom Balkanu ono \u0161to se naziva faktor stabilnosti. Pritom u zemlji gotovo da nema nacionalizma, tek ne\u0161to poze na van, radi daljnjeg uloga u regiji i daleko raspaljenijih Albanaca na Kosovu i u Makedoniji. O ma kakvom utjecaju crkve da i ne govorimo, oni su od toga op\u0107epoznato cijepljeni. Uz dominantne muslimane, Albanaca katolika i pravoslavaca ima oko 17 posto. Malo tko se na to uop\u0107e obazire. Rijetka su po tome pojava na Balkanu, a i \u010ditavoj isto\u010dnoj, postsocijalisti\u010dkoj Europi.<\/p>\n

– Me\u0111ustrana\u010dke napetosti unutar politi\u010dke elite de\u0161avaju se samo naizgled u zatvorenom kontekstu, gdje u osnovi doista svatko mo\u017ee zavr\u0161iti sa svakim – nastavlja Qori.<\/p>\n

– Nema tu izgleda za neki su\u0161tinski zaokret. Opozicija je u stanju npr. istovremeno ponuditi narodu proporcionalni porez od devet posto \u2013 zna\u010di istu stopu za sve \u2013 i javno financirano visoko obrazovanje. Nema veze \u0161to je to politi\u010dki zapravo nespojivo. Takvi uvijek izvode neke geste nalijevo, zatim se na vlasti vrate udesno. Ipak, \u010dini se da ljudi vi\u0161e na to ne nasjedaju.<\/p>\n

Prema rije\u010dima na\u0161eg sugovornika, slabiji odaziv naroda na opozicijsko vabljenje prouzro\u010den je ve\u0107 potvr\u0111enim uvjerenjem da je politi\u010dka elita u dosluhu s oligarhijama i krupnijom bur\u017eoazijom.<\/p>\n

– Opozicijska retorika kontra establi\u0161menta utoliko jest samo mimikrija. Opona\u0161aju studente, \u010dak se i prozvani premijer nastojao prikazati kao lojalni predstavnik studentskih zahtjeva. A protestirali su ba\u0161 protiv njega – isti\u010de Qori.<\/p>\n

Sve je krenulo kroz studentske demonstracije sredinom ovog desetlje\u0107a. Otpor vlastima i poskupljenju \u0161kolarina, potom i drugim neoliberalnim mjerama, rastao je s vremenom do lanjskih demonstracija s vi\u0161e desetaka tisu\u0107a sudionika. Qori smatra da je narod shvatio kako je to ista problematika i zato ga ima vi\u0161e na jednim nego onim drugim protestima: nediverzificirana ekonomija Albanije ne nudi ni\u0161ta studentima, jednog dana diplomiranim in\u017eenjerima, znanstvenicima ili lije\u010dnicima, dok su sve socijalne politike pale na najni\u017ee grane. Javni sektor je grubo uzurpiran, privatnim se poduzetnicima izlazi ususret po svaku cijenu, sindikati su takore\u0107i nikakvi. Mladima ostaje da rade u call-centrima i kafeterijama ili da se isele.<\/p>\n

Ili pak da poduzmu ono \u0161to su inicirali aktivisti ljevi\u010darskog udru\u017eenja Organizata Politike. Bora Mema, \u010dlanica OP-a i studentica Fakulteta dru\u0161tvenih znanosti, koji se pokazao kao \u017eari\u0161te pokreta, govori nam o povezanosti te organizacije i studentskih krugova.<\/p>\n

– OP je neka vrsta avangarde, a \u0161ire od toga u pokretu nipo\u0161to ne sudjeluju samo lijevo orijentirani studenti. No svi se sla\u017eu sa zahtjevima oko naplate \u0161kolarina, komercijalizacije znanosti, privatizacije sektora – ka\u017ee ona.<\/p>\n

– Tako nam se pridru\u017euju i drugi ljudi, uz evidentan problem da politi\u010dke stranke nadziru zaposlene u javnom sektoru i njihove obitelji. Na opozicijskim demonstracijama vi\u0111ate jako malo mladih ljudi i \u017eena. Prevladavaju oni vezani uz volju odre\u0111ene stranke na lokalnom nivou. Oni zato ne smiju sudjelovati na na\u0161im demonstracijama, izgubili bi posao. A posla zaista nema ili nema pla\u0107e onda kad ga ima, kao \u0161to je bio slu\u010daj s radnicima rafinerije nafte kojima smo pomogli da iza\u0111u na ulice. Ti ljudi znaju da ih gore u politici ne predstavlja nitko. Mislim da u tome le\u017ei razlog \u0161irokog odaziva na na\u0161a okupljanja, za razliku od opozicijskih. U poku\u0161aju grassroots demokratizacije dru\u0161tva – kazuje Bora Mema.<\/p>\n

To je ujedno razlog zbog kojeg Arlind Qori o\u010dekuje da \u0107e se nezadovoljstvo naj\u0161irih slojeva zemlje, ili bar polumilijunske Tirane, u dogledno vrijeme jo\u0161 masovnije izliti na trgove i ulice. To se, dodu\u0161e, ne vidi prostim okom ispred samog njegova fakulteta, tu gdje su travnate kosine korita Lane redovno po\u0161i\u0161ane, a grmovi oblikovani u skulpture. Drugdje je ova rje\u010dica nalik malne svim drugim otvorenim albanskim vodotocima u relativnoj blizini mora. Onako kao \u0161to ih vi\u0111amo u TV emisijama o novodobnom zaga\u0111enju Jadrana plastikom, zatrpane \u0161arenom ambala\u017eom koju \u0107e bujice i struje doplaviti k nama.<\/p>\n

U \u0161irem centru vlada druga vrsta potro\u0161a\u0161tva, ona koja ostavlja prostora i za ekolo\u0161ke prioritete. Jedna za drugom izmjenjuju se blje\u0161tave radnje s dizajnerskim namje\u0161tajem, modni butici, du\u0107ani s organski proizvedenom hranom, putni\u010dke agencije. Ljekarne s vitaminskim preparatima kojih ima gotovo koliko i mjenja\u010dnica, svakako koliko i izloga s vjen\u010danicama.<\/p>\n

U generi\u010dki ure\u0111enim barovima pivo je skuplje od onog u Zagrebu, premda su cijene u Albaniji generalno ni\u017ee. Deseci tisu\u0107a pripadnika narasle srednje klase, koncentrirane ponajvi\u0161e u Tirani, tra\u017ee svoju statusnu potvrdu. Restoranima talijanskim, ribljim, azijskim, fusion, tradicijskim\u2026 nikako ne nedostaje klijentele. Veoma su cozy, puno njih i krajnje fancy. Uz njih ozna\u010dene staze za bicikle o kakvima Zagrep\u010dani s Milanom Bandi\u0107em ne mogu ni ma\u0161tati, a bicikli su ovdje jo\u0161 do prije dva desetlje\u0107a bili glavno prijevozno sredstvo zbog neima\u0161tine i nije im trebala odvojena signalizacija. Nad njima fasade jo\u0161 uvijek opiturane biranim nijansama ru\u017ei\u010daste, \u017eute, ljubi\u010daste i zelene. Takozvanim bojama Edija Rame. Dok je bio gradona\u010delnik, Rama se proslavio farbanjem desperatno oronulih betonskih pro\u010delja Tirane. Sad je ta \u0161minka i sama izblijedjela, ali u centru zgrade su oki\u0107ene poznatim svjetle\u0107im brendovima. Hodamo i zvjeramo, ni\u017eu se apoteke i kozmeti\u010dki studiji. Jo\u0161 jedan salon s vjen\u010danicama.<\/p>\n

Apoteke su nalik parfumerijama, parfumerije draguljarnicama, a draguljarnice \u2013 e, one im nisu ni\u0161ta posebno. Najobi\u010dnije, prosje\u010dno rasko\u0161ne zlatarske radnje, bez osobite pompe. U ve\u010dernjem prolazu pokraj jedne od njih uo\u010dit \u0107emo da je sva osvijetljena i nakon radnog vremena; dva \u010dovjeka le\u017eerno razgovaraju iza \u0161irom otvorenih ulaznih vrata.<\/p>\n

Nevidljiva prisutnost i zna\u010daj mo\u0107ne albanske mafije ne dolazi u pitanje ve\u0107 desetlje\u0107ima. Ukoliko se zlatari pona\u0161aju ovako neobi\u010dno, to navodno ima veze s njom. Da ne isti\u010demo \u010dinjenicu da Albanija snabdijeva Europu marihuanom barem koliko recimo Kolumbija kokainom ili Srbija malinama. Osvr\u0107emo se za \u010destim d\u017eipovima zatamnjenih stakala koji su ve\u0107inom zacijelo tek stilska imitacija, ali jasno je otkud se\u017eu uzori. Mercedes je ina\u010de i dalje ovdje neprikosnoven, otprilike kao u Imotskom. Albanska strasna upu\u0107enost na zapadne poveznice je o\u010dita. Italija joj je bli\u017ea negoli Dubrovniku npr. Kor\u010dula, otok u istoj \u017eupaniji. Ve\u0107ina restoratera usvojila je zanat ba\u0161 tamo.<\/p>\n

S picajolom koji nam se predstavio kao Pietro razgovaramo na mje\u0161avini engleskog i talijanskog. Taman onako kako izgledaju dana\u0161nje pice, u nepreglednim kombinacijama izvornih osnova i slobodnotr\u017ei\u0161ne dodane opreme. Dok \u010dekamo na jednu od takvih, pitamo ga otkud posve\u0107enost Americi, ako ve\u0107 nema zabune oko Apenina. Ameri\u010dki simboli tako\u0111er se vi\u0111aju svuda po Tirani, u izlozima i grafitima, u medijima i ovoj piceriji, u politici i Ulici Georgea W. Busha. \u2018Amerika\u2019, ka\u017ee, \u2018sloboda i demokracija, signore mio, plus biznis.\u2019 I smije se tako da ti nije posve jasno \u0161to stvarno misli, pa dodaje ti\u0161e: \u2018Albanija je slaba i nervozna, e piccola.\u2019 \u017divio je \u0161est godina u Italiji, Perugia i Milano. Ne zna ho\u0107e li sad ostati ovdje.<\/p>\n

I tek onda saznajemo otkud onolika policija na dolasku nam u Tiranu. Plja\u010dka\u0161i na tiranskom aerodromu ugrabili su toga popodneva \u2018izme\u0111u dva i deset milijuna eura u gotovini\u2019, glasi vijest. Rije\u010d je o redovnoj po\u0161iljci novca koji strane banke iznose van, ovaj put u Austriju. Uto shva\u0107amo kako se zatvara \u010ditav krug \u2013 velika albanska dijaspora \u0161alje obilne koli\u010dine deviza u zavi\u010daj, \u010demu i slu\u017ee nebrojene mjenja\u010dnice.<\/p>\n

Nezaposlenost je ionako puno ve\u0107a od slu\u017ebenih 14 posto. Prihod se tro\u0161i na mahom stranu robu, a banke transferiraju otkupljene devize, uz prometovani \u0161iri uvoz i svoju zaradu, natrag na zapad. No onda ulete odmetnici i pomrse im ra\u010dune. Dotle da umjesto privatnog osiguranja u najmu koncesionara dr\u017eava razmi\u0161lja o kori\u0161tenju vojske na aerodromu \u2013 \u010dak ne samo policije \u2013 jer ovo nije prva takva drska i vje\u0161ta plja\u010dka. Gotovo da je proradila brehtijanska poetska pravda, moglo bi se u\u010diniti na tren. Ali ne\u0107e Albanija nikakvu pravdu tako lako i robinhudovski utjerati od banaka i pridru\u017eenih im servisa. Ne bez onih punih ulica i potpunijih ciljeva.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Saznajemo otkud onolika policija na dolasku nam u Tiranu. Plja\u010dka\u0161i su na aerodromu ugrabili \u2018izme\u0111u dva i deset milijuna eura u gotovini\u2019<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-265259","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/265259","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=265259"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/265259\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=265259"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=265259"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=265259"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}