{"id":265162,"date":"2019-04-29T08:03:22","date_gmt":"2019-04-29T06:03:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=265162"},"modified":"2019-04-28T23:13:56","modified_gmt":"2019-04-28T21:13:56","slug":"kako-je-nastao-simbol-za-beskonacno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/04\/29\/kako-je-nastao-simbol-za-beskonacno\/","title":{"rendered":"Kako je nastao simbol za beskona\u010dno"},"content":{"rendered":"

\"\"Matemati\u010dki simbol za beskona\u010dno ve\u0107 je vjekovima toliko sveprisutan da se mo\u017ee zate\u0107i \u010dak i u logoima korporacija, tarotu, tipografiji, grafi\u010dkom dizajnu, \u010dak i na pobunjeni\u010dkoj zastavi kanadskog domoroda\u010dkog naroda Metis sa po\u010detka 19. vijeka. Pa, ipak, mnogi ne znaju \u0161ta to taj znak zaista zna\u010di, malo ko zna ko ga je prvi smislio, a skoro niko kako je 1655. do njega engleski matemati\u010dar D\u017eon Volis uop\u0161te do\u0161ao.<\/p>\n

On se danas prvenstveno spominje kao jedan od pionira infinitezimalnog ra\u010duna, ali nau\u010dni po\u010deci su mu bli sasvim druga\u010diji i pitanje je \u0161ta bi od njega uop\u0161te i bilo da nije bilo epidemije kuge 1625. u njegovom rodnom E\u0161vordu u Kentu, gdje je i\u0161ao u \u0161kolu. Imao je devet godina, bio je tre\u0107e dijete, od ukupno petoro, sve\u0161tenika D\u017eona Volisa i koliko god bio prirodno veoma bistro dijete, njegov je \u017eivot bio vi\u0161e manje zacrtan. A onda, kako bi ga za\u0161titili od kuge, majka i otac su ga poslali u \u0161kolu u obli\u017enji Tenderden, koji je u obrazovnom smislu bio neuporedivo ozbiljnije mjesto.<\/p>\n

Imao je 15 godina kada se prvi put u \u0161koli Martina Holbi\u010da u Felstedu apsolutno zaka\u010dio za matematiku. Ali, ni to nije bio onaj pravi trenutak. Matematiku je prou\u010davao tek sporedno, \u0161to je objasnio u jednom od svojih zapisa: \u201cNa matematiku se tada kod nas jedva gledalo kao na akademsku disciplinu, vi\u0161e kao na mehani\u010dku\u201d.<\/p>\n

I tako je on odlu\u010dio da prou\u010dava medicinu, \u010dak prili\u010dno uspje\u0161no, dotle da je dao svoj doprinos razumijevanju cirkulacije krvi. Ipak, 1637. na tom istom Emanuelovom koled\u017eu u Kembrid\u017eu diplomirao je matematiku i 18 godina kasnije izdao svoje djelo \u2018O presjeku kupa\u2019. Bila je rije\u010d o analiti\u010dkoj geometriji, \u0161to je zna\u010dilo da je, osim prou\u010davanjem svojstava linija drugog reda koje su nastajale presjekom kupa ravnima, morao da \u017eonglira sa matemati\u010dkim predstavljanjem i ravni. Za njega je ravan bila beskona\u010dan niz paralelnih linija, a nalazio se u jo\u0161 niz drugih situacija u kojima je beskona\u010dno trebalo tretirati kao matemati\u010dki broj. Taj broj naprosto je nekako morao da zabilje\u017ei. Danas se smatra da je svoj simbol za beskona\u010dno smislio na jedan od dva slede\u0107a na\u010din: ili je bila rije\u010d o varijanti gr\u010dkog omega, \u0161to se re\u0111e spominje, ili je bila re\u010d o malo izmenjenom na\u010dinu zapisivanja rimskog broja 1000. Ne onog koji je pre\u017eiveo do danas kao M, nego onog koji se jo\u0161 koristio u njegovo doba kao CI\u0186. To je otvorilo vrata jednostavnom bilje\u017eenju cijelog niza situacija sa grani\u010dnim vrijednostima, na primer beskona\u010dno malo kao 1\/beskona\u010dno.<\/p>\n

Njema\u010dki fizi\u010dar, matemati\u010dar i astronom Leonard Ojler njegov je simbol nekoliko decenija kasnije zapisivao kao malo otvorenu petlju. Neki su primijetili veliku sli\u010dnost znaka beskona\u010dno sa Mebijusovom trakom. Neki su, pak, zaklju\u010dili da je ovim simbolima, veoma sli\u010dnim Volisovim znakom za beskona\u010dno, okru\u017een krst Svetog Bonifacija. Simbol je u svakom slu\u010daju vrlo brzo u\u0161ao u \u0161iroku upotrebu. I to zato \u0161to je to bilo vrijeme procvata matematike u kojoj je on bio neophodan, jer milenijumima ranije su indijski i gr\u010dki matemati\u010dari beskona\u010dnost tretirali vi\u0161e kao filozofski, nego matemati\u010dki pojam, ali i zato \u0161to je Volisova zatvorena petlja bila jednostavna za pisanje, \u010dak i nekako zgodna, \u0161ik.<\/p>\n

U svakom slu\u010daju, Volis je \u017eivio sve do 1703. zna\u010di jo\u0161 48 godina. Do svoje smrti, u periodu od 86, radio je na ra\u010dunanju brzine, elasti\u010dnosti i neelasti\u010dnosti tijela, izme\u0111u ostalog i s jednim Kristijanom Hajgensom, na integralnom ra\u010dunu, na geometriji, \u010dak je stigao da se posvetiti i muzici kroz svoje matemati\u010dko znanje. Bio je \u010duven po svojoj sposobnosti ra\u010dunanja napamet. Ali, to ga je ko\u0161talo katastrofalne nesposobnosti da mirno spava, jer bi mu se, nakon \u0161to bi uve\u010de lijegao u krevet, jo\u0161 jako dugo po glavi vrzmali kojekakvi prora\u010duni.<\/p>\n

I dok neki, kako bi zaspali, broje ovce koje zami\u0161ljaju, njemu se jednom prilikom dogodilo da je napamet izra\u010dunao kvadratni korijen nekog broja sve do 53. cifre prije nego \u0161to je uspio da zaspi. A nakon \u0161to se probudio, uspio je da se prisjeti tog korijena broja sve do 27. cifre, dok je diktirao nekom od svojih pomo\u0107nika. (Izvor: Opusteno.rs)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Matemati\u010dki simbol za beskona\u010dno ve\u0107 je vjekovima toliko sveprisutan da se mo\u017ee zate\u0107i \u010dak i u logoima korporacija, tarotu, tipografiji, grafi\u010dkom dizajnu, \u010dak i na pobunjeni\u010dkoj zastavi kanadskog domoroda\u010dkog naroda Metis sa po\u010detka 19. vijeka. Pa, ipak, mnogi ne znaju \u0161ta to taj znak zaista zna\u010di, malo ko zna ko ga je prvi smislio, a […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":265164,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-265162","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/265162","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=265162"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/265162\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/265164"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=265162"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=265162"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=265162"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}