{"id":265035,"date":"2019-04-26T06:26:13","date_gmt":"2019-04-26T04:26:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=265035"},"modified":"2019-04-26T06:26:13","modified_gmt":"2019-04-26T04:26:13","slug":"zasto-farbamo-jaja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/04\/26\/zasto-farbamo-jaja\/","title":{"rendered":"Za\u0161to farbamo jaja"},"content":{"rendered":"

\"\"Svake godine kada se pribli\u017ei Vaskrsd\/Uskrs, ljudi \u0161irom planete kuvaju jaja i farbaju ih jarkim bojama. O tome kako i gde je nastala ova tradicija postoji vi\u0161e tuma\u010denja, koje prenosi Nacionalna geografija.<\/p>\n

    \n
  1. Proslava dolaska prolje\u0107a<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

    \u0160arena jaja se \u010desto povezuju sa paganskim obi\u010dajima proslavljanja dolaska prolje\u0107a. Jaja u ovom slu\u010daju simbolizuju ponovno ra\u0111anje i novi \u017eivot koji dolazi nakon zime. Obi\u010daj je bio da se jaja dekori\u0161u u \u201ebojama prolje\u0107a\u201d i da se poklanjaju porodici i prijateljima. Simbolika ponovnog ra\u0111anja uklopila se i u hri\u0161\u0107ansku propoved o Isusovom uskrsnu\u0107u, pa su je hri\u0161\u0107ani usvojili i primjenjuju ovaj obi\u010daj tokom proslavljanja Uskrsa.<\/p>\n

    2.Tradicija iz Mesopotamije<\/strong><\/p>\n

    Mjese\u010dni katoli\u010dki magazin koji je postojao u periodu od 1878. do 1908. godine je pisao o ranim hri\u0161\u0107anima iz Mesopotamije koji su bojili jaja kako bi imitirali Isusovu krv prolivenu tokom njegovog raspe\u0107a. Crkva je ovu tradiciju preuzela od tog doba i nastavila da je odr\u017eava.<\/p>\n

      \n
    1. Kraljevski obi\u010daj<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

      Kralj Engleske, Edvard I tako\u0111e se povezuje sa tradicijom dekorisanja jaja povodom proslave Uskrsa. U 13. vijeku Edvard I je zatra\u017eio da se 450 jaja oboji i dekori\u0161e zlatnim li\u0161\u0107em kako bi ih poklonili ostatku kraljevstva za Uskrs.<\/p>\n

        \n
      1. Marija Magdalena i crveno jaje<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

        U \u010dak nekoliko legendi Marija Magdalena se smatra glavnim pokreta\u010dem obi\u010daja farbanja jaja. Jedna od njih podrazumijeva da je Marija Magdalena tri dana nakon Isusovog raspe\u0107a posjetila njegov grob i da je tom prilikom nosila korpu sa kuvanim jajima kako bi ih podijelila ostalim \u017eenama koje tuguju nad Hristovim grobom. Kada je stigla, kamen sa ulaza u grobnicu je bio pomjeren, a grob prazan. U tom trenutku su jaja u korpi pocrvenjala.<\/p>\n

        Druga legenda glasi: Nakon Isusovog uskrsnu\u0107a, Marija Magdalena je oti\u0161la da sre\u0107ne vijesti razglasi rimskom osvaja\u010du Tiberijusu. On je na ovu vijest odgovorio: \u201eHrist je uskrsao isto kao \u0161to je to jaje crvene boje\u201d. U tom trenutku, Marija Magdalena je u ruci dr\u017eala jaje, a \u010dim je \u010duveni osvaja\u010d izgovorio ovu re\u010denicu – jaje je pocrvenjelo.<\/p>\n

          \n
        1. Marija, majka Isusova i crveno jaje<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

          Stanovnici isto\u010dne Evrope zasluge za ovaj obi\u010daj pripisuju Mariji – Bogorodici. Marija je bila prisutna na raspe\u0107u svog sina na Veliki petak, i prema jednom od predanja sa sobom je ponijela kuvana jaja, na koja je kapnula krv sa Isusovih rana, koja je potom jaja obojila u crveno.<\/p>\n

          Drugo predanje glasi da je Marija, preklinjav\u0161i vojnike da budu manje okrutni prema njenom sinu, poklonila svakom po jaje, a da su njene suze padaju\u0107i na jaja bojile ih u specifi\u010dnu crvenu boju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

          Svake godine kada se pribli\u017ei Vaskrsd\/Uskrs, ljudi \u0161irom planete kuvaju jaja i farbaju ih jarkim bojama. O tome kako i gde je nastala ova tradicija postoji vi\u0161e tuma\u010denja, koje prenosi Nacionalna geografija. Proslava dolaska prolje\u0107a \u0160arena jaja se \u010desto povezuju sa paganskim obi\u010dajima proslavljanja dolaska prolje\u0107a. Jaja u ovom slu\u010daju simbolizuju ponovno ra\u0111anje i novi […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":143733,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-265035","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/265035","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=265035"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/265035\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/143733"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=265035"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=265035"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=265035"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}