{"id":264875,"date":"2019-04-23T06:28:19","date_gmt":"2019-04-23T04:28:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=264875"},"modified":"2019-04-23T06:28:19","modified_gmt":"2019-04-23T04:28:19","slug":"birokratski-eldorado","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/04\/23\/birokratski-eldorado\/","title":{"rendered":"Birokratski eldorado"},"content":{"rendered":"

\"\"Autor: Milan Gavrovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Sa svih se strana \u010dulo: Ja sam oduvijek bio za dana\u0161njicu\u2026 To je kao dobar vic pri\u010dao jedan zagreba\u010dki novinar, opisuju\u0107i nakon prvih vi\u0161estrana\u010dkih izbora atmosferu u svom rodnom gradu. Moglo se \u010diniti da je rije\u010d samo o demonstraciji oportunizma priro\u0111enog ljudskoj naravi, ali uskoro se pokazalo koliko je bilo istine u toj naoko \u0161aljivoj izjavi. Slijedio je naime masovni prelazak doju\u010dera\u0161njih \u010dlanova SK u HDZ, koji ih je prihva\u0107ao ra\u0161irenih ruku. Ali opet, nije ni to bilo samo ono poznato pretr\u010davanje pod \u0161ator pobjednika. Nova stranka bila je prirodni nasljednik nekada\u0161njeg Saveza komunista i to po svom temeljnom odre\u0111enju. SK se ve\u0107 odavno pretvorio od partije koju je definirala pjesma \u2018Nek\u2019 silan bude taj pokret na\u0161\u2026\u2019 u stranku poretka, a HDZ se tako odredio od svog po\u010detka. Biv\u0161i \u010dlanovi SK koji su uzeli iskaznice HDZ-a ostali su u svojoj prirodnoj sredini.<\/p>\n

Kakav je to poredak koji su zagovarale obje stranke? Za odgovor je dovoljna jedna rije\u010d. Birokratski! Odustav\u0161i od samoupravljanja kao specifi\u010dnog oblika demokracije (iako se i dalje u njega zaklinjao), Savez komunista se sam birokratizirao i u cijelom dru\u0161tvu omogu\u0107io ubrzano ja\u010danje birokratske vlasti. U federativnoj Jugoslaviji (mnogi ne bez razloga tvrde da je ona zapravo bila konfederacija) u prvom je redu ja\u010dala republi\u010dka birokracija. Ona je pritom za sve svoje neuspjehe i proma\u0161aje okrivljavala druge. U burleski koja se igrala u nekada\u0161njoj Jugoslaviji, posebno u njenom zadnjem desetlje\u0107u, dakle poslije Titove smrti, sve su republi\u010dke birokracije uvjeravale svoju javnost da ih drugi eksploatiraju. I to bez iznimke, od Vardara pa do Triglava, od Makedonije koja je smatrala da razvijeniji jeftino koriste njeno tr\u017ei\u0161te i sirovine, do Slovenije koja je \u2018ju\u017enu bra\u0107u\u2019 do\u017eivljavala kao utege na nogama. I Kosovo (imalo je vi\u0161e autonomije nego Bavarska u Saveznoj Republici Njema\u010dkoj), u koje je Jugoslavija ulagala ogroman novac (razvijalo se 60 posto br\u017ee od Yu-prosjeka), smatralo se eksploatiranim. \u2018Trep\u010da radi, Beograd se gradi\u2019, skandirali su prosvjednici na Kosovu 1980-ih godina i iskreno vjerovali u to. Teza o eksploatiranosti nije bila patent hrvatskih nacionalista. Uzalud je jedna grupa zagreba\u010dkih ekonomista (me\u0111u kojima su bili dr. Branko Horvat i dr. \u017deljko Rohatinski) izra\u010dunala da je sve to dim i magla. Trebao je samo jedan Slobodan Milo\u0161evi\u0107 da se u cijeloj zemlji pojave njegovi klonovi, pa da se balon pun tog dima podigne u neslu\u0107ene visine.<\/p>\n

Bez sumnje je to\u010dno da je radikalni, pa i usta\u0161ki nacionalizam uvezen s povratnicima iz emigracije. Ali u velikoj mjeri on je naslije\u0111en i od nekada\u0161njeg Saveza komunista. U svojim torbama donijeli su ga partijski kadrovi, koji su, uostalom, i osnovali HDZ. Tko u to sumnja, neka pogleda njihov spisak s Franjom Tu\u0111manom na \u010delu. Do\u0161ljaci iz Kanade tek su poslije preuzeli vode\u0107u ulogu. Zajedni\u010dki su im bili nacionalizam i velikodr\u017eavlje, \u010dime su pretvorili Hrvatsku u raj za sve brojniju birokraciju.<\/p>\n

O svemu tome sada pi\u0161emo jer se u svijetu ponovno tra\u017ei alternativa liberalnom kapitalizmu, a u tome prednja\u010de neke ozbiljne politi\u010dke snage, u prvom redu britanski laburisti koji se uz nacionalizaciju pojedinih strate\u0161kih industrija, kako je ovog autora upozorio jedan sjajno informirani \u010ditatelj, pripremaju i za uvo\u0111enje radni\u010dke participacije u upravljanju. Naravno, kad do\u0111u na vlast, \u0161to se u ovom trenutku \u010dini realnim i to ne u predalekoj budu\u0107nosti. Istovremeno, ka\u017ee isti \u010ditatelj, dana\u0161nje generacije u Hrvatskoj ne znaju ni\u0161ta o samoupravljanju s kojim je zemlja \u017eivjela desetlje\u0107ima.<\/p>\n

Ovaj autor, koji se godinama zalagao za samoupravljanje kao alternativu bilo okrutnom Staljinovom \u2018socijalizmu\u2019, bilo Bre\u017enjevljevoj mo\u010dvari, ni danas ne zna odgovor na pitanje je li ono bilo utopija. Sasvim sigurno je bilo naivno o\u010dekivati da \u0107e birokratizirana partija razvlastiti samu sebe. \u017dalosno je bilo gledati kako se isti ljudi na solemnim partijskim skupovima zaklinju u jedno, da bi odmah poslije toga nastavili raditi ne\u0161to sasvim drugo. Ili kako bi se posipali pepelom i obe\u0107avali da \u0107e se vratiti samoupravljanju \u010dim bi se suo\u010dili s nekom krizom, bilo s \u0110ilasom, bilo s Rankovi\u0107em, bilo sa studentskim buntom 1968., bilo s nacionalistima, bilo s liberalima. \u010cim je pijesak vremena zameo staru gardu s Titom na \u010delu, birokracija je potpuno prevladala.<\/p>\n

Samo dva primjera kako je ona izokrenula u svoju korist doslovno svaku dru\u0161tvenu promjenu. U drugoj polovici 1970-ih godina Jugoslavija se pripremala za vrijeme poslije Tita, pa je po uzoru na \u0160vicarsku uvedeno kolektivno predsjedni\u0161tvo, \u010diji se predsjednik mijenjao svake godine. Naravno, po republi\u010dkom klju\u010du, kako bi se osigurala nacionalna ravnopravnost i izbjeglo nametanje jedne li\u010dnosti. Birokracija je to prihvatila na doslovno tragikomi\u010dan na\u010din. Recept je prepisan na mnoge ni\u017ee razine dru\u0161tva, kao da svugdje postoji problem nacionalne ravnopravnosti i opasnost nametanja politi\u010dara s ambicijom da postane novi Tito, pa su se na jednogodi\u0161nji mandat birali \u010dak i funkcionari u op\u0107inama. Bio je to birokratski eldorado, donekle sli\u010dan onome \u0161to danas ozna\u010dava pojam \u2018uhljeb\u2019. Odjednom su mnogi stekli \u0161ansu da ispune svoje ambicije, makar samo na jednu godinu. Kratko, ali slatko. Ta birokratska igra ipak nije zahvatila izvr\u0161ne funkcije u saveznoj i republi\u010dkim vladama, jasno je i za\u0161to, pa su se politi\u010dari po\u010deli dijeliti po botani\u010dkoj definiciji na listopadne i zimzelene.<\/p>\n

Drugi primjer je dramati\u010dniji. Rije\u010d je o organizaciji poduze\u0107a, pri \u010demu je najva\u017enije bilo stvaranje tzv. osnovnih organizacija udru\u017eenog rada. Namjera je bila da tr\u017ei\u0161te u\u0111e do najni\u017eih razina poduze\u0107a, \u0161to bi omogu\u0107ilo racionalno odlu\u010divanje samoupravlja\u010da. Tr\u017ei\u0161te, to je zna\u010dilo cijene po kojima OOUR-i posluju, \u0161to je trebalo dovesti do toga da svaki dio poduze\u0107a bude izlo\u017een konkurenciji kakva postoji u cijeloj nacionalnoj ekonomiji. Logi\u010dno je bilo da OOUR mo\u017ee biti dio poduze\u0107a koji je na tr\u017ei\u0161tu. To je trebalo dovesti i do velikog provjetravanja, posebno me\u0111u kadrovima koji vode OOUR-e. Ali upravo to birokracija nije dozvoljavala, pa su se umjesto tr\u017ei\u0161nih dogovarale interne cijene. To je omogu\u0107ilo da svaki dio poduze\u0107a bude OOUR bez obzira na to posluje li na tr\u017ei\u0161tu ili ne, da se cijepa procesna proizvodnja i postave brojni novi \u0161efovi. Popratna pojava bili su stalni interni ratovi zbog internih cijena, a arbitar je opet bila birokracija. Na kraju su uvijek bili u gubitku OOUR-i koji su prodavali finalni proizvod na pravom tr\u017ei\u0161tu i po pravim cijenama. Taj bi im gubitak velikodu\u0161no pokrivali majstori internih cijena, a sve skupa se koristilo za ismijavanje samoupravljanja. U tome je prednja\u010dio najve\u0107i dio ekonomista. Za\u0161to je partija sve to tolerirala? Bilo je mnogo nerazumijevanja, pa i intelektualne insuficijencije (vulgo, gluposti), ali pravi je razlog da je to bila partija poretka, dakle partija te iste birokracije, koja se samo na rije\u010dima zalagala za samoupravljanje.<\/p>\n

Participacija kakvu \u017eele britanski laburisti nije samoupravljanje, koje ne mo\u017ee postojati bez dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva. Ona ne ukida najamni odnos, ali je u svakom slu\u010daju va\u017ean korak u pravom smjeru jer uklju\u010duje ljude u proces odlu\u010divanja, \u010dime ih se ipak prestaje izjedna\u010davati s repromaterijalom i smatrati samo tro\u0161kom poslovanja. Ali te\u0161ko je zaboraviti da je Europa, na primjer Njema\u010dka ili Austrija, ve\u0107 imala vrlo razvijenu participaciju, koja je isparila \u010dim je pao Berlinski zid. Na kraju dakle ostaje pitanje koliko se kapital sada osje\u0107a ugro\u017eenim i je li zato spreman na promjene.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Biv\u0161i \u010dlanovi SK koji su uzeli iskaznice HDZ-a ostali su u svojoj prirodnoj sredini. Kakav je to poredak koji su zagovarale obje stranke? Za odgovor je dovoljna jedna rije\u010d. Birokratski!<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-264875","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/264875","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=264875"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/264875\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=264875"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=264875"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=264875"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}