{"id":264319,"date":"2019-04-12T07:00:56","date_gmt":"2019-04-12T05:00:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=264319"},"modified":"2019-04-11T21:09:49","modified_gmt":"2019-04-11T19:09:49","slug":"usred-velikih-politickih-previranja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/04\/12\/usred-velikih-politickih-previranja\/","title":{"rendered":"Usred velikih politi\u010dkih previranja"},"content":{"rendered":"<p><strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-medium wp-image-74131\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/01\/Evropa-ilustracija-300x212.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"212\" \/>Pi\u0161e: Alastair Crooke<\/strong><\/p>\n<p>Gde god da pogledate, o\u010digledno je da su elite posleratnog establi\u0161menta u povla\u010denju. One se i dalje dr\u017ee svoje ustaljene optimisti\u010dke oholosti, ali povla\u010denje se vidi u Britaniji, u kojoj premijerka deluje spremno da \u017ertvuje budu\u0107nost sopstvene stranke na oltaru odr\u017eavanja udobne umre\u017eenosti velikog biznisa i samouverenih ambicija Brisela da bude globalni ekonomski igra\u010d koji bi prkosio Americi i Kini. Vidi se i u slu\u010daju Trampove spremnosti da gurne ameri\u010dki finansijski sistem u fiskalnu i du\u017eni\u010dku opasnost kako bi se zup\u010danici vojno-industrijskog kompleksa i dalje glatko okretali u vremenu u kojem prezadu\u017eenost ameri\u010dke vlade ve\u0107 preti da slomi &#8220;poverenje&#8221; u dolar.<\/p>\n<p>Vidi se i u Evropi, u kojoj naglo povla\u010denje Evropske centralne banke ukazuje na ogromni konceptualni neuspeh &#8211; na uni\u0161tenje i transfer sredstava \u0161tedi\u0161a evrozone kako bi se spasili du\u017enici, tj. od gra\u0111ana ka bankama, vladi i velikim korporacijama kako bi se spasili njihovi bilansi &#8211; \u0161to je materijalno doprinelo pretvaranju evrozone u ekonomskog zombija, kao i radikalizaciji velikog dela bira\u010dkog tela.<\/p>\n<p>Ono je manifestovano i u o\u010diglednom \u0161oku EU povodom kineskog tektonskog &#8220;sletanja&#8221; u Rim pro\u0161log meseca, \u010dime je najavljena promena u strukturi globalne trgovine. Mo\u017eda su lideri EU ve\u0107 &#8220;skontali&#8221; \u0161ta se de\u0161ava &#8211; da se EU ve\u0107 nalazi na nizbrdici, da klizi ka &#8220;novim vodama&#8221;, da klizi ka odvajanju od nekada\u0161njeg &#8220;roditeljskog doma&#8221; transatlantske zajednice, ka novom \u017eivotu koji karakteri\u0161e kineski partner. Ali \u010dak i da jeste tako, strate\u0161ki rezon se tu ne vidi.<\/p>\n<p>PSIHI\u010cKI RASCEP<\/p>\n<p>Pomenuto povla\u010denje se vidi i u iznena\u0111enju va\u0161ingtonskog spoljnopoliti\u010dkog establi\u0161menta povodom samouverenog uletanja Kine i Rusije u &#8220;igru&#8221; smene re\u017eima u Venecueli; u insistiranju NATO \u010dlanice Turske da kupi ruski S-400, uprkos pretnjama Va\u0161ingtona; kao i nezamislivom protivljenju malenog Jordana i jo\u0161 manjeg Libana Americi povodom Ku\u0161nerovog plana da oduzme kralju Abdulahu starateljstvo nad &#8216;Al-Kudsom&#8217; (muslimanski naziv za Jerusalim; prim. prev.), odnosno, u libanskom slu\u010daju, odbijanjem vo\u0111enja &#8220;rata&#8221; sankcijama protiv svojih gra\u0111ana (misli se na Hezbolah i povezane grupe, prim. prev.).<\/p>\n<p>Ustaljeni &#8220;front&#8221; istrajava, ali se pukotine vide. Ono \u0161to je zna\u010dajno i tako interesantno je \u0161to se otpor sada uvla\u010di u redove samog establi\u0161menta. Sam establi\u0161ment nikada nije bio homogen, ali je unutra\u0161nji revolt u njegovim redovima uvek s lako\u0107om bivao saniran, a rane bi brzo zarastale. Ali ne i ovog puta &#8211; ili makar ne tako lako.<\/p>\n<p>Sve u svemu, posleratne elite su uzdrmane: reakcija na ishod Malerove istrage (od strane Trampa, kao \u010doveka koji ne pripada establi\u0161mentu) i izjava Mi\u0161ela Bernijea (francuski politi\u010dar i glavni pregovara\u010d EU povodom &#8220;bregzita&#8221;, prim. prev.) da postoje \u0161teto\u010dine unutar EU (pre svega Najd\u017eel Fara\u017e) koje zapravo &#8220;\u017eele da uni\u0161te EU iznutra, dok drugi to \u017eele spolja&#8221; &#8211; su samo dva simptoma psihi\u010dkog rascepa u do sada zape\u010da\u0107enoj kartezijanskoj mentalnoj kapsuli. Su\u0161tinski koncepti se dovode u pitanje na mnogim frontovima.<\/p>\n<p>Nastavlja se drevni evropski rat &#8220;dve vizije&#8221;, u kojem se konzervativci starog kova, koji su instinktivno sumnji\u010davi prema velikim utopijskim projektima, i koji cene autonomiju i etablirane institucije, suprotstavljaju savremenom prihvatanju milenijarizma. Taj rat se najdrasti\u010dnije ispoljio u &#8220;bregzitu&#8221;, Makronovoj jupiterskoj uobra\u017eenosti, preziru i nekonformizmu koji dolaze iz Italije i u neskrivenom ga\u0111enju na &#8220;vrednosti&#8221; EU koja kulja iz Var\u0161ave, Budimpe\u0161te i drugih vi\u0161egradskih prestonica. Da li je zaista izvodljivo za EU da odr\u017eava svoj beskompromisni stav dok se izazovi umno\u017eavaju?<\/p>\n<p>Me\u0111utim, uprkos ovom katalogu, uprkos svim dokazima koji nas okru\u017euju da se nalazimo na ivici jedne od onih istorijskih ta\u010daka promene, mi samo &#8220;teramo dalje&#8221;, nastavljamo po starom, uvereni da \u0107emo se nekako provu\u0107i kroz zbrku i da \u0107e &#8220;sve biti okej&#8221;.<\/p>\n<p>Ali ho\u0107e li? Otkuda dolazi taj optimizam? Mo\u017eda ulazimo u globalnu recesiju. A ni Federalne rezerve, ni Evropska centralna banka nemaju alate da iza\u0111u na kraj s njom (kako slobodno priznaju), izuzev dodatnim \u0161tampanjem novca, suzbijanjem kamatnih stopa i kupovinom finansijskih sredstava. Kakav \u0107e onda biti ishod ovog puta? Centralne banke \u0107e \u0161tampati (kolektivno su ve\u0107 u prvom tromese\u010dju ove godine od\u0161tampale oko jednog biliona dolara). U prethodnim rundama monetarne inflacije, jeftina kineska roba je suzbila zapadnu inflaciju. Tada smo mogli da &#8220;\u0161tampamo&#8221; ke\u0161, naizgled bez \u0161tetnih posledica. A Kina nam je prakti\u010dno &#8220;pozajmila&#8221; svoj podsticaj za rast.<\/p>\n<p>KOLIKO JE REALNA &#8220;MAGA&#8221;<\/p>\n<p>Ali su \u0161tetne posledice uvek bile tu, samo nisu bile tako lako uo\u010dljive. &#8220;\u0160tampanje&#8221; je predstavljalo ogroman transfer bogatstva sa jedne komponente zajednice ka drugoj. Mo\u017ee li struktura na\u0161eg sistema dru\u0161tvenog ure\u0111enja zaista da asimiluje jo\u0161 ve\u0107u nejednakost, a da se izbegne raspad ili eksplozija? Zar &#8220;\u017duti prsluci&#8221; nisu ve\u0107 upalili crvenu lampicu? Izgleda da nisu. Tr\u017ei\u0161ta nastavljaju da rastu. Sigurno, me\u0111utim, posljedice neizbe\u017enog (premda za sada jo\u0161 uvek nepoznatog) odgovora monetarnih vlasti na stagnaciju \u0107e dovesti do toga da \u0107e ovog puta 60 odsto stanovni\u0161tva potonuti jo\u0161 bli\u017ee ekonomskoj ivici opstanka, dok \u0107e preostalih 40 odsto profitirati &#8211; dok \u0107e mladi postati nova generacija dugoro\u010dno nezaposlenih.<\/p>\n<p>Jo\u0161 fundamentalnije je jedno pitanje koje se retko postavlja: Mo\u017ee li se Amerika zaista &#8220;ponovo u\u010diniti velikom&#8221; (MAGA), njena vojska totalno obnoviti, a njena civilna infrastruktura renovirati, kada po\u010dinje sa pozicija na kojim njen deficit iznosi 30 odsto i kada je ameri\u010dka prezadu\u017eenost tolika da bi SAD mo\u017eda jedino mogle da pre\u017eive ako bi ponovo oborile kamatne stope na nivoe bliske nuli?<\/p>\n<p>I jo\u0161 &#8211; je li zaista mogu\u0107e podsta\u0107i povratak proizvodnih poslova natrag u skupu Ameriku, iz njihovih jeftinih of\u0161or baza u Aziji, i to u uslovima u kojim se tro\u0161kovi u Americi progresivno \u010dine sve ve\u0107im kroz zacementirane politike monetarne inflacije, izuzev obaranjem vrednosti dolara kako bi se ova skupa baza ponovo u\u010dinila globalno konkurentnom? Da li je MAGA realisti\u010dna, ili \u0107e se povratak poslova u Ameriku iz jeftinih delova sveta zavr\u0161iti detoniranjem upravo one recesije koje se centralne banke toliko pla\u0161e?<\/p>\n<p>A kako posleratne elite u Americi i Evropi sve vi\u0161e o\u010dajni\u010dki poku\u0161avaju da odr\u017ee iluziuju svog imid\u017ea prethodnice globalne civilizacije, kako \u0107e iza\u0107i na kraj sa ponovnom pojavom &#8220;dr\u017eave-civilizacije&#8221;, odnosno Kine? Kako \u0107e EU odgovoriti na strategiju Pentagona opsednutog &#8220;Kinom, Kinom i Kinom&#8221;, kada Kina gradi svoj &#8220;Pojas i put&#8221; pravo u Evropu? Ho\u0107e li se, poput Amerike, odlu\u010diti za protekcionizam, u kojem bi promovisala spajanja mega entiteta za takmi\u010denje sa ogromnim ameri\u010dkim i kineskim korporacijama? Da li je Evropa uop\u0161te sposobna da obuzda Sjedinjene Dr\u017eave, dok one &#8220;bud\u017ee&#8221; svoj vojni karantin oko Kine i o\u010dekuju da ih Evropa u tome prati?<\/p>\n<p>\u0160to se ti\u010de Evrope, otpor ukorenjenom elitisti\u010dkom &#8220;sistemu&#8221; u Franckoj koji donosi korist nekolicini, dok ostavlja na cedilu ve\u0107inu, preti da prevrne politi\u010dku koherentnost te zemlje. U Ujedinjenom Kraljevstvu bregzit preti da oduva u parampar\u010dad britanski sistem politi\u010dkih partija. Neslaganja povodom odnosa UK sa EU nikada nisu bila dublja, istaknutija i u\u0161an\u010denija nego \u0161to su sada. Razlike izme\u0111u urbane kosmopolitske elite Londona i ostatka zemlje nikada nisu bile izra\u017eenije. Sada je centralno pitanje postalo da li bi, i u kom stepenu, Britanija trebalo da pripada Evropi, koja je, prema re\u010dima \u0160pigla,&#8221;dominion&#8230; u kojem centralna sila u\u017eiva vlast nad mnogim razli\u010ditim narodima&#8230; a u ekonomskom smislu je nalik na nema\u010dki Rajh&#8221;.<\/p>\n<p>BREGZIT JE VE\u0106I OD BREGZITA<\/p>\n<p>&#8220;Bregzit&#8221; postaje ve\u0107i od &#8220;bregzita&#8221;. Stara partijska savezni\u0161tva vi\u0161e ne funkcioni\u0161tu, i bivaju prevazi\u0111ena. Dve vode\u0107e partije su podeljene. Nekada lojalni aktivisti sada nazivaju rukovodstva svojih stranaka izdajni\u010dkim. Simbol partije vi\u0161e nije klasa, ili istorijsko poreklo porodice &#8211; sada je to &#8220;odlazak&#8221; ili &#8220;ostanak&#8221;.<\/p>\n<p>Tektonska pomeranja kao \u0161to je ovo su retka. Ali kada se dogode, oni povla\u010de mogu\u0107nost dubokih promena i prestrojavanja. Mnogi Britanci menjaju lojalnosti i izbore prema kojima su nekada \u017eiveli. Pojavljuju se nove partije i novi takmi\u010dari. Postoje\u0107e partije se raspadaju &#8211; ili poku\u0161avaju da ponovo prona\u0111u svoju su\u0161tinu &#8211; dok prezir prema strankama i njihovim liderima dobija epidemijske razmere. Sve \u0161to je nekada delovalo \u010dvrsto sada isparava, uz duboke posledice za politi\u010dku budu\u0107nost, pa \u010dak i za sistem vladavine &#8211; britanski parlament se &#8220;odmetnuo&#8221; i uzurpirao prerogative vlasti.<\/p>\n<p>Nekada pitomi partijski funkcioneri u Britaniji sada govore da jedino &#8220;politi\u010dka revolucija&#8221; mo\u017ee da obnovi legitimnu vladavinu u Ujedinjenom Kraljevstvu, nakon onoga \u0161to se pro\u0161le nedelje dogodilo u parlamentu. Neverovatno. Evo jednog primera:<\/p>\n<p>U uzbu\u0111enju i\u0161\u010dekujemo svakodnevne, zapravo svakosatne, politi\u010dke mahinacije premijerke, parlamenta i establi\u0161menta. Bili smo svedoci prekrajanja ustavnih precedenata, flagrantnog zanemarivanja odgovornosti iz manifesta vlade, kr\u0161enja pravila i la\u017ei na neverovatnoj skali. Sve to kako bi se UK odr\u017eala kao zatvorenik EU i kao krava muzara za Nema\u010dku i briselsku birokratiju. Nova inkvizicija ne dopu\u0161ta jeres. Ono \u0161to je zapanjuju\u0107e je to \u0161to na\u0161a navodno superiorna klasa i dalje istrajava u uverenju da &#8216;obi\u010dan \u010dovek&#8217; ne vide i ne razume \u0161ta se de\u0161ava.<\/p>\n<p>Mo\u017eda su ovo re\u010di nekog radikalnog politi\u010dara? Ne, to je citat biv\u0161eg generalnog direktora Britanske privredne komore, koji ima 30 godina iskustva u upravi UK i EU. Personifikacija establi\u0161menta. Kad se otpor javi i unutar same elite, istorija nam govori da moramo da se pripremimo za dugotrajan konflikt.<\/p>\n<p>Mo\u017eda je umiruju\u0107e razmi\u0161ljati da je ovo ostrvska britanska reakcija na &#8220;bregzit&#8221;, bez nekog ve\u0107eg zna\u010daja. Ali to bi bilo pogre\u0161no. Nalazimo se na vrhuncu velikih promena. Zar se sli\u010dno ne odvija u Americi, u kojoj se &#8220;bednici&#8221; (kao savremeni &#8216;konfederalci&#8217;) suo\u010davaju sa severnim urbanim liberalima, nalik na stanje iz Ameri\u010dkog gra\u0111anskog rata?<\/p>\n<p>Nije li sukob koji se odvija unutar EU neka vrsta nove runde borbi (prete\u017eno protestantskih) nacionalnih dr\u017eava koje su se protivile ideji evropske imperije koja bi nametala svoj rigidni Lex Europa nad raznovrsnim narodima, kroz centralizovani i daleki autoritet?<\/p>\n<p>Ovo se odvija u trenutku kada su ameri\u010dka i evropska ekonomija fragilne. Za\u0161to je prate\u0107i rizik svega ovoga tako te\u0161ko razumeti i prihvatiti?<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/standard.rs\/2019\/04\/09\/usred-velikih-previranja\/\">Standard<\/a>\/<a href=\"https:\/\/www.strategic-culture.org\/news\/2019\/04\/08\/the-looking-glass-splinters.html\">Strategic-Culture.org<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kad se otpor javi i unutar same elite, istorija nam govori da moramo da se pripremimo za dugotrajan konflikt<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-264319","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/264319","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=264319"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/264319\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=264319"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=264319"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=264319"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}