{"id":263813,"date":"2019-04-02T07:00:54","date_gmt":"2019-04-02T05:00:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=263813"},"modified":"2019-04-02T10:35:42","modified_gmt":"2019-04-02T08:35:42","slug":"poboljsanje-ljudske-vrste-filozofske-i-teoloske-perspektive","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/04\/02\/poboljsanje-ljudske-vrste-filozofske-i-teoloske-perspektive\/","title":{"rendered":"Pobolj\u0161anje ljudske vrste? Filozofske i teolo\u0161ke perspektive"},"content":{"rendered":"

\"\"Izraelski autor Yuval Harari u svom bestseleru Homo Deus prikazuje mogu\u0107e posljedice genetskog ‘pobolj\u0161avanja’ ljudi, dakle da na\u0161e tjelesne i duhovne mogu\u0107nosti podi\u017eemo na vi\u0161i ‘nivo’ te produ\u017eujemo svoj \u017eivotni vijek. [1] Ishod takvog razvoja mogao bi biti da ‘pobolj\u0161ani’ vi\u0161e ne budu ljudi, nego posthumanoidna bi\u0107a koja s visine gledaju na ‘normalne’ ljude. Za njih bi bile sasvim strane i neinteresantne pri\u010de o ljudskoj drami, koje su ispri\u010dane od Empedokla preko Shakespearea pa sve do dana\u0161njih pjesnika. Posthumanoidi bi toliko druga\u010dije osje\u0107ali i mislili da bi ljudski osje\u0107aji za njih bili potpuna nepoznanica.<\/p>\n

\u0160to je do sada zvu\u010dalo kao science-fiction, postalo je potpuno dohvatljivo kroz ciljane postupke kao \u0161to je CRISPR\/Cas. Po prvi puta je taj proces upotrijebio na ljudskim zametnim stanicama kineski istra\u017eiva\u010d He Jiankui. Blizanci koji su ro\u0111eni tim postupkom ne bi trebali biti samo imuni na HIV, nego bi posredstvom geneti\u010dkih utjecaja trebali imati i vi\u0161u inteligenciju.<\/p>\n

Ovdje se ne radi o prosudbi konkretnog slu\u010daja, koji nije bio legalan ni prema kineskim zakonima, niti je zadobio internacionalno odobravanje. Radi se o temeljnom filozofskom i teolo\u0161kom pitanju: jesu li geneti\u010dka pobolj\u0161anja vlastitih potomaka, dakle zahvati pobolj\u0161avanja na embriju, po\u017eeljni ili ne. Pri tome se uzima u obzir da je postupak u \u0161to ve\u0107oj mjeri siguran i da odluka le\u017ei u rukama roditelja. Ovakvo postavljanje pitanja je od sredi\u0161nje va\u017enosti, jer mogu\u0107nost genetskog pobolj\u0161anja sasvim dira u temelje na\u0161e samosvijesti. [2]<\/p>\n

\u0160to ka\u017ee filozofija?<\/strong><\/p>\n

U filozofskoj diskusiji je pitanje pobolj\u0161anja sasvim razli\u010dito vrednovano. Osnovni razlog tomu je da iza odre\u0111enog vrednovanja stoje slike \u010dovjeka koje se me\u0111usobno isklju\u010duju, te ne tvore jedinstven pojam o tome \u0161to je to uspje\u0161an \u017eivot. No mogu se razlikovati sljede\u0107e pozicije:<\/p>\n

    \n
  1. Transhumanisti i transhumanistkinje kao Nick Bostrom [3] koji sna\u017eno podr\u017eavaju mi\u0161ljenje da pobolj\u0161anje slu\u017ei stvaranju novih \u017eivih vrsta koje \u0107e prekora\u010diti dosada\u0161nje ljudsko bivanje (latinski trans = iznad, preko, humanus = \u010dovjek, dakle ono iznad ili preko ljudskog). Iza toga stoji slika \u010dovjeka kao bi\u0107a \u010dija se nesavr\u0161enost mo\u017ee nadi\u0107i genetskim zahvatima.<\/li>\n<\/ol>\n
      \n
    1. Utilitaristi\u010dki zastupnici i zastupnice [4] \u017eele naprotiv \u010dovjeka samo perfekcionirati, kako bi svoje \u017eelje lak\u0161e ispunjavao, \u0161to bi vodilo sre\u0107i \u0161to ve\u0107eg broja ljudi. Iza toga stoji slika \u010dovjeka koja ka\u017ee da je \u010dovjek to sretniji \u0161to je savr\u0161eniji.<\/li>\n<\/ol>\n
        \n
      1. Oni koji argumentiraju liberalno, dakle idu od toga da smo mi ljudi slobodni i slobodno mo\u017eemo donositi odluke o svojoj djeci, polazi od optimisti\u010dne slike \u010dovjeka. [5] \u0160to smo slobodniji, to \u0107e na\u0161 \u017eivot biti bolji. U ovom pogledu je kineski lije\u010dnik He Jiankui napravio sve ispravno, jer je u\u010dinio samo ono \u0161to su roditelji \u017eeljeli, te da ta odluka uti\u010de samo na \u017eivote njihove djece. Ova argumentacija, me\u0111utim, odbija radikalni transhumanizam kao opasnost za ljudsku slobodu, kao i utilitaristi\u010dki zahtjev koji obvezuje na pobolj\u0161anje s ciljem \u0161to ve\u0107eg broja sretnih ljudi.<\/li>\n<\/ol>\n
          \n
        1. Druga\u010diji pristup imaju lije\u010dnici koji su vo\u0111eni promi\u0161ljanjem o pravednosti. [6] Pobolj\u0161anje je dozvoljeno samo ako ne postoji opasnost koja \u0107e voditi rascjepu dru\u0161tva, dakle da ‘pobolj\u0161ani’ ne po\u0111u tla\u010diti ‘normalne’ ili ih pak porobljavati. Tako\u0111er je potrebno da pobolj\u0161anje bude dostupno svim ljudima.<\/li>\n<\/ol>\n
            \n
          1. Argumentacija je opet druga\u010dija kod zastupnica i zastupnika teorije diskursa kao \u0161to je J\u00fcrgen Habermas, koji bi poku\u0161aj He Jiankuia izri\u010dito odbio. Pobolj\u0161anje ozna\u010dava razaranje autonomije djece, koja su napravljena geneti\u010dko-tehni\u010dkim zahvatom i time su sprije\u010dena u svom prirodnom postajanju. U slu\u010daju geneti\u010dko-tehni\u010dkog zahvata na svojoj djeci, roditelji bi \u201eodlu\u010divali bez pretpostavke pristanka [djece] samo prema vlastitim preferencijama, kao da raspola\u017eu nekom stvari.\u201c [7]<\/li>\n<\/ol>\n
              \n
            1. Potpuno druga\u010dije od Habermasa Michael Sandel dijagnosticira eksces\/vi\u0161ak (navodne) autonomije pri genetskom pobolj\u0161anju. Prema Sandelu ovu te\u017enju za ovladavanjem treba izbalansirati etikom dara: \u201ePriznati karakter \u017eivota kao dar zna\u010di prepoznati da na\u0161i talenti i sposobnosti nisu samo na\u0161e vlastito djelovanje, nego da nam \u010dak niti ne pripadaju u potpunosti.\u201c [8]<\/li>\n<\/ol>\n
                \n
              1. Francis Fukuyama, koji se stavlja potpuno u aristotelovsku tradiciju, ka\u017ee da je \u010dovje\u010danstvo na raskrsnici, jer bi pobolj\u0161anje moglo predstavljati fundamentalni napad na sve vrijednosti koje je na\u0161e \u010dovje\u010danstvo stvorilo. [9]<\/li>\n<\/ol>\n

                Navedene filozofske pozicije pokazuju nam koliko su raznolike perspektive kojima mo\u017eemo pristupiti ovom pitanju.<\/p>\n

                A teologija?<\/strong><\/p>\n

                I u teolo\u0161koj debati postoje razli\u010dite pozicije prema genetskom pobolj\u0161anju. One uglavnom ovise o teolo\u0161koj antropologiji koja im je u temelju, prema \u010demu je \u010dovjek slika Bo\u017eja, ali i onaj koji je ujedno sklon grijehu (katolici) ili gre\u0161an (protestanti). Prema tome, ovisno o tome koliko se \u010dovjek smatra sklonim grijehu, daju se razlikovati u bitnom tri pozicije:<\/p>\n

                  \n
                1. Mnoge teologinje i teolozi svih konfesija dijelili bi poziciju Kongregacije za nauk vjere: genetsko pobolj\u0161anje treba odbaciti jer zahtijeva \u201eeugeni\u010dki mentalitet\u201c, koji stigmatizira sve one \u201ekoji ne posjeduju posebne darove\u201c \u0161to \u201edokazuje ideolo\u0161ku dimenziju, kojom si \u010dovjek prisvaja mjesto Stvoritelja\u201c [10].<\/li>\n
                2. Suprotnu poziciju zastupaju teolozi i teologinje kao James Peterson. On je uvjeren da bismo bolje Bogu slu\u017eili kad bi geneti\u010dki bili pobolj\u0161ani. [11]<\/li>\n
                3. Karl Rahner je na nekoj srednjoj poziciji, koja se oslanja na antropologiju prema kojoj je \u201e\u010dovjek zaista za kr\u0161\u0107ansku antropologiju bi\u0107e koje samo sebe bira\u201c [12]. No Rahner upozorava na oprez, jer je \u010dovjek na temelju isto\u010dnog grijeha sklon pogre\u0161kama. Osim toga, ukratko tematizira individualno-eti\u010dku problematiku planiranog i u odre\u0111enom smislu \u201edovr\u0161enog\u201c \u010dovjeka, te postavlja temeljno pitanje zahtjeva za vladavinom pobolj\u0161anih transhumanoidnih bi\u0107a nad normalnim, a onda vjerojatno i manje inteligentnim ljudima. Stoga na taj cilj, uzeti evoluciju u svoje ruke i stvoriti postljudska bi\u0107a koja bi imala ve\u0107e sposobnosti od sada\u0161njih ljudi, gleda krajnje kriti\u010dki.<\/li>\n<\/ol>\n

                  Pobolj\u0161anje ljudske vrste: otvoreno pitanje<\/strong><\/p>\n

                  Gore provjereni argumenti daju nam do znanja da bi dozvola geneti\u010dkog pobolj\u0161anja dovela do dalekose\u017enih dru\u0161tvenih posljedica. Oni stoga upu\u0107uju na dva pitanja koja le\u017ee u temelju problema: koja slika \u010dovjeka je primjerena i kako \u0107e s obzirom na tu pozadinu, individualno i kolektivno, biti shva\u0107en pojam dobrog \u017eivota? Od odgovora na ova dva temeljna pitanja ovisi prosudba je li geneti\u010dko pobolj\u0161anje \u017eivotno korisno ili \u0161tetno. Karl Rahner upozorava na dru\u0161tvo, koje bi se moglo jo\u0161 vi\u0161e raspasti, koje bi moglo stvoriti novi oblik gospodara i sluga. Dok bi prema viziji Yuvala Hararija u knjizi Homo Deus upravo takva budu\u0107nost mogla nastupiti.<\/p>\n

                  [1] Usp. Yuval Harari (2018): Homo Deus. 15. izdanje. M\u00fcnchen.<\/p>\n

                  [2] Usp. Detaljnije o tome Knoepffler, Nikolaus\/M\u00fcnch, Nikolai (2018): Theologische Perspektiven auf das genetische Enhancement und ihre Auschlussf\u00e4higkeit an die s\u00e4kulare Diskussion: das katholische Lehramt und Karl Rahner. U: T. Bahne\/K. Waldner (ur.): Die Perfektionierung des Menschen. Relig\u00f6se und ethische Perspektiven. M\u00fcnster, 251-265.<\/p>\n

                  [3] Usp. Bostrom, Nick (2003): Human Genetic Enhancements. A Transhumanist Perspective. In: Jurnal of Value Inquira 37, 483-506.<\/p>\n

                  [4] Usp. Harris, John (2007): Enhancing Evolution. The Ethical Case for Making Better People. Princeton.<\/p>\n

                  [5] Usp. Agar, Nicholas (2014): Truly Human Enhancement: A Philosophical Defence of Limits. Cambridge\/London.<\/p>\n

                  [6] Usp. Buchanan, Allen (2011): Beyond Humanity. The Ethics of Biomedical Enhancement. Oxford.<\/p>\n

                  [7] Habermas, J\u00fcrgen (2002): Die Zukunft der menschlichen Natur. Auf dem Weg zu einer liberalen Eugenik? 4. Auflage, Frankfurt (a. M.), 90.<\/p>\n

                  [8] Sandel, Michael J. (2008): Pl\u00e4doyer gegen die Perfektion. Ethik im Zeitalter der genetischen Technik. Berlin, 48s.<\/p>\n

                  [9] Usp. Fukuyama, Francis (2002): Our Posthuman Future. Consequences of the Biotechnology Revolution. New York.<\/p>\n

                  [10] Kongregation f\u00fcr die Glaubenslehre (2008): Instruktion Dignitas Personae \u00fcber einige Fragen der Bioethik (hg. von der Deutschen Bischofskonferenz). O. V., Bonn (Original: AAS 100, 858-887), Nr. 27.<\/p>\n

                  [11] Usp. Peterson, J. C. (2001): Genetic Turning Points. The Ethics of Human Genetic Intervention. Grand Rapids, 350.<\/p>\n

                  [12] Rahner, K. ([1965] 2002): Zum Problem der genetischen Manipulation. In: Ders.: Verantwortung der Theologie. Im Dialog mit Naturwissenschaften und Gesellschaftstheorie (S\u00e4mtlicheWerke 15). Herder, Freiburg (i. Br.).), 443.<\/p><\/blockquote>\n

                  Prometej.ba<\/a>
                  \nOriginalni tekst objavljen na: www.feinschwarz.net<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

                  Nikolaus Knoepffler, \u0161ef katedre za primijenjenu etiku na Friedrich-Schiller Univerzitetu u Jeni, analizira debatu oko pobolj\u0161anja ljudske vrste <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-263813","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/263813","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=263813"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/263813\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=263813"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=263813"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=263813"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}