{"id":262650,"date":"2019-03-11T06:02:04","date_gmt":"2019-03-11T05:02:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=262650"},"modified":"2019-03-11T09:35:39","modified_gmt":"2019-03-11T08:35:39","slug":"sto-omogucuje-fasizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/03\/11\/sto-omogucuje-fasizam\/","title":{"rendered":"\u0160to omogu\u0107uje fa\u0161izam?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Jadranka Brn\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Vjera je osobni odabir, ne toliko skup uvjerenja o Bogu, koliko povjerenje u Njega, u Njegovo milosr\u0111e i raspolo\u017eivost za \u010dovjeka.<\/p>\n

Vjera je, dakle, iskustvo. I to iskustvo kakvo uklju\u010duje \u017eelju da mu svi ljudi bez razlike imaju pristupa, a da se nikome ne name\u0107e, kakvo se kloni pretjeranosti nacionalizma, a uklju\u010duje domoljublje, nije ksenofobi\u010dno, nego gostoljubivo, ne prihva\u0107a fundamentalizam, a po\u0161tuje sve religije.<\/p>\n

Vjera, budu\u0107i nenasilna, transcendira nacionalizam, kao, na odre\u0111en na\u010din, i religiju. Zapravo, svaki dualizam.<\/p>\n

Tko smo zapravo? \u2013 temeljno je pitanje. Na \u010demu temeljimo na\u0161 vi\u0161ak vrijednosti u odnosu na druge? Na naciji, religiji, moralnoj ispravnosti, zdravlju, na\u0161im zaslugama?<\/p>\n

Dok sve to \u201dimamo\u201d, borit \u0107emo se i da zadr\u017eimo i strahovati da ne izgubimo, a dok jesmo slobodno ono \u0161to jesmo, dijelit \u0107emo obilje svojega bivanja svima bez razlike. \u010cak i kada nam ostane samo na\u0161a razli\u010ditost.<\/p>\n

To da smo kr\u0161\u0107ani, \u017eidovi ili muslimani, malo zna\u010di ako se u svakodnevnom \u017eivotu zlo o\u010ditujemo bilo prema sli\u010dnima ili prema razli\u010ditima. Me\u0111utim, ne nalaze\u0107i mir, jedinstvo i pripadnost u sebi, svi mi \u2013 kr\u0161\u0107ani, muslimani, \u017didovi, Hrvati, Srbi, Bo\u0161njaci i Bosanci, Izraelci, Arapi, Amerikanci, agnostici, ateisti, konzervativni, liberalni, lijevi, desni \u2013 skloni smo tra\u017eenjem uzroka i posljedica u svojim teoretskim identitetima, zapostavljaju\u0107i prakti\u010dne identitete u nama samima.<\/p>\n

Svijet dijelimo na \u201dmi\u201d i \u201doni\u201d samo kada ne prihva\u0107amo vlastiti nutarnji svijet u kojem prebiva mno\u0161tvo glasova me\u0111u kojima samo u ti\u0161ini mo\u017eemo razabrati onaj najdublji glas cjelovitosti. Cjelovitosti u kakvoj pripitomljujemo na\u0161e vlastite drugosti i u kakvoj otvorenima ostaju mogu\u0107nosti i nepredvidivosti \u017eivota.<\/p>\n

\u010covjek nije tek stanovnik svojega sela, grada ili zemlje, nego je naseljenik planeta Zemlje, pa je ona njegov dom. Ovakva nam perspektiva omogu\u0107uje da se iz usmjerenosti na sebe, na svoju nacionalnost, religiju, spol, rasu, okrenemo univerzalnomu, da iz sebi\u010dna bdijenja nad vlastitim identitetom pohrlimo onom zajedni\u010dkom \u2013 ljudskom.<\/p>\n

Poistovje\u0107ivanje s identitetima zacijelo nas ne\u0107e daleko odvesti. Vidimo to na djelu u na\u0161im dru\u0161tvima. Dok se skrivamo iza kakva identiteta \u2013 pogotovu ako polazimo od pretpostavke, \u0161tovi\u0161e uvjerenja da nam na\u0161 identitet, budu\u0107i \u201dispravan\u201d, uvijek kada ga branimo, daje za pravo \u2013 sukobljuju se argumenti autoriteta, a subjekti ostaju netaknutima.<\/p>\n

Prihvatiti dijalog s drugima zna\u010di prepoznati zajedni\u0161tvo ljudske sudbine unutar zajedni\u010dke povijesti. Na\u0161a uvjerenja oblikuje povijesno iskustvo. Budu\u0107i da smo dionici razli\u010ditih iskustava, ne dajmo da nas to ograni\u010dava, nego nek nas u\u010dini osjetljivijima za ono \u0161to je vi\u0161e od iskustva, dublje od povijesne istine.<\/p>\n

Na\u0161 osobni identitet mo\u017ee se izra\u017eavati i kroz nacionalni i religijski identitet, ali ih oba nadilazi umjesto njih uspostavljaju\u0107i eti\u010dki identitet i trajno otkrivaju\u0107i onaj bo\u017eanski.<\/p>\n

Svi se mi manje-vi\u0161e bojimo stranaca dok su za nas stranci, a ne ljudi, osobe poput nas. Sve dok svijet dijelimo na \u201dnas\u201d i \u201dnjih\u201d. No, ne zaboravimo: politika se prema svima nama pona\u0161a kao prema strancima eda bi lak\u0161e mogla manipulirati na\u0161im strahovima. Ne bi valjalo nasjedati trgovcima strahom, pa bili oni i na\u0161i sve\u0107enici, imami ili rabini.<\/p>\n

Nismo li svjedoci kamo nas manipulacija na\u0161im strahovima, i osobnim i kolektivnim, mo\u017ee odvesti? Pogotovu ukoliko je na\u0161 nacionalni identitet u sprezi s religijskim kakav potra\u017euje pravo na nacionalni identitet, a zanemaruje du\u017enost ljubavi prema svakom \u010dovjeku.<\/p>\n

Uostalom, \u0161to je omogu\u0107ilo Hitlera?<\/p>\n

To pitanje bismo i danas o\u010dito mogli postaviti. I to ne samo kad je rije\u010di o rastu\u0107im napetostima, sukobima, fundamentalizmima u kojima mo\u0107nici ovoga svijeta trajno pronalaze na\u010dina da, lukavo\u0161\u0107u ili silom, nametnu zahtjev za identifikacijom iza kojega se, dakako, skriva njihova vlastita volja za prisvajanjem isklju\u010divoga politi\u010dkog i ekonomskog prava na raspolaganje dobrima te njihovo nadziranje.<\/p>\n

Hitleri se skrivaju na mnogim razinama, bez obzira dopu\u0161taju li i poti\u010du ubijanje ljudi ili razaranje simboli\u010dkog i stvarnog potencijala ljudske slobode.<\/p>\n

Hitler nije anomalija, \u010dudovi\u0161te ili dijaboli\u010dko \u010dudo, nego logi\u010dka, koherentna i neizbje\u017ena posljedica povijesti Zapada.<\/p>\n

Ono \u0161to je iskrivljeno, krivo u na\u0161em \u010ditanju povijesnih doga\u0111aja jest sama na\u0161a koncepcija povijesti na kojoj se ta \u010ditanja temelje. Mi, naime, pamtimo povijesne doga\u0111aje prema tragovima \u0161to ih ostavljaju mo\u0107ni i jaki. Tu smo idolatriju mo\u0107i naslijedili jo\u0161 od Rimljana. Hitler ju je naprosto samo znao iskoristiti i u nju upisati vlastito napredovanje prema vlasti.<\/p>\n

Prvo \u0161to bi, dakle, trebalo radikalno mijenjati jest na\u0161a koncepcija povijesti.<\/p>\n

Drugost nije svodiva tek na puku drugost druge osobe. \u017divimo i usred vlastite drugosti, suprotstavljenosti ega i sebstva, tijela i svijesti, svijesti i savjesti.<\/p>\n

Ova suprotstavljenost nije tek prostor borbe, nego i plodno tlo integracije.<\/p>\n

Cjelovitost se ozbiljuje dijalogom, pra\u0161tanjem, pomnim slu\u0161anjem svake drugosti: i na\u0161e vlastite kao i drugosti drugog. Me\u0111usobnom prepoznavanju ime je gostoljubivost. \u201dJa\u201d svoje djelovanje usmjeravam prema drugom i razmjenjujem se s drugim, \u201dja\u201d se stavljam u polo\u017eaj drugog i samog sebe mogu vidjeti kao drugog, ba\u0161 kao \u0161to drugome i jesam \u2013 drugi.<\/p>\n

Ishodi\u0161te moralnoga pona\u0161anja mo\u017ee biti jedino stavljanje u polo\u017eaj drugoga. Tako nadilazimo opoziciju izme\u0111u individualne etike na polju konkretne prakse (onoga \u0161to nam se \u010dini dobrim) i morala utemeljena na normama (onoga \u0161to nam je dopu\u0161teno i zabranjeno) dijalekti\u010dki ih spajaju\u0107i u mudrost dobroga \u017eivota.<\/p>\n

Prepoznavanje i gostoljubivost, tj. dijalektika davanja i primanja, ne doga\u0111aju se u podru\u010dju morala, nego u podru\u010dju etike dobra.<\/p>\n

Ljubav prema nama samima prvo je pravo koje nam valja tra\u017eiti da bismo mogli voljeti drugoga. A svoje vlastito djelovanje mo\u017eemo legitimirati ponajprije tako da mu dajemo za pravo u djelovanju drugoga.<\/p>\n

Uva\u017eavati druge zna\u010di po\u0161tivati njihovu sposobnost i slobodu odabira, inicijative, djelovanja, evolucije i promatranja koliko i vlastite.<\/p>\n

Samo onaj tko prihva\u0107a svoje vlastite drugosti, mo\u017ee prihvatiti i tu\u0111e.<\/p>\n

I razumjeti ih u ljubavi.<\/p>\n

Tek se u ovoj me\u0111uovisnosti uva\u017eavanja mo\u017ee govoriti i o pravednim institucijama kakve bi ponajprije trebale biti dr\u017eava i religija.<\/p>\n

Moje najdublje \u201dja\u201d ne mo\u017ee biti obuhva\u0107eno nikakvim \u201dmi\u201d. \u010cak i kada pripadam odre\u0111enoj grupi po slu\u010dajnosti ro\u0111enja i odgoja ili po svjesnom odabiru, moje \u201dja\u201d vi\u0161e je od moje pripadnosti. Ono obuhva\u0107a i moj vlastite i tu\u0111e drugosti te se osje\u0107a odgovornim za njih i brine za njih. Ne zbog njih.<\/p>\n

Ukoliko tijelo ima potrebe \u0161to ih valja zadovoljiti radi pre\u017eivljavanja, postoje i potrebe du\u0161e. A me\u0111u prvim potrebama jest potreba pripadanja nekom kolektivitetu, \u0161to ga se ne smije identificirati s religijskim, nacionalnim i inim identitetom.<\/p>\n

Pripadati kakvoj obitelji, zavi\u010daju, vjerskoj zajednici, radnom kolektivu, klubu zna\u010di pripadati vlastitoj pred-povijesti te biti njezin nastavak i posrednik budu\u0107nosti.<\/p>\n

Svako ljudsko bi\u0107e ima potrebu za vlastitim korijenima u razli\u010ditim dru\u0161tvenim sredinama od kojih prima gra\u0111u za vlastit moralni, duhovan i intelektualan \u017eivot. Tako shva\u0107ena povijest nas konstituira, nadahnjuje i omogu\u0107uje nam \u017eivjeti kao odgovorne osobe, odnosno kao slobodna misle\u0107a bi\u0107a.<\/p>\n

No, ni od kakva kolektiva ne valja praviti idol jer ni jedan nije samom sebi svrha. Svaki kolektiv \u2013 dru\u0161tvo, religijska zajednica, nacija \u2013 koji se \u017eeli nametnuti kao svrha, \u201d\u017edere\u201d ljudske du\u0161e. O tome nam svjedo\u010di povijest. Ti su entiteti tek posrednici u slu\u017ebi ispunjenja ljudske sudbine kakvo transcendira svaki kolektivitet i svaku \u201dzemaljsku\u201d zbilju.<\/p>\n

Tra\u017eenje nadnaravnoga, dakako, ne ide bez tra\u017eenja pravednih odnosa u ovom svijetu kakvi se uspostavljaju vr\u0161e\u0107i temeljnu du\u017enost i uskla\u0111uju\u0107i prava s ljudskim potrebama.<\/p>\n

No, da bi pravedni odnosi mogli biti uspostavljeni, \u017eelja za njima treba operirati u podru\u010dju nadnaravnoga.<\/p>\n

Ako je red splet dru\u0161tvenih odnosa tkanih tako da nitko nije prisiljen kr\u0161iti jedne obaveze kako bi ispunio druge, tkanje \u0107e pucati kad ljudi na vlasti ne po\u0161tuju svoje obveze, a obi\u010dni gra\u0111ani vi\u0161e ne\u0107e mo\u0107i zadovoljiti svoje osnovne potrebe.<\/p>\n

No, revolucija u kakvoj se ru\u0161e zgrade i napadaju ljudi, jalova je i jest \u0107e svoju djecu. Revolucija kakva nam treba jest revolucija kakva se doga\u0111a ponajprije u nama samima. Ishodi\u0161na pretpostavka svake u ljudskim potrebama ukorijenjene duhovnosti, jest kultura suosje\u0107anja, odnosno kultura \u017eivota kadra prihvatiti smrt vlastitoga ega eda bi \u017eivot nadi\u0161ao sam sebe.<\/p>\n

Stoga se pitati se: gdje smo mi, gdje sam ja? Koji je moj najva\u017eniji identitet? \u010cega se doista bojim? I kako se nosim sa svojim strahovima? Jesam li voljan\/voljna odre\u0107i se svojih identiteta, uklju\u010duju\u0107i nacionalni i religijski, a onda i osobni, kako bi se onaj bo\u017eanski o\u010ditovao kroz mene?<\/p>\n

Ukoliko nam religija ne treba kao identifikacijska zastava kojom ma\u0161emo prikrivaju\u0107i vlastitu nesigurnost u usidrenju u \u017eivot, ukoliko razumijemo da su definicije vjere i kodificiranje pona\u0161anja u skladu s njom samo jedan od jezika kojim nastojimo sebi tuma\u010diti misterij \u017eivota, ukoliko smo otvoreni mogu\u0107nostima svjetova kojima nas otvara povjerenje u ono \u0161to nas u\u010de sveti tekstovi, mogu\u0107nostima koje trajno izmi\u010du institucionalizaciji u guraju nas u zagrljaj misterija, tada \u0107emo, ne prestaju\u0107i po\u0161tuju\u0107i tradiciju, iskustva i jezik kojim se artikuliraju, malo mariti za sam jezik i isklju\u010divost institucija te se otvarati misteriju koji nas mijenja i preobra\u017eava.<\/p>\n

Mo\u017eda ovo zvu\u010di kao filozofijska utopija, ali jedino utopija mo\u017ee uspostaviti ravnote\u017eu s ideologijom, \u0161to nacionalizam, kao kulturolo\u0161ki, socijalni i politi\u010dki konstrukt kolektivnoga identiteta, zapravo jest.<\/p>\n

Uspostavljati ravnote\u017eu ne zna\u010di li biti politi\u010dki zrela osoba obdarena deliberativnom sposobno\u0161\u0107u?<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uspostavljati ravnote\u017eu ne zna\u010di li biti politi\u010dki zrela osoba obdarena deliberativnom sposobno\u0161\u0107u?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-262650","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/262650","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=262650"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/262650\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=262650"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=262650"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=262650"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}